Srebrenica predstavlja vrhunsku paradigmu bosanskog genocida, što potvrđuje i kapitalno djelo njemačkog autora dr. Matthias Fink, kazao je danas u Sarajevu autor prijevoda knjige na bosanski jezik Avdija Alibašić.

Kao uvodničar na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, Alibašić je naveo da ova znanstvena kronologija na točno tisuću stranica daje detaljan kritički prikaz događaja od 1992. do 1995. godine, a koji se temelji na službenim dokumentima iz vojno-političkog arhiva Republike Srpske.

Istaknuo je kako pad Srebrenice 11. srpnja 1995. godine i brutalno ubojstvo više od 8.000 muškaraca i deportacija više od 25.000 civila predstavljaju jedan od najcrnjih dana u europskoj povijesti.

Alibašić je dodao da je ovim strašnim zločinom dovedena u pitanje cijela moderna civilizacija jer su pred očima međunarodne zajednice otvoreno gaženi svi demokratski principi zapadnog svijeta.

– Ključ za razumijevanje prirode rata u BiH nalazi se u službenoj državnoj doktrini pod nazivom “Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”, donesenoj u svibnju 1992. Taj obvezujući pravni akt, koji nikada nije povučen, definirao je šest strateških ciljeva usmjerenih na trajnu segregaciju i fizičko razdvajanje naroda. Politički ciljevi su bili odvajanje države, uspostavljanje koridora preko Brčkog i Podrinja, eliminacija Drine kao granice i potpuna podjela glavnog grada Sarajeva – rekao je Alibašić.

Naglasio je da je general i osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić tijekom saborske rasprave 1992. godine izričito upozorio politički vrh da planirano čišćenje teritorija zapravo predstavlja genocid, no unatoč tom jasnom vojnom upozorenju strateški ciljevi su jednoglasno usvojeni, što dokazuje da je genocid svjesno sračunat na njihovu realizaciju.

Alibašić je istaknuo da je namjera razaranja naknadno potvrđena Direktivom broj 7 iz ožujka 1995. godine, kojom je Drinskom korpusu naređeno stvaranje potpuno nepodnošljivih i bezizglednih uvjeta za opstanak u Srebrenici i Žepi.

Pojasnio je da se tekst te krute vojne zapovijedi izravno podudara s definicijom genocida iz Konvencije Ujedinjenih naroda o namjernom podvrgavanju skupine destruktivnim životnim uvjetima iz 1948. godine.

– Svođenje genocida isključivo na srpanj 1995. u Srebrenici povijesno je pogrešno i izrazito štetno za cjelokupnu kulturu sjećanja. Srebrenica je zapravo bila samo završni, prostorno i vremenski zgusnuti krešendo trogodišnjeg genocidnog procesa koji se sustavno provodio diljem zemlje. Presude europskih i domaćih sudova, kao što je povijesna osuda Nikole Jorgića u Njemačkoj za zločine na području Doboja, dokazuju da je genocid počinjen izvan Srebrenice – kazao je Alibašić.

Naveo je da je, također, Vrhovni sud Bavarske utvrdio genocidne radnje u Foči, dok je Haški tribunal u slučaju Gorana Jelisića potvrdio da se genocid može odnositi i na ograničeno geografsko područje kao što je Brčko.

Osim toga, Alibašić je naveo da su politički i vojni čelnici Radovan Karadžić i Ratko Mladić pravomoćno osuđeni za sudjelovanje u čak četiri udružena zločinačka pothvata, uključujući teroriziranje Sarajeva i genocid u Srebrenici.

– Rašireni narativ da su zločini počinjeni na svim stranama je pravno i etički potpuno neutemeljen i služi samo minimiziranju vlastite krivnje. I dok je srpska strana preko “Službenog glasnika” službeno najavila korištenje svih sredstava uz ignoriranje ljudskih prava, nigdje u dokumentima Armije BiH nema naredbi usmjerenih protiv bilo kojeg naroda – smatra Alibašić.

Istaknuo je kako se današnja kultura sjećanja u praksi uglavnom svodi na komemoracije i vjerske obrede, dok se pokretanjem gospodarskih i društvenih aktivnosti tijekom godine može poslati snažna poruka da se život u Srebrenici nastavlja.

Alibašić je zaključio da istina ostaje jedino legitimno oružje u borbi protiv sveopćeg negiranja zločina, a trajno sjećanje i suočavanje s činjenicama predstavlja civilizacijsku obavezu svih nas.