Kako javlja RTRS, fotografije 500 ubijenih srpskih civila i vojnika iz srednjeg Podrinja postavljene su početkom ovog mjeseca prije 34 godine uz regionalni put Bratunac-Potočari-Srebrenica. Postavili su ih, kako se navodi, potomci ubijenih i predstavnici Udruge obitelji poginulih.

Vijećnik u Općinskom vijeću Općine Novo Sarajevo Arslan Dučić priopćio je da se među postavljenim fotografijama nalazi i fotografija dječaka koji nema veze s Bosnom i Hercegovinom, a koji je, kako tvrdi, ubijen u Srbiji.

– Na slici trinaestogodišnji Miroslav Bogdanović, dječak koji nema apsolutno nikakve veze s Bosnom i Hercegovinom. Brutalno ubijen 2008. godine u selu kod Arilja, duboko u unutrašnjosti Srbije.

Počeli su doslovno krasti identitete nesretne djece i podmetati fotografije. Naša je ljudska i građanska dužnost dokumentirati takve stvari, javno ih iznositi na svakom koraku – objavio je Dučić na svom Facebook profilu.

Ispred Komemorativnog centra Tuzla danas je obavljen ukop tabuta civilnih žrtava bošnjačke nacionalnosti ubijenih 1992. godine na području Bratunca.

U prisustvu članova obitelji, predstavnika Islamske zajednice u BiH, udruženja i građana, obavljen je ispraćaj posmrtnih ostataka žrtava koji će sutra biti ukopani u Memorijalnom kompleksu Veljaci i šehidskom mezarju u Bratuncu, gdje će biti klanjana zajednička dženaza.

Ove će godine konačan smiraj pronaći jedna identificirana žrtva, kao i posmrtni ostaci nekoliko osoba koje zbog teškog stupnja oštećenja nije bilo moguće identificirati DNK analizom.

Među identificiranim žrtvama je i Kajtaz Salkić, rođen 1955. u Hranči, koji je nestao u prosincu 1992. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su prošle godine na lokalitetu Glogova, nakon više od tri desetljeća potrage.

Bit će pokopani i posmrtni ostaci žrtava stradalih u zapaljenim kućama na mjestima Voljavica i Suha, gdje su tijekom ratnih zločina ubijene brojne obitelji. Zbog ozbiljnosti oštećenja nekih posmrtnih ostataka identifikacija nije bila moguća.

Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, na području Bratunca još uvijek se traga za 449 žrtava, dok je do sada identificirano ukupno 1.767 osoba ubijenih tijekom rata. Ekshumacije su izvršene na 418 lokacija, uključujući 32 masovne grobnice.

Današnji ispraćaj protekao je u emotivnoj atmosferi, uz poruke obitelji da vrijeme ne umanjuje bol, te da je svaki ukop korak ka smirivanju i očuvanju istine o stradanju civila.

Kolektivna dženaza i ukop bit će obavljeni 12. maja u Veljacima, u okviru programa obilježavanja Dana sjećanja na bratunačku žrtvu.

U okviru obilježavanja Dana sjećanja na Bošnjake Bratunca, u Memorijalnom centru Veljaci održana je premijera dokumentarnog filma „Bratunac – genocidna namjera“ Ramiza Salkića i reditelja Avde Huseinovića.

Kako je priopćeno, prvobitno je planirano prikazivanje filma u nekoliko javnih objekata na području Bratunca, međutim rukovodstvo tih ustanova nije dalo saglasnost za premijeru. Nakon nekoliko pokušaja pronalaženja lokacije, film je konačno prikazan u Memorijalnom centru Veljača, mjestu kolektivnog sjećanja na ubijene bratunačke Bošnjake.

Dokumentarni film daje kronološki prikaz događanja u Bratuncu od 1991. godine do kraja rata, s posebnim osvrtom na zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom nakon okupacije Bratunca u travnju 1992. godine.

Scenarij filma baziran je na istraživačkom projektu „Genocidna namjera u Bratuncu 1992.“ na kojem je Ramiz Salkić godinama radio, a koji je već rezultirao objavljivanjem nekoliko knjiga i prikupljanjem brojnih svjedočanstava, dokumenata i arhivske građe.

Kroz svjedočanstva preživjelih, kao i izjave osuđenih ratnih zločinaca, film prikazuje pripreme za progon Bošnjaka, naoružavanje srpskih formacija, organizaciju logora, ubijanje civila, masovne grobnice i dugogodišnju potragu obitelji za posmrtnim ostacima svojih najmilijih.

Poseban segment filma odnosi se na procese ekshumacije, identifikacije i ukopa žrtava, kao i na borbu obitelji za očuvanje kulture sjećanja i istine o zločinima počinjenim u Bratuncu.

Autori filma kazali su da je cilj ovog projekta borba protiv zaborava i revizionizma, ali i dokumentiranje činjenica za buduće generacije, kako se ovakvi zločini više nikada ne bi ponovili.

– Istina je izvor koji teče unatoč svim preprekama i izazovima. Od istine nećemo odustati, bez obzira na sve opstrukcije, pritiske i prijetnje.

Ovo je i naš grad, ovo je naša domovina Bosna i Hercegovina i nećemo pristati da živimo poniženi i potlačeni samo zato što se naša ognjišta po Daytonu nalaze u entitetu RS.

Oni koji baštine ideologiju i slijede počinitelje zločina trebaju biti svjesni da neće i ne mogu spriječiti da istina dođe do svih građana.

Vratili smo se da živimo u miru, ali ne smijemo trpjeti teror onih čiji su heroji počinitelji ratnih zločina – kazao je Salkić.

U bratunačkom naselju Glogova danas je obilježena 34. godišnjica jednog od prvih masovnih zločina nad Bošnjacima u srpskoj agresiji na BiH, kada su četnici 9. maja 1992. godine ubili 65 civila, među kojima je bilo žena, djece i staraca.

Obitelji žrtava, preživjeli svjedoci, predstavnici institucija i brojni građani okupili su se kako bi odali počast ubijenim mještanima i poslali poruku da se zločin u Glogovi ne smije zaboraviti.

Komemoracija je simbolično održana na Dan pobjede nad fašizmom, 9. svibnja, uz poruku da se tog datuma 1992. godine u Glogovi pred očima Europe ponovio fašizam.

Program je započeo obraćanjem mjesnog imama Hariza Čomića, nakon čega je proučena Fatiha i položeno cvijeće na spomen obilježje ispred džamije. Prisutni su zatim obišli mjesto masovne grobnice iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci 40 mještana.

Sat povijesti održao je preživjeli svjedok masakra Omer Delić koji se prisjetio događaja iz svibnja 1992. godine kada su srpske snage opkolile selo, zapalile kuće i izvršile masovna strijeljanja civila.

– Istina se mora prenositi na mlađe naraštaje kako se ovakvi zločini nikada i nikome ne bi ponovili – kazao je Delić.

Prema dostupnim podacima i presudama međunarodnih sudova, zločin u Glogovi se smatra jednim od prvih masovnih zločina nad Bošnjacima u Podrinju. U napadu su sudjelovale zločinačke snage JNA, lokalna policija i paravojne formacije, a selo je gotovo potpuno uništeno.

Za zločine počinjene u Glogovi pred Haaškim sudom osuđen je Miroslav Deronjić.

Obilježavanju su prisustvovali i ministar obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona Ahmed Omerović, zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a Ramiz Salkić, kao i članice Udruženja žena Podrinja.

U obraćanju je istaknuto kako negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca predstavlja najizravniji oblik modernog fašizma, uz poruku da zločin bez kazne ostaje prijetnja budućnosti.

Prema podacima udruge žrtava, u ratu u BiH ubijeno je ukupno 388 Bošnjaka iz Glogove, dok je njih 210 ubijeno u genocidu počinjenom 1995. godine.

Današnji skup poručio je da kultura sjećanja mora ostati živa kako bi se očuvala istina, pravda i dostojanstvo žrtava.

U Memorijalnom centru Veljaci u Bratuncu 12. maja bit će klanjana dvadeseta kolektivna dženaza žrtvama koje su ubili srpski zločinci tokom rata na području ove općine, a ove godine pripremljena su tri tabuta.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bratunac Elvir Hodžić kazao je na konferenciji za novinare u Tuzli da je među slučajevima jedna identificirana žrtva ubijena 1992. godine, dok će u dva tabuta biti posmrtni ostaci koji će biti privremeno ukopani do konačne identifikacije.

– Riječ je o kostima pronađenim u masovnim grobnicama u Suhoju i Voljevici, uglavnom o manjem broju kostiju i ljudi koji su spaljeni. Na osnovu izjava svjedoka i dostupnih analiza, pretpostavlja se da su žrtve iz Bratunca – kazala je Hodžić.

Prema njegovim riječima, u jednom lijesu bit će posmrtni ostaci najmanje dvije osobe iz Suhe, dok će u drugom biti posmrtni ostaci za koje se pretpostavlja da pripadaju šest žrtava iz Voljevice.

Hodžić je pojasnio da je riječ o privremenim ukopima, kako posmrtni ostaci ne bi godinama ostajali u komemorativnim centrima, te izrazio nadu da će razvoj medicine i DNK tehnologije omogućiti konačnu identifikaciju svih žrtava u budućnosti.

Govoreći o dosadašnjim ukopima u Memorijalnom centru Veljaci, naveo je da su do sada pokopane 322 osobe, dok su neke žrtve pokopane iu obiteljskim grobnicama.

– Radimo na sistematskom popisu svih ubijenih Bošnjaka s područja općine Bratunac od 1992. do 1995. godine. Prema dosadašnjim istraživanjima, koja su završena oko 60 posto, pretpostavlja se da je ubijeno 3.335 osoba, odnosno gotovo 16,5 posto ukupnog bošnjačkog stanovništva prema popisu iz 1991. godine – kazao je Hodžić.

Istakao je da program obilježavanja “Dana maja” svake godine okuplja sve veći broj povratnika i građana, te da manifestacije imaju važnu ulogu u očuvanju kulture sjećanja i života u bratunačkim selima.

Konferenciju za novinare organizirao je Medžlis Islamske zajednice Bratunac povodom obilježavanja godišnjice srpskih zločina počinjenih nad Bošnjacima u Bratuncu 1992. godine i organiziranja zajedničke dženaze u Veljacima.

U Memorijalnom kompleksu i šehidskom mezarju “Veljaci” u Bratuncu 12. maja bit će klanjana kolektivna dženaza i ukop posmrtnih ostataka bošnjačkih žrtava ubijenih od strane srpskih zločinaca 1992. godine.

Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Emza Fazlić kazala je za Fenu da će ove godine jedna identificirana žrtva naći konačni smiraj, a bit će ukopani i posmrtni ostaci nekoliko žrtava čija identifikacija DNK metodom, zbog stanja u kojem su tijela pronađena, do danas nije bila moguća.

Posmrtni ostaci jedine identificirane žrtve koja je ukopana ove godine pripadaju Kajtazu (Šeće) Salkiću, rođenom 1955. godine u Hranči. Salkić je imao 37 godina kada je nestao na području Bratunca u decembru 1992. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2025. godine na lokalitetu Glogova, nakon 33 godine potrage.

Fazlić navodi da će ove godine biti pokopani i posmrtni ostaci žrtava iz zapaljenih kuća, gdje su razmjeri zločina i šteta na tijelima onemogućili klasične metode identifikacije. Po nalogu Tužiteljstva, kao NN (NN) posmrtni ostaci pronađeni na dvije različite lokacije bit će ukopani u dvije grobnice.

– Posmrtni ostaci ekshumirani u oktobru 2004. godine na lokalitetu Voljavica, odnosno iz zapaljene kuće Jašara Omerovića, bit će položeni u jednu grobnicu. Prema operativnim podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, u ovoj kući zapaljeno je najmanje šest osoba. Zbog lošeg stanja spaljenih fragmenata nije bila moguća identifikacija DNK metodom – pojasnio je Fazlić.

Posmrtni ostaci ekshumirani na lokalitetu Suha tijekom 2002. godine bit će položeni u drugu grobnicu. Pronađeni su u zapaljenoj kući Osmana Hodžića, u kojoj je, prema operativnim podacima Zavoda, smrtno stradalo najmanje 18 osoba. Iako je bilo 18 žrtava, iz pronađenih posmrtnih ostataka uspješno su izolirani DNK profili, odnosno identiteti samo četiri osobe.

Institut za nestale osobe BiH još uvijek traga za 449 žrtava s područja Bratunca. Do sada je identificirano ukupno 1767 žrtava. Ekshumacije u kojima su pronađene ove žrtve obavljene su na 418 lokacija.

Institut za nestale osobe BiH i obitelji žrtava još jednom apeliraju na sve koji imaju bilo kakve informacije o lokacijama grobnica da ih podijele, kako bi preostale obitelji, nakon više od tri desetljeća, konačno našle svoj mir – kazao je Fazlić.

U naselju Hranča kod Bratunca i ove godine je obilježen 3. maj, datum koji se na ovim prostorima pamti kao početak stradanja i razaranja bošnjačkih naselja tokom 1992. godine.

Okupljeni mještani, obitelji žrtava i preživjeli prisjetili su se događaja koji su prije više od tri desetljeća zauvijek promijenili život ovog kraja.

Prvi napadi na Hranču počeli su početkom svibnja 1992. godine, kada su pogođeni dijelovi naselja Ramići i Polje, a već tada stradali su i prvi civili, među kojima je bilo i djece. U danima koji su uslijedili napadi su se proširili i na okolna mjesta te su uništena brojna domaćinstva, stanovništvo protjerano, a imovina opljačkana ili spaljena.

Tijekom ratnih godina 1992.-1995. na širem području Hranče, Repovca i Borkovca živote je izgubilo više desetina Bošnjaka, među kojima je bilo djece i staraca. Posebno bolno ostaje sjećanje na najmlađe žrtve, ali i obitelji koje su izgubile više članova odjednom.

Tragovi zločina nisu ostali samo na mjestu žrtve. Posmrtni ostaci žrtava su godinama pronalaženi u raznim masovnim i pojedinačnim grobnicama, a mnogi su svoje posljednje počivalište našli na mezarjima u Potočarima i Veljacima, kao i na drugim mjestima širom Bosne i Hercegovine.

Na današnjoj komemoraciji poručeno je kako je sjećanje na 3. maj obveza, ali i odgovornost prema budućim generacijama.

– Naša je dužnost govoriti istinu i prenositi je dalje. Ne za osvetu, nego da se više i nikome ne ponovi ono što se nama dogodilo – poručeno je tijekom sastanka.

Okupljeni su istaknuli i važnost suočavanja s prošlošću, upozorivši da se i danas pokušavaju negirati i relativizirati zločini, kao i veličati osuđeni ratni zločinci.

Unatoč svemu što je proživjela, Hranča danas šalje poruku ustrajnosti, povratka, života i odlučnosti da se unatoč teškoj prošlosti gradi mirna budućnost. U okviru programa uručene su vakufi Huseinu Salkiću (posthumno) i Ervinu Ramiću za doprinos zajednici u Hranči.

Sjećanje na žrtve ostaje trajna obaveza, a istina – temelj koji se, kako je istaknuto, ne smije zaboraviti, piše Tuzlainfo.ba.

U Memorijalnom centru Veljaci danas je, u okviru manifestacije “Dani sjećanja na žrtve genocida 1992-1995”, obilježen Dan bijelih nišana, kao simbola trajnog sjećanja na nevino ubijene Bošnjake ovog kraja.

U Memorijalnom centru posebno emotivan doprinos dali su najmlađi, polaznici školske nastave Medžlisa Islamske zajednice Bratunac. Djeca su čistila bijele mete na groblju gdje počivaju žrtve zločina 1992. godine, šaljući poruku da kultura sjećanja živi kroz nove generacije.

Manifestacija “Dani sjećanja” nastavlja se i sljedećih dana kroz vjerske programe, sate povijesti i kulturne sadržaje te pripreme za zajednički ispraćaj.

Centralna manifestacija bit će održana 12. svibnja na šehidskom mezarju Veljača, kada će biti klanjana zajednička dženaza i ukop identificiranih žrtava, uz nazočnost obitelji, zvaničnika i građana iz cijele zemlje.

Organizatori poručuju da je cilj ovih aktivnosti očuvanje istine, njegovanje kulture sjećanja i trajno podsjećanje na stradanja, kako se slični zločini više nikada ne bi ponovili.

Apelacijski sud u Beogradu odbio je kao neosnovanu žalbu Odbrane i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je Jovan Novaković, bivši zapovjednik Moštaničkog odjeljenja Teritorijalne obrane (TO) Bratunac, osuđen na tri godine zatvora za zločine počinjene u svibnju 1992. godine u bratunačkom selu Suha.

Kako je priopćeno iz Žalbenog suda u Beogradu, utvrđeno je da je prvostupanjski sud o svim činjenicama važnim za donošenje presude pravilno dao dostatne, jasne i argumentirane razloge koji ne sadrže proturječnosti niti nejasnoće u pogledu odlučnih činjenica.

Prvostupanjskom presudom Viši sud u Beogradu proglasio je Novakovića krivim za prisilno iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz sela Suha 10. svibnja 1992. godine, tako što je sa skupinom naoružanih pripadnika Moštaničke čete i drugim naoružanim pripadnicima TO Bratunac opkolio, a zatim i napao Suhu. Prilikom napada Novaković je naredio bošnjačkim civilima da napuste svoje kuće.

Prema presudi, on je zajedno s ostalim pripadnicima TO-a sudjelovao u izvođenju blizu 300 civila iz njihovih kuća, dok su istovremeno naoružani pripadnici pozivali muškarce koji su se skrivali u šumi da se predaju, pod prijetnjom da će oni, njihove žene i djeca biti ubijeni.

Prema presudi, neki koji su se skrivali u šumi su se predali, a Novaković je, kako bi pronašao sve civile Suhe, pod prijetnjom da će ih ubiti, kao i članove njihovih obitelji, naredio trojici svjedoka da pronađu i dovedu ostale članove njihove rodbine, što su oni i učinili. Nakon toga su se vratili u selo, gdje su pripadnici TO-a okupili zatočene mještane u središtu sela, dok je sam Novaković pronašao i istjerao šest osoba iz skloništa u kojem su se skrivali.

Novaković je, kako se navodi, zaprijetio civilima da ne pokušavaju bježati, naredio im da se postroje i odu, a oni su u pratnji naoružanih pripadnika TO-a Bratunac i on sam stigli do nogometnog stadiona u Bratuncu, gdje su čuvani do dolaska autobusa, koji su žene, starce i djecu deportovali u pravcu Kladnja.

Prema presudi, vojno sposobni muškarci odvedeni su u Osnovnu školu “Vuk Karadžić”. Na taj način je, kako se navodi, blizu 300 mještana sela Suha prisilno raseljeno iz svojih domova nezakonito i bez imperativne vojne potrebe.

– Suprotno žalbenim navodima branitelja okrivljenika, efektivna kazna zatvora u određenom trajanju razmjerna je težini počinjenog kaznenog djela, stupnju kaznene odgovornosti okrivljenika, okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno, stupnju oštećenja ili ublažavanja zaštićenih dobara i nastalih posljedica, dok je navedena kazna nužna mjera kazneno-pravne zaštite kojom će se u cijelosti postići svrha. kaznu – utvrdio je Žalbeni sud.

Protiv Novakovića je Tužiteljstvo BiH 2015. godine podiglo optužnicu za progon na području Bratunca, a u međuvremenu je njegov kazneni progon preuzeo Viši sud u Beogradu, koji je Detektor napisao ranije.

Jovan Ilić iz Bratunca napravio je veliko djelo. Bez straha je ušao u rijeku Križevicu i spasio srnu koju je u tom trenutku voda nosila kroz riječni kanal.

Kako se vidi na snimku objavljenom na društvenim mrežama, Jovan je vidio da srna ne može isplivati ​​iz bujice te je ušao u vodu, sačekao da mu srna donese i prenio je na drugu stranu obale.

– Human i hrabar čin Jovana Ilića, koji je spasio srnu iz hladne i nabujale Križevice – navodi se u opisu videa.

Ovaj trenutak snimio je Jovanov prijatelj koji se u tom trenutku zatekao s Ilićem.

Brojni građani s oduševljenjem su pozdravili ovaj Ilićev gest.

“Da nas je više ovakvih, bravo”, “Bravo za čovječanstvo, nadam se da je srna uspjela ustati i da je sve u redu”, “Svaka čast čovječe, ovo ćeš pamtiti dok si živ. Neka te Bog čuva”, samo su neki od komentara građana.