Pokazalo se da je ekonomska teorija “smanjite nam doprinose, a mi ćemo taj novac dati radnicima” u Federaciji BiH doživjela još jedan trijumfalni uspjeh – ali isključivo na bankovnim računima poslodavaca.

Prema sindikalnoj gruboj matematici, nakon što je država zdravstvenim fondovima velikodušno oduzela dvije stope doprinosa, a pacijente ostavila bez citostatika, poslodavci su u godinu dana inkasirali nevjerojatnih 840 milijuna KM. Ovu cifru dobijete kada 70 milijuna KM pomnožite s 12 mjeseci.

Od tog epskog financijskog kolača „velikodušnih“ pet posto vraćeno je radnicima kroz obećana povećanja plaća, dok je preostalih 95 posto magično isparilo za mistične svrhe „tekućeg poslovanja“.

Ali apetit raste s jelom. Kako im stotine milijuna nisu bile dovoljne, udruga poslodavaca krenula je u novu humanitarnu akciju o javnom zdravstvu tražeći da se teret bolovanja nakon samo 15 dana prebaci na državu, uz popratnu propagandu da su bh. radnici “najbolesniji u Europi”.

No, hladan tuš i egzaktnije analize pokazuju da prosječan radnik u FBiH godišnje na bolovanju provede svega 7,3 dana, što znači da sustav ne kvare bolesni radnici koji bježe s posla, već kronična alergija poslodavaca na ispunjavanje vlastitih obećanja i potpisivanje kolektivnih ugovora.

– Poslodavci u Federaciji BiH su nakon smanjenja stope doprinosa za zdravstvo za sebe zadržavali blizu 70 milijuna KM mjesečno, iako su ranije tvrdili da će taj novac biti usmjeren na povećanje plaća radnicima, tvrdi Zijad Latifović, zamjenik predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH.

Istodobno kaže da Sindikat neće pristati na prijedlog da se teret bolovanja nakon 15 dana prebaci na zavode za zdravstveno osiguranje jer bi to, kako upozorava, dodatno ugrozilo ionako oslabljene zdravstvene fondove.

Zijad Latifović, zamjenik predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH i predsjednik Samostalnog sindikata radnika u zdravstvu FBiH, kaže za Faktor da je praktično završena priča o prijedlogu poslodavaca da se skrati bolovanje koje plaća poslodavac.

– Prijedlog Udruženja poslodavaca FBiH da se broj bolovanja na teret poslodavca smanji sa 42 na 15 dana je završena priča. Nema ništa od toga. Sada traže izmjene Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, iako dobro znaju da se zakoni ne mogu mijenjati na način na koji oni žele. Svaka promjena mora proći javnu raspravu i saborsku proceduru. Sindikat drži da bolovanje do 42 dana ostaje u nadležnosti poslodavca. Nisu točne ni tvrdnje poslodavaca da su naši radnici među najbolesnijima u Europi i da najviše zlorabe bolovanje. Na sjednici Ekonomsko-socijalnog vijeća iznijeli smo egzaktne podatke koji to opovrgavaju – kazao je Latifović.

Dodaje da je iste podatke iznijela i Vlada FBiH, odnosno resorno ministarstvo.

– Nije istina da naši radnici godišnje u prosjeku provedu 25 dana na bolovanju, dok je europski prosjek tri ili šest dana. Napravili smo detaljan presjek svih dana bolovanja, bez paušalnih procjena i bez analize uzorka od dvije ili tri tvrtke. Došli smo do podatka da radnici u Federaciji BiH godišnje provedu oko četiri milijuna dana na bolovanju, uključujući bolovanja do 42 dana i ona duža od toga. Kad to podijelite s oko 550.000 zaposlenih, dobijete u prosjeku oko 7,3 dana bolovanja godišnje po radniku. Dakle, nije tačna tvrdnja da naši radnici najviše zloupotrebljavaju bolovanje – kaže Latifović.

Ističe da su upravo zbog toga zamolili poslodavce da ne izlaze u javnost s paušalnim podacima na malim uzorcima.

– Govoreći o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju, Latifović kaže da Savez samostalnih sindikata BiH i Sindikat radnika u zdravstvu FBiH neće pristati na dodatno financijsko slabljenje zavoda zdravstvenog osiguranja.

Ustanove zdravstvenog osiguranja financiraju oko 95 posto javnog zdravstvenog sustava. Najbolji primjer kako se nešto nije smjelo učiniti su izmjene Zakona o doprinosima, kada je stopa doprinosa za zdravstvo smanjena sa 16,5 na 14,5 posto. Time su zavodi ostali bez oko 200 milijuna KM godišnje. Zavod PIO je u drugoj situaciji jer pripada trezoru, pa Vlada može nadoknaditi taj novac iz budžeta, ali zdravstveni fondovi nemaju tu mogućnost – ističe Latifović.

Posebno ističe da su poslodavci prilikom donošenja fiskalnih zakona obećali da će novac koji uštede usmjeriti radnicima.

– Cijela priča vođena je pod sloganom: “Smanjite nam doprinose, a mi ćemo taj novac dati radnicima”. Istražili smo što se nakon toga dogodilo. Jednostavna računica pokazuje da je poslodavcima, u javnom i privatnom sektoru, mjesečno ostajalo oko 70 milijuna KM. U jednoj godini to je oko 840 milijuna KM. Tek oko pet posto tog novca vraćeno je radnicima kroz povećanje plaća, dok su ostatak zadržali poslodavci uz obrazloženje da se koristi za tekuće poslovanje. Razumijem da i to postoji, ali upravo su poslodavci obećali da će taj novac završiti u džepovima radnika – kaže Latifović.

Dodaje da se ne radi o simboličnom smanjenju doprinosa.

– Ne radi se o smanjenju od dva-tri posto, nego o gotovo 20 posto prihoda koje su zdravstveni fondovi dosad ostvarivali po toj osnovi. Zato danas svi zavodi imaju ozbiljnih financijskih problema, a taj je novac neophodan za liječenje građana – naglašava.

Sindikat je, kaže, predložio drugačiji model financiranja.

– Predložili smo da se dio sredstava osigura kroz trošarine na alkohol i duhanske proizvode, kao što je odlučeno u Hrvatskoj, gdje se dio tih prihoda usmjerava u zdravstvo. Nažalost, za takvo rješenje nije bilo sluha. Umjesto toga, zavodi zdravstvenog osiguranja dovedeni su u situaciju da rade s nedostatkom sredstava. Zato nismo spremni prihvatiti da se trošak bolovanja prebaci na njih nakon prvih 15 dana – ističe Latifović.

Naglašava da sredstva kojima raspolažu zavodi zdravstvenog osiguranja najvećim dijelom izdvajaju sami radnici.

– Radnici izdvajaju 14,5 posto svojih primanja za zdravstveno osiguranje, a sad bi netko htio iz tih sredstava financirati bolovanja kako bi se poslodavci rasteretili. To su sredstva radnika, a ne poslodavaca. Umjesto da se iznađu novi izvori financiranja zdravstva, nastoji se dodatno opteretiti postojeći sustav. Istovremeno, govorimo o nedostatku citostatika i drugim problemima u zdravstvu. Na sjednici ESV-a pitali smo poslodavce žele li doista spriječiti zlouporabu bolovanja ili samo žele skinuti financijski teret sa sebe – kaže Latifović.

Također podsjeća da najveći dio radne snage u Federaciji BiH čine radnici u dobi od 45 do 55 godina.

– Nitko ne postavlja pitanje u kakvim uvjetima ti ljudi rade i zašto obolijevaju. Upravo zbog toga problematiku bolovanja potrebno je vezati uz donošenje Općeg kolektivnog ugovora koji će poboljšati uvjete rada i zaštitu zaposlenika.

Spremni smo razgovarati o svim rješenjima, ali nećemo pristati ni na jedno rješenje koje šteti radnicima. Od smanjenja doprinosa profitirali su poslodavci, a ne radnici – zaključio je Latifović.

Kao što je poznato, Udruga poslodavaca u FBiH godinama ukazuje na potrebu sveobuhvatne reforme propisa koji reguliraju privremenu spriječenost za rad, s ciljem uspostave pravednijeg i održivijeg sustava financiranja bolovanja te učinkovitijeg sprječavanja njihove zlouporabe.

Smatramo da je učinjen važan korak u uređenju oblasti bolovanja usuglašavanjem teksta Pravilnika o postupku i mjerilima za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad osiguranika pri Ekonomsko-socijalnom vijeću za područje FBiH. Nakon što ste vi socijalni partneri, nadležni organi, poslodavci i sindikati usuglasili tekst, očekujemo da Federalno ministarstvo zdravstva što prije završi preostale procedure kako bi Pravilnik stupio na snagu, jer bi njegova primjena trebala omogućiti učinkovitiju kontrolu opravdanosti bolovanja i značajno smanjiti zloupotrebe.

No, stav Udruge je da izmjene Pravilnika predstavljaju samo jedan od koraka ka uređenju ove oblasti, te inzistira na izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, jer postojeći zakonski okvir ne daje adekvatna rješenja, niti osigurava održiv sustav financiranja i kontrole bolovanja. Traži se skraćenje roka u kojem naknadu plaće za vrijeme bolovanja isplaćuje poslodavac, nakon čega bi teret preuzeli nadležni javni fondovi, čime se ne smanjuju prava radnika u pogledu odobrenih dana bolovanja, već ide u smjeru pravednije raspodjele troškova bolovanja između nadležnih institucija i poslodavaca.

U tom kontekstu, UPFBiH je podržao zaključak ESV-a FBiH da se u roku od 90 dana pripremi Zakon koji će osigurati održivost sustava zdravstvenog osiguranja i uvažavati interese svih socijalnih partnera. Udruga poslodavaca aktivno će sudjelovati u tom procesu te će i dalje zagovarati rješenja koja će istovremeno štititi radnička prava, očuvati zdravstveni sustav i spriječiti zlouporabe instituta bolovanja.

Iz Udruge poslodavaca FBiH ističu za Faktor da već godinama zagovaraju reformu propisa koji reguliraju bolovanja kako bi se uspostavio pravedniji i održiviji sustav financiranja te učinkovitije spriječile zlouporabe.

Pozdravljaju usuglašavanje Pravilnika o postupku i kriterijima za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad pri Ekonomsko-socijalnom vijeću FBiH i očekuju da Federalno ministarstvo zdravstva što prije završi procedure kako bi pravilnik stupio na snagu i omogućio učinkovitiju kontrolu opravdanosti bolovanja.

Međutim, ističu da pravilnik nije dovoljan i inzistiraju na izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH. Predlažu skraćivanje razdoblja u kojem bolovanje isplaćuje poslodavac, nakon čega bi taj trošak preuzeli nadležni javni fondovi, bez smanjenja prava radnika.

Podsjećaju da su podržali zaključak Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH da se u roku od 90 dana pripremi novi zakon koji će osigurati održiv sustav zdravstvenog osiguranja i uvažavati interese svih socijalnih partnera.

Ratni zločinac Ratko Mladić, koji se više od dvije godine nalazi na palijativnoj njezi u haškom pritvoru, malo se stabilizirao, ali je i dalje u lošem stanju i pod velikim rizikom od smrti, rekao je njegov sin Darko Mladić.

– Malo se stabilizirao, nema daljnjeg pogoršanja, ali je i dalje vrlo slab i postoji vrlo veliki rizik od smrti. Dakle, nema perspektivu. Liječnici u Haagu ne mogu ga liječiti. Sada je pitanje može li mu se išta pomoći nakon svih posljednjih događaja. Stanje je loše – rekao je Darko Mladić.

Napomenuo je kako je ratni zločinac Mladić u terminalnoj fazi bolesti, s vrlo ograničenim životnim vijekom.

– Ima boljih i lošijih dana. Kad sam bio u posjeti sa sinom, jedan dan je mogao sjesti u kolica, drugi dan nije mogao – podsjetio je sin ovog ratnog zločinca.

Rekao je da je izvješće srbijanskog neuropsihijatra, koji je početkom tjedna posjetio ratnog zločinca u Haagu, spremno, ali da ga ne može komentirati dok ne bude objavljeno na stranicama Haaškog mehanizma.

Darko Mladić je napomenuo da će izvješće biti poslano Tajništvu Mehanizma, jer unatoč isteku mandata Tajništvo radi automatski.

Građani koji zbog jakih bolova, proljeva ili kroničnih bolesti ne mogu ustati iz kreveta često moraju osobno odlaziti u ambulantu Doma zdravlja kako bi dobili samo jedan dan bolovanja.

Među njima su i ljudi koji pate od sindroma iritabilnog crijeva, IBS-a, bolesti koja može uzrokovati jake grčeve, hitne odlaske na WC i iscrpljenost. U takvom stanju satima moraju čekati po hodnicima domova zdravlja. S obzirom na to da je bolest kronična i nikad ne znate kada će vas uhvatiti, a i neće proći, razumljivo je da je prolazna, jer nije riječ o virozi koja traje danima. Međutim, i dalje vam je potrebna doznaka za taj jedan dan.

Tako je i sa svim drugim bolestima prolazne naravi – migrenom, anksioznošću, napadajima panike. Danas možete biti bolesni i nesposobni za rad, a sutra “kao nov”

I dok pacijenti tvrde da ih sustav tjera na čekanje u redovima u domovima zdravlja, zdravstvene ustanove podsjećaju da se bolovanje mora otvoriti u skladu s procedurom i pregledom liječnika.

U praksi je to kombinacija zakonskih pravila, kontrole bolovanja i zastarjelog sustava, a ne nužno zato što liječnik misli da netko “glumi”.

U Bosni i Hercegovini, pa tako iu kantonalnim domovima zdravlja, bolovanje se uglavnom odobrava na temelju pregleda i medicinske dokumentacije. Liječnik treba formalno potvrditi da je osoba taj dan nesposobna za rad. Problem je što sustav još uvijek dosta inzistira na fizičkom dolasku, čak i za situacije kada je osoba realno zatvorena za WC ili jedva funkcionira od bolova.

Ali prije nije bilo tako. Bolovanje bi se moglo otvoriti retroaktivno, tako da se taj dan javi liječniku, a onda se za dan-dva pojavi u ambulanti.

Ovdje postoji nekoliko problema sa sustavom:

– nedovoljno razvijena telemedicina,

– mali broj online ili telefonskih konzultacija,

– administrativna pravila koja nisu prilagođena kroničnim bolestima

– strah liječnika od inspekcija i komisija za bolovanja.

U nekim ambulantama liječnici se još uvijek sastaju i:

– otvoriti jednodnevno bolovanje temeljem telefonskog poziva

– mole da član obitelji donese dokumentaciju

– ili zakazati kontrolni pregled kada se stanje smiri

Ali to dosta ovisi o liječniku i domu zdravlja jer pravila nisu svugdje jednako fleksibilna.

Realno, za stanja kao što su IBS napadi, migrene, virusna dijareja ili napadi panike, sustav često nije prilagođen onome kako bolest zapravo izgleda na dnevnoj bazi.

Ali apsurd nastaje jer pravila nisu svugdje ista. Sve ovisi o dobroj volji liječnika ili medicinske sestre koji se javljaju na telefon. Nelogično je i kada vam kažu da morate doći u ambulantu, a u zdravstvenom kartonu jasno stoji vaša dijagnoza koju ste spomenuli u telefonskom razgovoru.

Također, događa se da vam kažu da netko dođe u Dom zdravlja i otvori vam bolovanje. Postavlja se pitanje koja je tu logika, jer doktor ne vidi ni vas ni vaše zdravstveno stanje.

Izvještaj s hitne pomoći u Bosni i Hercegovini primarno se ne priznaje kao konačna isplata za bolovanje, jer hitna pomoć služi za liječenje akutnih stanja i nije nadležna za dugoročno utvrđivanje radne sposobnosti, već to pravo i obvezu ima isključivo izabrani doktor obiteljske medicine.

Izvješće hitne je dokaz o hitnom medicinskom stanju, ali ne sadrži sve elemente „Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad“ (doznake) koji su poslodavcu potrebni za obračun plaće.

Izvještaj s hitne pomoći obiteljskom liječniku služi kao dokaz da je pacijent bio spriječen doći ranije. Na temelju tog nalaza liječnik obiteljske medicine otvara službeno bolovanje (doznaku) od datuma navedenog na hitnom medicinskom nalazu.

Upravo to kod pacijenata stvara frustraciju. Često im to nema smisla jer, “Ako sam bio dovoljno loš da završim na IV, kako to nije dovoljno da opravda dan odmora?”

Građani se sve više žale na kompliciranu proceduru otvaranja bolovanja, posebice u situacijama kada zbog bolesti jedva izlaze iz kuće. Dodatna frustracija je činjenica da čak ni posjet hitnoj, primljena infuzija ili terapija injekcijama često nisu dovoljni da automatski opravdaju izostanak s posla. Umjesto toga, pacijenti se moraju ponovno obratiti obiteljskom liječniku kako bi otvorili bolovanje.

No, srećom, ima mnogo poslodavaca koji vam jednog dana “progledaju kroz prste”, naravno ako se to ne događa prečesto.

Predsjednik Ekonomsko-socijalnog vijeća Federacije BiH Safudin Čengić kazao je da će se novim pravilnikom iz oblasti zdravstvenog osiguranja i bolovanja jasnije definirati odgovornosti svih sudionika u postupku odobravanja i kontrole bolovanja.

Gostuje u emisiji Plenum na FTV podsjetio da je početkom ožujka održana tematska sjednica posvećena problemima u području zdravstvenog osiguranja i bolovanja.

– Formirana je radna skupina sastavljena od predstavnika sindikata, udruga poslodavaca, Vlade Federacije BiH, ministara rada i zdravstva, te stručnjaka iz područja prava rada i medicine.

Nakon dva mjeseca rada utvrđeno je da zakon treba mijenjati u cjelini, ali smo se u prvoj fazi fokusirali na pravilnik koji se može donijeti i mimo parlamentarne procedure – navela je Čengić.

– Suština pravilnika je da se jasno definiraju pojedini pojmovi i odgovornost svih u lancu – od osiguranika, preko liječnika i prvostupanjskih komisija, do poslodavaca. Želimo da svi znaju koja su njihova prava i obaveze – navela je Čengić.

Naglasio je da pravilnik ne ograničava pravo radnika na bolovanje, već uvodi mehanizme utvrđivanja mogućih zlouporaba.

– Pravilnik ni u jednom segmentu ne zadire u prava osiguranika niti uskraćuje pravo na bolovanje. Ono što je važno jest da daje mogućnost prvostupanjskom i drugostupanjskom povjerenstvu da preciznije utvrde opravdanost spriječenosti za rad, ali i da poslodavac, ako sumnja na zlouporabu, može zatražiti izvanredni inspekcijski nadzor tijekom bolovanja, kao i nakon njegovog završetka – rekao je.

Posebno je naglasio da će novi sustav otežati zlouporabe.

– Moraju se zapitati svi oni koji zloupotrebljavaju bolovanje, jer ubuduće više neće moći na način na koji su to radili do sada – kazao je Čengić.

Govoreći o narednim koracima, Čengić je kazao da će ista radna grupa nastaviti rad na izradi potpuno novog Zakona o zdravstvenom osiguranju.

– Određen je rok do 1. rujna za izradu prvog nacrta. Možda zakon neće biti usvojen prije izbora, ali važno je postaviti temelje kako bi nova ili postojeća vlast nastavila proceduru i završila posao.

Svi, od zdravstvenih radnika do sindikata i poslodavaca, smatraju da je novi zakon potreban – rekao je.

Ističe da postojeći zakonski okvir sadrži brojne manjkavosti koje stvaraju probleme i radnicima i poslodavcima.

– Trenutačno prva 42 dana bolovanja snosi poslodavac, a nakon toga troškove treba nadoknaditi Zavod za zdravstveno osiguranje. Međutim, povrati često nisu potpuni, a neki instituti mogu odlučiti ne vratiti sredstva u cijelosti.

To stvara neizvjesnost i za investitore i za poslodavce, ali i za same radnike koji na bolovanju očekuju redovita primanja. Mnogo je odredbi koje treba mijenjati i mnogo rješenja koja možemo preuzeti iz drugih zemalja gdje su se pokazala učinkovitima – zaključila je Čengić.

Spor poslodavaca i sindikata u Federaciji BiH zbog roka u kojem je poslodavac dužan plaćati bolovanja radnicima mogao bi dobiti svoj epilog u ponedjeljak na sjednici Ekonomsko-socijalnog vijeća Federacije BiH.

No, nekoliko stvari je i dalje sporno, Sindikat se ne slaže s prijedlogom Udruge poslodavaca FBiH da se obavezno financiranje bolovanja skrati sa 42 dana na 15, a prijedlog Sindikata je da poslodavac može zatražiti podatke od liječnika, ako smatra da je radnik predugo na bolovanju i ako sumnja da ga koristi nenamjenski.

Rasprava o izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju otvorila je oštru polemiku dviju strana i zasad se čini da niti jedna strana ne odustaje.

Na upit hoće li Agencija za zaštitu osobnih podataka osporiti prijedlog da se poslodavac može obratiti liječniku i provjeriti zdravstveno stanje radnika, Samir Kurtović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, kazao je kako se nada da neće.

Podsjetimo, Kurtović je ranije za Faktor kazao da im je bitno da radnik ne plati 42 dana bolovanja, a da li će to biti poslodavac ili zavodi, to sindikat i radnike ne zanima.

– Mi smo rekli tko god preuzme, nama je svejedno, bitno je da radnik ne plaća, Ministarstvo zdravstva FBiH je reklo da zavodi to ne mogu platiti, da nemaju novca za to – kazao je Kurtović.

Što se tiče problema “lažnih bolovanja”, Kurtović ističe da bi ga trebali riješiti poslodavci i zavodi s liječnicima.

– U Njemačkoj su to riješili tako da ako je zaposlenik na bolovanju duljem od 20 dana, onda mu liječnik koji vodi bolovanje mora objasniti zašto i dati nalaz – objašnjava Kurtović.

A kada je riječ o plaćanju, Kurtović tvrdi da je poslodavcima zdravstveno osiguranje smanjeno s četiri posto na dva posto, te da radnici izdvajaju 12,5 posto plaće.

Jasmina Bišćević-Tokić, članica Komisije za zdravstvo Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH i doktorica medicine rada, ističe za Faktor da poslodavac nema pravo od liječnika tražiti objašnjenje zašto je zaposlenik na dugotrajnom bolovanju, jer bi to podrazumijevalo otkrivanje podataka o zdravstvenom stanju pacijenta.

– Takvi su podaci zakonom zaštićeni i predstavljaju liječničku tajnu. Poslodavac može imati podatke o trajanju bolovanja, ali ne i detaljna liječnička objašnjenja razloga liječenja.

Ističe da se u ovakvoj formulaciji koju nudi Sindikat krije potencijalni problem zaštite osobnih, a posebice zdravstvenih podataka, jer je informacija o razlogu bolovanja osjetljiva medicinska informacija.

– Prema Zakonu o zaštiti osobnih podataka Bosne i Hercegovine, obrada zdravstvenih podataka mora biti nužna, razmjerna i jasno uređena zakonom.

Formulacija “liječnik je dužan na zahtjev poslodavca objasniti zašto je jedan od radnika na dugotrajnom bolovanju”, može značiti otkrivanje poslodavcu dijagnoze ili detalja zdravstvenog stanja, što bi bez vrlo precizne pravne osnove i ograničenja vjerojatno bilo preširoko. Poslodavac općenito ima pravo znati: da je radnik na bolovanju, trajanje bolovanja, eventualno ocjenu radne sposobnosti, ali ne i detaljnu medicinsku dokumentaciju ili dijagnozu, osim ako to posebnim zakonom izričito dopušta.

Takva izmjena nije u skladu sa zakonom o zaštiti osobnih podataka – kaže Bišćević-Tokić.

Objašnjava da poslodavci na doznakama imaju šifru bolesti i mogu je pronaći, a da liječnici objasne zašto je pacijent na bolovanju i upisuju njegovo zdravstveno stanje je suludo rješenje – zaključuje Bišćević-Tokić.

Hipertenzija ili visoki krvni tlak jedan je od vodećih uzroka smrti i invaliditeta u svijetu, pa tako i u Bosni i Hercegovini.

Ono što ga čini izuzetno opasnim je to što se obično razvija bez simptoma, zbog čega ga često nazivaju i “tihim ubojicom”. To znači da osoba može godinama živjeti s hipertenzijom, a da toga nije ni svjesna sve dok ne počnu doživljavati komplikacije.

Statistike pokazuju da više od 1,5 milijardi ljudi u svijetu živi s hipertenzijom, a gotovo polovica njih toga nije svjesna.

Kada je u pitanju smrtnost, podaci su poražavajući. Više od 10 milijuna ljudi godišnje umre od posljedica neliječene ili loše kontrolirane hipertenzije.

Esencijalna (primarna) hipertenzija je u 2023. godini zabilježena među pet vodećih uzroka smrti u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao četvrti vodeći uzrok smrti kod muškaraca i kao drugi vodeći uzrok smrti kod žena, podaci su Zavoda za javno zdravstvo FBiH.

Tema ovogodišnje globalne inicijative, koju je 2005. pokrenuo Svjetska liga za hipertenziju (Svjetska liga za hipertenziju – WHL), glasi „Zajedno kontroliramo hipertenziju“.

Provjere krvnog tlaka i edukacija o promjenama načina života i smanjenju unosa soli pomažu smanjiti rizik od moždanog udara, kardiovaskularnih bolesti i bolesti bubrega.

Procjenjuje se da je oko 14 posto smrtnih slučajeva u svijetu posljedica povišenog krvnog tlaka ili njime izazvanih komplikacija, što je iznimno velik broj, kaže premijer. mr.sc. sci. dr.sc. Mirsad Đugum, internista, kardiolog i akupunkturolog.

– Ako tome dodamo da 1,5 milijardi ljudi u svijetu, od 30 do 80 godina, ima povišeni krvni tlak, onda je to ogromna populacija koja je izložena riziku, a kojoj mnogi ne pridaju potrebnu pozornost jer niti ne znaju koja je dopuštena razina krvnog tlaka. Prije se smatralo da je gornja granica 140 mmHg, a sve iznad toga smatralo se povišenim krvnim tlakom. No, danas svi zdravstveni stručnjaci u svijetu smatraju da normalan tlak treba biti do 120/80 mmHg. Sve iznad 130/85 mmHg zahtijeva individualan pristup prehrani i životnim aktivnostima, a sve iznad te brojke potrebno je medicinski liječiti i redovito kontrolirati – ističe Đugum povodom Svjetskog dana hipertenzije 17. svibnja.

Simptomi hipertenzije su brojni, a najčešći su: glavobolja, umor, smetenost, promjene vida, mučnina, tjeskoba, prekomjerno znojenje, crvenilo lica, drhtanje mišića, bolovi u prsima slični angini pektoris, krvarenja iz nosa, lupanje srca, zujanje u ušima.

Kada je riječ o komplikacijama, prema riječima Đuguma, visoki tlak je vodeći uzrok oštećenja srca i krvožilnog sustava.

– Vrlo često je hipertenzija okidač za moždani udar koji nastaje zbog naglog porasta tlaka, a zahvaćeni su i bubrezi te oštećenje arterija krvnih žila koje krv od srca dovode do svih organa. Zbog toga dolazi do slabijeg protoka krvi kroz krvne žile, što dovodi do daljnjeg povećanja tlaka i razvoja drugih komplikacija koje se očituju oštećenjem očiju, bubrega, krvnih žila mozga, srčanim i moždanim udarom – kaže Đugum.

U 95 posto slučajeva povišenog tlaka nepoznat je uzrok (tzv. primarna ili esencijalna hipertenzija), kaže Đugum, dok je u pet posto njih uzrok poznat (suženje bubrežne arterije, upala bubrežnog tkiva…), a to je tzv. sekundarna hipertenzija.

– Kod većine pacijenata nema pokazatelja što je dovelo do porasta tlaka, ali imamo posljedice i komplikacije toga. Što se tiče godina obolijevaju svi, pa i mladi. Raspon je od 30 do 80 godina i to je zaista ogromna populacija – dodaje Đugum.

Ističe da srce najviše opterećuje visoki tlak.

– Kao i motor automobila, srce je motor u našem tijelu koji mu daje svu snagu i pritisak. Srce napravi blizu 100.000 otkucaja u 24 sata. Protok krvi koji izbaci u samo jednom danu je između 6000 i 7000 litara. Ako bismo radili usporedbu, riječ je o spremniku od šest tona koji prolazi kroz tako mali organ težak otprilike 350 grama. Povišeni tlak vrši pritisak na sve krvne žile koje imaju masu u tijelu i uzrokuje oštećenje njihovih stijenki. S vremenom postaju kruti i uzrokuju probleme s protokom krvi u svim dijelovima tijela. Veće promjene na krvnim žilama, posebice u bubrezima, dovode do slabijih bubrežnih komplikacija (slabija funkcionalnost i filtracija). Oštećenjem krvnih žila oštećuje se i samo srce, ono gubi elastičnost, što uzrokuje zatajenje srca, a zatim povećanje srca i zadebljanje stijenki organa – objašnjava Đugum.

Osim što uništava ljudsko zdravlje, nekontrolirana hipertenzija golem je ekonomski teret za zdravstveni sustav i obitelji oboljelih.

– Povišeni krvni tlak dovodi do komplikacija koje smanjuju radnu i funkcionalnu sposobnost te uzrokuju invaliditet. Vrlo često takve osobe imaju i psihičkih problema. Da ne govorimo o dodatnim komplikacijama koje opterećuju prije svega obiteljski proračun, a onda i cijeli zdravstveni sustav – dodaje.

Zato je, smatra naš sugovornik, vrlo važno raditi na stalnoj prevenciji hipertenzije.

– Visoki krvni tlak u većini slučajeva može se spriječiti ili odgoditi usvajanjem zdravih životnih navika, što prije svega podrazumijeva zdravu prehranu sa što manje natrija u obrocima (manje od pet grama soli dnevno), tjelesnu aktivnost (barem 150 minuta tjedno), izbjegavanje sjedilačkog načina života, pušenje i konzumaciju alkohola. Za one koji već imaju dijagnozu hipertenzije, nakon uspostave adekvatne terapije koju je potrebno poduzeti na vrijeme, preporučuje se stalan liječnički nadzor i naravno sve ono što smo već nabrojali – zaključila je Đugum.

Vlada RS usvojila je danas izmjene i dopune Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju RS, kojim se određene kategorije pacijenata oslobađaju plaćanja participacije i povećava broj dana plaćenog bolovanja.

Ministar zdravlja i socijalne zaštite RS-a Alen Šeranić kazao je da je riječ o gluhonijemim pacijentima, određenim kategorijama pacijenata s poteškoćama u razvoju te pacijentima koji su u takozvanoj budnoj komi.

Također, ubuduće će dobrovoljni darivatelji krvi biti oslobođeni plaćanja participacije pod uvjetom da su krv dali najmanje sedam puta, dok je sada taj prag deset puta.

– Izmjenama i dopunama Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju RS predloženo je povećanje broja dana bolovanja za roditelje čija djeca do 15 godina obole sa 15 na 30 dana, a za one koji imaju djecu stariju od 15 godina, broj dana se povećava sa 7 na 14 dana – pojasnila je Šeranić.

Rekao je da izmjene Zakona idu u saborsku proceduru po hitnom postupku.

Šeranić je dodao da je jučer u Ministarstvu zdravstva održan radni sastanak s predstavnicima prijedorske bolnice u vezi s planiranom rekonstrukcijom i proširenjem bolnice.

– Očekujemo da rukovodstvo prijedorske bolnice ostavi po strani idejni projekt koji su naručili, kako bismo mogli krenuti u realizaciju projekta – dodao je.

Iako vam ovo može zvučati nerealno, u današnje vrijeme kada mnogi radnici zlorabe bolovanje, na način da ne dolaze na posao iako nisu bolesni i nesposobni za rad, vjerujte, postoji i druga krajnost.

Neki ljudi, iako imaju sasvim opravdan razlog za bolovanje, imaju dijagnozu, a trenutno nisu radno sposobni, imaju naviku dolaziti na posao dok im je bolovanje otvoreno, samo zbog rezultata. Ovisi o području i profesiji kojom se bave.

Pritom moramo naglasiti da ih na to nitko ne tjera, ni šef ni poslodavac, već samo njihova vlastita želja za ambicijom. Kao da će sve propasti bez njih ili da će im, ne daj Bože, kolega uzeti posao. I svjesni su da dolaskom na posao gube pravo na topli onrok tih dana.

Za njihovu “želju i volju za radom” ne znaju ni šefovi ni liječnici.

Upravo zbog toga nas zanima pravno reguliranje ovakvih slučajeva, jer ovakvo kršenje prava i pravila spada u neku vrstu zlouporabe i povrede radnih obveza.

Ovaj slučaj nam je pojasnila advokatica iz Tuzle Jasmina Osmanović. Kao što smo već spomenuli, dolazak radnika na posao tijekom otvorenog bolovanja prije svega otvara pitanje moguće zlouporabe bolovanja.

– Naime, bolovanje podrazumijeva da je radnik prema nalazu liječnika privremeno spriječen za rad te da je dužan postupati u skladu s liječničkim uputama. Ukoliko se utvrdi da radnik za vrijeme bolovanja redovito ili privremeno dolazi na posao i obavlja radne aktivnosti, takva situacija može dovesti u pitanje valjanost bolovanja, a poslodavac ima pravo pokrenuti postupak provjere opravdanosti bolovanja preko nadležnih zdravstvenih ustanova.

U ovakvim situacijama može se dovesti u pitanje i postupanje liječnika koji je otvorio bolovanje, jer poslodavac ima mogućnost obratiti se nadležnoj zdravstvenoj ustanovi za kontrolu bolovanja, ako postoji osnovana sumnja da se bolovanje koristi protivno namjeni – kaže odvjetnik Osmanović.

No, s druge strane, takve situacije mogu otvoriti određena pitanja o odgovornosti poslodavca. Ako radnik tvrdi da je na posao došao na zahtjev ili pod pritiskom poslodavca, može se postaviti pitanje eventualne povrede propisa o radu i zaštiti na radu.

U praksi se takve okolnosti mogu utvrditi evidencijom radnog vremena, pristupnim karticama, videonadzorom ili drugim evidencijama, korištenjem informacijskih tehnologija kojima se potvrđuje prisutnost radnika na radnom mjestu.

– Posebno problematična situacija može nastati ako zaposlenik, iako je na bolovanju, doživi ozljedu na radu. U tom slučaju mogu se otvoriti pitanja prekršajne odgovornosti poslodavca zbog moguće povrede propisa zaštite na radu, au određenim okolnostima i pitanje naknade štete ili drugih oblika zakonske odgovornosti – kaže Osmanović.

Bolovanje je ustanova zdravstvene zaštite čiji je cilj oporavak radnika, a ne obavljanje radnih aktivnosti. Upravo zbog toga je u interesu i radnika i poslodavca da se poštuju pravila privremene spriječenosti za rad, jer svako odstupanje može otvoriti niz pravnih pitanja i mogućih odgovornosti.

U Bosni i Hercegovini to može biti problem i za posloprimca i za poslodavca, jer bolovanje ima jasnu svrhu – liječenje i privremenu spriječenost za rad.

Ako je radnik na bolovanju, a radi, posljedice mogu biti stegovni postupak kod poslodavca, otkaz ugovora o radu ako se ocijeni da se radi o težoj povredi radne obveze, gubitak plaće za bolovanje, au nekim slučajevima i povrat isplaćene naknade ako se utvrdi zlostavljanje.

Poslodavac može imati problema i ako svjesno dopusti zaposleniku da radi na bolovanju: može prekršajno odgovarati prema inspekciji rada, zatim su moguće novčane kazne. Problem može biti i za zdravstveno osiguranje jer se bolovanja financiraju iz sustava osiguranja.

– Naravno, svaku ovakvu situaciju potrebno je sagledati u kontekstu konkretnih okolnosti pojedinačnog slučaja, jer pravne posljedice mogu ovisiti o nizu faktora, uključujući način dolaska radnika na posao, saznanja poslodavca o tome, kao i zdravstvene okolnosti koje su dovele do otvaranja bolovanja – zaključuje za Faktor odvjetnica Jasmina Osmanović.

Sindikati u Federaciji BiH nisu odlučujući tko će snositi troškove bolovanja – poslodavci ili zdravstveni zavodi – ali jasno poručuju da to ne smiju plaćati radnici.

Nakon ponovnog traženja poslodavaca da se obveza financiranja bolovanja skrati s 42 na 15 dana, rasprava o izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju ponovno je otvorila oštar sukob između dviju strana.

Dok poslodavci traže da snose troškove bolovanja od samo 15 dana umjesto dosadašnjih 42, sindikati jasno poručuju da neće pristati na takav prijedlog.

Ovo pitanje bit će razmatrano na posebnoj tematskoj sjednici Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH u ožujku, a očekuje se jedna od najnapetijih rasprava u posljednje vrijeme.

Samir Kurtović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, kazao je za Faktor da im je bitno da radnik ne plati 42 dana bolovanja, a da li će to biti poslodavac ili zavod, to ne zanima ni sindikat ni radnike.

– Mi smo rekli tko god preuzme, nama je svejedno, bitno je da radnik ne plaća, Ministarstvo zdravstva FBiH je reklo da zavodi to ne mogu platiti, da nemaju novca za to – kazao je Kurtović.

Što se tiče problema “lažnih bolovanja”, Kurtović naglašava da bi ga trebali riješiti poslodavci i zavodi s liječnicima.

– U Njemačkoj su to riješili tako da ako je radnik na bolovanju duže od 20 dana, onda mu liječnik koji vodi bolovanje mora objasniti zašto i dati izvještaj – objašnjava Kurtović.

A kada je riječ o plaćanju, Kurtović tvrdi da je poslodavcima smanjena uplata zdravstvenog osiguranja s četiri posto na dva posto, te da radnici od plaće izdvajaju 12,5 posto.

Jasmina Biščević-Tokić (SDA), zastupnica u Parlamentu Federacije BiH i doktorica medicine rada, ističe za Faktor da bi u slučaju skraćenja bolovanja na 15 dana, kako predlažu poslodavci, teret bio prebačen na kantonalne zavode zdravstvenog osiguranja.

– To bi zahtijevalo angažman svih kantona, ravnatelja zavoda i ministara zdravstva, što je dug i složen proces. Osim toga, mnogi instituti financijski nisu u mogućnosti podnijeti te dodatne troškove, što prijedlog čini neodrživim.

Također, čudno je da poslodavci i Ekonomsko-socijalno vijeće FBiH selektivno primjenjuju Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH i ukazuju na zlouporabu bolovanja, a uopće ne komentiraju odluku Vlade FBiH o minimalnoj plaći.

Ta je odluka izravno utjecala na povećanje bolovanja, jer im omogućuje zajamčenu plaću za vrijeme bolovanja, što u praksi predstavlja diskriminaciju ostalih zaposlenika. Zato je važno da se zakon primjenjuje u cijelosti, a ne samo djelomično – pojasnila je Biščević-Tokić.

Dodaje kako cijeli sustav zahtijeva pravedan pristup koji štiti interese i poslodavaca i radnika.

– Rješenje za prevenciju zlouporabe bolovanja postoji, ali ono zahtijeva uspostavljanje dijaloga sa svim sudionicima, kao i otvorenu raspravu o mogućim izmjenama Pravilnika o privremenoj spriječenosti za rad FBiH iz 2017. Napominjem da je slična izmjena pokušana prije 6-7 godina, ali nije zaživjela, što dodatno govori o kompleksnosti ovog sustava.

Rješenje mora biti sustavno, koordinirano i pravedno jer se problem ne može riješiti na brzinu niti jednostrano – zaključuje Biščević-Tokić.

Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine ne slaže se s prijedlogom poslodavaca u Federaciji BiH da se broj dana bolovanja radnika na teret poslodavca smanji sa 42 na 15 dana.

Ovo je za Faktor kazao Samir Kurtović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, nakon višesatne sjednice Ekonomsko-socijalnog vijeća Federacije BiH.

Ističe da je dogovoreno da se u roku od sedam dana formira radna skupina u kojoj će biti predstavnici Sindikata, Vlade FBiH i poslodavaca FBiH koja će raditi na izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju u Federaciji BiH.

– Ispred Sindikata u komisiji ćemo biti ja i predsjednik Sindikata zdravstva, a ispred Vlade ministar zdravstva Nediljko Rimac i ministar rada i socijalne politike Adnan Delić – rekao je Kurtović.

Kazao je da je sindikat analizirao prijedlog poslodavaca te da problem “radnika koji koriste institut bolovanja” trebaju riješiti poslodavci, neka liječnici od njih traže odgovore, ali ne mogu dirati u ta 42 dana. Poslodavci u Federaciji zdravstvo su plaćali četiri posto, sada radnicima dva posto, a radnik 12,5 posto – kaže Kurtović.

Predsjednik ESV-a Safudin Čengić kazao je nakon sjednice da se ne radi o 40 ili 15 dana za radnika koji boluje, već da nažalost postoje slučajevi zloupotrebe instituta bolovanja od strane institucija, zdravstvenih radnika i samih radnika.

Kazao je da je Radna skupina koja će biti formirana u narednih sedam dana dužna u roku od 45 dana Ekonomsko-socijalnom vijeću dostaviti prijedlog izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenom osiguranju Federacije BiH i pratećih propisa.

Nastavak Tematske sjednice ESV FBiH, na kojoj će biti razmatran prijedlog teksta Radne skupine, održat će se najkasnije 15 dana po primitku teksta.