Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, rekao je da su nakon obmanjivanja javnosti mantrama stranaka Trojke da će kadrove SNSD-a “počistiti bagerom” i “metlom pomesti”, došli do realnosti da u Sarajevu ne mogu ništa odlučivati ​​bez suglasnosti Republike Srpske.

Kazao je da se o održivim rješenjima može govoriti samo kada se prihvati da se RS pita u Sarajevu i da se njen glas mora poštovati.

– Edin Forto se uporno hvali kako je osigurao pomoć BHRT-u, bezuspješno glumeći velikog vođu. Trojka je na sva zvona obećala novac iz proračuna institucija BiH za BHRT i za tzv. kulturne ustanove. Naravno, od toga nema ništa jer SNSD na to nikada neće pristati. Neće biti novca iz proračuna za te namjene jer se RS pita u Sarajevu – naglasio je Košarac za Srna.

Podsjetio je da su sredstva koja RTVBiH daje dio akumuliranog viška prihoda nad rashodima RAK-a i da su namijenjena isključivo za unapređenje i razvoj komunikacija.

Košarac je naveo da su ova sredstva dio seta od pet srodnih odluka kojima je za RS deblokirano ukupno 18 milijuna KM.

– Dakle, Trojka ne bi osigurala ta sredstva za RTV BiH da nisu istovremeno glasali za deblokadu 18 milijuna KM za RS. Najveća ironija je u tome što je Trojka od pompeznog “špartanja bagerom” i glasnog najavljivanja političkog kraja SNSD-a zapravo postala naš saveznik i najbolji promotor naše politike – rekao je Košarac.

Na zajedničkom planu SNSD je, kako je naveo, ostvario sve što je bilo u interesu RS i srpskog naroda.

– Što je Trojka učinila? Vrtjela se u začaranom krugu političke nesposobnosti, uporno pokušavajući vlastite poraze sarajevskoj javnosti predstaviti kao političke pobjede. Ni u tome nisu uspjeli – zaključio je Košarac.

Midhat Čaušević, zastupnik SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH, osvrnuo se na trenutnu situaciju u državi, uputivši žestoke kritike strankama Trojke, čija je vladavina, kako je naveo, dovela do toga da nam “zemlja curi kroz prste kao pijesak u pješčanom satu”.

– “Politika bagera” bila je još jedna šarena laža prodana narodu. Od velikih obećanja ostala je samo predstava za javnost, javljanja uživo iz dnevnih boravaka i reklamne slike iz hodnika, kao dokaz za značajne susrete – rekao je Čaušević.

Dodao je kako je “samo Radmanović bagerima maknut s čela Sabora i tu je priči kraj”.

– Navodno su raskinuli koaliciju sa SNSD-om, ali su im svi kadrovi ostali u institucijama. Nakon tog navodnog razlaza kadrovi SNSD-a dobili su odriješene ruke i rade šta hoće, više nego ikad prije. Istovremeno, gotovo na svakoj sjednici Vijeća ministara odobravaju nova imenovanja i nova zapošljavanja iz iste političke strukture, odnosno one koju su kao da su smijenili – istaknuo je Čaušević.

Dodao je da su narodu govorili o smjeni ministara iz SNSD-a, iako su unaprijed znali da to ne mogu završiti bez glasanja u Domu naroda.

– Trojka danas nema niti jednog delegata u Domu naroda od ukupno 15, a čini vlast na državnoj razini. U međuvremenu, Dodik više nije izoliran, odnosno na crnoj listi, čak dobiva i nagrade za “demokratičnost” – rekao je Čaušević, a zatim napravio sumoran osvrt na stanje u zemlji:

– Federacija svakog mjeseca gubi milijune KM u korist RS-a, dok RS plaća milijune lobistima protiv države, a za interese pojedinaca i subjekata.

Prihvatili su suspenziju Ustava radi pozicija i vlasti, presedan kakav do sada nije viđen. Vanjska politika nikad nije bila slabija i beznačajnija.

Investicije stoje. Uspjeli su čak i zaustaviti dogovorene i odobrene projekte zbog sumnji na malverzacije, uključujući i pojedine dionice Koridora Vc.

Bageri brzo i snažno krče put novim dugovima koji će doći na naplatu za nekoliko godina, otprilike u vrijeme kad bageri završe na odlagalištu otpada.

Industrijski divovi nestaju. Zaustavljene su koksara i čeličana, velika je neizvjesnost na željeznici, a istodobno bilježimo rekordan uvoz struje. Namjenska industrija počinje stagnirati, bez ikakve vizije razvoja novih tehnologija.

Čaušević također dodaje da “prodaja BH Telecoma za sada, srećom, nije realizirana, ali ni ideja nije nestala, već se samo čeka povoljan trenutak”.

– Ako i nakon svega ne vidimo kako nam država polako curi kroz prste kao pijesak iz pješčanog sata, onda je pitanje jesmo li dostojni države i suvereniteta – zaključio je Čaušević.

Kada omladinski kadar Naroda i Pravde (NiP) Nezim Alagić, u maniri dubokoumnog mislioca, otvori podcast “Presjek” pitanjem kuda ide ova država i ima li smisla živjeti u njoj, čovjek bi pomislio da je u studio pozvao nekoga tko dijeli sudbinu prosječnog građanina.

Ali preko puta su sjedili Elmedin Konaković i Denis Zvizdić. Pitanje o smislu života u Bosni i Hercegovini koje se postavlja Zvizdiću vrhunac je političkog nadrealizma jer je riječ o čovjeku koji je toliko ušuškan u foteljama, akademskim privilegijama i budžetskim milostima da je za njega i njegovu obitelj ova zemlja doslovno obećana zemlja.

Što se tiče ministra vanjskih poslova Konakovića, s obzirom na rasulo zbog medijskog rata s Radončićem posljednjih dana, opravdano je postaviti pitanje da li on uopće zna kuda ide, a kamoli cijela država.

U pokušaju da ispegla svoju biografiju, Zvizdić je ustvrdio da vanjskopolitička pozicija Bosne i Hercegovine u posljednjih dvadesetak godina nije bila bolja nego danas.

Time je, valjda (ne)svjesno, popljuvao samog sebe i proglasio se nepodobnim za razdoblje od 2014. do 2018. godine kada je obnašao funkciju predsjedatelja Vijeća ministara.

Ako je tada pozicija bila loša, logično je zapitati se kakve su Zvizdićeve zasluge za takvo stanje i kako netko tko je tada loše upravljao danas može bolje, tim više što se u međuvremenu nisu promijenile ni ustavne ni političke prilike.

Riječ je o jeftinom moraliziranju i prozirnom pokušaju pranja političke prošlosti.

No, vrhunac apsurda događa se kada u kadar bijesno ulete liječnik opće prakse, medicinski stručnjak, sportski stručnjak i ministar vanjskih poslova.

Njegov nastup, lišen svake intelektualne lucidnosti, donosi rečenicu koja je podcast pretvorila u epizodu crtića Tomica i prijatelji. Konaković slavodobitno kaže da je NiP krenuo u preuređivanje sustava strojevima i bagerima koji ruše dok se diže prašina i tvrdi da više ništa nije isto.

U toj NiP verziji Tomice i prijatelja, bageri su doista na zemlji, ali realnost na tračnicama je poražavajuća. Ništa više nije isto jer je Kanton Sarajevo, u kojem vlada već gotovo deset godina, u potpunom rasulu, a nemali broj njihovih, trojkinih, ministara završava u pritvoru pod istragom zbog sumnjivih radnji.

Dok se prašina slegla, tajni poslovi skrivaju istinu od očiju javnosti, a posao očito nije čist.

Na državnoj razini ti bageri i strojevi rade isključivo za koalicijske partnere, pa je Konaković odobrio novac Miloradu Dodiku da kupi zgradu svog kuma.

Prašina se doista digla iz temelja, ali samo zato što su sve bitne poluge vlasti prepuštene osovini Dodik – Čović.

Za glavne likove ovog podcasta smisao života u ovoj zemlji nikada nije bio upitan, sve dok su im bageri u rukama, a ljudi u svom oblaku prašine.