Katar, jedna od najbogatijih nacija svijeta zahvaljujući izvozu prirodnog plina, suočava se s najvećim gospodarskim udarom u svojoj modernoj povijesti nakon iranskih napada i poremećaja u Hormuškom tjesnacu.

Prema Reutersu, koji izvještava Biznisinfo.bairanski napadi oštetili su ključna LNG postrojenja u Ras Laffanu i onesposobili oko 17 posto katarskog LNG izvoznog kapaciteta, što je gubitak od približno 20 milijardi dolara godišnje.

Kriza je posebno pogodila Katar jer gotovo sav njegov LNG izvoz prolazi kroz Hormuški tjesnac. Reuters javlja da je Doha bila prisiljena proglasiti “višu silu” na dijelu dugoročnih ugovora za isporuku plina Europi i Aziji, dok su poremećaji u pomorskom prometu ozbiljno usporili izvoz.

Posljedice za gospodarstvo su dramatične. Međunarodni monetarni fond predviđa da bi katarski BDP ove godine mogao pasti čak 8,6 posto, dok neke analize upozoravaju da bi pad mogao biti i veći ako se kriza nastavi.

Reuters je također izvijestio da bi popravak oštećenih LNG postrojenja mogao trajati između tri i pet godina, što znači da bi posljedice za katarsko gospodarstvo mogle biti dugoročne.

Osim energetske krize, Katar se suočava i s ozbiljnim problemima s opskrbom. Zemlja uvozi oko 90 posto svoje hrane, a poremećaji pomorskih putova prisilili su vlasti da se oslone na mnogo skuplje alternative.

Svježi proizvodi iz Europe i žitarice iz Sjedinjenih Država sada se dopremaju zračnim ili kopnenim rutama preko Saudijske Arabije, što značajno povećava troškove logistike. Kako bi spriječila nagli rast cijena i inflacijski udar, država agresivno subvencionira osnovne životne namirnice, pa su cijene u supermarketima dosad rasle između pet i deset posto.

Dodatni problem za Dohu je činjenica da stranci čine gotovo 90 posto stanovništva Katara i nose većinu gospodarskih aktivnosti u zemlji. Analitičari upozoravaju da bi eventualni masovni odlazak strane radne snage mogao izazvati ozbiljne poremećaje na tržištu rada, u građevinskom sektoru, uslugama i financijama.

Iako Katar ima golemi suvereni fond bogatstva vrijedan oko 600 milijardi dolara, koji mu omogućuje održavanje proračunske stabilnosti i financiranje temeljnih državnih funkcija, stručnjaci upozoravaju da bi dugoročnu štetu reputaciji zemlje kao sigurne i stabilne investicijske destinacije moglo biti mnogo teže popraviti.

Osim energetskog šoka, rat i regionalna nestabilnost pogodili su turizam, međunarodna ulaganja i poslovno povjerenje.

Katar je posljednjih godina uložio stotine milijardi dolara kako bi se pozicionirao kao globalno financijsko i turističko središte, ali analitičari upozoravaju da slike raketnih napada na energetsku infrastrukturu ozbiljno kvare imidž zemlje kao stabilne investicijske destinacije.

Kritike ekonomske politike Vlade Federacije BiH uputio je federalni zastupnik SDA Salko Zildžić, optužujući aktualnu vlast za ozbiljne propuste koji urušavaju domaći gospodarski sustav.

U svom priopćenju Zildžić navodi da se u entitetu trenutno odvija “ekonomski autogol stoljeća i fiskalna sabotaža vlastite ekonomije”. Tvrdi da su službeni statistički pokazatelji potpuno suprotni onome što izvršna vlast prezentira javnosti.

Zildžić u svojoj publikaciji pravi izravnu usporedbu između dva bosanskohercegovačka entiteta, ukazujući na nelogičnosti u punjenju proračuna i poreznim opterećenjima.

– Federacija BiH – s duplo većom ekonomijom, značajno većim brojem stanovnika i većim poreznim opterećenjem plaća od 36,5 posto – u prva četiri mjeseca 2026. bilježi nominalni pad i ubire manje prihoda, dok RS s nižim poreznim opterećenjem plaća od 31 posto puni fondove i bilježi povijesni rast – kaže Zildžić.

Zildžić iznosi podatke o naplaćenim doprinosima za prva četiri mjeseca ove godine, ističući da su to poražavajući podaci za Federaciju BiH.

– Porezna uprava FBiH od doprinosa prikupila milijardu i 970 milijuna KM. Na prvi pogled ogroman novac. Ali istina se krije u minusu – riječ je o nominalnom padu od čak 79,7 milijuna KM u odnosu na isto razdoblje prošle godine! Istovremeno, Porezna uprava RS-a, uz znatno manju osnovicu, bilježi naplatu doprinosa od 971,7 milijuna KM, što za njih predstavlja čist financijski plus i rekordan rast od 102 milijuna KM ili fantastičnih 12 posto – navodi.

Postavljajući pitanje kako je moguće da entitet s manjom bruto osnovicom i nižim poreznim opterećenjem bilježi toliki rast dok Federacija “krvari milijune”, Zildžić odgovornost prebacuje na Vladine odluke o minimalnoj plaći i pratećim mjerama.

– Zato što je ova Vlada preko noći populistički proglasila minimalnu plaću, a onda svjesno kalkulirala, odugovlačila i odgađala donošenje popratnih davanja za poslodavce punih šest mjeseci. Cijena bahatosti i zakašnjelih mjera ne mjeri se samo markama, već i ljudskim sudbinama – kazao je Zildžić.

Kao ključni dokaz pogoršanja ekonomske situacije Zildžić navodi službene podatke Porezne uprave FBiH o broju zaposlenih u posljednje dvije godine.

– Na dan 31. prosinca 2024. imali smo 551.440 zaposlenih. Godinu dana kasnije, 31. prosinca 2025., taj broj je pao na 545.404 radnika. Uklonili ste više od 6000 radnih mjesta u jednoj godini! Negativan trend nastavljen je i ove godine, pa prema posljednjim podacima od 1. svibnja 2026. godine u Federaciji je svega 542.449 radnika – kazao je.

Iz ovih pokazatelja Zildžić izvodi zaključak o ukupnom gubitku radnih mjesta i izravnoj financijskoj šteti za javna sredstva.

– Za nepune dvije godine Vlade Trojke Federacija BiH trajno je izgubila točno 8.991 radno mjesto! Hiljade naših građana otjerano je na biroe ili izvan granica ove zemlje. Zbog ovog gubitka žive radne snage proračun i fondovi Federacije svaki mjesec gube blizu 6 milijuna KM izravnih prihoda, što je samo za prva četiri mjeseca ove godine neto gubitak od 24 milijuna KM – kaže zastupnik.

Zildžić ocjenjuje da ovakvi koraci ne predstavljaju ekonomsku politiku, već “plansko uništavanje porezne baze i tjeranje gospodarstva u sivu zonu i neoporezovana plaćanja”. Dodaje i kritike na račun zakona o unutarnjoj trgovini.

– Kada tome dodamo nepromišljeno uvođenje neradne nedjelje, čime je trgovinama u RS direktno poklonjen granični promet, slobodno možemo reći da je napravljena ekonomska katastrofa -.

Na kraju priopćenja Zildžić je poručio o vladajućoj koaliciji i rastu javnog duga, uspoređujući sadašnje stanje s ranijim razdobljima.

– ‘Tko su ti ljudi – za koga rade?’ Ovo je onih jedanaest stranaka koje su nam ponosno prodale Denisa Bećirevića u miraz i naslijedile 3 milijarde novih zaduženja u FBIH (za trećinu toga smo mogli izgraditi brzu cestu Žepče-Tuzla, za pola autocestu Žepče-Tuzla, a za drugu polovinu autocestu Tuzla-Orašje), to su isti oni koji su u samo zadnje dvije godine doveli nekadašnjeg privrednog giganta Federacije BiH i Hercegovine, do stanja gdje RS sve više počinje ličiti na “Zapad” a ne tako davno bio je mali miš za FBIH. Ako želite produžiti borbu za jaču RS i slabiju FBIH, nastavite podržavati Denisa Bećirevića i njegovih 14 hakova za ekonomiju Federacije BiH – zaključio je Zildžić.

Najnoviji podaci Porezne uprave Federacije BiH ozbiljno su zabrinuli javnost, a na dramatičan pad javnih prihoda reagirala je federalna zastupnica Jasmina Biščević-Tokić (SDA).

Upozorava da se gospodarski sustav suočava s opasnim trendovima koji izravno ugrožavaju stabilnost entiteta.

– Prema podacima Porezne uprave, Federacija BiH je u prva četiri mjeseca ove godine naplatila gotovo 80 milijuna KM manje doprinosa u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Ova informacija je poziv na uzbunu za sve one kojima je stalo do financijske stabilnosti i održivosti ovog entiteta, do sudbine naših umirovljenika, radnika, socijalnih kategorija, djece – rekla je zastupnica Bišćević-Tokić.

Ovaj drastičan pad doprinosa zapravo je jasan pokazatelj da se nešto ozbiljno trese u gospodarskoj bazi.

Kada fondu u samo četiri mjeseca nedostaje 80 milijuna maraka, dolazi u pitanje stabilnost isplata mirovina, zdravstvenog sustava i socijalnih davanja, što pogađa najugroženije dijelove našeg društva.

I dok se u javnosti često pokušava nametnuti narativ o stabilnosti, situacija na terenu iu industrijskim središtima govori sasvim drugačije, kako izravno ističe zastupnik.

– Federacija BiH danas bilježi kontinuirani pad zaposlenosti, pad izvoza i industrijske proizvodnje, a istovremeno se gase strateški važni industrijski sustavi poput Koksare Lukavac i Željezare Zenica. Umjesto konkretnih mjera za očuvanje proizvodnje i radnih mjesta, građani su svakodnevno svjedoci gašenja pogona, otpuštanja radnika i gospodarskog beznađa – rekla je.

Gašenje velikih proizvodnih sustava poput onih u Zenici i Lukavcu nije samo gubitak za te gradove, već izaziva i opasan domino efekt.

Pad industrijske proizvodnje i manji izvoz znači manje zarađenog novca unutar zemlje, što se u konačnici osjeti kroz sve veći broj otpuštenih radnika i pad kupovne moći.

Osim problema u privatnom sektoru, Biščević-Tokić upozorava da se stanje drastično pogoršava iu državnim tvrtkama koje bi trebale biti motor razvoja, dok se proračunske rupe krpaju kratkoročnim rješenjima.

– Elektroprivreda BiH, koja je godinama bila stup energetskog i financijskog sustava Federacije, danas posluje s ogromnim gubicima… Vlada se zadužuje milijardama maraka kako bi prikrila posljedice svoje nesposobnosti i financirala tekuću potrošnju. Umjesto investicija, razvoja i novih radnih mjesta, građani dobivaju nova zaduženja, poskupljenja i svakodnevno pogoršanje životnog standarda – rekla je Bišćević-Tokić.

Prema pisanju Nacionalnog interesaPolitička događanja u Velikoj Britaniji i Mađarskoj ozbiljno su upozorenje konzervativnim pokretima na Zapadu, posebice u Sjedinjenim Američkim Državama.

U analizi se smatra da birači danas sve manje podržavaju političke opcije isključivo na temelju ideoloških i kulturnih pitanja, a sve više očekuju konkretne rezultate u gospodarstvu, upravljanju državom i svakodnevnom životu.

U tekstu se navodi da su britanski konzervativci, nakon više od desetljeća na vlasti, izgubili značajan dio podrške zbog ekonomskih problema, rasta troškova života i općeg nezadovoljstva građana.

Iako su godinama uspijevali mobilizirati birače kroz teme identiteta, Brexita i kulturnih podjela, na kraju su birači više pažnje usmjerili na stanje u gospodarstvu i kvalitetu života.

Slična je situacija, prema analizi, sve vidljivija iu Mađarskoj. Bivši mađarski premijer Viktor Orbán, kojeg dijelovi američke desnice često smatraju simbolom uspješnog nacionalno-konzervativnog modela, naposljetku se suočio sa sve većim pritiskom gospodarskih izazova, inflacije i optužbi za korupciju.

Analiza upozorava da pretjerana privrženost američkih konzervativaca Orbánovu političkom modelu može predstavljati rizik ako njegova popularnost nastavi padati.

U članku se posebno ističe da kulturne i ideološke teme mogu pomoći političkim pokretima da mobiliziraju birače i privuku pozornost javnosti, ali da one same po sebi nisu dovoljne za dugoročno zadržavanje vlasti.

Građani, kako se navodi, prije svega očekuju stabilno gospodarstvo, funkcionalne institucije i osjećaj sigurnosti.

U tekstu se zaključuje da bi konzervativni pokreti, žele li dugoročno održati političku stabilnost i povjerenje birača, trebali manje pažnje pridavati simboličkim sukobima i političkom identitetu, a više konkretnim temama koje izravno utječu na svakodnevni život.

Sjedinjene Američke Države i Izrael vode izravan rat protiv Irana, a najveći ceh plaćaju oni koji uopće ne sudjeluju u sukobu – navode zaljevske države.

Prema analizi The National Interestaregija koja je desetljećima prepoznata kao sinonim za sigurnost i luksuz, preko noći je postala glavno bojno polje. Teheran polaže račune Washingtonu u ovom području.

Iranska strategija je precizna. Gađajući naftna i plinska postrojenja u Saudijskoj Arabiji, Emiratima i Kataru, Teheran guši svjetsko gospodarstvo i tjera SAD na povlačenje.

Blokada Hormuškog tjesnaca uzela je ogroman danak. Irak je bio prisiljen obustaviti izvoz nafte.

Za zaljevske države to predstavlja izravan udarac u samu budućnost. Projekti poput “Vizije 2030” Saudijske Arabije ovise o povjerenju investitora. To povjerenje nestaje sa svakim novim dronom iznad naftnih polja.

Analiza podsjeća na veliku pogrešku iz 1991. Saddam Hussein tada je vojno poražen, ali je njegov režim opstao još 12 godina i nastavio djelovati u susjedstvu.

Autor upozorava na važnu činjenicu. Današnji Korpus iranske revolucionarne garde (IRGC) puno je opasniji i čvršći od bivše iračke vojske.

Amerika može uništiti iranske hangare bombama, ali Iranu ostaju tisuće jeftinih dronova i mreža posrednika. Ti asimetrični alati mogu godinama iscrpljivati ​​regiju.

Najveći rizik za Zaljev leži u američkoj politici “Amerika na prvom mjestu”. Postoji opravdan strah da će Washington, nakon što postigne svoje kratkoročne ciljeve, proglasiti misiju obavljenom i povući se. Bijela kuća bi slavila političku pobjedu.

Države poput Kuvajta, Bahreina ili UAE ostale bi oči u oči s ranjenim i osvetoljubivim Teheranom.

The National Interest oštro zaključuje. Washington će diktirati “uvjete” pobjede, a same zaljevske države moraju smisliti formulu za preživljavanje.

Scenarij u kojem velesile proglase kraj rata i jednostavno odu, ostavljajući za sobom kaos, već smo vidjeli. Zaljev bi tu cijenu mogao plaćati desetljećima.

Posljedice rata između Sjedinjenih Država i Izraela protiv Irana mogle bi koštati gospodarstva azijsko-pacifičke regije stotine milijardi dolara i gurnuti milijune ljudi u siromaštvo, navodi se u izvješću Ujedinjenih naroda. CNN.

Vojna eskalacija na Bliskom istoku mogla bi prouzročiti gubitke proizvodnje između 97 i 299 milijardi dolara u Aziji i Pacifiku, zbog rastućih troškova transporta, električne energije i hrane, procjenjuje Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u izvješću objavljenom u utorak.

To bi odgovaralo otprilike 0,3 posto do 0,8 posto regionalnog BDP-a, navodi se u izvješću. UNDP također predviđa da rat dovodi 32 milijuna ljudi u opasnost od siromaštva na globalnoj razini, od čega 8,8 milijuna u azijsko-pacifičkoj regiji.

Najgora naftna kriza u povijesti već je dovela do naglog rasta cijena sirove nafte i prirodnog plina te negativno utjecala na projekcije gospodarskog rasta. Azija je posebno osjetljiva na posljedice nestašica, jer uvozi veliku količinu energije s Bliskog istoka. Izgledi dugotrajnog sukoba prisilili su zemlje da pokušaju uštedjeti gorivo i električnu energiju dok traže alternativne izvore energije, iako su mogućnosti skupe i ograničene.

Azija je najnaseljeniji kontinent i čini više od polovice svjetske proizvodnje, što znači da ekonomski šokovi u ovoj regiji mogu imati značajan globalni utjecaj.

Istodobno, tu su i mnogi ključni saveznici SAD-a poput Južne Koreje, Japana i Filipina, koji sada pokušavaju spasiti svoja gospodarstva jer je protok energije s Bliskog istoka, na koji se oslanjaju, značajno u opadanju.

Članak od TIME, baca svjetlo na unutarnju dinamiku Bijele kuće dok predsjednik Donald Trump pokušava pronaći izlaz iz sukoba s Iranom.

Taj sukob, koji je sve duži i duži, postao je težak teret – politički, ekonomski i društveni.

Trump se suočava s rastućim nezadovoljstvom javnosti, rastućim cijenama goriva i nestabilnim tržištima dok pokušava sačuvati svoj politički položaj i ugled.

U članku se opisuje kako Trump želi i okončati sukob i prikazati ga kao pobjedu – iako stvarnost sukoba nije tako jednostavna.

Izlaz u tom kontekstu nije jasno definiran diplomatski plan, već strateški pokušaj da se sukob prikaže kao kontroliran, bez većih političkih posljedica za administraciju.

Trump, prema izvješću TIME-a, balansira vojnu dominaciju s političkim marketingom, često šaljući mješovite signale.

S jedne strane javno najavljuje gotovo završenu operaciju, dok s druge strane prijeti dodatnim vojnim udarima.

Stručnjaci na koje se poziva TIME upozoravaju da je stvarne strateške ciljeve, poput trajnog sprječavanja iranskog nuklearnog programa, izuzetno teško postići.

Iran je pokazao otpornost, a sukob je doveo do šire regionalne nestabilnosti.

Istodobno, Trump i njegovi savjetnici pokušavaju upravljati javnom percepcijom, gradeći narativ da sukob završava na način koji odražava snagu i kontrolu SAD-a, iako su stvarne posljedice i otvorena pitanja daleko od riješenih.

Članak također naglašava politički aspekt cijele strategije. Izlazna strategija nije samo vojni ili diplomatski manevar, već i alat kojim Trump pokušava održati svoju popularnost i izgraditi priču o pobjedi pred nadolazeće izbore.

To pokazuje koliko je moderno ratovanje povezano s medijskom percepcijom i javnim mnijenjem, gdje politički ishodi često balansiraju na tankoj granici između stvarne strategije i retoričkog marketinga.

Zaključno, analiza sugerira da Trumpov izlazak iz sukoba više nalikuje testu političke vještine i upravljanja krizom nego stvarnom putu do mira.

Ostaju neriješena pitanja – iranske nuklearne sposobnosti, regionalna stabilnost, međunarodni položaj SAD-a – dok predsjednik nastavlja pokušavati prikazati sukob kao nešto što je pod njegovom kontrolom kako bi zadržao povjerenje javnosti i politički kapital.

Analiza objavljena u Nacionalni interes upozorava da se Sjedinjene Države nalaze u strateškoj zamci u Hormuškom tjesnacu – području koje, unatoč vojnoj nadmoći, Washington ne može lako kontrolirati niti napustiti bez ozbiljnih posljedica.

Srž problema leži u paradoksu američke moći. Iako SAD ima najjaču mornaricu na svijetu, suočava se s ograničenjima koja nameću zemljopis i asimetrična strategija Irana.

Uski tjesnac, kroz koji prolazi oko petina svjetske nafte, pretvara se u takozvano usko grlo globalne ekonomije, gdje čak i manji poremećaji imaju golem utjecaj.

Analiza ističe da Iran ne mora vojno poraziti SAD da bi postigao svoj cilj. Dovoljno je održavati stalnu prijetnju – napade bespilotnim letjelicama, miniranje ili ciljane napade na brodove – da se obeshrabri trgovina i podigne cijena rizika.

U praksi, sama neizvjesnost dovodi do povlačenja brodara i osiguravatelja, što paralizira promet.

S druge strane, Washington nema lak izlaz. Povlačenje bi značilo ustupanje kontrole nad ključnim energetskim kanalom Iranu i gubitak vjerodostojnosti kod saveznika. Ostanak, međutim, podrazumijeva dug i skup angažman bez jasne pobjedničke strategije.

Dodatni problem je i ekonomski pritisak. Poremećaji u Hormuškom tjesnacu već su doveli do porasta cijena energije i nestabilnosti na globalnim tržištima, što ograničava manevarski prostor američke politike i povećava domaće troškove rata.

“The Hormuz Trap” nije klasičan vojni sukob, već spoj geografije, ekonomije i asimetričnog ratovanja. U takvim se uvjetima Sjedinjene Države nalaze u poziciji u kojoj ne mogu lako pobijediti – ali niti jednostavno otići bez ozbiljnih globalnih posljedica, zaključuje analiza.

Zaljevske arapske države suočene su s ozbiljnom strateškom dilemom zbog eskalacije sukoba između Irana, Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, upozoravaju analitičari.

Razlog za zabrinutost dodatno je pojačan potezima Irana, uključujući blokadu Hormuškog tjesnaca – ključne svjetske rute za transport nafte.

Posljednjih tjedana Iran je intenzivirao svoje napade na energetsku i urbanu infrastrukturu u zaljevskim državama, uključujući gradove poput Dubaija, Abu Dhabija i Dohe, izravno prijeteći gospodarskoj stabilnosti regije.

Ova situacija dovela je do rasta cijena nafte i postavila pitanje dugoročne održivosti zaljevskih gospodarstava koja se uvelike oslanjaju na izvoz energije.

Istodobno, zaljevske države preispituju svoju sigurnosnu ovisnost o SAD-u, posebice zbog straha da bi Washington mogao prerano okončati sukob bez trajnog slabljenja Irana.

Iako neke zemlje, poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, razmatraju aktivniju ulogu u sukobu, većina je i dalje oprezna.

Razlog tome je strah od snažne iranske odmazde, ali i rizik da bi ulazak u rat mogao dodatno destabilizirati regiju.

Analitičari ističu da su zaljevske monarhije između dvije opcije.

Podržite američko-izraelsku vojnu kampanju i riskirajte izravan sukob s Iranom ili se držite po strani i živite s dugoročnom prijetnjom iranskog utjecaja i napada.

U međuvremenu, Hormuški tjesnac – kroz koji prolazi otprilike 20 posto svjetske nafte – ostaje ključna točka globalne energetske sigurnosti, a njegova blokada dodatno povećava napetosti i strahove od šireg regionalnog sukoba.

Bivši kandidat Donalda Trumpa za šefa Zavoda za radnu statistiku (BLS) upozorio je da je američko gospodarstvo preslabo da izdrži cijenu nafte od 100 dolara po barelu, ukazujući na rat u Iranu kao glavni uzrok rasta potrošačkih cijena.

EJ Antoni, glavni ekonomist Heritage Foundationa, objavio je svoju procjenu u srijedu uoči sastanka Federalnih rezervi o kamatnim stopama. Financial Times.

– Mislim da ovo gospodarstvo jednostavno ne može podnijeti cijenu nafte od 100 dolara po barelu – rekao je Antoni.

– Gospodarstvo je slabije, a inflacija je gora nego što smo mislili – dodao je u telefonskom razgovoru.

“Niže cijene energije koje smo imali 2025. godine pomogle su u smanjenju pritisaka na cijene u cijelom gospodarstvu. Sada ćemo vidjeti kako se više cijene energije obaraju i pospješuju njihov rast.”

Antoni je javnosti postao poznat u kolovozu 2025. godine, kada ga je Trump nominirao za čelnog mjesta američkog statističkog ureda.

To imenovanje uslijedilo je ubrzo nakon što je predsjednik otpustio bivšeg povjerenika zbog, kako je tvrdio, “namještenog” izvješća o lošem zapošljavanju.

Međutim, samo mjesec dana kasnije, Trump je iznenada povukao Antoniovu nominaciju i na kraju se odlučio za vladinog ekonomista Bretta Matsumota, čija nominacija još uvijek čeka potvrdu Senata.

Antoniova upozorenja o stanju najveće svjetske ekonomije dolaze samo dan nakon što je direktor američkog Nacionalnog protuterorističkog centra dao ostavku u znak protesta protiv rata u Iranu. To označava prvo veće odstupanje od Trumpove administracije od početka sukoba.

U međuvremenu, republikanci su sve više zabrinuti da će visoke cijene nafte naštetiti njihovim izgledima na nadolazećim izborima u sredini mandata. Cijena nafte Brent skočila je u srijedu za pet posto, na gotovo 110 dolara po barelu.

Cijene benzina porasle su s 2,92 dolara prije mjesec dana na 3,84 dolara po galonu, dok su cijene dizela premašile pet dolara, što teško pogađa i američke potrošače i tvrtke. Ekonomski podaci prikupljeni prije početka američkog i izraelskog napada na Iran dodatno potpiruju zabrinutost.

Procjena rasta američkog BDP-a za posljednje tromjesečje 2025. prošlog je tjedna smanjena s 1,4 na 0,7 posto. Podaci objavljeni ove srijede pokazuju da su veleprodajne cijene u veljači rasle brže od očekivanog, čak i prije izbijanja rata.

Osim toga, američko gospodarstvo izgubilo je 92.000 radnih mjesta prošlog mjeseca, preokrenuvši velik dio rasta iz siječnja.

Antoni je istaknuo “nedostatak rasta zaposlenosti”, pripisujući dio toga prošlogodišnjim rezovima u saveznoj administraciji.

Također je ponovio svoju kritiku Zavoda za statistiku rada (BLS), koji je usporedio s “generatorom slučajnih brojeva” u objavi na društvenim mrežama prošlog svibnja.

– Potrebna je cjelovita i sveobuhvatna revizija svega, od prikupljanja i obrade do objave podataka, jer je bilo nekoliko problema s curenjem informacija – rekao je, prenosi Indeks.