U Bosanskoj Krupi, gradu na ušću rijeke Une u Krušnicu, rijetki su projekti koji, posredno ili neposredno, ne nose potpis inženjerskog rada Asima Hadžića. U svojoj višedecenijskoj karijeri radio je na planiranju, nadzoru i realizaciji brojnih infrastrukturnih i komunalnih projekata, sudjelujući u izgradnji i obnovi objekata koji su oblikovali urbanu sliku Bosanske Krupe, kako prije tako i poslije rata u Bosni i Hercegovini. Iako danas u mirovini, Hadžić je i dalje jedan od onih stručnjaka čiji se doprinos ne mjeri titulama, već konkretnim rezultatima na terenu.

Jedan od osnivača Udruženja “Reis Džemaludin Čaušević”

Svoj profesionalni put gradio je kroz operativni i inženjerski rad, vođenje projekata i preuzimanje odgovornosti za njihovu realizaciju. Za sebe kaže da nije bio političar, nego profesionalac.

– Svoj sam posao radio profesionalno i odgovorno. Nisam se vezao za politiku, nego za projekte i ono što treba napraviti – ističe u razgovoru za Fenu Hadžić.

Dodaje kako mu je najvažnije bilo da iza svakog projekta ostane kvaliteta i funkcionalnost.

– Volio bih da me pamte po izgradnji Bosanske Krupe. Gotovo sve u Bosanskoj Krupi sam izgradio – naravno, ne fizički, nego u inženjerskom smislu – kaže Hadžić.

Iako je formalno završio svoj radni vijek, njegov društveni angažman nije prestao. Jedan je od osnivača Udruženja “Reis Džemaludin Čaušević”, osnovanog 2011. godine s ciljem očuvanja lika i djela bosanskohercegovačkog reisa rođenog u Arapuši.

Ideja o osnivanju udruženja javila se nakon humanitarne akcije organizirane za Srebrenicu.

– Organizirali smo akciju dostave 50 do 60 paketa pomoći za Bajram. Na kraju smo skupili dva do tri šlepera, uz nekoliko kombija. Otišli smo tamo i sve podijelili. Nakon toga smo sjeli i došli na ideju da osnujemo udrugu kako bismo iz zaborava vratili reisa Čauševića – prisjeća se Hadžić.

Sastanak s mještanima Arapuše bio je prvi korak prema realizaciji projekta.

– Rekao sam im da nisam došao s novcem, nego da ćemo raditi projekte, tražiti sredstva i lobirati da se to završi – prisjeća se Hadžić.

Realizacija je trajala skoro deset godina. Projekti su prezentirani i reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazović, koji je obećao podršku, ali su, kako navodi, najveći dio tereta iznijeli sami.

– Na kraju smo ga sami izgurali i završili. Taj projekt sam radio isključivo u ime Boga i da me On nagradi – kaže Hadžić.

Posebno ističe podršku muftije bihaćkog hafiza Mehmed ef. Kudić, kao i predstavnik Medžlisa Islamske zajednice Bosanska Krupa.

Osim profesionalnih i društvenih angažmana, Hadžić s posebnim emocijama govori o humanitarnom činu koji smatra svojim najvećim osobnim ponosom.

– Najviše sam ponosan što smo supruga i ja sagradili kuću Fati iz Jezerskog, zaselak Mašinovići, koja nam je čuvala djecu. U toj je obitelji vladala velika bijeda, a domaćin je bio teško bolestan. Nakon rata odlučili smo joj sagraditi kuću. Uspjeli smo srediti i medicinsku dokumentaciju kako bi njen suprug mogao ostvariti pravo na mirovinu – kaže Hadžić.

Njegova životna priča svjedoči o spoju struke i društvene odgovornosti – generacije inženjera koji su gradili objekte, ali i povjerenja, oslanjajući se na znanje, rad i osobni integritet.