Sigurnost na cestama u Bosni i Hercegovini sve je lošija, pokazuju posljednji podaci o broju prometnih nesreća. U usporedbi s prethodnom godinom, zabilježen je alarmantan porast od 30 posto u nesrećama sa smrtnim ishodom.

To znači da je prošle godine u Bosni i Hercegovini u 43.000 prometnih nesreća smrtno stradalo 288 naših građana. Prema ovoj crnoj statistici dnevno se dogodi 117 nesreća u kojima je petero teško ozlijeđenih građana.

Da „tragedija bude veća“ ovu crnu statistiku i katastrofalne brojke iznio nam je sam državni ministar prometa i komunikacija Edin Forto, kao u nekom predizbornom spotu, hvaleći se „rezultatima“ svog rada.

O ovom njegovom “spotu” osvrnuli su se i prometni stručnjaci koji su bili zgroženi onim što je Forto govorio. No, vratimo se onom najbolnijem – izgubljenim ljudskim životima.

Podsjetimo, i ova je godina započela strahovitim brojkama prometnih nesreća i sve većim brojem poginulih. U prva tri mjeseca 2026. godine u BiH je umrla 81 osoba. Još uvijek nisu objedinjeni podaci o ukupnom broju prometnih nesreća za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Ali spomenimo jedan podatak. Samo na području općine Doboj u ovom periodu dogodilo se 355 saobraćajnih nesreća u kojima je smrtno stradalo šest osoba.

Ako uzmemo u obzir da se u 2025. godini dogodilo 43.000 prometnih nesreća i da je smrtno stradalo 288 osoba, to znači da je u prva tri mjeseca ove godine već ostvareno 28 posto crne bilance iz 2025. godine, što je ozbiljan pokazatelj.

Uzmimo u obzir činjenicu da se stalno uvode nove mjere, kazne i zakoni.

Posebno je to slučaj u Kantonu Sarajevo, gdje se ministar MUP-a Admir Katica svako malo pohvali slanjem novih kamera, zabranom stajanja na autobusnim stajalištima, velikim novčanim kaznama za bahate vozače koji su skupili veliki broj kazni, vožnjom u alkoholiziranom stanju i pod utjecajem narkotika, 230 kilometara na sat, zatim privremenim oduzimanjem vozila, najavom trajnog oduzimanja vozila. vozilo, i slično.

Uz sve ove mjere i pooštravanje kazni, kako to da imamo paradoks – strože kazne i veći broj prometnih nesreća, a ono što je po meni najtragičnije – sve veći broj smrtno stradalih.

O ovoj temi razgovarali smo sa Mirzetom Sarajlićem, sudskim vještakom saobraćajne struke.

– Porast broja nesreća unatoč strožim mjerama nije paradoks, već rezultat više čimbenika koji se razvijaju brže od zakonskih rješenja. Broj registriranih vozila raste eksponencijalno, dok modernizacija cestovne mreže prati taj rast linearno ili ga uopće ne prati.

Veća gustoća prometa automatski povećava vjerojatnost incidenta. Iako su kazne visoke, korištenje pametnih telefona, društvenih mreža, tipkanje poruka, naslova videa, osobito u gužvi, postalo je primarni uzrok poremećaja pažnje, što je često teže dokazati nego alkoholizam. Prosječna starost vozila izravno utječe na ishod nesreće. U BiH je 17 godina.

Starija vozila nemaju napredne sustave pomoći, poput automatskog kočenja, za ublažavanje ljudske pogreške. Problem nije u jednom faktoru, nego u njihovoj interakciji – kaže za Faktor prometni stručnjak Mirzet Sarajlić.

Naš sugovornik dodaje da je problem i u vozačima. Kvaliteta treninga pala je na razinu pukog vladanja fizikom, bez fokusa na defenzivnu vožnju. Naše ceste pate od nedostatka “oproštajne infrastrukture”. Primjerice, nemamo zaštitne ograde koje apsorbiraju udarce, nemamo adekvatnu rasvjetu kritičnih točaka. Mi u BiH gradimo armirano betonske stupove za struju pored puta koji ubija, a Švedska mijenja betonske stupove drvenim koji su manje opasni u slučaju incidenta.

– Mjere poput oduzimanja vozila ili testiranja na droge su reaktivne, a ne preventivne. Statistika pokazuje da represija djeluje na “prosječnog” vozača, ali ne i na povratnike koji često voze bez dozvole ili pod trajnim zabranama. Sve dok kazneni bodovi i novčane kazne ne dovedu do trenutne isključenosti iz društvenog i prometnog života, sustav će biti deficitaran – kaže Sarajlić.

Statistika je ovdje neumoljiva. Dok Europska unija stremi prema „Vision Zero“ (nula smrtnih slučajeva do 2050.), mi stagniramo ili nazadujemo. Kada pogledamo brojke izvan suhoparnih tablica, dobivamo sliku dubokog sistemskog jaza između domaćeg terena i europskih standarda.

Dok se u Europskoj uniji bilježi konstantan pad s prosjekom od 46 umrlih na milijun stanovnika, Bosna i Hercegovina se već godinama bori s brojkom koja nerijetko prelazi 70 ili 80.

To praktički znači da je opasnost od pogibije na našim cestama gotovo dvostruko veća nego na cestama Njemačke, Slovenije ili Austrije. Nismo “malo lošiji”, mi smo u kritičnoj zoni.

U Europskoj uniji, ističe naš sugovornik, primarni uzroci nesreća su suvremeni izazovi poput distrakcije (korištenja telefona), dok kod nas još uvijek dominiraju “primitivni” uzroci, brzina neprilagođena uvjetima na cesti i alkohol. To ukazuje na nisku razinu prometne kulture i osjećaj nekažnjivosti koji je kod nas još uvijek duboko ukorijenjen.

Prosječno vozilo u EU ima sustav za samokočenje ili zadržavanje vozila u prometnoj traci. U Bosni i Hercegovini prosječan vozač vozi vozilo starije od 17 do 19 godina, koje nudi minimalnu ili nikakvu zaštitu u slučaju sudara, pretvarajući manje nesreće u tragedije sa smrtnim ishodom, i tako je već godinama.

– Da bi se stanje popravilo, Vlada mora prestati s parcijalnim mjerama i provesti cjelovitu reformu. Potrebno je uvesti videonadzor na svim kritičnim točkama.

Automatizacija kažnjavanja eliminira ljudski faktor i korupciju jer vozači moraju odmah dobiti informaciju o prekršaju kako ga ne bi ponovili. Danas to nije slučaj jer se za prekršaj sazna nekoliko mjeseci nakon što je evidentiran. Potrebna je hitna reforma vozačkog ispita. Fokus treba biti na psihološkoj pripremi i prepoznavanju opasnosti.

Odavno nismo imali sanaciju “crnih točaka”. Umjesto samo postavljanja znakova ograničenja, opasne zavoje i raskrižja treba fizički modificirati. Hitno treba uvesti stroži tretman za osobe koje ponavljaju teže prekršaje, uključujući i obavezan psihijatrijski pregled sposobnosti za upravljanje motornim vozilom – kaže za Faktor Mirzet Sarajlić, sudski vještak saobraćajne struke.

Ulaganje u sigurnost prometa apsolutno nije trošak već ušteda u ljudskim životima i tako ga treba i promatrati.

Porast broja poginulih na cestama još jednom nas podsjeća da sigurnost u prometu mora biti prioritet, jer iza svake statistike stoje izgubljeni ljudski životi i obitelji pred nenadoknadivim gubitkom.