Komisija za slobodu vjere Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini predstavila je danas u Sarajevu Izvještaj o slobodi vjere muslimana u našoj zemlji u 2025. godini.

U Izvješću se navodi da je Islamska zajednica, kao najveća vjerska zajednica u Bosni i Hercegovini, i dalje sustavno diskriminirana nepotpisivanjem Ugovora s državom, koji je prošao pravno-stručnu razinu, ali je zaustavljen na razini političkog odlučivanja.

– Ovo i dalje smatramo najvećim i najtežim oblikom diskriminacije najmnogoljudnije vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini – kazao je muftija zeničkog Hfz. Mevludin-ef. Dizdarević, predsjednik Komisije.

Također, Komisija je u Izvještaju evidentirala niz negativnih praksi zabrane rada muslimankama zbog hidžaba ili mahrema, čime se nastavlja praksa diskriminacije muslimanki u pravosudnoj grani državne vlasti od 2015. godine.

– Povjerenstvo također vrlo značajnom ocjenjuje diskriminatorsku praksu značajnog favoriziranja Pravoslavne crkve u entitetu RS, čime se krši načelo sekularnosti i neutralnosti države prema vjerskim zajednicama. To se vidi kroz izuzetno bolnu praksu za muslimansku djecu obilježavanja školskih krsnih slava i drugih praznika poput Svetog Save.

Prisiljavanje bošnjačke djece da prisustvuju tim događajima predstavlja grubu praksu indoktrinacije i kršenja temeljnih prava na slobodu vjere i predstavlja flagrantan napad na ljudsko dostojanstvo djece – dodao je muftija Dizdarević.

Ocijenio je neprihvatljivim pokušaj da se jedna vjerska zajednica, u ovom slučaju Pravoslavna crkva, Prijedlogom ustava RS-a stavi u privilegiran položaj koji, treba naglasiti, de facto uživa.

– To se kosi sa svim vjerskim načelima i moralnim normama koje kažu “čini drugome ono što želiš da drugi čine tebi”, što je zlatno pravilo u svim vjerskim tradicijama – kazao je muftija Dizdarević.

Ovom prilikom se zahvalio članovima Komisije koji su pisali izvještaj: Senadi Tahirović, Harunu Išeriću i Nihadu Mehmedoviću, kao i ostalim članovima Komisije koji su dali značajan doprinos u izradi dokumenta.

Ove godine njegov sastavni dio je i Izvještaj o institucionalnoj antimuslimanskoj mržnji i islamofobiji u entitetu RS, u kojem se ističe da se islamofobija u ovom slučaju ne zaustavlja na pukom osjećaju mržnje, već se pretvara u pravnu i političku praksu entitetskih organa prema cijeloj jednoj etničkoj i nacionalnoj zajednici.

Harun Išerić, član Povjerenstva i viši asistent na Pravnom fakultetu u Sarajevu, kazao je kako se u izvještaju ističe da društvena i institucionalna rasprava o pravu muslimanki na nošenje mahrame u pravosudnim institucijama još uvijek nije okončana te da se to još uvijek odražava na njihovu mogućnost zapošljavanja, što se najbolje vidi iz dva slučaja diskriminacije pri zapošljavanju u Općinskom sudu u Tuzli.

Također, prema njegovim riječima, Izvješće upozorava na pokušaje ograničavanja slobode vjeroispovijesti pod izlikom europskih integracija.

– Na primjeru prijedloga Zakona o Sudu BiH mogli smo vidjeti kako europski birokrati i domaći političari pokušavaju zloupotrijebiti europske integracije i pod krinkom europskih integracija neopravdano ograničiti slobodu vjere u sudnicama Suda BiH – kazao je Išerić, dodavši kako je Komisija, ali i Islamska zajednica u BiH, reagirala zbog ovo.

Kao treći ključni problem u Izvještaju se navodi porast antimuslimanskog govora i institucionalne diskriminacije u RS-u, uz favoriziranje vjerskog naslijeđa jednog naroda nauštrb načela ravnopravnosti i sekularnosti.

– Izvještaj svjedoči o eskalaciji mržnje prema muslimanima u BiH, koja trenutno dolazi od nositelja javnih funkcija u RS-u i postala je dio otvorenog političkog i institucionalnog diskursa u tom entitetu. Takva mržnja dovodi do diskriminacije, dehumanizacije i neprijateljstva prema muslimanima, posebno u bosanskohercegovačkom entitetu RS – naveo je Išerić.

Posebno je istaknuo da je Europski sud za ljudska prava u presudi u slučaju Jehovinih svjedoka protiv Italije iz 2026. godine zauzeo stav da država diskriminira vjersku zajednicu ako bez objektivnog i razumnog opravdanja odbija sklopiti ugovor s njom, a istodobno takve ugovore sklapa s drugim vjerskim zajednicama.

– S obzirom na to, postoje jasni i uvjerljivi pravni argumenti zbog kojih bi Islamska zajednica konačno trebala pokrenuti neke druge postupke kako bi se osiguralo potpisivanje navedenog ugovora, prvenstveno pred institucijom ombudsmana, zatim pred Ustavnim sudom BiH, a na kraju, ako treba, i pred Europskim sudom za ljudska prava – kazao je Išerić.

Ocijenio je da statistički podaci o broju prijavljenih slučajeva ne odražavaju stvarno stanje u oblasti slobode vjere, upozorivši da mnogi građani nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima niti mehanizmima njihove zaštite.

Kao posebno značajne slučajeve izdvojio je diskriminaciju muslimanki prilikom zapošljavanja u Općinskom sudu u Tuzli, slučaj vezan za pravo uposlenica na klanjanje džuma-namaza, te pitanja vakufske imovine u Stocu i Mostaru, ocijenivši da ona predstavljaju ozbiljne izazove za zaštitu vjerskih i imovinskih prava.

Najavio je da će Povjerenstvo u narednom razdoblju provoditi aktivnosti na informiranju i edukaciji građana o njihovim pravima, te sustavno pratiti i izvještavati o pojavama islamofobije u Bosni i Hercegovini, uključujući informiranje međunarodnih organizacija poput OESS-a i Ujedinjenih naroda.

U prilogu danas predstavljenog izvještaja date su i preporuke organima javne vlasti, Islamskoj zajednici, nevladinom sektoru i drugim akterima kako unaprijediti uživanje ovog ljudskog prava u Bosni i Hercegovini.

Komisija za slobodu vjere je stručno tijelo sastavljeno od uglednih pravnika, sveučilišnih profesora i stručnjaka koji se od 2012. godine, u skladu sa Ustavom Islamske zajednice, bave zaštitom ljudskih prava na slobodu vjere i uvjerenja i na usluzi su svim muslimanima koji smatraju da im je pravo na ispovijedanje vjere u našoj zemlji ugroženo.

Putnica u Crnoj Gori iznijela je optužbe za diskriminaciju u vožnji autobusom, nakon što joj, kako tvrdi, nije bilo dopušteno sjediti u prednjem dijelu vozila jer je nosila maramu, objavili su u nedjelju crnogorski mediji.

Marsela Sukić je na društvenim mrežama navela da joj je vozač autobusa rekao da ne može sjediti iza njega uz obrazloženje da “ne može gledati iza nje”, te da joj je naređeno da ide na kraj autobusa.

Njezina objava izazvala je brojne reakcije javnosti, a dio korisnika društvenih mreža zatražio je pojašnjenje i eventualnu reakciju nadležnih institucija.

Bošnjačka stranka u Crnoj Gori najoštrije je osudila postupak vozača autobusa, ocijenivši da se radi o diskriminaciji na vjerskoj osnovi.

U priopćenju su istaknuli kako su takvi postupci nedopustivi u državi koja njeguje multietničke i građanske vrijednosti, upozoravajući na, kako navode, porast podjela, ksenofobije i islamofobije u društvu.

Potpredsjednik Skupštine i zastupnik Mirsad Nurković pozvao je nadležne institucije da istraže slučaj i utvrde odgovornost, ističući da Ustav garantuje jednakost i slobodu svim građanima bez obzira na vjeru. Pozvao je i Sukića da bude gost u Skupštini, rekavši da “marama nije prijetnja, već izraz slobode vjere i dostojanstva”.

Zastupnica Kenana Strujić Harbić ocijenila je da ovaj slučaj ukazuje na sve izraženiju islamofobiju, upozorivši da ignoriranje ovakvih incidenata može dovesti do normalizacije diskriminacije u društvu.

Bošnjačka stranka ponovno je pozvala nadležne organe da hitno reagiraju i utvrde sve okolnosti događaja, izražavajući podršku putnicima i ističući potrebu zaštite osnovnih ljudskih prava.

Kantonalni sud u Sarajevo donio pravomoćnu presudu kojom je utvrđena diskriminacija na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja, priopćio je Sarajevski otvoreni centar.

Kako navode, presuda se odnosi na javni istup tadašnje zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo Samre Ćosović Hajdarević, koja je na Facebooku, nakon objave prvog bh. povorke ponosa 2019. objavila status koji je, između ostalog, sadržavao pozive na segregaciju, izolaciju i diskriminaciju LGBTIQ osoba:

– Svatko ima pravo živjeti život kakav želi, isto tako imamo pravo birati s kim želimo živjeti. Ovakve ljude želim izolirati i držati što dalje od naše djece i društva. Neka odu negdje drugdje i naprave svoj grad, državu, zakone i prava koja im nitko neće osporavati. Ali NE OVDJE!

Iz Sarajevskog otvorenog centra ističu da su kao organizacija koja se bavi unapređenjem ljudskih prava LGBTI osoba i žena podnijeli tužbu protiv predstavnice tvrdeći da je svojim javnim istupom diskriminirala LGBTI osobe i raspirivala mržnju. U ovom predmetu 2022. godine donesena je prvostupanjska presuda na Općinskom sudu u Sarajevu, nakon koje je tužena iskoristila pravo na žalbu, ali je ona odbijena kao neosnovana.

– Ovom presudom Kantonalni sud je u cijelosti potvrdio stav prvostupanjskog suda i jasno naglasio da izjava okrivljenika dana 1. travnja 2019. godine predstavlja govor mržnje. U tom smislu, Sud navodi da, iako Zakon o zabrani diskriminacije izričito ne koristi pojam govora mržnje, on ga definira kroz dva oblika zabranjenog ponašanja: uznemiravanje i poticanje na diskriminaciju. Ova presuda predstavlja važan iskorak u zaštiti ljudskih prava i snažnu poruku da se govor mržnje neće tolerirati. Vjerujem da će to potaknuti i druge udruge i organizacije da koriste mehanizam kolektivnih tužbi kada je povrijeđeno pravo na ravnopravan tretman većeg broja ljudi, posebno pripadnika ranjivih i manjinskih skupina – rekla je odvjetnica Dženana Hadžiomerović.

Iz SOC-a ističu da ova presuda predstavlja prekretnicu za zaštitu ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.

– Sud je prvi put potvrdio da su seksualna orijentacija, rodni identitet i spolna obilježja stvarni i primjenjivi razlozi za zaštitu od diskriminacije. Iako su ti osnovi uvedeni u Zakon o zabrani diskriminacije 2009. godine, do prve pravomoćne presude trebalo je proći gotovo 17 godina – naveli su.

Sarajevski otvoreni centar, koji pred sudovima u BiH vodi nekoliko strateških sporova vezanih za ljudska prava LGBTI osoba, smatra da je ovaj slučaj dokaz da pravna zaštita postoji i da institucije mogu i moraju reagirati.

– Sloboda izražavanja je zaštićeno pravo, ali ne uključuje pravo pozivanja na diskriminaciju i segregaciju. Javni govor, posebno govor političara i javnih osoba, nosi sa sobom odgovornost i ne smije služiti dehumanizaciji i isključivanju bilo koje društvene skupine. Ova presuda potvrđuje važnost postojanja Zakona o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini i predstavlja mali, ali važan korak na dugom putu ka punoj implementaciji standarda propisanih tim zakonom – kazao je Darko Pandurević iz Sarajevskog otvorenog centra, dodaje se u priopćenju.