Nedavni intervju bivšeg američkog veleposlanika u BiH Michaela Murphyja za portal Žurnal iznio je na vidjelo duboke podjele unutar samog Washingtona kada je u pitanju politika prema Bosni i Hercegovini.

Analiza njegovih izjava, u kombinaciji s recentnim stavovima profesora Nenada Kecmanovića, pokazuje da su sudbina visokog predstavnika i korištenje bonskih ovlasti trenutno u raskoraku između unutarnjopolitičkih američkih kalkulacija i pragmatičnih procjena na terenu.

Iz Murphyjevih tvrdnji jasno je da bivši veleposlanik koristi situaciju u BiH kako bi izravno kritizirao aktualnu Trumpovu administraciju, čime se aktivno uključuje u unutarpolitički rat u SAD-u.

Primjer je stranačkog (republikanskog i demokratskog) obračuna njegova tvrdnja da je Washington postigao dogovor s Miloradom Dodikom po kojem bi Dodik zbog presude Suda BiH odstupio s mjesta predsjednika RS-a, a administracija zauzvrat smijenila Christiana Schmidta.

Murphy optužuje sadašnju vlast u SAD-u da je odustala od dosadašnje politike pritiska i navodno ukinula sankcije Dodiku.

Pritom ukazuje na jasan paradoks. Washington javno poziva na “lokalno preuzimanje odgovornosti” i prestanak vanjskih intervencija, dok istodobno iza kulisa predlaže svog kandidata za visokog predstavnika, talijanskog diplomata Antonija Zanardija Landija.

Murphy to vidi kao namjeru administracije da kontrolira OHR kako bi se postigao kompromis s Dodikom, iako lider RS-a i dalje otvoreno govori o BiH kao propaloj državi i poziva na njezin raspad.

S druge strane, tvrdnje Nenada Kecmanovića ovoj analizi daju sasvim novu dimenziju.

Murphy kritizira Washington zbog navodnog popuštanja i skrivanja Schmidta, dok Kecmanović u Politici upozorava na sasvim drugu opasnost, mogućnost da Christian Schmidt do kraja mandata koristi bonske ovlasti.

Schmidt, svjestan da mu se pod pritiskom SAD-a mandat bliži kraju i da više nema što izgubiti, mogao bi na kraju pribjeći odlukama da osigura svoje nasljeđe ili uzvrati udarac.

Murphy se u intervjuu osvrnuo i na odnose s Europskom unijom, priznavši da razlike u stavovima nisu nova pojava, ali da su u prošlosti postojali zajednički strateški ciljevi poput teritorijalne cjelovitosti i euroatlantskih institucija.

Razlika je danas u tome što je sadašnji Washington, prema Murphyju, sklon pregovaranju među lokalnim akterima o teritorijalnom integritetu, što dovodi do zabrinutosti unutar samog Vijeća za provedbu mira (PIC).

Cijela se priča svodi na ozbiljnu analitičku dvojbu. Hoće li Christian Schmidt tiho otići sa scene u sklopu velikog dogovora između Washingtona i europskih zemalja ili će iskoristiti bonske ovlasti prije nego spakira kofere i napusti potpuno novu realnost u BiH.

Narodna skupština Republike Srpske razmatrala je i na današnjoj sjednici usvojila Deklaraciju o zatvaranju Ureda visokog predstavnika (OHR) u BiH, koja predstavlja novi u nizu koordiniranih napada vlasti iz Banje Luke na međunarodnu zajednicu i ključne mehanizme Dejtonskog mirovnog sporazuma.

U tekstu deklaracije, koji je predložio predsjednik Sabora Nenad Stevandić, iznijet je niz opasnih tvrdnji kojima se dovodi u pitanje legitimitet institucije visokog predstavnika i bonske vlasti.

Unatoč jasnoj i nezamjenjivoj ulozi OHR-a u očuvanju mira i stabilnosti, ovaj dokument nastoji delegitimizirati model međunarodnog angažmana u Bosni i Hercegovini populističkim ocjenama da nalikuje metodama kolonijalne uprave i da je u izravnoj suprotnosti sa suverenitetom Bosne i Hercegovine.

Posebno zabrinjava činjenica da se dokumentom otvoreno prijeti korištenjem svih pravnih i političkih sredstava protiv imenovanja novog visokog predstavnika, što u političkom kontekstu BiH izravno implicira nove blokade državnih institucija i narušavanje stabilnosti zemlje.

Predlagač deklaracije Nenad Stevandić otvoreno je poručio da je za entitet RS jedina prihvatljiva opcija potpuno zatvaranje OHR-a ili u krajnjem slučaju ostanak tog ureda ali bez bonskih ovlasti i s jasno ograničenim mandatom.

Stevandić je u svom izlaganju ponovno javno demonstrirao politiku ucjenjivanja prema državnoj razini vlasti, upitavši zašto bi predstavnici iz Republike Srpske uopće sudjelovali u formiranju i radu institucija BiH ako postoji netko tko može odlučivati ​​u njihovo ime.

Dodatni razlog za zabrinutost unutar probosanskog bloka je činjenica da su vladajuća koalicija i opozicija u Republici Srpskoj postigle puni konsenzus o ovom pitanju, s obzirom da su u tekst deklaracije uvršteni amandmani SDS-a i PDP-a, čime je politički faktor sa sjedištem u Banjoj Luci još jednom pokazao apsolutno jedinstvo kada je u pitanju rušenje daytonskih mehanizama zaštite države.

Ova inicijativa u entitetskom parlamentu dolazi u vrijeme velikih previranja unutar međunarodne zajednice i najavljene promjene na čelu OHR-a.

Nakon ostavke Christiana Schmidta, čiji su mandat pratile brojne kontroverze, početkom lipnja očekuje se imenovanje njegova nasljednika.

Schmidt je u izjavi medijima potvrdio da je ostavku podnio pod velikim pritiskom Washingtona, izrazivši nezadovoljstvo ovakvim razvojem događaja i ustvrdivši da američka administracija očito nije shvatila da je njegova uloga u rješavanju pitanja državne imovine konstruktivna.