Na poddionici autoceste Mostar jug ​​- tunel Kvanj tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja otkriveno je nekoliko prapovijesnih kamenih gomila. Do sada ih je istraženo dvadesetak, a preliminarni podaci govore da nalazi potječu iz mlađeg željeznog doba, točnije iz razdoblja od 4. do 1. stoljeća pr.

Voditeljica Studija arheologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru izv. prof. dr.sc. sc. Tino Tomas je u razgovoru za Fenu kazao kako je riječ o zakonom propisanim istraživanjima koja se provode prvenstveno radi zaštite arheološke baštine prije nego što ih izgradnja, u ovom slučaju autoceste, ugrozi.

– Osnovni cilj ove vrste istraživanja je otkriti, dokumentirati i sačuvati arheološka nalazišta i nalaze, spriječiti njihovo uništavanje bez prethodnih istraživanja te omogućiti nastavak planiranih infrastrukturnih radova – rekao je Tomas.

Istraživanja provodi Odjel za arheologiju Sveučilišta u Mostaru.

– Sustavno prikupljanje terenskih podataka, odnosno sustavna identifikacija svih tragova različitih vrijednosti i sadržaja pronađenih u krajoliku, uz kartiranje površinskog arheološkog zapisa (…) – pojasnila je mostarska arheologinja.

Istraženi tumuli (humci) predstavljaju mjesta iz domene kulta mrtvih, odnosno mjesta jednostrukih ili višestrukih ukopa.

– Konkretno, o gomilama s trase postoje djelomični podaci navedeni u arheološkoj literaturi, no ta mjesta nikada nisu bila predmet arheoloških istraživanja. Ove su posebne prije svega zbog dokumentiranog obreda ukopa, ali i zbog nalaza i pribora koje u njima nalazimo – kazao je.

Preliminarna istraživanja su potvrdila da se radi o grupnim grobnicama, najvjerojatnije bliskih krvnih srodstava, obiteljskog tipa ili slično. Uz ostatke pokopanih pronađen je nakit i metalni dijelovi nošnji, oružje i keramičke posude izrađene na lončarskom kolu.

Promatrajući nešto širi kontekst spomenutih nalaza, Tomas ističe da je ključni trenutak koji arheolozi povezuju s osnivanjem grčkih kolonija i pripadajućih emporija, u neposrednoj blizini, na istočnoj obali srednjeg Jadrana, početkom 4. stoljeća. pr. Kr.

U nekim medijima pojavili su se napisi da se radi o otkriću naroda Daorsi, no Thomas navodi da je u ovom trenutku teško dati precizan odgovor na to pitanje.

– Ovo najnovije otkriće, naravno, samo uvjetno vezujemo za narod Daorsi, nikako kategorički. Upravo zato što su spomenuti narodi bili tradicionalno naseljeni na tom području, a nalazi koje smo prikupili arheološkim iskapanjima odgovaraju vremenu u kojem su utvrda iznad Ošanića i Daorsi kao narod doživjeli svojevrstan vrhunac – rekao je.

Podsjeća da je tijekom ranijih istraživanja na području samog Daorsona istražen određeni broj pripadajućih grobnih cjelina koje se razlikuju od nedavno istraženih po dokumentiranom načinu i obredu ukopa.

– Kada uzmemo u obzir činjenicu da prakse koje prate sam čin ukopa pripadaju oblicima najkonzervativnijeg ljudskog ponašanja i da su strogo definirane društvenim i religijskim konvencijama koje odražavaju snažne veze i osjećaje zajedničke pripadnosti, onda se postavlja logično pitanje je li riječ o istim ljudima u užem smislu. Prikupljeni arheološki materijali i podaci još su u postupku stručne obrade – napominje Tomas, nakon čega će, kako dodaje, uslijediti njihova objava i znanstvena interpretacija te konačno predstavljanje široj zainteresiranoj javnosti.

Hercegovina obiluje istraženim i neistraženim arheološkim nalazištima iz različitih vremenskih razdoblja, podsjeća voditeljica Studija arheologije Mostar.

– Ako bi se prostor Hercegovine, pa i cijele države, uspoređivao sa zemljama u okruženju, svakako da zaostajemo po količini i dinamici arheoloških istraživanja. Najveći razlog za takvo stanje svakako je nepostojanje razvijenog i funkcionalnog institucionalnog okvira i sustava, a samim time i stručnog i kompetentnog kadra koji bi takve poslove provodio – smatra Tomas.

Dodaje kako vrednovana arheološka baština može potaknuti razvoj raznovrsne turističke ponude, posebice posebnih oblika turizma koji se sve više nameću kao održivi smjer razvoja destinacije.

– Na baštinu se prije gledalo kao na statičnu i neprofitnu vrijednost, ovisnu prvenstveno o javnim sredstvima. Danas se pak ističe da odgovorna turistička valorizacija može osigurati ekonomsku održivost i sredstva potrebna za njezinu zaštitu. Međutim, to je iznimno osjetljiv proces jer su arheološka nalazišta krhki i neobnovljivi resursi. Svako neprofesionalno ponašanje, odnosno nedostatak znanja i ukusa, može nanijeti nepopravljivu štetu, stoga procesu njezine valorizacije i interpretacije uvijek mora prethoditi znanje i stručnost – upozorava Tomas.

Nažalost, često se dešava da se u Bosni i Hercegovini devastiraju arheološka nalazišta, a državno blago preprodaje i uništava.

– Iako su u međuvremenu poduzeti određeni koraci poput stručnog usavršavanja i radionica za državne službenike te jačanja suradnje s međunarodnim organizacijama, još uvijek nedostaje sustavno i jedinstveno rješenje na državnoj razini. Problem dodatno otežava složena administrativna struktura zemlje zbog koje su odgovornosti podijeljene, a zakonodavni okvir često nedovoljno koordiniran i učinkovit u provedbi – rekao je Tomas.

Država formalno posjeduje mehanizme zaštite arheološke baštine kroz kaznene odredbe koje zabranjuju neovlašteno istraživanje, oštećivanje i uklanjanje kulturnih dobara, no u praksi je zaštita ograničena nedostatkom financijskih sredstava, stručnih kadrova, nadzora na terenu i dosljednom primjenom zakona.

– Poseban su problem ilegalna iskapanja uz pomoć detektora metala, gdje se nalazišta nepovratno oštećuju, a pronađeni predmeti izvlače iz izvornog konteksta, čime gube svoju znanstvenu vrijednost – navodi Tomas.

Zabilježeni su i slučajevi preprodaje arheoloških predmeta putem interneta i njihovo krijumčarenje preko granice, što ukazuje na postojanje crnog tržišta kulturnih dobara.

– Ovakve aktivnosti ne samo da uzrokuju materijalnu štetu, već uzrokuju i trajni gubitak podataka i dijela kulturnog identiteta zemlje – zaključio je Tomas.