Nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje (CGO) iz Crne Gore i Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) iz Bosne i Hercegovine podnijele su juče Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja Crne Gore inicijativu za raskid ugovora i povlačenje rehabilitacionog centra Vilina Vlas kod Višegrada iz programa odmora i oporavka koji Fond PIO po povoljnim uslovima nudi korisnicima prava na penziju.

Penzioneri u Crnoj Gori imaju mogućnost korištenja odmora i oporavka u više objekata u zemlji i regionu, što predstavlja važnu i društveno odgovornu mjeru. No, UDIK i CGO cijene da izbor ovih partnerskih objekata mora biti u skladu s temeljnim etičkim načelima, kulturom sjećanja i poštovanja prema žrtvama ratnih zločina.

Lječilište Vilina Vlas, udaljeno oko pet kilometara od Višegrada, bilo je mjesto zatočenja, mučenja i sustavnog seksualnog nasilja nad nesrpskim stanovništvom tijekom rata u BiH. Prema izvješću posebnog odbora Ujedinjenih naroda iz 1994. godine, oko 200 žena je silovano u ustanovi 1992. godine, od kojih su neke ubijene, dok su druge počinile samoubojstvo. Tu je zlostavljano i mučeno i 17 građana bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Sjeverin kod Priboja, koje su u listopadu 1992. godine oteli pripadnici paravojne formacije “Osvetnici”, predvođeni Milanom Lukićem, navodi se u priopćenju ovih udruga.

Kako dodaju, u jednoj od presuda Suda BiH ova ustanova je opisana kao “odmaralište pretvoreno u ženski logor u koji su dovođene žene i djevojke koje su sustavno maltretirane”.

“Nažalost, procesuiran je samo jedan od počinitelja – Željko Lelek, koji je osuđen na 16 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, među kojima je i seksualno nasilje počinjeno u Vili Vlasi, dok su ostali uglavnom osuđeni za druga nedjela koja su počinili u Višegradu i okolnim mjestima”, navodi se u priopćenju.

Nakon rata Vilina Vlas nastavlja s radom kao lječilište i oporavilište. Međutim, na samoj zgradi, kao ni u njenoj službenoj prezentaciji, nema podataka da je bila mjesto zatočenja, mučenja i silovanja tijekom rata. Nema spomenika, spomen-ploče, niti bilo kakvog znaka koji bi upozoravao posjetitelje na te zločine. Time se, uz potporu vlasti tog bosanskohercegovačkog entiteta, sustavno pokušavaju izbrisati činjenice o počinjenim zločinima, dodaju iz udruge.

– Promocija ovog objekta u turističko-rehabilitacijske svrhe, bez konteksta i pijeteta prema žrtvama, primjer je negiranja i normalizacije zločina. Mnogi gosti koji danas dolaze u Vilu Vlas nisu ni svjesni da borave na području gdje su prije tri desetljeća počinjena masovna silovanja i ubojstva.

Takvu praksu javno je osudila regionalna mreža za pomirenje REKOM, ocijenivši da je riječ o svjesnom izboru šutnje o silovanjima i brisanja žrtava iz javnog prostora. Reagirala je i Islamska zajednica u BiH, ističući da se mjesta stradanja ne smiju predstavljati kao turističke destinacije bez istine o onome što se tamo dogodilo – istaknuli su.

Dodaju da Fond PIO, kao javna institucija Crne Gore, mora voditi računa o etičkim implikacijama svojih odluka i partnerstva.

– Stoga je nedopustivo slati umirovljenike – među kojima mogu biti osobe koje su preživjele ratne traume ili članovi obitelji žrtava – u objekt koji simbolizira sustavno seksualno nasilje i zločine protiv čovječnosti. Takva praksa može se tumačiti kao neizravno prihvaćanje revizionizma i negiranja zločina – naveli su.

Iz tog razloga, ističu, HGO i UDIK pozivaju Fond PIO da, sukladno načelima društvene odgovornosti i poštivanja žrtava, pokrene proceduru za raskid postojećeg ugovora s rehabilitacijskim centrom Vilina Vlas, te da pri budućem odabiru partnera uvede jasne kriterije koji uključuju poštivanje dostojanstva žrtava ratnih zločina i odgovoran odnos prema nasljeđu prošlosti. UDIK i CGO izražavaju žaljenje što rukovodstvo Fonda PIO to već nije učinilo, imajući u vidu da je ovo pitanje nedavno ponovo aktuelizirano u dijelu medija u Crnoj Gori.

– Raskid ovog ugovora bio bi jasan signal da Crna Gora ne pristaje na normalizaciju scene zločina pod plaštom turizma i rehabilitacije, već da njene institucije doprinose izgradnji društva koje se odgovorno odnosi prema prošlosti i solidariše sa žrtvama – zaključuju u priopćenju.