Nedavni slučajevi femicida u Bosni i Hercegovini, osim što su otvorili razna pitanja – pitanje sigurnosti, nezaštićenosti žena, nepoštivanja zakona, mjera policijskog sata, nošenja službenih pištolja, nesposobnosti policije, nemoći pravosuđa – izbacili su na površinu sav jad, sramotu i zlobu ljudi koji javno na društvenim mrežama, pod punim imenom i prezimenom, opravdavaju ubojstvo.

“Nije bez razloga”, “zaslužila je”, “mora da ga je prevarila”, “toliko im treba”, “o čemu su mislili”, “Ne opravdavam femicid, ali…” samo su neki od komentara.

Tamo se ubojica, po starom poznatom običaju, pravda da je bio “fin momak”, “tišan”, “zovi komšije”.

Uz sipanje soli na krvavu ranu obitelji, iako pogođenih strašnom tragedijom, dodatnu sol sipa i činjenica da ovakvi komentari i osobe koje ih pišu nisu ni na koji način kažnjene i sankcionirane.

Da ima pravde, ali prije svega pravog zakona, te bi osobe bile kažnjene za govor mržnje, poticanje i poticanje na nasilje, u ovom slučaju najgori oblik – ubojstvo, fecidida.

Kada su u pitanju ovi slučajevi, koji u BiH još uvijek nisu u potpunosti zakonski definirani, policijske agencije postupaju pod nadzorom tužiteljstava u čijoj je nadležnosti kvalifikacija djela, dok su kazne u nadležnosti sudova. No, to ne znači da vam policija ne može “staviti lisice” zbog ugrožavanja nečije sigurnosti na internetu ili drugih oblika kriminala u online svijetu, a po nalogu nadležnog tužiteljstva.

Prijetnje, uvrede i govor mržnje na društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini donedavno nisu bili podložni gotovo nikakvim zakonskim okvirima i pravilima. Danas se slučajevi tehnološkog kriminala istražuju, ali još uvijek u nedostatnoj mjeri.

Pozitivno je što građani sve češće policiji prijavljuju kontroverzne, uvredljive i opasne sadržaje na društvenim mrežama i internetu, što pomaže policiji i istražnim tijelima da postupaju sukladno zakonu.

Članak 183. Kaznenog zakona Federacije BiH kaže: “tko prijetnjom teškom prijetnjom da će napasti na život ili tijelo te osobe ugrozi sigurnost neke osobe ili na taj način uznemiri građane, kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci”.

No, unatoč prijavama, u BiH uglavnom sve ostaje mrtvo slovo na papiru. Pokazuju primjerima iz prakse.

Poseban problem je što kažnjavanje komentara na Facebooku nije jedinstveno u cijeloj BiH, Federaciji, kantonima, pa čak ni u gradovima.

Primjerice, u Kaknju se kažnjavaju komentari na društvenim mrežama. Policija izdaje prekršajne naloge za vrijeđanje, prijetnje i govor mržnje, što može rezultirati kaznom od 300 KM.

Ključne su informacije o kaznama za komentare na društvenim mrežama.

Komentari koji uključuju prijetnje, uvrede ili govor mržnje mogu dovesti do prekršajnih naloga. U nekim slučajevima za teže prijetnje predviđene su zatvorske kazne do 30 dana. Vrste kažnjivih komentara su: vrijeđanje na nacionalnoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, prijetnje i širenje mržnje, poticanje na nasilje.

Cilj, koji uključuje Facebook i Instagram, sadrži pravila protiv poticanja na nasilje, govora mržnje temeljenog na spolu i rodu te veličanja ili opravdavanja nasilnih radnji. Takvi se komentari često brišu, a korisnici mogu dobiti upozorenja, suspenziju ili trajnu zabranu računa. Ali također se češće događa da ako prijavite vrlo uvredljiv komentar, od Mete dobijete obavijest da “komentar ne krši standarde zajednice”. Dakle, pod krinkom “slobode govora” može svatko pisati što god hoće, anonimno ili pod punim imenom i prezimenom, i neće biti kažnjen. Ni po “svjetskim” zakonima, ni online, u virtualnom svijetu.

Dok svaka objava na društvenim mrežama ili medijima otvara vrata istragama, za dokazivanje autentičnosti tih objava u pravilu je potrebna informatička ekspertiza za dokazivanje kaznenog djela.

– Što se tiče objava na internetu, kao oblika saznanja, izvora informacija, sve se redovito prate. Svaka izjava na ulici, svaki komentar na portalima, objava na društvenim mrežama može poslužiti kao izvor saznanja tijekom istrage. To je dovoljno da tužitelj pokrene istragu, uključi policijske agencije i izda nalog za vještačenje. Međutim, dovodi se u pitanje zakonitost dokaza. U tim slučajevima morate imati odgovarajući nalog tužiteljstva i suda jer se radi o kršenju ljudskih prava.

S tim u vezi mora se osigurati međunarodna pravna pomoć, jer ako vi kao tužitelj tvrdite da sam ja na nekom profilu prijetio ugrožavanjem nečije sigurnosti, a ja u startu kažem da to nije tako, vi to možete koristiti kao izvor saznanja i onda uz pomoć drugih dokaza dokazati da sam ja to učinio. Ako želite pravnu presudu, morate imati kristalno jasne dokaze, što znači da se trebate obratiti Facebooku, Googleu ili nekom drugom vlasniku određene platforme kako biste imali konkretan dokaz ko je autor pojedine objave, jesu li njegov račun, profil i slično autentični – rekao je advokat Ifet Feraget.

Prošle su skoro tri godine od stravičnog ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu. Nizamu je 11. kolovoza 2023. godine suprug oteo iz kuće njezine tetke, zajedno s bebom, odvukao u vikendicu, gdje ju je tukao, mučio i na kraju ubio. Sve dok je beba plakala na podu. Da tragedija bude veća, ako je to uopće moguće, monstrum je sve to uživo prenosio na društvenim mrežama. Snimanje je trajalo dva sata. Dok se dio javnosti pitao gdje je policija, drugi su gledali, a neki i navijali. Nakon ubojstava, monstrum je ostavio bebu i odvezao se u centar grada gdje je nastavio svoj ubilački pohod.

Sulejmanović je ubio Džengiza i Denisa Ondera, a u njegovom suludom pohodu na Gradačac ranjene su tri osobe, među njima i jedan policajac.

U automobilu je dva puta pucao u Denisa, a nakon toga pronašao je i njegovog oca Džingisa Ondera, te je u njihovoj kući ustrijelio Džingisovu suprugu Harisu Onder i teško je ranio.

Ono što je zgrozilo javnost je veliki broj komentara na društvenim mrežama ljudi koji otvoreno podržavaju ovo stravično ubojstvo.

Tada je policija Tuzlanskog kantona pozvala građane da im na FB pošalju sve komentare koji podržavaju ubicu, opravdavaju ubistvo i govore gnusne stvari protiv žrtve, njegove supruge, majke.

Zanimalo nas je da li je neko od tada kažnjen, pa smo prvo kontaktirali MUP Tuzlanskog kantona, kako bi nas uputili na Tužilaštvo.

– Jedan od segmenata istrage Tužiteljstva i Odjela kriminalističke policije MUP-a Republike Turske vezano za brutalno ubojstvo Nizame Hećimović odnosio se na provjeru ima li u komentarima korisnika društvenih mreža elemenata kaznenog djela, odnosno poticanja ili pomaganja Sulejmanoviću u ubojstvu.

Postupajući tužitelj i policijski istražitelji izvršili su detaljnu provjeru i analizu spornih komentara. Utvrđeno je da u njima nema elemenata kaznenog djela, odnosno poticanja ili pomaganja u počinjenju kaznenog djela. U komentarima na društvenim mrežama, Tužiteljstvo nije utvrdilo ničiju krivičnu odgovornost, odnosno elemente poticanja ili pomaganja Sulejmanoviću na počinjenje kaznenog djela.

Drugi oblici eventualnog sankcioniranja ovakvog ponašanja, odnosno komentiranja na društvenim mrežama, osim utvrđivanja kaznene odgovornosti, nisu u nadležnosti tužiteljstva – kazali su za Faktor iz Tužiteljstva Tuzlanskog kantona.

Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH upozorila je da općinske odluke kojima se policija ovlašćuje za sankcioniranje vrijeđanja i uznemiravanja na društvenim mrežama moraju biti usklađene s Ustavom BiH, Europskom konvencijom o ljudskim pravima i zakonima više razine vlasti.

Kako navode, neprecizne i široko postavljene odredbe mogu dovesti do narušavanja slobode izražavanja i pravne sigurnosti građana.

Ovo upozorenje uslijedilo je nakon što je objavljeno da je Policijska postaja Kakanj u protekloj godini izdala 11 prekršajnih naloga zbog slučajeva vrijeđanja, prijetnji i govora mržnje na društvenim mrežama, a temeljem općinske Odluke o javnom redu i miru, koja policiji daje takve ovlasti.

Iz Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH poručuju da govor mržnje treba sankcionirati, ali da je ključno jasno odrediti ko i na koji način određuje razliku između govora mržnje i izražavanja mišljenja.

Dodali su da, da bi odluka o javnom redu i miru bila prihvatljiva s aspekta zaštite ljudskih prava, mora biti u skladu s Ustavom BiH, Europskom konvencijom o ljudskim pravima i Zakonom o zaštiti od klevete Federacije BiH.

Kako su pojasnili, ako se odredbe koje se odnose na “uznemiravanje putem portala i društvenih mreža” primjenjuju na izražavanje mišljenja na internetu bez jasnog pravnog okvira, lokalne vlasti se dovode u situaciju da uređuju područja koja su već uređena višim zakonima, što može predstavljati kršenje načela zakonitosti, pravne sigurnosti i hijerarhije pravnih akata.

Pučki pravobranitelji također ističu kako je važno da formulacija u takvim aktima bude precizna i nedvosmislena, s obzirom na to da već postoje pravni mehanizmi, uključujući građanske tužbe za klevetu ili kaznene postupke u slučajevima poticanja na mržnju.

Podsjetimo, po uzoru na Kakanj, ministar prostornog uređenja Srednjobosanskog kantona Amir Šečibović najavio je da bi i Bugojno moglo donijeti sličnu odluku o javnom redu i miru, kojom bi se policiji omogućilo kažnjavanje vrijeđanja i uznemiravanja putem društvenih mreža.

Psiholozi smatraju da ovakvim gnusnim komentarima na račun žrtava, kada se susreću s opravdanjima ili umanjivanjem femicida, obitelji doživljavaju dodatnu bol.

– Kad se nasilje dodatno “opravdava” kroz komentare, to znači novo, sekundarno ozljeđivanje rane obiteljima žrtava, kao da se reafirmira bol i negira vrijednost izgubljenog života. Takvi narativi ne ostaju samo na internetu. Oni oblikuju društvenu klimu u kojoj se nasilje normalizira i prešutno podržava.

Ne bih rekao da smo dotakli dno, ali nalazimo se na mjestu gdje je potrebna jasna granica: odgovornost u govoru, više empatije i nulta tolerancija na opravdavanje nasilja. Svaki put kada odlučimo ne sudjelovati u takvom diskursu, već ga imenujemo i zaustavimo, činimo mali, ali važan pomak – kaže za Faktor gestalt Dragana Macar, gestalt psiholog i psihoterapeut iz Health Contacta.

Internet je, dodaje, preplavljen negativnim komentarima na sve moguće teme. Važno je primijetiti koliko toga izlazi iz ljudi nekontrolirano i bez osjećaja da ono što napišu drugom čovjeku, da će to netko pročitati, da bi taj otrov mogao nekoga i otrovati. Najbolje je ne čitati takve komentare, ili barem imati na umu da takvi komentari ne govore ni o kome drugom osim o osobi koja ih piše, o njenoj nevaspitanosti, ogorčenosti, nemoći i višku slobodnog vremena.

Dugogodišnja vjerna suradnica predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa, koja tvrdi da joj je predsjednik SAD-a spasio život, ključna je zaposlenica Bijele kuće koja mu pomaže s objavama na društvenoj mreži Truth Social, piše The Independent.

Natalie Harp (34), izvršna pomoćnica predsjednika, prikuplja screenshotove s društvenih mreža od saveznika ili obožavatelja u kojima se predsjednika hvali, podupire poznatim teorijama zavjere, osuđuju demokrati ili vrijeđaju Trumpovi protivnici, a zatim ih u papirnatom obliku daje predsjedniku na pregled, objavio je Wall Street Journal.

Nakon što Trump odobri sadržaj, Harp pristupa predsjednikovom Truth Social profilu i objavljuje ih — često nakon radnog vremena, kasno navečer, vikendom ili čak praznicima.

Dužnosnici Bijele kuće rekli su za Journal da i sam predsjednik ponekad objavljuje poruke na svom profilu.

Međutim, ponekad su postovi koji su prelazili granicu dovodili predsjednika u probleme.

Trump se nedavno suočio s kritikama jer je objavio sliku sebe kao Isusa koju je stvorila umjetna inteligencija.

Također je izazvao reakciju objavljivanjem videa koji je sadržavao rasistički isječak koji prikazuje bivšeg predsjednika Baracka Obamu i Michelle Obamu kao majmune.

Bijela kuća okrivila je neimenovanog djelatnika za “pogrešnu” objavu Obaminog videa, dok je Trump odbacio zabrinutost oko fotografije koju je generirala umjetna inteligencija, tvrdeći da misli da ga prikazuje kao liječnika.

Izvori upoznati sa situacijom rekli su za Journal da je Harp bio zaposlenik koji je po Trumpovom nalogu objavio oba sporna sadržaja.

Upitan za komentar, direktor komunikacija Bijele kuće Steven Cheung odbio je potvrditi je li Harp neimenovani djelatnik koji je objavio kontroverzni sadržaj.

– Ne raspravljamo o internim procedurama, ali niti jedan alat društvenih medija nije se pokazao učinkovitijim od Istine – rekao je Cheung i dodao:

– Truth Social nikad nije bio popularniji, i to zato što predsjednik Trump nudi američkom narodu svoje nefiltrirane i izravne misli, bez da ih pristrani mediji izvlače iz konteksta.

Prema Journalu, Harp ne dijeli potencijalna mjesta s drugim Trumpovim osobljem, već prvo traži odobrenje od samog predsjednika, što navodno frustrira druge dužnosnike.

Harp radi za predsjednika najmanje od 2022., dvije godine nakon što ju je Trump pozvao da govori na pozornici na Republikanskoj nacionalnoj konvenciji 2020. u znak podrške njegovoj zdravstvenoj politici “Pravo na pokušaj”.

Tamo je Harp, koja je preživjela rak kostiju, pripisala Trumpovoj politici spašavanje vlastitog života, uspoređujući ga s likom Jimmyja Stewarta u filmu “It’s a Wonderful Life”.

Nakon što je vodila emisiju na konzervativnom kabelskom kanalu One America News Network, Harp se pridružila Trumpovom timu.

Nakon što je izgubio na izborima 2020., pratila ga je posvuda, uključujući i golf teren, kako bi mu pokazala laskave članke i objave na društvenim mrežama. Kako bi razveselila predsjednika, navodno je nosila prijenosno računalo, a ponekad i printer, kako bi mu fizički pokazala članke, zbog čega je dobila nadimak “ljudski pisač”, izvijestio je New York Times.

Brzo je stekla reputaciju nepokolebljivo odane predsjedniku.

Iako je njezina lojalnost nekima bila vrijedna divljenja, također je zbunila druge u Trumpovu krugu – osobito nakon što je Harp poslala pisma u kojima izražava duboku zahvalnost i divljenje predsjedniku, tvrdi se u izvješću New York Timesa iz 2024.

– Ti si mi sve što mi je važno – napisala je Harp navodno u jednom od tih pisama, nazvavši Trumpa svojim “čuvarom i zaštitnikom”.

– Nikada te ne želim iznevjeriti – stajalo je u pismu.

U drugom pismu poručila je predsjednici kako se nada da će se moći vratiti “onoj sinergiji” koju su nekad imali, gdje bi “pričali o svemu i ni o čemu”.

Uoči susreta predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Kine u Pekingu, američki državni tajnik Marco Rubio zastao je i zadivljeno se zagledao u strop dvorane za sastanke u Velikoj dvorani naroda.

Video tog trenutka izazvao je brojne reakcije na društvenim mrežama.

Video koji je brzo postao viralan na društvenim mrežama prikazuje Rubia kako gleda u strop, upirući prstom u njega dok razgovara s ministrom obrane Peteom Hegsethom.

Komentirajući tu scenu, mnogi korisnici istaknuli su ironiju da je Rubio tehnički pod kineskim sankcijama.

Mnogi su se u šali pitali što je Rubio mogao reći Hegsethu.

“Pogledajte ta svjetla – trebali bismo zamijeniti naša kad se vratimo”, napisao je jedan korisnik Weiba.

Druga objava na Xuu je podrugljivo izjavila:

“Idemo ovako urediti Bijelu kuću kad se vratimo.”

Velika dvorana naroda u Pekingu, izgrađena 1950-ih, projektirana je s iznimnom pažnjom i majstorstvom.

Zgrada je poznata po golemim kristalnim lusterima okruženim pozlaćenim gipsanim skulpturama u tradicionalnom kineskom stilu i šarenom kasetiranom stropu.

Cijela je dvorana raskošno uređena.

Ministar prostornog uređenja Srednjobosanskog kantona Amir Šečibović najavio je da će Bugojno, po uzoru na Kakanj, donijeti Odluku o javnom redu i miru kojom će policijskim službenicima biti omogućeno kažnjavanje za vrijeđanje i uznemiravanje putem društvenih mreža. Novinari i medijski stručnjaci strahuju da će to dovesti do zloporaba i cenzure kritičkih glasova.

Prije više od godinu dana na sjednici Općinskog vijeća Kakanj jednoglasno je usvojena Odluka o javnom redu i miru kojom se kažnjavaju prijetnje, vrijeđanje, omalovažavanje, nepristojno i drsko ponašanje ili drugi oblici uznemiravanja građana ili službenih osoba na javnim mjestima ili društvenim mrežama, te putem e-maila i SMS poruka. Ovom odlukom dane su ovlasti policiji, čiji su službenici počeli izdavati prekršajne naloge, no oni su za Detektor potvrdili da nemaju poseban pravilnik o ponašanju niti metodologiju.

Amir Šečibović, ministar za prostorno uređenje, građenje, zaštitu okoliša, povratak i stambena pitanja Srednjobosanskog kantona, napisao je na svom Facebook profilu da je Bugojno specifično i zatrovano mržnjom političara, te da pokreće inicijativu da Općinsko vijeće izmijeni zakon poput Kaknja.

– A ja ću se baviti kantonom da se promijene zakoni i da svi koji prelaze granicu na javnom prostoru snose odgovornost – stoji u najavi.

Ministar Šečibović nije odgovarao na poruke i pozive novinara Detektora, iako je naveo da u Bugojnu rukovodioci samostalno mijenjaju propise, bez suglasnosti Vijeća, te da se to događa bez ikakvih posljedica.

Kantoni u Federaciji BiH imaju svoje zakone o javnom redu i miru. Općinske i gradske vlasti mogu same donositi odluke o javnom redu i miru pozivajući se na Zakon o osnovama lokalne samouprave u FBiH, a temeljem tih ovlasti pojedine općine posljednjih godina pokušavaju proširiti definiciju “javnog mjesta” na društvene mreže i internet.

Sugovornici Detektora upozoravaju da lokalne zajednice nemaju ovlasti redefinirati pojam javnog mjesta mimo viših pravnih akata, niti ograničavati slobodu izražavanja na način koji bi mogao biti suprotan međunarodnim standardima. Zbog toga su odluke koje internetski prostor tretiraju kao javno mjesto izazvale brojne kritike i upozorenja da bi mogle otvoriti prostor za selektivno kažnjavanje građana, novinara i političkih neistomišljenika.

Feđa Kulenović, viši asistent na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, kaže da bi bilo puno bolje da općine i gradovi ulažu u programe koji će građane pripremati za budućnost, nudeći im informatičku i medijsku pismenost, kao i programe pismenosti AI. Ukoliko se, kako kaže, usvoje besmislene, retrogradne i restriktivne odredbe u Bugojnu, ministar Šečibović i drugi dužnosnici bi vrlo lako mogli biti sankcionirani zbog svojih funkcija koje itekako uznemiravaju građane i time narušavaju javni red i mir.

– Ovakva nastojanja da se uredi javni prostor i sloboda izražavanja samo dodatno guše manjinske glasove u svim sredinama i nikako ne rješavaju “problem” vrijeđanja, na što svatko od nas svakako ima pravo – pojašnjava Kulenović.

Koordinatorica javnih politika u Udruženju građana “Zašto ne” Maida Ćulahović kazala je da će, ukoliko se u Bugojnu donese odluka po uzoru na Kakanj, sigurno da će postati model i za druge lokalne zajednice.

Pojašnjava da je evidentan trend kopiranja restriktivnih rješenja i uvođenja sankcija protiv “neprihvatljivog” govora u online prostoru na lokalnim razinama.

– Sigurniji i odgovorniji internetski prostor ne može se postići površnim i parcijalnim rješenjima koja omogućavaju selektivnu i proizvoljnu primjenu, otvaraju vrata zloporabama i cenzuri te su stoga u izravnoj suprotnosti s međunarodnim standardima, ali i domaćim zakonskim okvirima koji štite slobodu izražavanja – rekla je Ćulahović.

Da su ove odluke u suprotnosti s Europskom konvencijom o ljudskim pravima i međunarodnim standardima koji jamče slobodu govora, smatra i Mirna Stanković Luković, koordinatorica linije za pomoć novinarima u Udruzi “BH novinari”.

Upozorava da izmjene općinskih odluka koje internetski prostor tretiraju kao “javno mjesto” pokazuju koliko se političke i društvene napetosti rješavaju represivnim, a ne sustavnim mjerama.

– Umjesto ozbiljne javne rasprave o digitalnim pravima, medijskoj pismenosti i postojećim mehanizmima zaštite od govora mržnje ili prijetnji, pribjegava se modelu koji policiji daje široke ovlasti da na sadržaje objavljene na internetu reagira kao da se radi o incidentu na ulici ili fizičkom narušavanju javnog reda i mira – objasnila je Stanković Luković.

Posebno je, kaže, zabrinjavajuće što općinska vijeća takve odluke donose bez znanja ministarstava unutarnjih poslova, te da o takvim promjenama saznaju iz biltena koje dobivaju od policijskih uprava.

– Mogućnost zlouporabe i pokretanja prekršajnog postupka protiv osoba koje putem društvenih mreža iznose mišljenja ili kritičke stavove o radu javnih dužnosnika – rekla je Stanković Luković.

Slične odluke donosile su se i u vrijeme pandemije koronavirusa u Bosni i Hercegovini, podsjeća Borka Rudić, generalna tajnica Udruge “BH novinari”.

– Institucija pučkog pravobranitelja tada je reagirala na dvije takve odluke jer su smatrali da je riječ o ograničavanju prava na slobodu izražavanja, iako izvanredne okolnosti daju mogućnost lokalnim vlastima da donose odluke koje će biti u širem interesu svih građana – podsjetila je Rudić.

Kaže da bi, ako se ova praksa nastavi, BiH mogla imati sve više zakona i odluka koje ograničavaju prava i slobode novinara i medija. Dodaje da se pritom ne rješavaju stvarni problemi koji u BiH nisu adekvatno regulirani, uključujući online medije i odgovornost društvenih mreža.

Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH kazao je kako ovakvi postupci predstavljaju nastavak negativnih tendencija u cijeloj BiH koje idu u smjeru suzbijanja kritičkog mišljenja i javne kritike.

– Zaista se bojimo cenzure koju će provoditi ovakva država s ovom razinom korupcije, s ovakvom političkom kulturom, s ovim tendencijama koje već godinama idu u smjeru uspostavljanja sve veće kontrole nad neovisnim institucijama i neovisnim medijima, a koje dovode do gušenja kritičkih glasova – rekao je Traljić.

Podsjeća da je kleveta u Republici Srpskoj sadržana u Kaznenom zakonu, što ostavlja mogućnost, kako kaže, pravosuđu, koje je pod političkom kontrolom, da proganja ljude zbog iznošenja mišljenja na društvenim mrežama ili bilo gdje u javnosti.

Ćulahović navodi da ovakve inicijative dolaze kao pokušaji rješavanja problema koji itekako postoji u online prostoru u BiH, ali se pristupa uz potpuno nerazumijevanje ovog problema koji je mnogo kompleksniji i slojevitiji.

Stanković Luković napominje da se uređenje digitalnog prostora mora regulirati jasnim i preciznim zakonima, uz poštivanje svih standarda, ali ne lokalnim odlukama koje mogu ostavljati prostor za proizvoljne policijske ocjene o tome što je “uvredljiv”, “uznemirujući” ili “neprimjeren” sadržaj.

– U demokratskom društvu granica između zaštite javnog reda i mira i zaštite slobode govora mora biti postavljena vrlo pažljivo, jer se inače lako može dogoditi da kritika vlasti, satira ili oštra politička rasprava budu tretirani kao prekršaj – naglašava Stanković Luković.

Kad bi Iran mogao proizvoditi razorne projektile brzinom kojom proizvodi oštre i viralne memeove, Središnje zapovjedništvo SAD-a odavno bi diglo ruke.

Jedan od bizarnijih i neočekivanijih aspekata iransko-američkog sukoba je činjenica da Iran, zemlja s reputacijom društva kojim dominiraju konzervativni klerici osjetljivi na zapadnu kulturu i medije, zapravo dominira ratom društvenih medija.

U tom prostoru angažira svoje tehnološke “ratnike” generacije Z, koji do zapadne publike dopiru sarkazmom i ismijavanjem administracije Donalda Trumpa, piše The Guardian.

Nasuprot tome, Donald Trump, čija popularnost sada pada na razine viđene u vrijeme opoziva Richarda Nixona, nastavlja činiti pogreške. Bio je prisiljen obrisati katastrofalnu objavu na mreži Truth Social u kojoj se uspoređivao s Isusom, te se doveo u poziciju da preuzme odgovornost za poremećaje u globalnoj trgovini.

Učinak Irana na društvenim mrežama, od naloga veleposlanstva do objava predsjednika parlamenta Mohammada Qalibafa, tim je više iznenađujući s obzirom na to da je većina Iranaca izdržala više od četiri tjedna digitalnog zamračenja, što je najduže vladino gašenje interneta na svijetu.

Nekoć živahan tisak sveo se na izvještavanje o izjavama vojnih glasnogovornika ili člancima zapadnih medija koji tvrde da Trump doživljava strateški poraz. Neke od najboljih iranskih novina su zatvorene, a građani se i dalje žale na propagandu, teško gledljive vijesti na državnoj televiziji.

Ipak, iz te tame izlazi kreativnost usmjerena prema Zapadu. Provladini računi objavljuju Lego animacije koje je generirala umjetna inteligencija povezujući slučaj Jeffreya Epsteina s Trumpovim ratom ili koriste humor i samopouzdanje kako bi ukazali na slabosti Zapada.

Jedan nedavni primjer, koji je objavilo iransko veleposlanstvo u Južnoj Africi, prikazuje Trumpa kao rock zvijezdu iz osamdesetih s bušnom frizurom kako pjeva parodiju pjesme Voyage Voyage, preimenovanu u “Blockade”, dok svira klavijature. U 24 sata video je prikupio više od 45.000 lajkova. Iste večeri kada je Trump zaprijetio da će uništiti perzijsku civilizaciju, veleposlanstvo je objavilo video psa koji zbunjeno gleda u kameru – dok se ništa ne događa.

Interes je toliki da je portal IranWire pokrenuo istragu o ljudima koji stoje iza Qalibafovog računa, tvrdeći da su identificirali starog političkog saveznika iz SAD-a. Zanimljivo je da većina sadržaja nije eksplicitno vjerska.

Narges Bajoghli, profesor bliskoistočnih studija na Johns Hopkinsu i kulturni antropolog, pomno prati iranske komunikacijske strategije. Na brifingu Quincy Instituta ovog tjedna, rekla je da je iranski medijski aparat znatno brži od “zemlje tehnološkog brata kulture” u izvlačenju sadržaja i poruka.

– Ratovi se vode na dva fronta – objasnila je.

– Na bojnom polju, ali jednako važan je komunikacijski rat. Iran je uspio gotovo u potpunosti monopolizirati taj prostor, posebice na društvenim mrežama globalno – dodala je.

Istaknula je kako Iranci znaju da ne mogu značajno utjecati na američke mainstream medije, gdje ih se desetljećima prikazuje kao terorističku državu pod vodstvom vjerskih fanatika.

– Zato su preuzeli narativ na društvenim mrežama – kaže Bajoghli.

– Imate generaciju mladih milenijalaca i pripadnika Generacije Z u Iranu koji su dobili zeleno svjetlo za komuniciranje ovog rata globalnoj publici – posebno onima koji su online i koji današnji svijet razumiju kroz kontekst Gaze. To je nešto što iz temelja mijenja stvari – objašnjava.

Dodaje kako nikada u svojoj karijeri nije vidjela da se algoritmi iz različitih političkih spektara – od ekstremne desnice i pokreta MAGA, preko umjerenih republikanaca, do liberala i ljevice – toliko preklapaju kao u ovom slučaju.

– Svi oni svakodnevno dijele viralni sadržaj iz Irana – kaže ona.

– To nisam vidio u 15 godina profesionalnog rada – ističe.

Prema njezinim riječima, iranski vojni aparat komunikaciju je prepustio mlađoj generaciji koja dobro poznaje američku kulturu i zna kako kreirati sadržaj koji neće djelovati kao državna propaganda.

Jedan od najuspješnijih narativa u Lego formatu sugerira povezanost Trumpa i Benjamina Netanyahua sa skandalom Epstein, povlačeći paralelu s bombardiranjem iranske djece u Minabu. Cilj je insinuirati da je rat započet kako bi se skrenula pažnja s tog skandala – koji je već prisutan u američkom javnom prostoru.

Sjedinjene Države, s druge strane, imaju poteškoća s nametanjem vlastitog narativa, dijelom i zbog rezova u State Departmentu Elona Muska. Pentagon uglavnom komunicira poruke o vojnoj snazi, dok Trump i dalje radije komunicira velikim slovima i sve većim fontom.

Bajoghli tvrdi da Iran ima značajan utjecaj u arapskom diskursu, posebno kroz pitanje suvereniteta. Prema ovom narativu, Izrael poručuje zaljevskim državama da je samo njemu dopušten puni suverenitet, što postavlja šire pitanje što suverenitet uopće znači u regiji ako Izrael djeluje kao vojni hegemon uz punu podršku SAD-a.

To je, kaže on, “vatrena crta” koju Iran sada snažno pritiska u arapskom javnom prostoru.

Iako su čelnici Zaljeva ljuti na Iran, oni ne mogu promijeniti zemljopis i možda će se morati suočiti s tim argumentima.

Također je moguće da je smrt brojnih čelnika Iranske revolucionarne garde uklonila određene kočnice kreativnim timovima koji vode propagandu. Mnogi od njih dobro razumiju američku kulturu i znaju kako napraviti sadržaj koji neće izgledati kao proizvod iranske države.

Promjena percepcije zemlje je dug proces, au slučaju Irana možda i nemoguć zbog načina na koji guši neslaganje. Globalna nepopularnost Trumpa ne znači automatski globalne simpatije prema Iranu.

Međutim, ako dođe do pomaka, kao što se već dogodilo u percepciji Izraela u SAD-u, Iran će moći preuzeti dio zasluga za svoju spremnost da brzo reagira i isporuči sadržaj.

Čak je i ubijeni vrhovni vođa Ali Khamenei, opsjednut utjecajem zapadnih medija na mlade, shvatio važnost društvenih mreža. Na sastanku 2024. rekao je:

– Mediji su učinkovitiji od raketa, aviona i dronova u tjeranju neprijatelja na povlačenje i utjecanju na srca i umove. Svaki rat je medijski rat. Tko ima više medijskog utjecaja, ostvarit će svoje ciljeve.

Za sada se čini da “zemlja tech bro kulture” gubi.

“Isključite pametni telefon i vratite si djetinjstvo”, slogan je pod kojim je Australija prije četiri mjeseca počela zabranjivati ​​društvene mreže za mlađe od 16 godina.

Ali je li zabrana uspjela? A rezultati i dojmovi su različiti.

Od obale Queenslanda do udaljenih dijelova sjevernog teritorija, neki australski domovi doista doživljavaju promjene.

Pametni telefoni ujutro ostaju na kuhinjskom stolu, djeca manje vremena provode na društvenim mrežama, a članovi obitelji češće razgovaraju licem u lice. Vlada u Canberri tvrdi da je upravo to željela postići.

Australija je 29. studenog 2024. u parlamentu donijela zakon kojim je uvedena minimalna dob od 16 godina za korištenje društvenih mreža.

Zakon je stupio na snagu 10. prosinca 2025. čime je Australija postala prva zemlja u svijetu koja je zabranila takve društvene mreže.

Osim što želi “vratiti djetinjstvo” djeci, Vlada je rekla kako ih želi zaštititi od elektroničkog nasilja i uznemirujućeg sadržaja. Zabrana se odnosi na djecu i tinejdžere mlađe od 16 godina koji su u Australiji.

Ne smiju imati postojeći račun niti mogu otvoriti novi račun na većini velikih društvenih mreža, uključujući Facebook, Instagram, TikTok, Snapchat, X (bivši Twitter), YouTube, Reddit, Threads, Twitch i Kick, kao i na drugim platformama koje je vlada odredila kao relevantne.

S druge strane, neki servisi poput Robloxa, WhatsAppa i Facebook Messengera izuzeti su iz zabrane.

Australski premijer Anthony Albanese tvrdi da zakon već daje rezultate. Tijekom božićnih školskih praznika, kaže, mladi su više vremena provodili vani: vozili bicikle, čitali knjige i družili se s obitelji. Ranije je rekao da su društvene mreže “bič društva”.

Vlada je u siječnju objavila da je više od 4,7 milijuna računa djece i mladih deaktivirano, izbrisano ili ograničeno od stupanja zakona na snagu. No provedba zakona u praksi pokazala se kompliciranijom od očekivanog.

Odgovornost za provedbu prenesena je na same platforme. Tvrtke moraju poduzeti “razumne korake” kako bi spriječile korisnike mlađe od 16 godina da otvaraju ili održavaju račune. To uključuje sustave provjere dobi i identiteta koji koriste različite metode, od tehnologije prepoznavanja lica do provjere identifikacijskih dokumenata ili bankovnih podataka.

Platforme koje se ne pridržavaju zakona riskiraju kazne do 49,5 milijuna australskih dolara.

Aplikaciju nadzire australski povjerenik za sigurnost na internetu. Za provjeru dobi korisnici su morali dokazati svoj identitet putem australskog bankovnog računa, procjenom dobi pomoću prepoznavanja lica ili dokumentima poput putovnice ili vozačke dozvole.

Ali mnogi roditelji tvrde da su tinejdžeri brzo pronašli načine zaobići sustav.

– Imam blizance i ništa se bitno nije promijenilo, osim što Vlada sama sebi čestita – napisala je jedna majka na Instagramu i dodala da je većina mladih ubrzo otvorila nove račune.

Tinejdžeri, s druge strane, kažu da je vrlo lako prevariti sustav procjene dobi.

– Pogledala sam u kameru, malo se namrštila i rekli su da imam više od 16 godina – napisala je 15-godišnjakinja na Redditu.

Jedna je majka izjavila za australsku televiziju ABC da su njezinu 12-godišnju kćer i njezine prijateljice smatrali starijima od 17 samo zato što su nosile umjetne trepavice i našminkane.

Neki koriste i stariju braću ili sestre koji umjesto njih gledaju u kameru.

– Mislio sam da će zabrana biti puno stroža, no na kraju je sve ispalo prilično blago, kao da se ništa nije dogodilo – rekao je 14-godišnji Adyan za ABC.

Neki mladi ljudi vjeruju da ih zakon ušutkava. Na Redditu je jedan tinejdžer napisao da su društveni mediji “jedan od najvećih, najlakših i najpopularnijih načina da mladi izraze svoje mišljenje” te da zabrana zanemaruje njihovu slobodu izražavanja.

Zakon je nazvao “nevjerojatno glupim, manjkavim i štetnim”.

U anketi provedenoj među više od 400 učitelja, većina je izjavila da se ne osjećaju dovoljno spremnima nositi se s posljedicama zabrane u svakodnevnom školskom radu.

Više od 80 posto nastavnika koristi YouTube u nastavi. Iako je mladima zabranjeno imati korisničke račune, platforma se i dalje može koristiti u učionicama, što je otvorilo pitanje nejasnih smjernica.

Zabrana ne znači potpunu digitalnu izolaciju. Djeca i tinejdžeri i dalje mogu pristupiti internetu i gledati sadržaje koji nisu povezani s njihovim osobnim računom, primjerice videozapise bez prijave. Sankcije se ne izriču djeci ili roditeljima, već platformama koje ne osiguravaju poštivanje zakona.

Poskupljenje goriva u Bosni i Hercegovini posljednjih dana izazvalo je i nesvakidašnju pojavu – na društvenim mrežama počela je neformalna preprodaja goriva između građana.

Na nekim oglasima korisnici nude prodaju dizela ili benzina po nešto nižim cijenama od onih na benzinskim postajama, najčešće u manjim količinama, uz obrazloženje da su kupili krivo gorivo.

Iako se radi o pojedinačnim slučajevima, ovakvi oglasi izazvali su brojne reakcije i postavili pitanje legalnosti i sigurnosti takve trgovine.

Prema podacima o tržištu naftnih derivata, prosječna cijena dizela u Bosni i Hercegovini početkom ožujka iznosi oko 2,30 do 2,74 KM po litri, dok se cijena benzina kreće oko 2,30 do 2,38 KM, s razlikama od pumpe do pumpe i do 20 feninga po litri.

Iz Federalnog ministarstva trgovine navode da su početkom ožujka zabilježene nove korekcije cijena, pri čemu je dizel u pojedinim danima poskupio za oko osam feninga po litri.

Iako su cijene goriva u Bosni i Hercegovini i dalje među najnižima u regiji, podložne su čestim promjenama jer ovise o kretanju cijena sirove nafte na svjetskom tržištu, tečaju dolara, ali i troškovima transporta i nabave.

U takvom okruženju, gdje svako novo poskupljenje izravno utječe na proračune građana, dio vozača očito pokušava pronaći alternativne načine nabave goriva, pa se čak i preko društvenih mreža pojavljuju oglasi za njegovu preprodaju.

No, treba biti oprezan jer je to potencijalno rizična praksa, jer nema kontrole kvalitete goriva i jamstva da se njime postupa na propisan i siguran način.

Tisuće izvještaja o prekidima mreže stigle su od korisnika TikToka i Facebooka u utorak poslijepodne, prema stranici za praćenje DownDetector.

Čini se da su problemi koji pogađaju neke korisnike TikToka počeli oko 5:30 ujutro po pacifičkom vremenu i stalno su se povećavali tijekom dana.

Tvrtka je na X rečeno je da “problem s podatkovnim centrom Oracle utječe na neke dijelove TikTok korisničkog iskustva u Americi”, dodajući da kreatori mogu doživjeti kašnjenja u objavljivanju sadržaja.

Oracle je potvrdio vijest u izjavi, navodeći:

– Tijekom posljednja četiri sata neki su korisnici Oracle Clouda povremeno iskusili istek vremena veze, pogreške i povećanu latenciju u Ashburnu. Radimo na uspostavljanju normalnog rada usluge.

Nagli porast nedostupnosti počeo je oko 13 sati. Pacifičko vrijeme (PDT), kada je nekoliko korisnika objavilo fotografije na društvenim mrežama na kojima je prikazana sljedeća poruka koja je zamijenila njihovu Facebook stranicu: “Račun privremeno nedostupan. Vaš račun trenutno nije dostupan zbog problema s web stranicom. Očekujemo da će se to uskoro riješiti. Pokušajte ponovno za nekoliko minuta.”

Drugi su rekli da su primili poruku u kojoj im je pisalo da su “privremeno blokirani” i da su ponovno učitali stranicu, izvijestili su američki mediji.

Korisnici Facebook Messengera i Instagrama matične tvrtke Meta također su izvijestili o problemima sa sličnim, iako manjim skokovima koji su dosegli vrhunac nešto nakon 14 sati.

Od 14.45 još uvijek su navedeni na statusnoj stranici Facebooka “velike smetnje” utječu na stvaranje i uređivanje oglasa, isporuku i izvješćivanje, ali nije bilo izravnog spominjanja stranica osobnog računa. Ubrzo nakon toga, izvješća o prekidima počela su se smanjivati.

U odvojenim najavama između 15.30 sati. i 16:00, Meta je rekao da su prekidi koji utječu na tri kategorije vezane uz oglase riješeni.

Poljska planira uvesti novi zakon kojim se zabranjuju društveni mediji za djecu mlađu od 15 godina i smatrat će platforme odgovornima za provjeru dobi, rekla je ministrica obrazovanja Barbara Nowacka u intervjuu za Bloomberg News objavljenom u petak, javlja Anadolija.

Vladajuća Građanska koalicija u petak će predstaviti nacrt zakona, a predviđene su kazne za platforme koje ostanu dostupne mlađim korisnicima, rekla je Nowacka dodavši da bi zakon mogao stupiti na snagu početkom 2027. godine.

– Vidimo mentalno zdravlje djece i mladih, vidimo pad njihovih intelektualnih sposobnosti – rekla je Nowacka, dodavši da se još raspravlja o visini kazni koje bi tvrtke morale platiti.

Nekoliko europskih vlada, uključujući Dansku, Grčku, Francusku, Španjolsku i Ujedinjeno Kraljevstvo, istražile su slična ograničenja zbog tvrdnji da su usluge društvenog umrežavanja štetne ili stvaraju ovisnost o maloljetnicima.

Britanska vlada rekla je u siječnju da razmatra ograničenja za zaštitu djece na internetu, nakon što je Australija uvela slične zakone u prosincu.

Inicijativa bi Varšavu mogla dovesti u sukob s američkim tehnološkim tvrtkama kao što su Meta i X Elona Muska, od kojih su se neke usprotivile ograničenjima nakon zabrane u Australiji prošle godine.

Sve veći broj zemalja uvodi ili razmatra uvođenje ograničenja korištenja društvenih mreža za djecu i maloljetnike, a razlog tome je, smatraju stručnjaci, zabrinutost zbog štetnog utjecaja digitalnih sadržaja na psihički razvoj mladih.

Od Instagrama, Tik Toka, Snapchata do Facebooka… Mladi žive na društvenim mrežama, a ni Bosna i Hercegovina po tom pitanju nije izuzetak.

Prema izvještaju platforme DataReportal za 2025. godinu, Bosna i Hercegovina ima više od dva milijuna korisnika društvenih mreža, što je oko 70 posto ukupnog stanovništva. Što se tiče mladih, penetracija među populacijom od 18 do 24 godine redovito prelazi 95 posto, budući da je posjedovanje pametnog telefona i profil na barem jednoj mreži postalo uobičajeno za ovu skupinu.

Psiholog Kristijan Kraljević ističe kako društvene mreže mogu imati i pozitivne i negativne učinke, ali problem nastaje kada njihovo korištenje preraste u ovisnost i udalji mlade od pravih društvenih kontakata.

– Društvene mreže omogućuju pristup informacijama i obrazovanju, ali pretjerano korištenje može dovesti do ovisnosti i otuđenja. Danas je čest prizor da ljudi na skupovima gledaju u mobitel umjesto da razgovaraju – kaže Kraljević.

Digitalna odraslost postala je sve popularnija tema otkako je Australija u prosincu postala prva zemlja koja je zabranila društvene medije za mlađe od 16 godina. Od ove godine to je učinila i Malezija. Neke europske zemlje uskoro bi mogle krenuti istim putem.

U Francuskoj je zakon već u proceduri, a zabrana bi se odnosila na djecu mlađu od 15 godina. I Španjolska priprema svoj model zabrane. Postoji niz zemalja koje razmišljaju o strožim pravilima ili zabranama, poput Slovenije, Velike Britanije, Danske, Grčke, Norveške, Njemačke…

Europski parlament se snažno zalaže za zabranu za djecu do 13 godina na razini cijele Unije, što bi se izravno odrazilo i na Bosnu i Hercegovinu zbog procesa pridruživanja i usklađivanja zakona.

Gradonačelnik Banje Luke je krajem prošle godine podnio Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) Rezoluciju o zaštiti djece u digitalnom okruženju, kojom je predviđeno ograničavanje društvenih mreža za djecu do 15 godina.

Glavni razlog zašto pojedine zemlje uvode ili razmatraju zabranu korištenja društvenih mreža za maloljetnike je, ističe psihologinja Kraljević, prije svega zaštita mladih od sadržaja koji im nije primjeren, ali i smanjenje učestalog korištenja ovih platformi.

– Mladi ljudi u tim godinama, ključnim za njihov razvoj, svoje stavove i mišljenja često formiraju prema fotografijama i video zapisima tuđih života koji ne prikazuju stvarnost, već svojevrsnu digitalnu fikciju – napominje Kraljević.

Prema njegovim riječima, postoje razna istraživanja koja pokazuju da pretjerano korištenje društvenih mreža, mobilnih uređaja i igranje digitalnih igrica ostavlja posljedice na ljude.

– Uglavnom zato što su te radnje povezane s osjećajem ugode i zadovoljstva, što dovodi do prekomjernog lučenja dopamina, što može dovesti do obrazaca ovisnosti – objašnjava Kraljević.

Psihologinja Kraljević ističe da provedba zabrana korištenja društvenih mreža u praksi može biti izazovna, ali ističe važnu ulogu roditelja.

– Roditelji su kod djece prvi stup koji može pomoći djetetu da društvene mreže ne doživljava i doživljava kao nešto negativno, već kao alat koji treba naučiti pravilno koristiti. Zato smo kao roditelji pozvani biti dobar primjer svojoj djeci – kaže.

Kraljević ističe da je, umjesto zabrana, bolje rješenje u jačanju medijske pismenosti, roditeljskoj kontroli i edukaciji roditelja.

– Potrebno je da se roditelji bolje upoznaju s digitalnim medijima kako bi bili dobar primjer svojoj djeci. Također, važno je više vremena provoditi s djecom kroz druženje i igru, što može biti učinkovitija i višestruko korisna alternativa zabrani društvenih mreža – rekao je Kraljević.

Prema njegovim riječima, ključnu ulogu u reguliranju korištenja društvenih mreža među mladima imaju obrazovni sustav i roditelji.

– Sve češće smo svjedoci da škole to reguliraju raznim pravilnicima i kućnim redom, pa tako u mnogim školama postoji zabrana korištenja i nošenja mobilnih uređaja i drugih digitalnih pomagala. Roditelji bi također trebali promijeniti neke navike i “društvene standarde”, primjerice odgoditi kupnju prvog mobitela do dobi koja je primjerenija djeci. Budu li se takve odluke donosile promišljeno, a ne pod pritiskom društvenih normi, to može dati prve pozitivne rezultate za dobrobit naše djece – zaključio je Kraljević.