Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman izjavio je u ponedjeljak kako je apelirao na svoje europske kolege da tijekom posjeta Bosni i Hercegovini razgovaraju s legitimnim predstavnicima sva tri konstitutivna naroda kako bi se dobila prava slika o multietničkom karakteru te zemlje.

– Apelirao sam na ministre vanjskih poslova da kada odlaze u Bosnu i Hercegovinu razgovaraju s legitimnim predstavnicima triju naroda kako bi dobili pravu sliku njezine multietničnosti, kako se ne bi vraćali pod dojmom da razgovaraju samo s jednom stranom – rekao je Grlić Radman nakon sastanka ministara vanjskih poslova članica Europske unije, prenijela je Hina.

Istaknuo je da funkcionalnost i stabilnost Bosne i Hercegovine ovisi o ravnopravnosti tri konstitutivna naroda te da je potrebno provesti reforme izbornog zakona kako bi se uklonili svi oblici diskriminacije.

– Želimo vidjeti da se na predstojećim izborima ispravi nepravda prema Hrvatima koji nisu imali svog legitimnog predstavnika u Predsjedništvu – rekao je hrvatski šef diplomacije.

Ministri vanjskih poslova zemalja članica EU razgovarali su o BiH, odnosno o procesu imenovanja novog visokog predstavnika nakon odlaska Christiana Schmidta.

– Želimo maksimizirati utjecaj EU na međunarodne forume u vezi s Bosnom i Hercegovinom – kazala je šefica europske diplomacije Kaja Kallas na konferenciji za novinare nakon sastanka.

Kazala je kako je Europska unija opredijeljena da novi visoki predstavnik u BiH bude Europljanin, koji može pomoći zemlji u europskim integracijama.

Dodala je da će se uspjeh budućeg visokog predstavnika mjeriti po tome koliko će učiniti da svoju funkciju učini nepotrebnom.

Grlić Radman je kazao da novi visoki predstavnik mora biti osoba koja poznaje Zapadni Balkan, koja poznaje multietničnost Bosne i Hercegovine.

– Iskustvo u proteklih 30 godina, nažalost, govori nam da su razni visoki predstavnici tzv. puzajućim reformama jako naštetili hrvatskom narodu koji nije mogao imati svog legitimnog predstavnika – rekao je hrvatski ministar.

Ukazao je na potrebu stvaranja atmosfere u BiH u kojoj se može razgovarati, istaknuvši kako će Hrvatska uvijek biti konstruktivna u odnosu prema Bosni i Hercegovini.

Kada je u hercegovačkom Poracu, u sjeni Trumanove doktrine i usred svesrdne gladi, domaći genij skovao stih koji Nedžad Maksumić navodi u svom romanu Treće lice jedina: „Sve žene u strahu došle / jaja u prahu, / sve se pitaju / ide li i Trumanov kit?“, bila je to prvorazredna pučka geopolitička sinteza.

Prašina s američkih humanitarnih paketa pomiješana s egzistencijalnim strahom od nepoznatog hladnog rata. Narod, stiješnjen u novom komunističkom sustavu, instinktivno je osjetio odakle dolazi prava moć i čija ruka hrani, ali i kroji sudbinu svijeta.

Danas, nekoliko desetljeća kasnije, vodeće bosanskohercegovačke političke elite doživljavaju isti strah pred tom istom silom. Ovaj put nisu u opticaju Trumanova jaja u prahu, već se na Trumpovu batinu gleda s panikom.

Tu dolazimo do paradoksa kojem danas svjedočimo. Trenutačno dominantne elite u BiH zapravo su savršeno složne i prate isti ritam, samo što taj konsenzus ne smiju javno izražavati. Posljednji put kada je među njima postojala takva razina prešutnog suglasja bilo je početkom devedesetih, za vrijeme raspada Jugoslavije, kada je u nacionalnom ključu stvorena jedinstvena fronta protiv komunista.

Danas ih na okupljanje ne tjera unutarnja ideologija, nego vanjska prisila, a neposredan povod za ovo tiho zbijanje redova je ultimativni pritisak oko Južne interkonekcije i političko preslagivanje uoči dolaska Antonija Zanardija, američkog favorita za mjesto novog visokog predstavnika. Pokretač tog procesa je argument čiste sile koji dolazi s američkom administracijom Donalda Trumpa.

Snaga kojom Donald Trump, zajedno sa svojim ključnim ljudima kao što su JD Vance i Marco Rubio, djeluje na međunarodnoj pozornici, uvela je vojnu disciplinu među naše vođe.

Oni vide kako se tradicionalna pravila ruše i kako globalni poredak puca pod pritiskom američke transakcijske politike, pa instinktivno trče u isti kut. Pogrešna je i površna interpretacija da su Trump, Vance i Rubio proruski igrači. Nisu proruski orijentirani, djeluju s pozicije ogoljene američke moći, ali svojom izolacionističkom politikom “Amerika na prvom mjestu” i ignoriranjem tradicionalnih saveznika poput Europske unije zapravo ostavljaju prazan prostor koji Rusiji ide na ruku.

Kada Washington demonstrira silu i pošalje poruku da ga više ne zanimaju multilateralni sporazumi, europska birokracija i diplomacija, svaka domaća priča o suverenitetu i lokalnom prkosu momentalno kapitulira. Svi udari u junačka prsa i lokalni napadi, u dodiru s Trumpovim brutalnim pragmatizmom, nestaju u sekundi. Naše se elite okupljaju pod pritiskom jer razumiju jezik sile. Odluči li Amerika preformulirati Balkan kroz zonu pukog utjecaja i čvrstih ruku, preživjet će samo oni koji na vrijeme shvate kuda vjetar puše i pognu glavu pred novim carstvom.

Tako se krug zatvara i vraća nas jedinoj konstanti na ovim prostorima. U bosanskohercegovačkim političkim krugovima odavno je razotkrivena istina da je Amerika i početak i kraj svake priče ovdje.

Bruxelles se može ignorirati, domaći sporazumi se mogu suspendirati, ali pred silom iz Washingtona zauzima smiren stav.

Zato danas, pod pritiskom tog novog, hladnog američkog vala, unutar naših političkih struktura odzvanja moderna verzija te hercegovačke pjesme iz Maksumićeva romana.

Dok zabrinuto promatraju poteze Trumpove administracije, domaće se elite nijemo pitaju s koje će strane doći sljedeći udarac i čija ruka povlači posljednje poteze.

Svaki prividni lokalni suverenitet i bilo kakva ponosna retorika nestaju pred ovom spoznajom – na ovom komadu zemlje, i povijest i mir počinju i završavaju tamo gdje se demonstrira stvarna moć, pod američkim pečatom, bio on Trumanov ili Trumpov.

Sjedinjene Američke Države duboko su razočarane činjenicom da Europska unija nije uspjela postići konsenzus oko novog visokog predstavnika u BiH, zbog čega otvoreno najavljuju preispitivanje svog daljnjeg sudjelovanja u međunarodnoj prisutnosti u našoj zemlji.

Epilog je to dvodnevne sjednice Vijeća za provedbu mira (PIC) održane 3. i 4. lipnja, nakon koje je američko veleposlanstvo u Sarajevu uputilo neuobičajeno oštro priopćenje na račun svojih europskih partnera.

Iako se u javnosti očekivalo da će PIC ovog tjedna doći do raspada i izbora nasljednika na mjestu šefa OHR-a kako bi se osigurala stabilnost BiH, došlo je do potpunog neslaganja unutar europskog bloka.

SAD je čvrsto stao iza talijanskog kandidata. O ozbiljnosti američke potpore svjedoči i činjenica da je državni tajnik Marco Rubio nedavno tog diplomata pred Kongresom opisao kao “gospodina za kojeg mislimo da bi dobro obavio posao i pomogao da se osigura određena stabilnost te pozicije”.

Međutim, europske podjele blokirale su proces, što je izazvalo izravnu i nediplomatsku reakciju Washingtona.

– Sjedinjene Američke Države bilježe europski neuspjeh u postizanju konsenzusa o europskom kandidatu i razočarane su što su ove podjele spriječile PIC da ispuni svoj mandat i izabere novog visokog predstavnika. Europska neodlučnost i odustajanje PIC-a od dužnosti prema Bosni i Hercegovini prisiljavaju Sjedinjene Američke Države da preispitaju svoju ulogu u trenutnoj međunarodnoj prisutnosti u Bosni i Hercegovini – priopćeno je iz američkog veleposlanstva.

Ovu iznenadnu krizu unutar ključnih međunarodnih tijela za naš portal komentirao je Safet Kešo, zastupnik SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH.

– Vrlo je poražavajuća činjenica da Bosna i Hercegovina uopće nije subjekt u cijeloj ovoj situaciji. Mi smo tu objekt i na stolu smo kao tema o kojoj drugi odlučuju. Američki pristup ovom pitanju je krajnje pragmatičan – njima jednostavno treba osoba koja će pripremiti teren za realizaciju projekta Južne interkonekcije, a takvu osobu su očito prepoznali u liku talijanskog kandidata – ističe Kešo.

Zastupnik SDA naglašava da naša zemlja trenutno trpi izravne posljedice sve dubljeg sukoba između Washingtona i Bruxellesa, iza kojeg se krije veliko nepovjerenje unutar same Europe.

– Danas trpimo posljedice sukoba Amerike i Europske unije. S druge strane, postoji jasan konsenzus na liniji Velika Britanija – Njemačka – Francuska. Unutar tih odnosa postoji veliko nepovjerenje koje je dobrim dijelom uzrokovano odnosom Trumpove administracije prema ruskoj agresiji na Ukrajinu – zaključuje Kešo u razgovoru za naš portal.

Povjesničar i politički analitičar, prof. dr.sc. Admir Mulaosmanović. On za naš portal ističe da korijeni ovog problema leže u dubljim promjenama američke političke misli, koje su počele puno ranije.

– Ovo što se danas događa u odnosima SAD-a i Europske unije i ono što se događa iza leđa Bosne i Hercegovine zapravo nije ništa novo. U posljednjih desetak godina, a posebice na kraju prvog mandata Donalda Trumpa, možemo govoriti o jasnim obrisima izolacionističke politike u američkoj političkoj misli. Trump je tada inaugurirao koncept transakcijske politike i otvoreno dao naslutiti da će prethodna paradigma savezništva biti predmet revizije. On ovo nije sam kreirao, već jednostavno provodi ono što je davno strateški zacrtano – pojašnjava Mulaosmanović za Faktor.

Profesor Mulaosmanović upozorava da je prijetnja odustajanjem Amerike, uzrokovana nenominiranjem talijanskog kandidata, izuzetno opasna za BiH, posebno u kontekstu regionalnih apetita. Ipak, smatra da stvari nisu nepovratno izgubljene.

– Mogućnost da se Amerika povuče iz tog procesa predstavlja veliku opasnost za naše odnose, ponajviše zbog hegemonističkih pretenzija koje konstantno dolaze iz našeg susjedstva. Moramo biti krajnje oprezni i ozbiljni. Vjerujem da stvari još nisu izgubljene, da se mogu popraviti i treba čekati bolja vremena. Za otprilike dvije godine, nakon završetka ove Trumpove administracije, ponovno će doći do relaksacije odnosa među saveznicima. Nažalost, naši političari nisu vodili računa o tim globalnim promjenama i nisu slušali savjete – naglašava profesor i dodaje ključnu opasku o vanjskoj politici Sarajeva:

– Ozbiljno smo podbacili na Istoku. Mi smo, slijedeći diktat zapadne demokracije, praktički prekinuli odnose s Moskvom i Pekingom i to je kardinalna pogreška koju moramo hitno ispraviti ako želimo zaštititi vlastite interese u trenutku kada je Zapad podijeljen.

O tome kako su unutar PIC-a podijeljene karte i koje su opasnosti ovog diplomatskog ćorsokaka, razgovarali smo s Admirom Lisićem, politologom i direktorom geopolitičkog centra GEOPOL. Precizira koji tabori podržavaju koje kandidate i povlači paralelu s krizom prošlog stoljeća.

– Europska unija i Amerika očito nemaju konsenzus oko Bosne i Hercegovine, što se najbolje vidi po tome što ne mogu postići dogovor oko izbora novog visokog predstavnika. Trenutna situacija pokazuje jasne blokove: Sjedinjene Američke Države, Italija i Turska snažno podržavaju talijanskog kandidata, dok s druge strane Europska unija i Velika Britanija inzistiraju na francuskom kandidatu – objašnjava Lisica.

Direktor GEOPOL-a upozorava da zaoštravanje retorike i javni sukobi saveznika ne donose ništa dobro našoj zemlji.

– Izjava Sjedinjenih Američkih Država nije dobra, kao što nikako nije dobar ovaj tinjajući sukob između Europske unije i SAD-a oko Bosne i Hercegovine. Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća također smo imali priliku vidjeti oprečne stavove velikih sila o našoj zemlji, tako da to u povijesnom smislu nije novost. Primarni cilj nam mora biti da imamo i jedne i druge na svojoj strani, ali to je, nažalost, nešto na što u ovom trenutku objektivno ne možemo utjecati – zaključuje Lisica za naš portal.

Europska unija je na summitu u Crnoj Gori još jednom istaknula kako širenje na Zapadni Balkan ostaje jedan od ključnih političkih prioriteta, uz poruku da se proces pridruživanja EU želi ubrzati i konkretizirati za građane regije.

Čelnici Europske unije i zemalja zapadnog Balkana sastali su se u Tivtu kako bi razgovarali o narednim koracima europskih integracija, u trenutku kada Bruxelles sve više ističe stratešku važnost stabilnosti u ovom dijelu Europe.

Prema porukama sa skupa, cilj EU-a je da zemlje kandidati ne samo čekaju punopravno članstvo, već da u međuvremenu dobiju konkretnije pogodnosti – kroz snažnije povezivanje s jedinstvenim europskim tržištem, veće gospodarske mogućnosti i lakše kretanje građana.

Posebno je naglašeno da bi Zapadni Balkan u narednom razdoblju mogao biti čvršće uključen u europske programe i politike, a istovremeno se razmišlja o praktičnim olakšicama poput smanjenja troškova roaminga između EU i regije.

Crna Gora je i dalje najnaprednija u procesu pristupanja iu Bruxellesu se još uvijek vidi kao najvjerojatnija sljedeća članica EU. Albanija također napreduje, dok Bosna i Hercegovina ostaje u tom procesu, ističući da su reforme i politička stabilnost i dalje ključni uvjeti za daljnji napredak.

Predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa rekao je da je današnje proširenje “geostrateška nužnost”, istaknuvši da je integracija zapadnog Balkana važna za sigurnost i ekonomsku stabilnost cijelog europskog kontinenta.

Poruka sa summita je da Europska unija ne odustaje od proširenja, ali da će tempo pristupanja ovisiti o konkretnim reformama u svakoj zemlji pojedinačno – posebice u području vladavine prava, borbe protiv korupcije i jačanja institucija.

Iako nije preciziran datum ulaska novih članica, sastanak u Tivtu ocijenjen je kao signal da se politika proširenja vraća u fokus europske agende, s jasnijim političkim momentom nego prethodnih godina.

Članovi Europske unije (EU) u okviru Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) najavili su da bi novi visoki predstavnik u BiH, u skladu s dosadašnjom praksom, trebao doći iz zemlje članice EU-a.

U priopćenju Delegacije EU-a ističe se da su članice Unije u potpunosti predane imenovanju nasljednika Christiana Schmidta do kraja mjeseca te da cijene suradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama i drugim međunarodnim partnerima u okviru PIC-a.

– Opredijeljeni smo za nastavak rada i približavanje stavova oko kandidata koji je, kao integrativni faktor, sposoban surađivati ​​sa svim akterima u provedbi mandata visokog predstavnika, uključujući i domaće aktere – navodi se u priopćenju.

EU je posvećena stabilnosti, sigurnosti i teritorijalnoj cjelovitosti Bosne i Hercegovine, kao i njenom putu ka članstvu u Europskoj uniji.

Kada Delegacija Europske unije u Bosni i Hercegovini službeno pozdravlja otvaranje graničnog prijelaza u Bosanskoj Gradišci, svjesno zatvarajući oči pred činjenicom da je taj čin izveden uz izravno kršenje zakona i procedura ove zemlje, ideja o zapadnim vrijednostima gubi svaki kredibilitet.

Ono što ostaje na površini je goli, opasni politički presedan koji duboko vrijeđa inteligenciju svakog dobronamjernog čovjeka u ovoj zemlji.

Apsurd je potpun i tragičan. Godinama nas briselska nomenklatura, s visine političkog učitelja, kritizira zbog nedostatka pravne države.

Izvještaji o napretku Bosne i Hercegovine zasićeni su lekcijama o potrebi poštivanja institucija i zakonskih okvira.

No, u trenutku kada kadrovi SNSD-a odluče suspendirati te iste zakone zarad vlastitih interesa, Europska unija ne reagira sankcijama ili upozorenjima. Naprotiv, ta ista EU javno plješće.

Podupirući odluke koje se donose izvan ustavnog i pravnog sustava, stranci zapravo sponzoriraju krizu koju navodno pokušavaju riješiti, pretvarajući pravnu državu u politički buvljak na kojem je sve na prodaju.

Ovakvo ponašanje otvara prostor za ono najteže, suštinsko pitanje koje se više ne može gurati pod tepih.

Kako međunarodna zajednica zapravo doživljava Bošnjake?

U očima briselskih i svjetskih birokrata najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini jasno se pojavljuje kao neka vrsta političke egzotike.

Narod kojemu je, uostalom, velikodušno priznato pravo na fizički opstanak na ovim prostorima, ali mu se suptilno uskraćuje pravo na suverenitet, na postavljanje pitanja i inzistiranje na zakonu.

Podržavajući pravno nasilje u Bosanskoj Gradišci, europski birokrati poslali su poruku koja se može protumačiti na sljedeći način.

Vaše institucije, vaši zakoni i vaša ustavna prava potpuno su nebitni ako stoje na putu nečijem političkom radu ili interesima. Sljedeći put kad neki europski birokrat krene s pridikama odozgo, neka mu netko kaže da su oni najodgovorniji za politički buvljak kakav imamo u Bosni i Hercegovini.

Jer, zaboga, ako se jednostrani potezi i rušenje sustava nagrađuju tapšanjem po ramenu, onda međunarodna zajednica više nije partner u stabilizaciji, već suučesnik u tihoj demontaži Bosne i Hercegovine.

Sljedeći put kad nam opet budu držali lekcije o europskim standardima, morat će se suočiti s ogledalom iz Bosanske Gradiške, u kojoj je ta navodna privrženost pravu i pravdi ostala samo mrtvo slovo na papiru.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan telefonski je razgovarao u utorak s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen, istaknuvši kako rastuće napetosti u regiji još jednom pokazuju stratešku važnost odnosa Turske i Europske unije (EU).

Razgovor je obuhvatio odnose Turske i Europske unije, kao i regionalna i globalna događanja, objavila je turska Direkcija za komunikacije na turskoj društvenoj mreži NSosyal.

Tijekom razgovora, Erdogan je rekao da Turska radi na održavanju primirja i osiguranju mira u regiji, dodajući da bi Hormuški tjesnac također trebao biti ponovno otvoren što je prije moguće.

Dodao je da Izrael nastoji nastaviti sukobe u regiji i nastavlja kršiti međunarodno pravo, uključujući djela opisana kao piratstvo, naglašavajući potrebu za povećanjem međunarodnog pritiska na Izrael.

Erdogan je također istaknuo da bi uključivanje Turske u europske sigurnosne strateške inicijative bilo korisno, da je potrebno ažurirati Carinsku uniju Turske i EU te da treba proširiti suradnju u svim područjima u cilju jačanja ekonomske integracije i unapređenja zajedničkih interesa.

Umirovljeni visoki predstavnik Christian Schmidt govorio je za njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung o razlozima svog odlaska iz Bosne i Hercegovine. Autor intervjua i novinar FAZ-a Michael Martens je prije objave intervjua na društvenoj mreži X napisao da je Schmidt pokušao spriječiti objavu ovog intervjua, ali da je na kraju ipak popustio i pristao da intervju izađe u javnost, svjestan da bi u protivnom slučaj samo privukao još veću pozornost. Schmidt se u intervjuu složio da je provedba projekta Južne interkonekcije netransparentna, ali je više kritizirao EU zbog pasivnosti nego SAD zbog nametanja svoje agende. Schmidt nije demantirao izjavu novinara da Dodik ima podršku u Trumpovoj administraciji.

– Svi razgovori bili su mirni i bez upotrebe oružja. Dobrovoljno sam pristao, u postojećim okolnostima, spriječiti da različita stajališta predstavljaju rizik za Ured visokog predstavnika. Stoga sam ovu odluku donio nakon intenzivnih, ali i uspješnih razgovora.

– Nisam od onih koji govore što misle ne mareći za osnovni diplomatski bonton. Nisam ovdje da objašnjavam osjetljivosti, već da iznosim činjenice. Nakon pet godina na dužnosti, što je drugi najdulji mandat bilo kojeg visokog predstavnika u Bosni, donio sam tešku odluku da odstupim. Međutim, također znam da imamo neke probleme koje moramo riješiti. Onaj tko vjeruje da će se stvari riješiti odlaskom jednog ili dolaskom drugog, taj nije razumio probleme u Bosni i Hercegovini.

– Slažem se – ali s jednim pitanjem: Što smo mi Europljani zapravo učinili da razvijemo vlastitu strategiju? Gledajući situaciju ovdje u Bosni, vidim značajnu potrebu za prilagodbom. Gdje su Europljani u odnosu prema ovoj zemlji?

– Prije svega, EU ne treba reagirati, nego djelovati. Uzmimo za primjer pitanje opskrbe BiH energijom. Bosna se opskrbljuje isključivo plinom iz Rusije, koji stiže preko Srbije. Kako bi se tome suprotstavilo, već godinama postoji ideja o izgradnji plinovoda od Hrvatske do BiH, koju je najprije snažno promovirala EU. Amerikanci to guraju naprijed, što im nije krivo. Sada EU kaže da ga više ne može podržavati jer ne uključuje obnovljive izvore energije. Dakle, Bosna ostaje ovisna o ruskom plinu. Ne može biti dovoljno kritizirati druge s odmakom. Što je s našom europskom strategijom?

– Nemam tome što dodati – osim pitati zašto se dopustilo da stvari dođu ovako daleko. Europa mora fleksibilnije reagirati na potrebe pojedinih zemalja – što nikako ne znači da se mora sa svime slagati.

– Primio sam to na znanje i shvatio kao važan znak upozorenja da je u tijeku zajednički napor koji nema dobre namjere ni za Bosnu ni za moj ured. Zahtjev Republike Srpske za neovisnošću jasno je u suprotnosti s Daytonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine, kao i sa službenim stavom SAD-a.

– Američki stav, koji je sada potvrđen u Vijeću sigurnosti UN-a, je očuvanje Bosne i Hercegovine u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom. To isključuje samostalnost Republike Srpske. No, u sporazumu o lobiranju stoji jasna namjera, au njeno ostvarenje se troši mnogo novca – navodno gotovo koliko i cijeli godišnji proračun Ureda visokog predstavnika.

– Razumjet ćete da ne želim govoriti o imenima, tim više što se ime koje ste spomenuli već prečesto spominje. To nije problem.

– Ne uzimam ovo zdravo za gotovo – o ovom se čovjeku ionako prečesto priča. Bolje se usredotočiti na neprozirno okruženje i kronizam kojim se služi da transformira Republiku Srpsku u poluautoritarni regionalni distrikt.

– Onaj tko misli da će prekrajanje granica riješiti probleme na Balkanu, zanemaruje činjenicu da će ono prvenstveno stvoriti nove probleme. Takve ideje su opasne jer daju lažan osjećaj sigurnosti za nešto što se ne može riješiti na ovaj način, barem ne takvim.

– Uopće se ne slažem. Ako se država raspadne, ovlasti visokog predstavnika su zaista nedovoljne. Tada, naravno, najvažnije postaju mirovne operacije i odlučna intervencija međunarodne zajednice, u skladu s pravilima za otcjepljenje. Ne radi se više o potpori državi i društvu, nego o samom postojanju države. Tada na scenu stupaju diplomatske i vojne moći. Međunarodna zajednica i susjedne zemlje moraju djelovati mudro da to spriječe. Ali Visoki predstavnik svakako i danas ima svoju ulogu. Činjenica da će se parlamentarni izbori u listopadu održati po načelima OESS-a i da će svi birači ubuduće morati biti identificirani pomoću biometrijskih podataka isključivo je zasluga napora visokog predstavnika.

– U Bosni je Daytonskim mirovnim sporazumom iz 1995. zapravo postignut kvalificirani prekid vatre. Clausewitz je o ratu govorio kao o nastavku politike drugim sredstvima. U Bosni se može govoriti o politici kao nastavku rata drugim sredstvima. Postoje moćne sile koje dovode u pitanje sam opstanak zemlje.

– Kategorički odbacujem ideju da visoki predstavnik u 25 godina nije ništa postigao! Funkcioniranje ove države postoji samo zahvaljujući intervencijama visokih predstavnika. Međutim, intervencionizam nije dugoročno rješenje. Umjesto toga, potrebni su koraci prema europskim integracijama. To sada ide puževim korakom, kao što visoki predstavnik nema čarobni štapić. U konačnici, ono što je potrebno je zajednička politička volja u Bosni i Hercegovini.

– Gdje se u sve to uklapa europski utjecaj?

– Ovo je vrlo složena situacija i naravno da bismo svi voljeli da Sabor konačno posluša poziv Ustavnog suda i donese odgovarajuće zakone. Ali treba biti pošten i reći zašto to dosad nije išlo: zato što nedostaje političke volje. Jer neki kažu da u Bosni i Hercegovini uopće nema državne imovine. Iako je to Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojim presudama neumorno utvrđivao i pravno razjašnjavao. SAD je, mora se reći, barem stvorio neki zamah po ovom pitanju.

– Ja nisam žrtva. Ja sam slobodan čovjek.

– Visoki predstavnik, inače, to nije mogao!

– Ne vidim to tako. Bila je moja odluka što sam napravio. Glava mi je na vratu i tu će i ostati.

– Pa moram objasniti da nisam “skalpiran”? To je zapravo malo pretjerano, s obzirom na moj ugled i osobni integritet. Razgovarajmo o nečem drugom.

– Ispoljava se nasilan govor mržnje. Obrušava se svaka uvreda dostupna na bosanskom jeziku na račun bosanskih muslimana, do te mjere da se termin Turčin koristi kao neprihvatljiva uvreda. Sve se to provodi bez oklijevanja i nema povlačenja. Nema više suzdržavanja – i to me jako brine.

Šef Delegacije Europske unije (EU) u Bosni i Hercegovini i specijalni predstavnik EU u BiH, veleposlanik Luigi Soreca, rekao je da BiH ima potencijala da premaši očekivanja i ubrza europski put, ali da je za to potrebno više političke odlučnosti, funkcionalniji sustav i konkretni reformski potezi domaćih vlasti, javlja Anadolija.

Bila je to jedna od njegovih poruka tijekom obraćanja na svečanom prijemu održanom u četvrtak u Sarajevu u povodu 9. svibnja, Dana Europe i proslave 30 godina djelovanja Europske unije u Bosni i Hercegovini.

Soreca je podsjetio da se svake godine u svibnju obilježava ideja koja je uobličena u Schumanovoj deklaraciji 9. svibnja 1950. godine, kada je tadašnji ministar vanjskih poslova Francuske objavio plan za postizanje održivog mira i prosperiteta na cijelom kontinentu.

– Danas je međunarodni sustav temeljen na pravilima, izgrađen nakon Drugog svjetskog rata, pod pritiskom kao nikada prije. Stoga Dan Europe ostaje poziv na akciju, poziv na izgradnju pravednije, sigurnije i održivije Europe, poziv na zaštitu naših zajedničkih načela, poziv na dovršenje Europske unije njezinim proširenjem, uključujući i BiH – kazao je Soreca.

Napomenuo je kako se ove godine obilježava 30. obljetnica prisutnosti EU u Bosni i Hercegovini, nakon što je 1996. godine Europska komisija otvorila svoje predstavništvo u Sarajevu za koordinaciju pružanja neophodne pomoći, prenosi Fena.

– Od tada je EU vjeran partner, dosljedno solidaran s građanima ove zemlje – naglasio je.

Također je istaknuo da se istovremeno, razvijajući partnerstvo na putu BiH ka EU, ulaže u socioekonomske reforme koje je pripremaju za članstvo.

– U tom procesu otvaraju se nova radna mjesta, a lokalne zajednice već otključavaju svoje potencijale. EU nije daleko. Već sada je 73 posto trgovine i približno 60 posto izravnih stranih ulaganja s Europskom unijom i iz nje. To pokazuje važnost EU, ali i važnost svake države članice za ovu zemlju – rekao je Soreca.

Zahvalio je Timu Europe u BiH na kontinuiranoj i konstruktivnoj podršci, kazavši da zajedničkim radom mogu postići konkretnije i jače rezultate za dobrobit građana BiH i EU.

Istaknuo je kako iskustva zemalja koje su postale članice EU pokazuju da europski put donosi snažniji gospodarski razvoj, viši životni standard, stabilnije poslovno okruženje te jačanje demokratskih institucija i vladavine prava.

– Međutim, mi ne možemo više od vlasti ove zemlje željeti članstvo Bosne i Hercegovine u EU. Poznato je da okvir donošenja odluka u BiH često znači da je za odluke potrebno vrijeme. Također se razumije da je za funkcioniranje sustava potrebno povjerenje, dijalog i politička volja, a ona je već neko vrijeme slaba. No, vodstvo se svodi na pokazivanje vizije, hrabrosti i odlučnosti – kazao je šef Delegacije EU, još jednom pozivajući bh. vlasti učiniti ono što je najbolje za našu zemlju i njezine građane te iskoristiti mogućnosti koje je EU stavila na raspolaganje.

Također je upozorio da, unatoč razumijevanju složenih političkih prilika u BiH, Europska unija funkcionira u skladu s jasno definiranim procedurama i rokovima, zbog čega bi izostanak hitne provedbe reformi iz Plana rasta mogao dovesti u pitanje pristup BiH fondovima u vrijednosti od 373 milijuna eura.

– Štoviše, ukoliko se Zakon o sudovima i Zakon o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću ne donesu u skladu s europskim standardima, niti se odredi glavni pregovarač, neće biti moguće formalno započeti pristupne pregovore koje čekamo i koje građani čekaju toliko dugo – naglasio je, dodavši da nerad ima svoje posljedice.

Rekao je da svaki euro izgubljen iz programa reformi znači manje ulaganja u razvoj zemlje, dok odgađanje reformi u oblasti vladavine prava dodatno narušava sigurnost građana i slabi konkurentnost gospodarstva.

– Ova država ne postiže dobre rezultate, a mi bismo željeli u potpunosti ostvariti njezin potencijal – rekao je Soreca.

Napomenuo je da kroz susrete s građanima iz različitih sredina svakodnevno uviđa koliko je europski put važan za Bosnu i Hercegovinu.

– Poduzetnici koji znaju da je veći pristup jedinstvenom europskom tržištu ključan za njihovo poslovanje raduju se što će BiH biti dio CEFTA-e. Studenti koji planiraju studirati u Europi kroz program Erasmus Plus, istraživači koji koriste Horizon Europe, umjetnici koji primaju potporu kroz program Kreativna Europa. Znam da većina građana BiH u oba entiteta i Brčko Distriktu još uvijek podržava članstvo u EU – rekao je Soreca, ističući da ono što trenutno nedostaje je djelovanje izabranih predstavnika.

Šef Delegacije EU također je rekao da je tokom skoro dvije godine boravka u Bosni i Hercegovini zavolio mnoge karakteristike ove zemlje, u čemu prepoznaje sličnosti sa svojim rodnim Napuljem.

– Topli ljudi, ljubav prema dobroj hrani, srce i kultura te sposobnost da nadmašimo sami sebe na međunarodnoj razini u područjima kao što su sport i glazba – kazao je, zaključivši kako su građani BiH više puta pokazali sposobnost premašivanja očekivanja, čak i kada su mnogi sumnjali da je to moguće.

Dan Europe obilježava se 9. svibnja, počevši od 1950. godine, kada je Robert Schuman, tadašnji francuski ministar vanjskih poslova, iznio svoj prijedlog za formiranje Europske zajednice za ugljen i čelik. Taj prijedlog, poznatiji kao Schumanova deklaracija, smatra se početkom stvaranja Europske unije.

Godine 1985. Vijeće Europske unije u Milanu donijelo je odluku da se 9. svibnja svake godine slavi kao Dan Europe. Tijekom tog dana održavaju se aktivnosti i festivali koji Europu približavaju njezinim građanima. Sve institucije Europske unije toga su dana otvorene za posjetitelje. Slogan popratnih akcija svake godine određuje država koja u tom razdoblju predsjeda EU.

Nedavno istraživanje mreže DeSmog, provedeno u suradnji s uglednim europskim medijima kao što su Guardian, El Diario i G4Media, otkrio je da vladajuća obitelj Ujedinjenih Arapskih Emirata koristi desetke milijuna eura iz proračuna Europske unije.

Iako se bogatstvo obitelji Al Nahyan procjenjuje na više od 320 milijardi dolara i potječe prvenstveno iz ogromnih rezervi nafte, tvrtke pod njihovom kontrolom su kroz Zajedničku poljoprivrednu politiku (CAP) kroz šest godina prikupile više od 71 milijun eura subvencija.

Taj je novac namijenjen razvoju poljoprivrede u Rumunjskoj, Italiji i Španjolskoj, ali krajnji cilj proizvodnje nije europsko tržište.

Većina usjeva, poput stočne lucerne, izvozi se izravno u Zaljev kako bi se osigurala prehrambena sigurnost UAE, zemlje koja uvozi čak 90% svoje hrane zbog ekstremnih klimatskih uvjeta.

Većina uplata išla je preko rumunjske tvrtke Agricost, koja upravlja najvećom farmom u Europskoj uniji koja se prostire na pet puta većoj površini od Pariza.

Sustav subvencija Europske unije, koji čini trećinu ukupnog proračuna bloka, trenutno je postavljen tako da favorizira velike zemljoposjednike jer se plaćanja vrše po hektaru zemlje, a ne prema stvarnim potrebama poljoprivrednika. Dok prosječne europske farme dobivaju skromne iznose, Agricost je samo u 2024. dobio iznos koji je 1.600 puta veći od onoga što prima prosječni poljoprivrednik. Ova rasprava vodi se u trenutku kada Europska komisija predlaže reforme za razdoblje od 2028. do 2034. godine, koje bi mogle ograničiti plaćanja po poljoprivredniku na 100.000 eura godišnje, upravo kako bi se spriječilo da se javnim novcem obogate milijarderi i strani investitori.

Kritičari i aktivisti upozoravaju da je ovaj fenomen “skandal naočigled”, ističući apsurdnu situaciju u kojoj europski porezni obveznici neizravno financiraju poljoprivrednu ekspanziju autoritarnog režima.

Stručnjaci ističu da u UAE ne postoji jasna granica između državnog proračuna i privatnog bogatstva vladajuće obitelji, što znači da europski fondovi završavaju u sustavu kojim upravljaju najviši dužnosnici države, uključujući predsjednika i njegovu najbližu rodbinu.

Iako su podaci o vlasništvu često netransparentni, istraga je uspjela povezati mrežu tvrtki kao što su Al Dahra i Unifrutti izravno s moćnom dinastijom iz Abu Dhabija.