Odlaskom Edina Numankadića, jednog od najznačajnijih bh. likovnih umjetnika, kulturnih djelatnika i promotora suvremene umjetnosti, Bosna i Hercegovina je izgubila autora čije je stvaralaštvo trajno obilježilo njenu kulturnu scenu – poručeno je s komemoracije održane danas u Narodnom pozorištu Sarajevo.

U ime Grada Sarajeva dogradonačelnik Predrag Puharić izrazio je iskrenu sućut obitelji Numankadić, njegovim prijateljima, kolegama, umjetnicima, suradnicima iz kulturnih institucija, kao i svima koji su ga poznavali, poštovali i voljeli.

– Opraštamo se od Edina Numankadića – umjetnika, kulturnog radnika, čuvara sjećanja, čovjeka čiji je život duboko utkan u kulturnu povijest našeg grada – kazao je Puharić.

Ima ljudi, dodao je, čiji odlazak nije gubitak samo za obitelj, prijatelje i kolege. Ima ljudi čiji odlazak osjećamo kao gubitak za grad, za njegovu kulturu, sjećanje i za ono što Sarajevo jeste u svom najdubljem smislu.

– Bio je umjetnik snažnog i prepoznatljivog izričaja. Više od pet desetljeća njegova stvaralaštva svjedoči o autentičnom autoru koji nije pristajao na prolaznost i površnost. Njegova umjetnost nije bila samo estetski čin, ona je bila refleksija vremena, prostora, iskustva i tragova koje ostavljamo iza sebe – rekao je Puharić.

U njegovom radu nije bilo površnosti, kako je rekao, bilo je discipline, tišine, unutarnje mjere i duboke odgovornosti prema onome što umjetnost može i mora biti.

– Sarajevo je imalo mnogo tumača. Neki su to tumačili riječima, neki glazbom, neki filmom, neki arhitekturom. Slikom, prostorom, dokumentom, predmetom, gestom i sjećanjem interpretirao ju je Edin Numankadić – naglasio je Puharić.

Podsjetio je da je Edin Numankadić također bio dio ideje Ars Aevi, jednog od najznačajnijih projekata suvremene umjetnosti u Bosni i Hercegovini.

– Ta ideja, nastala u vrijeme kada je bilo najteže razmišljati o budućnosti, pokazala je da Sarajevo ima snage da i iz svojih rana govori univerzalnim jezikom umjetnosti. Shvatio je tu snagu, shvatio je da suvremena umjetnost nije daleko od života, ali da često govori najpreciznije o životu, o vremenu, o ranama, otporima i nadi – naglasio je Puharić.

Njegovo prisustvo na međunarodnoj sceni, dodao je, uključujući i predstavljanje Bosne i Hercegovine na Venecijanskom bijenalu, svjedoči o umjetniku koji je bio prepoznat i izvan granica Bosne i Hercegovine.

Bez obzira na međunarodne izložbe, podsjetio je Puharić, priznanja i profesionalne uspjehe, Edin Numankadić je ostao privržen Sarajevu, njegovim institucijama, njegovim ljudima, njegovom sjećanju i njegovoj budućnosti.

– U vremenu kada često govorimo o strategijama, programima i institucijama, njegov nas život podsjeća na nešto jednostavno i važno: institucije nisu samo zgrade, statuti i proračuni. Institucije čine ljudi koji im daju smisao, ljudi koji ih štite kad je teško, ljudi koji znaju da iza svakog predmeta, svake slike, svakog dokumenta i svake zbirke stoji priča o zajednici. On je bio jedan od tih ljudi – naglasio je.

Kako je rekao Puharić, danas kada se opraštamo od Numankadića, ne opraštamo se od njegovog djela. Posao ostaje. Ostaju slike, ostaju tragovi, institucije kojima se dao. Ostala su sjećanja na njegove kolege, prijatelje, suradnike i obitelj te obveza da se ono što je stvorio i sačuvao ne prepusti zaboravu.

O životu i djelu Edina Numankadića govorili su direktor Umjetničke galerije BiH Strajo Krsmanović, sociologinja i književnica Saida Mustajbegović, te osnivač projekta ARS AEVI Enver Hadžiomerspahić.

Strajo Krsmanović kazao je da odlazak Edina Numankadića predstavlja gubitak ne samo za umjetnost, već i za sve koji su ga poznavali.

– Odlazak Edina Numanagića nije samo odlazak umjetnika, danas se opraštamo od, prije svega, dobrog čovjeka. Čovjek koji je bio nosilac francuskog Ordena viteza umjetnosti i kulture, a bio je i nosilac neformalnog ordena svojih poznanika i prijatelja Ordena dobrote – rekao je Krsmanović.

Rijetko ćete sresti, kako je kazao, pogotovo u ovim profesijama kojima se bavimo, toliku ljubaznost, a “sve oko Ede, što je dotakao, čime je komunicirao, sve je zračilo dobrotom. Ali činjenica je da je Edo velika grandiozna ličnost”.

– Znam da on te riječi nikako ne bi volio čuti, često je bio skroman čovjek, ali jednostavno smo dužni reći, konstatirati da danas ispraćamo velikog čovjeka – rekao je Krsmanović.

Podsjeća da je Numankadić napravio nemjerljivo velike stvari u likovnoj umjetnosti, a “šezdesetih godina prošlog stoljeća pojavio se s potpuno revolucioniranim pogledima na likovnu umjetnost”.

Nailazio je na nevjerojatna nerazumijevanja i nevjerojatne otpore komercijale, kiča i svih drugih trendova tog vremena, ali jednostavno je ustrajao u onome što radi, inzistirao je samo na kvaliteti, kriteriju i jedinstvenosti. Na kraju, riječ je o rijetko velikom djelu koje će, srećom, ostati sačuvano i zaštićeno.

– Nadam se da će Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine doprinijeti da tako i bude, jer će biti dostupna svima koji to ubuduće žele vidjeti i na bilo koji način proučavati, na akademijama, fakultetima – kazao je Krsmanović.

U znak sjećanja na Edina Numankadića i njegov neizbrisiv trag u Bosni i Hercegovini. umjetnosti, u Umjetničkoj galeriji BiH bit će otvorena izložba radova Edina Numankadića. Na tom prostoru, kao iu prostorijama Olimpijskog muzeja Sarajevo, bit će otvorena i knjiga žalosti.

Edin Numankadić preminuo je u 78. godini u Sarajevu. Izlagao je na više od 50 samostalnih i više od 300 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih priznanja, među kojima se ističu Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva i Orden viteza umjetnosti i književnosti Republike Francuske.

Posljednji ispraćaj Numankadića bit će obavljen danas u 13.15 sati na Gradskom groblju Bare.

U Sarajevu je preminuo Edin Numankadić (78), jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih suvremenih umjetnika.

Numankadić je rođen 1948. godine, diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu, odsjek likovni odgoj, a studirao je povijest jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Od početka sedamdesetih godina aktivno djeluje na umjetničkoj sceni Bosne i Hercegovine i regije.

U svom stvaralaštvu prolazio je različite faze – od slikanja u koloriranom polju i analitičkog slikarstva do objekata, asamblaža i konceptualnih oblika.

Jedan je od osnivača umjetničkih grupa 1+1+1, Prostor-Oblik i KAMMEN, koje su značajno doprinijele razvoju suvremene umjetnosti u Bosni i Hercegovini.

Izlagao je na više od pedeset samostalnih i više od tri stotine skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Dva puta je sudjelovao na Venecijanskom bijenalu, 1993. s projektom “Svjedoci postojanja” i 2003. u okviru bosanskohercegovačke selekcije.

Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima se ističu Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva i francuski Orden viteza umjetnosti i književnosti.

Bio je direktor Olimpijskog muzeja u Sarajevu, te jedan od osnivača zbirke Ars Aevi i njen dugogodišnji savjetnik.

Bio je član ULUBiH-a od 1974. godine.