Više od stoljeća nakon što je “Titanic” potonuo na dno Atlantskog oceana (15. travnja 1912.), jedan detalj i dalje zbunjuje ljude koji naiđu na fotografije olupine ili snimke iz brojnih dokumentaraca.

To su potpuno netaknute boce šampanjca.

Smještene 3.800 metara ispod površine, pod gotovo nezamislivim pritiskom, još uvijek su tamo i još uvijek su zapečaćene.

Kako je to moguće?

Pitanje je to koje fascinira znanstvenike, povjesničare i detektive amatere, posebice nakon eksplozije podmornice Titan u lipnju 2023. godine, koja je pokrenula novi val pitanja o pritisku na ekstremnim dubinama.

Kao što je rekao jedan korisnik u Facebook grupi Journal of Scientific Shitposting:

– Sjećate li se kako je prošle godine podmornica Titan odmah smrskana na pola puta do olupine Titanica? Pa kako se obična staklena boca napunjena šampanjcem nije razbila?

Ispostavilo se da je odgovor kombinacija fizike, inženjerstva i malo sreće.

Zašto nisu eksplodirale boce šampanjca na “Titaniku”?

Implozije se događaju kada je tlak izvan objekta veći od tlaka iznutra, trup se urušava prema unutra kako bi se izjednačio.

Dijelovi “Titanica” eksplodirali su upravo iz tog razloga. Dijelovi koji su preživjeli učinili su to jer je zrak izašao, izjednačavajući pritisak na obje strane.

Prednost u ovom procesu imaju boce šampanjca.

Ugljični dioksid iznutra stvara unutarnji tlak od blizu šest bara, što je otprilike jednako tlaku koji se nalazi na dubini od 60 metara pod vodom.

Moderne boce šampanjca napravljene su da izdrže do 20 bara.

Dakle, na početku Titanicova spuštanja, boce su zapravo bile izložene smanjenom riziku od implozije, a ne povećanom.

Ali “Titanic” počiva na tlaku od 381 bara, daleko iznad onoga što bi bilo koja staklena boca mogla izdržati.

Ovdje na scenu stupa pluto.

YouTube kanal Dropzone objasnio je:

– Mislim da su sve brtve već bile ugrožene i da je pritisak iznutra bio jednak pritisku izvana kada je brod potonuo na svom putu davne 1912. godine.

Drugim riječima, voda je polagano curila kroz čep, izjednačavajući pritisak, a istovremeno zadržavajući oblik boce.

Može li šampanjac s “Titanica” i dalje biti pitak?

Nevjerojatna je i činjenica da sadržaj možda nije potpuno uništen jer je 1998. godine uništeno dvije tisuće boca šampanjca Heidsiek & Co.

Monopoli iz 1907. spašeni sa švedskog teretnog broda torpediranog 1916., nakon što su proveli 82 godine u gotovo identičnim uvjetima.

Ispostavilo se da stalna tama i temperatura dubokog oceana stvaraju gotovo savršene uvjete skladištenja.

U svojoj 25-godišnjoj karijeri, pilot Ian Nixon nikada nije doživio ništa poput drame koja je ostavila njega i deset putnika plutajući satima u Atlantskom oceanu čekajući spasioce na istočnoj obali Floride.

Svih 11 ljudi spašeno je nakon što je Nixon bio prisiljen spustiti zrakoplov na površinu mora tijekom leta između dva otoka na Bahamima. BBC.

Drama se odvijala prekjučer, na onom što je trebao biti rutinski 20-minutni let iz Marsh Harbora na bahamskim otocima Abaco i Freeporta na Grand Bahami.

No nedugo nakon polijetanja kvarovi su se počeli nizati jedan za drugim.

Prvo je otkazao navigacijski sustav, zatim radio, a onda motor po motor.

– Već neko vrijeme ne mogu nikoga nazvati. Pokušavao sam dobiti Freeport, pokušavao sam dobiti Radio Miami. Ne znam jesu li me uopće čuli, ali odgovora nije bilo – rekao je Nixon za CBS News.

Kako u blizini nije bilo piste, bahamski pilot donio je jedinu moguću odluku i prinudno sletio na vodu oko 170 milja (289 kilometara) sjeverno od Miamija.

To je manevar koji se izvodi kao posljednje sredstvo kada nema drugih opcija.

– Čim sam dotaknuo vodu, prva pomisao mi je bila: “Nismo mrtvi”, rekao je Nixon.

Uslijedili su sati neizvjesnosti na splavi za spašavanje, gdje su pilot i putnici čekali da ih spasitelji pronađu.

Nixon je pokušao održati moral.

– Rekao sam im: “Avion stiže za deset minuta”. Tada je jedan od putnika rekao: “Čekaj, čujem li nešto – prisjetio se.

Bio je to udaljeni zvuk helikoptera iz 920. spasilačkog krila američkih zračnih snaga.

Jedinica je bila u misiji obuke kada je preusmjerena na operaciju potrage i spašavanja nakon što je američka obalna straža primila signal za pomoć s lokatora aviona.

– Bili su na splavi gotovo pet sati. Odmah se vidjelo da su u teškom stanju – fizički, psihički i emocionalno iscrpljeni. Spasioci su se utrkivali s vremenom kako bi sve putnike ukrcali na sigurno prije nego što se helikopteri moraju vratiti na dopunu gorivom – rekao je kapetan Rory Whipple.

– Ne znam nikoga tko je preživio prisilno slijetanje na ocean. I koliko sam vidjela, činjenica da su svi ti ljudi preživjeli je pravo čudo – rekla je časnica Elizabeth Piowaty, zapovjednica zrakoplova koji je sudjelovao u spašavanju.

Svih 11 osoba prevezeno je u bolnicu na Floridi, a troje je zadobilo lakše ozljede.

– Svi smo bili presretni kad su nas spasili jer smo mislili da ćemo umrijeti – rekla je nakon svega Olympia Outten, jedna od putnica.

– Scena je bila kao iz filma – dodala je.

Bahamske vlasti pokrenule su istragu kako bi utvrdile uzrok nesreće.

Sumnja na izbijanje opasne epidemije hantavirusa dogodila se na kruzeru koji je plovio Atlantskim oceanom, a potvrdila je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). BBC jer su tri osobe već izgubile život.

Prema službenim informacijama, dosad je potvrđen jedan slučaj zaraze, dok je još pet sumnjivih slučajeva pod istragom.

Među najteže pogođenima je britanski državljanin koji se trenutno nalazi na odjelu intenzivne njege.

Zaraza je zabilježena na brodu MV Hondius, u vlasništvu nizozemske tvrtke Oceanwide Expeditions, koji je bio na putovanju iz Argentine za Zelenortske otoke.

Normalno, hantavirusne infekcije obično su povezane s kontaktom s izlučevinama zaraženih glodavaca, ali u rijetkim slučajevima virus se također može širiti među ljudima, uzrokujući teške i često smrtonosne respiratorne probleme.

Zbog toga je WHO cijelu situaciju opisao kao ozbiljan javnozdravstveni događaj.

Drama na oceanu počela je nakon što je brod isplovio iz argentinske Ushuaije 20. ožujka.

Prva žrtva bio je 70-godišnji putnik koji je dobio simptome i preminuo na samom brodu, a njegovo se tijelo sada nalazi na britanskom teritoriju Sveta Helena.

Nedugo nakon njega, razboljela se i njegova 69-godišnja supruga, koja je hitno evakuirana u Južnoafričku Republiku, ali je unatoč naporima liječnika preminula u bolnici u Johannesburgu.

Na isto mjesto prebačen je i spomenuti Britanac koji je još uvijek u kritičnom stanju.

MV Hondius moderno je polarno plovilo dugo stotinjak metara kapaciteta 170 osoba, a putovanje je trebalo završiti 4. svibnja.

Svjetska zdravstvena organizacija trenutačno koordinira suradnju između država članica i brodskih operatera kako bi osigurala medicinsku evakuaciju preostalih putnika sa simptomima.

Istodobno se provodi detaljna procjena rizika za sve koji ostaju na brodu kako bi se spriječilo daljnje širenje ove opasne bolesti.