Da je promet u Sarajevu u katastrofalnom stanju nije ništa novo. Gužve, gužve, neredovan gradski prijevoz su svakodnevica.

Redakciji Faktora javio se čitatelj koji kaže da se umoran vraćao s posla autobusom Centrotransa, koji se iznenada zaustavio na cesti kod Dolac Malte.

Autobus je vozio na relaciji Baščaršija – Hrasnica. To je stvorilo velike gužve i nervozu među putnicima.

– Došlo je do kvara. Rečeno nam je da izađemo i to je bilo to. Dalje smo morali pješice – kaže naš čitatelj.

– Ovo stvarno nema smisla, nema pravila. Nekada se znalo kad je špica, a kad gužva. Sada padne kap kiše i sve stane. Nema tramvaja, trolejbusa, autobusa, taksi neće voziti. O snijegu da i ne govorimo. Dobivaju nove tramvaje, a nikad ih dosta. Ne znam da li je gori GRAS ili Centrotrans. Kupio sam tu kartu, a sad moram platiti taksi koji je jako skup, jer sam umoran i bolestan, jedva čekam. Tko zna kad će drugi doći. Ta linija ionako rijetko prometuje. Svaki sat. Kako sad da dođem do Hrasnice? Taksi će me koštati 50 KM – dodaje naš čitatelj.

Kontaktirali smo Centrotrans kako bismo saznali o čemu se radi.

– Autobus se jednostavno ugasio. Tako mi je rekao kolega koji je vozio. Zaustavio se na cesti. Putnici su izašli. Kolega je pokušao upaliti motor, ali nije uspio. Taman kad smo htjeli pozvati servis, uspio je upaliti autobus i nastavio vožnju. Sve je trajalo 15 minuta – kazao je za Faktor dežurni dispečer Centrotransa.

Redakciji Faktora javilo se nekoliko roditelja koji su se žalili da njihova djeca koja pohađaju srednje škole u Kantonu Sarajevo nisu dobila kupon za prijevoz te da moraju kupovati pojedinačne karte u vozilima KJKP GRAS i Centrotrans.

Kažu da im nije jasno zašto nema kupona, kada ih subvencionira Vlada KS, odnosno Ministarstvo saobraćaja KS.

Iz KJKP GRAS su nam rekli da je nemoguće da nemaju kupone jer učenici imaju elektronske prevozne kartice za tekuću školsku godinu koje važe do kraja školske godine.

– Te kartice važe i u vozilima GRAS-a i Centrotransa, tako da prvi put čujemo za to – rekli su nam u KJKP GRAS.

Isto su nam rekli i u Centrotransu.

– Kuponi za studente su subvencionirani, pa je nemoguće da nemaju kupon kako tvrde roditelji. Valjanost kupona, odnosno elektroničke kartice se automatski produljuje.

Možda postoji greška u sustavu, ali ona traje vrlo kratko. Nikada nismo imali pritužbi tog tipa – istaknuli su iz Centrotransa.

Kontaktirali smo i Sindikat srednjeg obrazovanja KS, a Admir Šuvalić, predsjednik ovog sindikata, kazao nam je da oni ne znaju za ovaj problem.

– Koliko znam, obaveza škole je da učenicima izda potvrdu o pohađanju nastave, a onda učenici s tom potvrdom odu u KJKP GRAS ili Centrotrans i oni im izdaju elektronske kartice – kazao je Šuvalić.

Mještani iližanskog naselja Hrasnica su “na nogama” a realno i trebali bi biti jer će uskoro i ovom trasom prometovati tramvaj na koji se čekalo nešto više od šest desetljeća. I nitko nema ništa protiv, neka se gradi, neka promet funkcionira kao nigdje u svijetu, neka nema gužvi, neka se zna neki raspored… Ali…

Svako ko ujutro krene u avanturu zvanu kako na bilo kojoj stanici sa Ilidže ući u autobus i sigurno stići do Nedžarića zna o čemu se radi.

Ruku na srce, kada su tek počeli radovi na okretnici na Ilidži zbog spajanja pruge na Hrasnicu, a zvanično su počeli 18. februara, Centrotransovi autobusi su manje-više bili redovni.

Posljednjih desetak dana situacija je izuzetno dramatična jer građani koji su nam se požalili kažu da kad god krenu od kuće zakasne na odredište.

– Prođe jedan ili eventualno dva autobusa, što nije malo, nego iznad svih standarda. U autobus se nagura sigurno 150 putnika koji doslovno pušu jedni drugima za vrat, pa ponekad te scene izgledaju kao da smo u Indiji ili Pakistanu.

Samo što putnici još nisu počeli ulaziti u tramvaje i autobuse, ali to nije isključeno jer su se stvari pokrenule – kažu nezadovoljni putnici.

Sada, kako navode, oni koji su uspjeli ranije ući guraju i guraju putnike koji su zadnji ušli, jer se vrata autobusa ne mogu zatvoriti, pa agonija vozača, ali i putnika, traje unedogled.

Zapravo, traje sve dok oni koji su zadnji ušli pod pritiskom ostalih putnika ne budu izgurani.

– Najglasniji su umirovljenici kojima se baš tada žuri. Mi ostali putnici smo radi zabave išli na posao, u školu, na fakultet i bez razloga sjedamo u autobus koji izgleda kao konzerva sardina.

U kojoj, inače, nema prozora pa je zrak krajnje upitan, zapravo ga uopće nema – ističu putnici.

Kada konačno stignete do Nedžarića, slijedi drugi krug pakla, zvani tramvaj.

– Problem je kako ući u ovo vozilo jer iako je nekoliko tramvaja na okretištu, ovaj koji treba krenuti čeka da se skupi najveći mogući broj putnika prije nego što otvori vrata.

I to tek prvi za početak, ali kad vozač vidi stampedo koji ide prema tramvaju, otvara sva vrata da se putnici opet nekako uguraju.

Kad konačno uđete u tramvaj, većina putnika je nervozna, a kako i ne bi, jer većina nas, po dobrom starom običaju, jako kasni kamo god da idemo, jer u ovakvoj prometnoj shemi to je neizbježno.

Kad izađemo iz tramvaja umorni i iscrpljeni, kroz glavu nam prođe misao da nas ta ista “ljubav s putovanja” čeka i kada se vratimo kući. I tako iz dana u dan – ogorčeni su putnici.

A ova agonija putnika trajat će do lipnja, barem tako najavljuju stručnjaci iz Ministarstva prometa na čelu s Adnanom Štetom. Pa, sretno nam svima.

Mještani iližanskog naselja Hrasnica su “na nogama” a realno i trebali bi biti jer će uskoro i ovom trasom prometovati tramvaj na koji se čekalo nešto više od šest desetljeća. I nitko nema ništa protiv, neka se gradi, neka promet funkcionira kao nigdje u svijetu, neka nema gužvi, neka se zna neki raspored… Ali…

Svako ko ujutro krene u avanturu zvanu kako na bilo kojoj stanici sa Ilidže ući u autobus i sigurno stići do Nedžarića zna o čemu se radi.

Ruku na srce, kada su tek počeli radovi na okretnici na Ilidži zbog spajanja pruge na Hrasnicu, a zvanično su počeli 18. februara, Centrotransovi autobusi su manje-više bili redovni.

Posljednjih desetak dana situacija je izuzetno dramatična jer građani koji su nam se požalili kažu da kad god krenu od kuće zakasne na odredište.

– Prođe jedan ili eventualno dva autobusa, što nije malo, nego iznad svih standarda. U autobus se nagura sigurno 150 putnika koji doslovno pušu jedni drugima za vrat, pa ponekad te scene izgledaju kao da smo u Indiji ili Pakistanu.

Samo što putnici još nisu počeli ulaziti u tramvaje i autobuse, ali to nije isključeno jer su se stvari pokrenule – kažu nezadovoljni putnici.

Sada, kako navode, oni koji su uspjeli ranije ući guraju i guraju putnike koji su zadnji ušli, jer se vrata autobusa ne mogu zatvoriti, pa agonija vozača, ali i putnika, traje unedogled.

Zapravo, traje sve dok oni koji su zadnji ušli pod pritiskom ostalih putnika ne budu izgurani.

– Najglasniji su umirovljenici kojima se baš tada žuri. Mi ostali putnici smo radi zabave išli na posao, u školu, na fakultet i bez razloga sjedamo u autobus koji izgleda kao konzerva sardina.

U kojoj, inače, nema prozora pa je zrak krajnje upitan, zapravo ga uopće nema – ističu putnici.

Kada konačno stignete do Nedžarića, slijedi drugi krug pakla, zvani tramvaj.

– Problem je kako ući u ovo vozilo jer iako je nekoliko tramvaja na okretištu, ovaj koji treba krenuti čeka da se skupi najveći mogući broj putnika prije nego što otvori vrata.

I to tek prvi za početak, ali kad vozač vidi stampedo koji ide prema tramvaju, otvara sva vrata da se putnici opet nekako uguraju.

Kad konačno uđete u tramvaj, većina putnika je nervozna, a kako i ne bi, jer većina nas, po dobrom starom običaju, jako kasni kamo god da idemo, jer u ovakvoj prometnoj shemi to je neizbježno.

Kad izađemo iz tramvaja umorni i iscrpljeni, kroz glavu nam prođe misao da nas ta ista “ljubav s putovanja” čeka i kada se vratimo kući. I tako iz dana u dan – ogorčeni su putnici.

A ova agonija putnika trajat će do lipnja, barem tako najavljuju stručnjaci iz Ministarstva prometa na čelu s Adnanom Štetom. Pa, sretno nam svima.

Safudin Čengić više nije na čelu Centrotrans Eurolinesa. Naime, na sjednici Nadzornog odbora imenovan je novi predsjednik Uprave te je potvrđen mandat četvorici dosadašnjih članova Uprave.

Za predsjednika Uprave Centrotransa na četiri godine imenovan je Edin Lončarić, koji dolazi iz redova Centrotransa.

Lončarić, s 24 godine rukovodećeg iskustva i dva mandata člana Uprave Centrotransa, gotovo deset godina obnašao je funkciju predsjednika Uprave za Bosnu i Hercegovinu Sejari grupe, koja je ujedno i većinski vlasnik Centrotransa.

Novi sastav Upravnog odbora čine: Naila Hadžić, prva dopredsjednica Upravnog odbora, a članovi su Vedad Smailhodžić, Saudin Parić i Elmin Škulj. Za tajnika Društva imenovan je Benaris Dedić.