Dvotjedni eksperiment bez društvenih mreža pokazao je koliko je digitalni svijet duboko ukorijenjen u svakodnevni život mladih, ali i koliko prostora ostaje kada se telefon odloži.

Grupa učenika iz škole Bulme u Austriji odlučila je 14 dana ne koristiti Instagram, TikTok, Snapchat, YouTube, X, WhatsApp i slične aplikacije želeći provjeriti koliko su zapravo vezani za ekrane.

Iako se na prvi pogled čini jednostavno, zadatak se pokazao iznimno zahtjevnim. Mnogi su se suočili s osjećajem propuštenosti, dok su drugi otkrili nove interese i načine kako kvalitetnije ispuniti svoje slobodno vrijeme.

– Primijetila sam koliko vremena imam kada ne provodim cijeli dan na društvenim mrežama. Počeo sam se više zanimati za glazbu i umjetnost. U drugom tjednu bio sam u iskušenju da se vratim na mreže. Bez videoigara nedostajao mi je osjećaj uzbuđenja, što je bilo izazovno. Također, nedostajale su mi platforme za streaming. Shvatio sam koliko sam ovisan o društvenim mrežama – rekao je student Kilian.

– Prvih nekoliko dana bilo je brutalno. Stalno sam se osjećao kao da mi nešto nedostaje. Posebno je bilo teško na autobusnoj stanici – tada obično listam kroz X, ali sada sam samo stajao. Nakon nekoliko dana postalo mi je lakše, češće sam išla u šetnju. Navečer sam radila sklekove umjesto da vrijeme provodim na telefonu. Odustao sam nakon šest dana – rekao je Arnel.

Za neke učenike izazov je otkrio koliko su digitalne navike postale automatske.

– U početku mi to nije bio izazov jer mi je posao u školi bio prioritet. Ali primijetio sam koliko su pokreti prstiju automatizirani. Ponekad bih nesvjesno otvorio aplikaciju. Bilo je šokantno koliko su ti mali pokreti duboko ukorijenjeni u motoričkim vještinama. Opet sam počela više čitati i sada želim držati vrijeme ispred ekrana u razumnim granicama – rekla je Nora.

Anja je imala slično iskustvo.

– U prvim danima često bih iz navike otključao telefon i nesvjesno klikao na Instagram ili TikTok. Koristio sam YouTube tjedan dana, ali samo za učenje kemije. Tek posljednja dva dana vratio sam se na društvene mreže i osjećao sam se krivim zbog toga. Ipak, bilo je to korisno iskustvo – rekla je Anja.

– Imao sam i dobrih i loših iskustava. Stalno sam se osjećao kao da mi nešto nedostaje. Vrijeme sam iskoristio za svoj najveći hobi – penjanje. U drugom tjednu sam se razbolio, pa sam čitao više knjiga i dugih članaka u NYT i Kleine Zeitung. Zadao sam si cilj češće odlagati telefon sa strane, iako to nije lako – rekao je Samuel.

-Nakon nekoliko dana imala sam simptome odvikavanja. Činilo mi se kao zauvijek otkako sam posljednji put igrao video igricu. Slobodno vrijeme koristio sam za gledanje dokumentaraca o prirodi i filozofiji. U školi sam igrao šah s prijateljima. Nakon tjedan dana sam se razbolio i izgubio sam volju za eksperimentom – dodao je.

Iako eksperiment nije bio jednostavan, većina sudionika se složila u jednome – tek kada su odložili mobitele, shvatili su koliko su navike vezane uz društvene mreže postale dio njihove svakodnevice. Za neke je to bio samo kratkotrajni izazov, a za druge početak promjene odnosa prema digitalnom svijetu.