Smrt prim. dr.sc. Bekira Beka Tatlić, cijenjena bihaćka liječnica i specijalistica torakalne hirurgije, ostavila je dubok trag u lokalnoj zajednici, ali i među generacijama medicinara koji su tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu iznijeli teret spašavanja života u gotovo nemogućim uvjetima. Odlaskom dr. Tatlića, Bihać je izgubio čovjeka čije je ime trajno vezano za najteže, ali i najsvjetlije stranice njegove moderne povijesti.

Kao dugogodišnji pripadnik ratne bolnice u Bihaću, Tatlić je bio dio medicinskog tima koji je od 1992. do 1995. godine radio u potpunoj izolaciji grada, bez osnovnih sredstava za rad, često bez struje, vode, lijekova i moderne opreme. U takvim okolnostima liječnici i medicinsko osoblje radili su danonoćno, često i 24 sata bez prekida, zbrinjavajući ranjenike i teške bolesnike pod stalnim granatiranjem.

U tom periodu u bolnici u Bihaću radi tim od 11 specijalista, tri stažista i jedan asistent. U specijalističkim klinikama liječeno je gotovo 19.000 bolesnika, a primljeno je više od 36.000 ranjenika i bolesnika.

Izvedeno je više od 9600 velikih operacija. Tatlić je bio jedan od onih koji je, unatoč svakodnevnoj opasnosti, ostao uz pacijente i uz svoj grad, zbog čega su njega i njegove kolege s pravom nazivali “herojima u bijelom”.

Za izuzetan doprinos u ratu, liječnicima Kantonalne bolnice “Dr. Irfan Ljubijankić” ​​Bihać, među kojima je bio i dr. Tatlić, 26. februara uručeno je Priznanje, kao priznanje za hrabrost, stručnost i humanost iskazanu u najtežim trenucima.

Osim po profesionalnoj izvrsnosti, sugrađani će ga pamtiti i po skromnosti i šutljivosti kojom je obavljao svoj posao. Kako ističu njegovi prijatelji i kolege, malo je govorio, mnogo radio i iskreno volio svoj Bihać.

Bio je i gradski vijećnik Stranke za Bosnu i Hercegovinu, uvijek vezan za pitanja i probleme grada, te veliki navijač i zaljubljenik u NK Jedinstvo. Slobodno vrijeme rado je provodio uz partiju šaha kod Muje Bejzina, gdje je, kako kažu, druženje cijenio koliko i samu igru.

Prim. dr.sc. Bekir Tatlić ostat će zapamćen ne samo kao vrhunski stručnjak, već i kao čovjek koji je u prelomnim godinama pokazao koliko znače odgovornost prema struci, solidarnost s pacijentima i odanost vlastitom gradu. Njegovo ime ostat će trajno upisano u kolektivnom sjećanju Bihaćana.