Nedavni intervju bivšeg američkog veleposlanika u BiH Michaela Murphyja za portal Žurnal iznio je na vidjelo duboke podjele unutar samog Washingtona kada je u pitanju politika prema Bosni i Hercegovini.

Analiza njegovih izjava, u kombinaciji s recentnim stavovima profesora Nenada Kecmanovića, pokazuje da su sudbina visokog predstavnika i korištenje bonskih ovlasti trenutno u raskoraku između unutarnjopolitičkih američkih kalkulacija i pragmatičnih procjena na terenu.

Iz Murphyjevih tvrdnji jasno je da bivši veleposlanik koristi situaciju u BiH kako bi izravno kritizirao aktualnu Trumpovu administraciju, čime se aktivno uključuje u unutarpolitički rat u SAD-u.

Primjer je stranačkog (republikanskog i demokratskog) obračuna njegova tvrdnja da je Washington postigao dogovor s Miloradom Dodikom po kojem bi Dodik zbog presude Suda BiH odstupio s mjesta predsjednika RS-a, a administracija zauzvrat smijenila Christiana Schmidta.

Murphy optužuje sadašnju vlast u SAD-u da je odustala od dosadašnje politike pritiska i navodno ukinula sankcije Dodiku.

Pritom ukazuje na jasan paradoks. Washington javno poziva na “lokalno preuzimanje odgovornosti” i prestanak vanjskih intervencija, dok istodobno iza kulisa predlaže svog kandidata za visokog predstavnika, talijanskog diplomata Antonija Zanardija Landija.

Murphy to vidi kao namjeru administracije da kontrolira OHR kako bi se postigao kompromis s Dodikom, iako lider RS-a i dalje otvoreno govori o BiH kao propaloj državi i poziva na njezin raspad.

S druge strane, tvrdnje Nenada Kecmanovića ovoj analizi daju sasvim novu dimenziju.

Murphy kritizira Washington zbog navodnog popuštanja i skrivanja Schmidta, dok Kecmanović u Politici upozorava na sasvim drugu opasnost, mogućnost da Christian Schmidt do kraja mandata koristi bonske ovlasti.

Schmidt, svjestan da mu se pod pritiskom SAD-a mandat bliži kraju i da više nema što izgubiti, mogao bi na kraju pribjeći odlukama da osigura svoje nasljeđe ili uzvrati udarac.

Murphy se u intervjuu osvrnuo i na odnose s Europskom unijom, priznavši da razlike u stavovima nisu nova pojava, ali da su u prošlosti postojali zajednički strateški ciljevi poput teritorijalne cjelovitosti i euroatlantskih institucija.

Razlika je danas u tome što je sadašnji Washington, prema Murphyju, sklon pregovaranju među lokalnim akterima o teritorijalnom integritetu, što dovodi do zabrinutosti unutar samog Vijeća za provedbu mira (PIC).

Cijela se priča svodi na ozbiljnu analitičku dvojbu. Hoće li Christian Schmidt tiho otići sa scene u sklopu velikog dogovora između Washingtona i europskih zemalja ili će iskoristiti bonske ovlasti prije nego spakira kofere i napusti potpuno novu realnost u BiH.

Washingtonom odjekuju dramatične poruke koje sugeriraju duboki raskol unutar američke političke elite.

Predsjednik SAD-a Donald Trump jučer se našao na oštrom udaru kritika, koje više ne dolaze samo iz redova oporbe, već i od njegovih najjačih pristaša, što ukazuje da je situacija u Bijeloj kući dosegla kritičnu točku.

Najteži udarac zadala je republikanka Marjorie Taylor Greene, političarka koja je godinama slovila za jednu od najvjernijih Trumpovih saveznica.

U šokantnom izlasku, Greene je javno pozvala administraciju da poduzme konkretne korake kako bi zaustavila ono što je nazvala predsjednikovim ludilom.

Obratila se izravno Vladi, optuživši predsjednika da je potpuno poludio, poručivši svojim kolegama da će se svi smatrati sukrivcima ako odmah ne interveniraju.

Na te se optužbe nadovezao i vodeći demokrat u Senatu Chuck Schumer koji je predsjednikovo ponašanje na društvenim mrežama opisao kao nekontrolirani bijes luđaka.

Schumer je upozorio da ovakva retorika nije samo stvar lošeg stila, već izravna prijetnja nacionalnoj sigurnosti.

Prema njegovim riječima, predsjednik svojim najavama praktički prijeti ratnim zločinima i sustavno uništava odnose s ključnim međunarodnim saveznicima.

Demokratska čelnica zaključila je da takvo ponašanje ne predstavlja prave američke vrijednosti te da građani zaslužuju stabilnije vodstvo.