Predstavnici prometnih udruga Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore uputit će novo zajedničko pismo Europskoj komisiji sa zahtjevom da do 10. kolovoza ponudi prihvatljivo, odnosno privremeno rješenje problema ograničenja boravka profesionalnih vozača u schengenskom prostoru.

Odluka je donesena na zajedničkom sastanku predstavnika prometnih udruženja četiri zemlje u Beogradu, a priopćio ju je predsjednik Poslovnog udruženja “Međunarodni transport” Neđo Mandić.

Kako je rekao, sudionici sastanka analizirali su trenutno stanje i ocijenili da problemi i dalje postoje, ali da nisu toliko izraženi kao u prethodnom razdoblju.

– Dogovorili smo se da u ovom trenutku ne poduzimamo konkretne radnje, već da pošaljemo dopis Europskoj komisiji s rokom do 10. kolovoza da se nađe prihvatljivo, ako ne konačno, onda barem privremeno rješenje kako bi naši vozači i prijevoznici mogli nesmetano raditi – rekao je Mandić.

Najavio je da će se predstavnici udruge ponovno sastati oko 10. kolovoza ako do tada ne bude prihvatljiv odgovor iz Bruxellesa.

– U tom slučaju najavit ćemo nove konkretne mjere kako bismo ubrzali rješavanje ovog problema – rekao je Mandić, ne precizirajući koje bi mjere mogle biti poduzete.

Prema njegovim riječima, prometne udruge su u protekle tri godine poslale više pisama Europskoj komisiji, a današnji sastanak potvrda je zajedništva i nastavka zajedničkih aktivnosti na rješavanju ovog problema.

Mandić je istaknuo kako prijevoznici žele izbjeći prosvjede i blokade granica jer bi takve mjere nanijele štetu prijevoznicima i gospodarstvima zemalja u regiji, ali i njihovim europskim partnerima.

Dodao je da su na nedavnom kongresu u Bukureštu špediteri iz regije jednoglasno usvojili deklaraciju kojom podržavaju zahtjeve prijevoznika.

Mandić je podsjetio da sadašnje pravilo, prema kojem državljani trećih zemalja u schengenskom prostoru mogu boraviti najviše 90 dana u razdoblju od 180 dana, nije prilagođeno profesionalnim vozačima.

Prema analizama prometnih udruga, vozačima je za nesmetano obavljanje međunarodnog prijevoza potrebno oko 130 radnih dana u razdoblju od 180 dana.

Smatra da se profesionalni vozači ne mogu poistovjećivati ​​s turistima, jer vrijeme provedeno u tranzitu i obavljanju prijevoza ne predstavlja pravi boravak.

– Profesionalni vozači većinu vremena provode u kamionu ili na obveznim pauzama na parkiralištu. Oni u schengenskim zemljama ne borave kao turisti, već rade svoj posao.

Zato smatramo da sadašnji način brojanja dana nije opravdan i da ozbiljno ugrožava poslovanje prijevozničkih tvrtki – rekao je Mandić.

Podsjetio je da je problem dodatno izražen nakon proširenja schengenskog prostora na Hrvatsku, Rumunjsku i Bugarsku, zbog čega su zemlje regije praktički potpuno okružene članicama Schengena, pa vozači veliki dio svog radnog vremena provode u tom prostoru.

– S obzirom na to da su sada u Schengenu 33 zemlje, ne možemo prihvatiti da se tranzit tretira kao boravak. Ako se vozimo u neku državu ili čak u Veliku Britaniju, cijelo vrijeme smo u Schengenu, ali ne ostajemo ni trenutka jer smo ili u kamionu ili na parkingu tijekom obavezne pauze.

Ti dani se jako brzo potroše, pa praktički ispada da profesionalni vozač ne može raditi svoj posao – kazao je Mandić.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je u Tivtu da su s aerodroma u tom crnogorskom gradu vraćeni “aktivisti, a ne kriminalci”, ocijenivši “glupostima” tvrdnje o pokušajima destabilizacije Crne Gore i navodnom vođenju hibridnog rata.

Podsjećamo, crnogorska policija je u srijedu, uoči summita EU-Zapadni Balkan, zabranila ulazak u zemlju grupi od najmanje 90 državljana Srbije koji su u Tivat stigli zrakoplovom. Odluka je donesena zbog sumnje na subverzivno djelovanje i, kako su izvijestile nadležne institucije, procjene da bi njihov boravak mogao predstavljati sigurnosni rizik u kontekstu održavanja međunarodnog skupa.

U službenom obrazloženju crnogorskih sigurnosnih organa navodi se da je riječ o preventivnoj mjeri u cilju očuvanja javnog reda i sigurnosti tijekom održavanja summita, te da je odluka donesena na temelju sigurnosnih procjena nadležnih službi.

Vučić je po dolasku u Tivat rekao da vraćeni građani Srbije nisu kriminalci, već politički aktivisti koji, kako je naveo, žele “stvoriti bolju atmosferu”. Dodao je da su tvrdnje o destabilizaciji Crne Gore “apsolutno besmislene” i ocijenio da se od cijelog slučaja pokušava napraviti politička konstrukcija.

– Ti ljudi nisu kriminalci, nego politički aktivisti koji nikoga ne ugrožavaju. Smiješno je od toga praviti veliku zavjeru – rekao je Vučić.

Nije precizirao tko je organizirao njihov dolazak u Crnu Goru, ističući da je to “interna stvar” i da se time bave nadležne službe u Srbiji. Komentirao je i napise o zadržavanju crnogorskih državljana na granici sa Srbijom, rekavši da ne podržava recipročne mjere i da je potrebno izbjeći daljnje zaoštravanje odnosa.

U međuvremenu su se na društvenim mrežama iu nekim regionalnim medijima pojavile neslužbene informacije i pitanje tko je financirao let za Tivat.

Miran Pogačar, vijećnik u Skupštini Grada Novog Sada, objavio je X da je organizaciju leta preuzela turistička agencija Happy Travel iz Bijeljine.

– Iako sam ih službeno pitao za informacije, Air Serbia nije odgovorila tko je platio let za Tivat, ali ima ih koji jesu, profesionalni novinari iz Crne Gore. To je Happy Travel iz Bjeljine (kako sretan naziv za nesretnu družinu). E sad, kakve veze imaju Bjeljina, Happy Travel i Vučić? Moguće je da očekivana standardna prekogranična varijanta nije odradila posao, jer netko više nije među živima, pa su odabrali prvog koga su našli, zaposlili preko agencije. Također, gospođa Maja Antić, vlasnica ove agencije, šuti i neće reći tko je preko njih angažirao ovu turističku agenciju za Leteći Ćaciland. U Srbiji je mrak, ali u Republici Srpskoj postoji crna rupa što se informacija tiče, a pitanje je hoćemo li na kraju uopće saznati tko je platio avion – piše Pogačar.

Vučić je na kraju poručio da Srbija poštuje suverenitet i teritorijalni integritet Crne Gore, ali i da ima pravo brinuti za položaj svojih građana u regiji, izrazivši nadu da ovakvi događaji neće dugoročno narušiti odnose dviju država.

Crnogorska policija priopćila je da je u sklopu pojačanih sigurnosnih aktivnosti povodom Summita EU – Zapadni Balkan u Tivtu izvršila detaljne kontrole na graničnom prijelazu Zračna luka Tivat, gdje je kontroliran čarter let iz Beograda u kojem je bilo oko 87 do 90 državljana Srbije.

U priopćenju se navodi da su policijski službenici u suradnji s drugim nadležnim tijelima izvršili pojačani granični nadzor te izdvojili i stavili pod nadzor putnike za koje je obavljena sigurnosna procjena.

Iz policije ističu da se aktivnosti provode zbog pojačanih mjera sigurnosti uoči međunarodnog skupa, a cilj je očuvanje stabilnog javnog reda i sigurnosti.

Nakon provjera, dio putnika nije ispunjavao uvjete za ulazak u Crnu Goru, zbog čega im je, sukladno zakonu, odbijen ulazak i naloženo da se vrate istim letom.

Iz Policijske uprave priopćili su kako su sve mjere poduzete na temelju operativnih podataka i sigurnosnih procjena, a o daljnjim aktivnostima javnost će biti pravovremeno obaviještena.

Nakon ovog slučaja u Tivtu, uslijedila je reakcija i sa srpske strane. Srbija je počela provoditi pojačane kontrole na graničnim prijelazima, a dio crnogorskih državljana priveden je ili vraćen s granice uz obrazloženje da ne ispunjavaju uvjete za ulazak ili da predstavljaju sigurnosni rizik.

Kako javljaju crnogorski i regionalni mediji, riječ je o tzv. recipročnoj mjeri, iako su iz Beograda službeno poručili da ne podržavaju takav odgovor i da ne treba dalje zaoštravati odnose.

U javnosti se ovaj potez tumači izravnom posljedicom incidenta u Tivtu, koji je dodatno podigao tenzije između dviju država i otvorio pitanje granične kontrole prije i nakon međunarodnih događaja u regiji.

Američka pomorska blokada iranskih luka ostaje na snazi, izvijestila je u subotu iranska poluslužbena novinska agencija Tasnim, pozivajući se na iranske mornare.

– Pomorska blokada je i dalje na snazi, a brodovi dobivaju upozorenja od CENTCOM-a o zaustavljanju i zabrani prolaza – stoji u priopćenju nautičara.

Sa svoje strane, viši vojni savjetnik iranskog vrhovnog vođe optužio je Washington za “izdaju diplomacije”.

– Očekivano, američki predsjednik po treći put izdaje diplomaciju. Nastavkom pomorske blokade i postavljanjem pretjeranih zahtjeva u pregovorima dodatno je dokazao da nije voljan sudjelovati u razgovorima i da slijedi druge ciljeve – napisao je Mohsen Rezaei na društvenoj mreži X.

U petak, u objavi na svojoj društvenoj mreži Truth Social, američki predsjednik Donald Trump rekao je da će Iran morati ukloniti sve preostale mine u Hormuškom tjesnacu, dok će SAD ukinuti pomorsku blokadu brodova koji ulaze ili izlaze iz iranskih luka.

“Brodovi zarobljeni u tjesnacu zbog naše nevjerojatne pomorske blokade bez presedana, koja će sada biti ukinuta, mogu započeti proces povratka kući”, napisao je Trump.

Regionalne napetosti su eskalirale otkako su SAD i Izrael pokrenuli napade na Iran u veljači. Teheran je uzvratio udarima na Izrael, kao i na američke saveznike u Zaljevu, dok je zatvarao Hormuški tjesnac.

Prekid vatre uz pakistansko posredovanje stupio je na snagu 8. travnja, a kasnije ga je Trump produžio na neodređeno vrijeme.

Nakon zastoja u pregovorima u kojima je posredovao Islamabad, SAD je od 13. travnja uveo blokadu iranskih luka, uključujući one koje se nalaze duž strateškog Hormuškog tjesnaca.

U tijeku su postupci posredovanja kako bi se okončao sukob između strana.

U analizi objavljenoj u Nacionalni interes ističe se da se najava visokog predstavnika Christiana Schmidta o njegovom povlačenju s dužnosti u Sarajevu i zapadnim središtima pogrešno tumači kao obično kadrovsko pitanje.

Prava kriza zapravo leži u nestanku političke kohezije koja je Uredu visokog predstavnika uopće davala ovlasti.

– Ono što (Ured visokog predstavnika) nije prevladao i što ne može prevladati je sporo raspadanje političke konfiguracije koja mu je davala ovlasti – navodi se.

Odbijanje Rusije da prizna legitimitet visokog predstavnika od 2021. svelo je upravljanje na format “sve minus Rusija”, što ozbiljno komplicira donošenje odluka o bilo kojem spornom pitanju.

S druge strane, nova američka administracija pod predsjednikom Donaldom Trumpom opisuje se kao prava nepoznanica. Na to upućuju zabrinjavajući signali poput ukidanja sankcija Miloradu Dodiku i njegovim suradnicima, posjeta Donalda Trumpa mlađeg Banja Luci, te komercijalni interesi za projekte koji zahtijevaju suradnju s Republikom Srpskom. Stoga se dugogodišnja pretpostavka o bezuvjetnoj potpori Washingtona više ne može smatrati sigurnom.

– Ono što se sa sigurnošću može reći jeste da se pretpostavka o pouzdanoj američkoj podršci, koja je tri desetljeća osiguravala autoritet OHR-a, više ne može uzimati zdravo za gotovo – navodi se u analizi.

Nadolazeće glasovanje u Vijeću sigurnosti UN-a o produljenju mandata misije EUFOR Althea ističe se kao prekretnica koja će staviti na kušnju trajnost ovog sustava. Dok je rusko protivljenje sigurno, američko ponašanje ostaje potpuno nepredvidivo.

– Ako se Washington suzdrži, podrži veto ili postavi uvjete koje Europska unija ne može prihvatiti, multilateralni sigurnosni okvir efektivno prestaje, bez obzira što se nakon toga javno kaže – zaključuje se.

Europska unija se stoga suočava s izborom koji je godinama izbjegavala. Mora ili odmah pripremiti teren za nastavak misije EUFOR-a isključivo pod nadležnošću Europskog vijeća ili prihvatiti rizik da cijeli sigurnosni paket propadne u kratkom roku bez ikakve alternative. Analiza jasno ističe da izbor nije između opstanka ili zatvaranja OHR-a, već između upravljane tranzicije koju oblikuje Europa i neupravljanog kolapsa kojem ona samo nijemo svjedoči.

Da bi prijelaz bio uspješan, njegovi dijelovi moraju napredovati istovremeno. Prvi dio te tranzicije zahtijeva reorganizaciju pravne strukture. Postojeći program 5+2, koji je zamišljen kao jednostavna lista uvjeta za zatvaranje OHR-a, treba pretvoriti u prijelazni okvir u procesu europskih integracija. To znači da se otvorena politička pitanja moraju transformirati u tehničke zahtjeve kroz poglavlja pristupnih pregovora s Europskom unijom. Prema ovom planu, pitanje državne imovine bilo bi premješteno u poglavlje 23 koje se bavi pravosuđem i temeljnim pravima, fiskalna održivost u poglavlje 17 o ekonomskoj politici, dok bi se arbitraža za Brčko rješavala kroz poglavlje 24 o pravdi, slobodi i sigurnosti.

– Ova pretvorba pretvara zatvaranje iz jedne političke odluke, koju trenutna konfiguracija ne može proizvesti, u niz tehničkih migracija kojima je pristupna arhitektura dizajnirana da upravlja – stoji u analizi.

Drugi dio uključuje stvaranje zamjenskog mehanizma za provedbu odluka umjesto dosadašnjih bonskih ovlasti. U analizi se izričito upozorava da se te ovlasti ne smiju jednostavno prenijeti na Ustavni sud BiH, jer je ta institucija već pod stalnim napadima i opstrukcijama iz Republike Srpske, pa bi je takav korak dodatno oslabio i kompromitirao. Rješenje se vidi u višeslojnom pristupu gdje bi se stroga uvjetovanost u procesu europskih integracija koristila za svakodnevna pitanja, srednji stupanj kršenja bi se rješavao kroz postojeće ciljane sankcije Europske unije za Zapadni Balkan na prijedlog posebnog predstavnika EU, dok bi same bonske ovlasti ostale u pasivnom stanju na Vijeću za provedbu mira i mogle bi se aktivirati isključivo donošenjem odluke supervećine.

Treći segment odnosi se na sigurnosnu dimenziju i zahtijeva od Bruxellesa da preduhitri moguće blokade. Prijenos mandata EUFOR-a pod okrilje Europskog vijeća mora biti izveden kao unaprijed smišljen korak u okviru planirane tranzicije, a ne kao panična reakcija na ruski veto u Ujedinjenim narodima.

– Djelovanje u iščekivanju izgleda kao strategija u Bruxellesu i snaga u Banjoj Luci. Akcija u reakciji izgleda kao kolaps na oba mjesta. Europsko vijeće trebalo bi odobriti migraciju unaprijed prije glasovanja u studenom, čineći rusko stajalište nevažnim, a ne odlučujućim – piše Nacionalni interes.

Četvrti, najteži i ujedno najvažniji dio tranzicije je postizanje novog političkog dogovora kroz ustavnu reformu, bez koje bi svi drugi napori bili ništa drugo nego skele oko potpuno prazne zgrade.

U analizi se predlaže povratak na minimalne, potrebne elemente iz nekadašnjeg Travanjskog paketa iz 2006., koji bi osigurali temeljnu funkcionalnost države bez stalnog vanjskog nadzora. To podrazumijeva stabilnije Vijeće ministara, otklanjanje blokada pri donošenju rutinskih odluka u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, te potpuno jasne odluke o obrani i državnoj imovini.

S obzirom na to da će sudbina ovih reformi ovisiti o novoj vladi koja će se formirati nakon izbora u listopadu 2026. godine, u tekstu se sugerira da je Christiana Schmidta potrebno zadržati na mjestu visokog predstavnika do kraja izbornog procesa, umjesto da se forsira izbor njegovog nasljednika u duboko podijeljenom Vijeću za provedbu mira.

Naposljetku, u tekstu se daje iskrena i nimalo ugodna ocjena situacije u kojoj se konstatuje da trenutna politika Bosne i Hercegovine ne nudi pouzdane partnere za duboke ustavne promjene. Zato će za konačni uspjeh biti potrebna ili generacijska smjena među političkim liderima ili snažan, uvjetujući trenutak u procesu europskih integracija kada perspektiva članstva postane toliko stvarna da domaćim opstrukcionistima izbije adute iz ruku.

Iako se te promjene ne mogu umjetno izazvati, Europska unija se može i mora pripremiti za njih tako što će odmah izgraditi prva tri stupa ove tranzicije kako bi cjelokupna arhitektura bila spremna kada se stvore politički uvjeti za četvrti stup.

Analiza u časopisu The National Interest završava ozbiljnim upozorenjem da se Bosna i Hercegovina vraća u središte pozornosti isključivo zbog slabljenja globalnog poretka koji godinama kontrolira unutarnju nestabilnost.

– Bosna opet postaje ključna, ne zato što se tu nešto popravilo, nego zato što se oko nje ruši globalna konfiguracija koja je sadržavala njenu nefunkcionalnost. Schmidtov post nije to uzrokovao. Ona je to otkrila. Ono što ćemo učiniti u idućih šest mjeseci odredit će hoće li 30 godina nesavršenog mira postati temelj za nešto trajno ili uvod u nešto na čemu smo svi cijeli život radili da spriječimo – zaključuje se.

Autor analize, R. Bruce Hitchner, profesor je međunarodnih odnosa na Sveučilištu Tufts, direktor studija mira i pravde te osnivač i predsjedavajući Projekta Daytonskog mirovnog sporazuma. Bio je suvoditelj međunarodnog pregovaračkog tima koji je vodio paket amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine iz travnja 2006. (poznatiji kao „Aprilski paket“). Bio je gostujući istraživač na All Souls Collegeu u Oxfordu (2010.), stipendist “Laurance S. Rockefeller” u Centru za ljudske vrijednosti na Sveučilištu Princeton (od 2002. do 2003.) i gostujući član (dodatni suradnik) na Churchill Collegeu u Cambridgeu (od 1994. do 1995.).

Analiza trenutnog političkog zastoja u Bosni i Hercegovini ukazuje da je Trojka, u pokušaju da postane nositelj reformi, završila u poziciji eksploatisanog političkog faktora koji je potpuno izgubio kontrolu nad procesima.

Ključna strateška pogreška ove grupacije leži u činjenici da su u prvoj fazi formiranja vlasti HDZ-u i SNSD-u dali apsolutnu kontrolu nad Domom naroda, a onda su, sa samo jednim izaslanikom u džepu, odlučili jednostrano raskinuti partnerstvo sa strankom Milorada Dodika.

Taj jedini delegat bio je Kemal Ademović, koji je bio u rukovodstvu Doma, ali je Trojka izgubila i tu krhku institucionalnu potporu njegovim napuštanjem stranke Narod i pravda, čime je njihova realna moć u Domu naroda BiH formalno svedena na nulu.

Lucidnost ovog poraza najviše se očituje u odnosu s HDZ-om. Dragan Čović, kojeg je Trojka promovirala u ključnog partnera, sada hladnokrvno istu skupinu označava kao krivca za blokadu, ističući da način rada uspostavljen prije godinu dana ne vodi nikamo. Iz medijskih krugova bliskih HDZ-u stiže jasna poruka. Trojka je bila samo privremeno sredstvo, a nakon što je partnerima osigurala institucionalnu nadmoć, otpušteni su kao amateri koji ne razumiju mehanizme parlamentarne matematike.

Navodni razlaz sa SNSD-om nije oslabio Dodika, već je samo zacementirao savezništvo HDZ-a i SNSD-a protiv.

Dodatna težina ovog pada leži u gubitku vanjskog pokroviteljstva. Hrvatski politički krugovi optužuju bivšeg američkog veleposlanika Michaela Murphyja da je “instalirao” Trojku i poticao ih na sukobe sa SNSD-om, ali je njegovim odlaskom sarajevski blok ostao političko siroče.

Bez Washingtona koji bi disciplinirao partnere udarcem o stol, Trojka se našla izložena unutarnjim igračima koji su samo čekali trenutak da njihova nemoć postane očita.

Ademovićevo soliranje u Kolejima, gdje bez suglasnosti hrvatskog ili srpskog kluba stavlja točke dnevnog reda, uzalud je pucanje u prazno, s obzirom da sve mirno promatraju Nikola Špirić i Dragan Čović koji drže ključeve europske financijske riznice.

Trojka je vjerovala da će naklonost stranih diplomata i medijsko bombardiranje javnosti o blokadama nadomjestiti njihov nedostatak ruku u Domu naroda.

Omogućili su HDZ-u i SNSD-u kontrolu nad sustavom, izgubili su mentora, a onda ostali i bez jedinog delegata u rukovodstvu Doma, tako da su se našli zarobljeni u zidu koji su sami gradili.

U međuvremenu, partneri kojima su dali moć sada traže rješenja pod svojim uvjetima.

Trojka izgleda kao projekt koji je odigrao ulogu za druge i ostao u praznom prostoru čekajući izbore kao jedini preostali izlaz iz krize koju su sami inicirali navodno raspadom koalicije bez ijednog aduta u rukavu.

Višeslojni apsurd ove situacije kulminira u činjenici da jednostrani razlaz sa SNSD-om nije značio poništavanje posljedica ranijih odluka.

Trojka, koja je inzistirala na uvođenju Dodika na vlast i time mu otvorila put do apsolutne vlasti, ostala je u istom Vijeću ministara s istim SNSD-om, kojeg je proglasila bivšim partnerom.

Rezultat je groteskni politički suživot u kojem Trojka pokušava glumiti opoziciju unutar vlasti, dok ih HDZ i SNSD drže kao taoce institucionalne arhitekture koju su pomogli izgraditi.

Tako je Trojka ostala zarobljena u “braku” kojeg se formalno odrekla, ali iz kojeg ne može izaći, služeći kao savršeno pokriće onima kojima je isporučila državu, a sada je optužuju za njenu propast.

Trenutni rad američke mornarice u vodama Omanskog zaljeva predstavlja oživljavanje najagresivnijeg oblika pomorskog ratovanja.

Kako The National Interest ističe u svojoj analiziWashington se vratio doktrinama koje su stoljećima krojile sudbinu imperija, koristeći “blisku blokadu” kao alat za potpuno ekonomsko iscrpljivanje protivnika.

U središtu ove operacije nalazi se filozofija kapetana Alfreda Thayera Mahana, “evanđelista pomorske moći”.

Prema The National Interestu, Mahan je definirao kontrolu mora kao sposobnost potpunog brisanja protivnika s važnih plovnih putova.

Američki razarači klase Arleigh Burke danas rade upravo to – oni su “čep” u boci.

Iran je u ovoj priči poput biljke čije je korijenje isječeno u slanoj vodi. Bez izvoza nafte i uvoza vojne opreme, njegova moć počinje slabiti.

Zanimljiv je strateški paradoks koji prati ovu operaciju. Hormuški tjesnac funkcionira kao neka vrsta mlaznice. Što su američki brodovi bliže iranskoj obali, linija koju moraju nadzirati je kraća i učinkovitija. No, postoji problem koji je uočio Carl von Clausewitz: kraća linija znači veću opasnost.

The National Interest upozorava da ovaj pristup “licem u lice” stavlja američku flotu na nišan čamaca Iranske revolucionarne garde. To je opasan kompromis gdje se maksimalna učinkovitost blokade plaća ekstremnom izloženošću flote.

Povijest nas uči da su situacije u kojima obje strane istovremeno pokušavaju blokirati jedna drugu iznimno rijetke i opasne.

Dok SAD vrši presretanje tereta, Iran odgovara prijetnjom da će minirati prolaz.

The National Interest povlači paralelu s Prvim svjetskim ratom, kada je Njemačka pokušala uzvratiti Britancima podmorničkim ratovanjem.

Za Iran su, međutim, ulozi puno veći. Njihova je ekonomija pupčanom vrpcom vezana za ovaj tjesnac, što ga čini i njihovim najjačim oružjem i fatalnim strelištem.

Admiral JC Wylie opisao je blokadu kao “kumulativni” način borbe. To nije rat koji završava jednim velikim praskom ili herojskim napadom.

To je rat iscrpljivanja. To je, prema The National Interestu, rat statistike.

Svaki zaustavljeni tanker i svaki zaplijenjeni sanduk oružja mala je pobjeda koja se zbraja. Iako su takve operacije inače spore, za zemlju poput Irana, koja je potpuno ovisna o moru, ovaj pritisak može postati nepodnošljiv brže nego što povijesne knjige govore.

Hormuz više nije samo geografski pojam, postao je arena u kojoj se testira moderna tehnologija kako bi preživjela najstariju metodu ratovanja – potpunu odsječenost od svijeta.

Samo dan nakon toga činilo se da su tenzije smirila u Perzijskom zaljevu, situacija u strateški najvažnijem morskom prolazu na svijetu ponovno je eskalirala.

Iransko operativno zapovjedništvo Khatam Al-Anbiya objavilo je da se režim plovidbe u Hormuškom tjesnacu “vratio u prijašnje stanje”, što u praksi znači uvođenje stroge vojne kontrole nad svim plovilima.

Iranska strana povukla je ovaj potez kao odgovor na nastavak američke pomorske blokade iranskih luka.

U službenom priopćenju koje su prenijeli državni mediji, iranska vojska opisala je američku akciju kao “piratstvo”.

U ionako haotičnom stanju prometa i gužvi u gradskom prijevozu, kojima su građani Sarajeva izloženi već mjesecima, kao šlag na tortu došla je Međunarodna biciklijada koja će danas i naredna dva dana dovesti do etapiranih obustava prometa u Hercegovini.

– Od 11 do 14 sati bit će obustavljen saobraćaj po fazama na relaciji Sarajevo-Mostar – saopćeno je iz BIHAMK-a.

Ne zna se do kada će građani Sarajeva gotovo svakodnevno biti izloženi prometnom maltretiranju, ali utrka, koja se održava pod pokroviteljstvom Međunarodne biciklističke unije (UCI), predstavlja izuzetnu čast za Bosnu i Hercegovinu, a posebno za Sarajevo kao domaćina svečanog otvaranja i starta prve etape.

Kazao je to Nihad Uk, premijer Kantona Sarajevo u ostavci, dodajući da utrka predstavlja putovanje kroz identitet naše zemlje, kroz gradove i krajolike koji svjedoče o njenoj različitosti, snazi ​​i ljepoti.

– Za Kanton Sarajevo, ali i za cijelu državu, ovakvi događaji imaju višestruki značaj. Promoviraju sport i zdrav način života, osnažuju turističku ponudu i šalju snažnu poruku da Bosna i Hercegovina može biti domaćin velikih, međunarodno priznatih manifestacija – kazao je Uk.

Zbog trke danas su bile blokirane ulice Vrbanja, Zmaja od Bosne i Džemala Bijedića u pravcu Ilidže. Očekuje da će karavana doći do Ilidže, odakle će putem E73 krenuti prema Hadžićima.

Biciklisti bi kod tunela Ivan trebali biti oko 12 sati, a u Konjic bi trebali ući oko 12 sati i 30 minuta. Utrka se nastavlja cestom E73 od Konjica do Jablanice, a karavana bi u taj grad trebala stići oko 13 sati.

Zatim slijedi najduža dionica na putu E73 od Jablanice do Mostara, promet će biti potpuno blokiran od 13 sati, a najbrži bi biciklisti pred najveći hercegovački grad trebali stići oko 14 sati.

Iransko središnje sjedište Khatam al-Anbiya zaprijetilo je u srijedu da će blokirati izvoz i uvoz kroz Zaljev, Omansko more i Crveno more kao odgovor na američku pomorsku blokadu iranskih luka.

– Ako agresivni i teroristički SAD nastavi s nezakonitim akcijama pomorske blokade i stvara nesigurnost za iranske komercijalne brodove i naftne tankere, takvi bi se potezi smatrali uvodom u kršenje primirja – rekao je general bojnik Ali Abdollahi, zapovjednik Središnjeg stožera, u izjavi koju je prenijela novinska agencija Fars.

Upozorio je da, ako se blokada nastavi, iranske oružane snage neće dopustiti nastavak izvoza ili uvoza u strateškim vodenim putovima, uključujući Zaljev, Omansko more i Crveno more.

SAD je uveo pomorsku blokadu iranskih luka nakon što su njihovi rijetki izravni pregovori u Pakistanu ovog vikenda završili bez dogovora.

Više od 3300 ljudi ubijeno je u američko-izraelskim zračnim napadima u Iranu od 28. veljače, prema iranskim vlastima.

Teheran je odgovorio projektilima i napadima bespilotnim letjelicama na Izrael, Irak, Jordan i zemlje Perzijskog zaljeva u kojima su stacionirane američke vojne postrojbe prije nego što je prošli tjedan proglašen dvotjedni prekid vatre.

U ponedjeljak je američka vojska počela provoditi blokadu cjelokupnog pomorskog prometa koji ulazi i izlazi iz iranskih luka.

Američko zapovjedništvo upozorilo je da bi brodovi koji ulaze u to područje bez dopuštenja mogli biti presretnuti, preusmjereni ili zaplijenjeni.

Američki predsjednik Donald Trump objavio je da je iranska mornarica “potpuno uništena” i dodao da će uništiti i manje brodove ako se približe američkoj blokadi iranske obale.

– Iranska mornarica leži na dnu mora, potpuno uništena – 158 brodova. Ono što nismo pogodili su njihovi manji brodovi, koje oni nazivaju “brodovi za brzi napad”, jer ih nismo smatrali velikom prijetnjom – napisao je Trump na Truth Social.

Dodao je upozorenje da će svi iranski brodovi koji se približe američkoj blokadi biti uništeni.

– Upozorenje: Ako se bilo koji od tih brodova približi našoj blokadi, bit će odmah eliminirani – rekao je, dodavši da će se koristiti isti sustav koji SAD koristi protiv krijumčara droge na moru.

Blokada dodatno podiže napetosti oko Hormuškog tjesnaca, ključne rute kojom prolazi oko petina svjetske nafte. Iran je ranije rekao da će “odlučno” odgovoriti na približavanje američkih snaga, dok analitičari upozoravaju da bi situacija mogla eskalirati u izravni pomorski sukob.

Središnje zapovjedništvo SAD-a (CENTCOM), koje je odgovorno za vojne operacije na Bliskom istoku i drugim regijama, priopćilo je u nedjelju da će blokada biti “provedena nepristrano protiv brodova svih nacija” koji ulaze ili izlaze iz iranskih luka u Zaljevu i Omanskom zaljevu.

– Snage CENTCOM-a neće ometati slobodu plovidbe za plovila koja prolaze kroz Hormuški tjesnac do i iz neiranskih luka – stoji u priopćenju.

Američki predsjednik Donald Trump najavio je blokadu iranskih luka, koja je stupila na snagu u ponedjeljak u 14:00 GMT.

Objava je uslijedila nakon rijetkih izravnih razgovora između SAD-a i Irana u Pakistanu tijekom vikenda, usmjerenih na okončanje rata koji je započeo 28. veljače, ali razgovori nisu doveli do sporazuma.