Podaci pokazuju da većina djece u Tuzlanskom kantonu svakodnevno jede hranu s visokim glikemijskim indeksom. Troje od četvero djece svaki dan jede bijeli hljeb, trećina slatkiše, a peto čips i grickalice, pokazalo je istraživanje Fakulteta tjelesnog odgoja i sporta Univerziteta u Tuzli, provedeno na 2.400 djece, uzrasta od drugog do četvrtog razreda, u svim gradovima i općinama TK.

– Posebno je zabrinjavajuće što veliki broj djece slatkiše jede navečer, kada je metabolizam najosjetljiviji i šećer se najlakše pretvara u masne naslage. Gotovo svako četvrto dijete uopće ne doručkuje, a polovica djece se uopće ne bavi sportom. Kombinacija je ta koja dovodi do epidemije dječje pretilosti i ranog dijabetesa – zaključak je nakon istraživanja.

Idemo redom. Istraživanja su pokazala da djeca svakodnevno jedu hranu s vrlo visokim glikemijskim indeksom i to masovno, 74 posto djece svaki dan jede bijeli kruh. To znači da doslovno troje od četvero djece započinje dan s visokom dozom šećera u krvi.

31 posto djece svaki dan jede slatkiše (čokoladu, bombone). Dakle, svako treće dijete ima dnevni unos čistog šećera.

20 posto djece svaki dan jede čips i grickalice, a dodatnih 27 posto to čini tri do pet puta tjedno. To su kalorijske bombe, sol i aditivi.

Ovo su visokorizični obrasci prehrane za dijabetes tipa 2 — a riječ je o djeci u dobi od sedam do deset godina. Djeca slatkiše jedu u razdobljima najveće fiziološke osjetljivosti, 35 posto djece slatkiše jede u školi, 48 posto nakon škole, 39 posto navečer, a 55 posto vikendom.

– Večernji unos šećera je najopasniji — tijelo ulazi u noć s visokim glikemijskim opterećenjem, što dovodi do povećanog skladištenja masti, lošijeg sna, smanjene koncentracije sljedeći dan. Svako drugo dijete slatkiše jede nakon škole ili navečer — upravo u razdobljima kada šećer najbrže odlazi u masne naslage. Još jedan veliki problem je što gotovo svako četvrto dijete preskače doručak, a 24 posto djece uopće ne doručkuje – pokazalo je istraživanje.

Ipak, djeca koja doručkuju najčešće jedu bijeli kruh i peciva.

– To znači da djeca u školu dolaze ili bez energije ili s brzim šećerom koji izgori za 20 do 40 minuta, što dovodi do pada koncentracije, nervoze, umora… Gazirani sokovi su navika u razvoju. Iako 51 posto kaže da rijetko pije, 21 posto djece pije gazirane sokove tri ili više puta tjedno, a devet posto svaki dan, pokazalo je istraživanje.

Nažalost, ova navika se neće smanjiti, samo će se povećati. Pokazuju to rezultati istraživanja po razredima. U višim trećim i četvrtim razredima djeca češće jedu peciva, čips, pizzu i hamburgere. Što su djeca starija, to lošije jedu. Ako se sada ništa ne poduzme, u šestom i sedmom razredu možemo očekivati ​​ozbiljne probleme: pretilost, inzulinsku rezistenciju, loše navike kao standard.

Dodatni problem je nedostatak sportskih aktivnosti. Naime, polovica ispitane djece uopće ne trenira, odnosno 51 posto djece ne bavi se nikakvim sportom.

– Roditelji moraju znati da to nije mala statistika, ovo je alarm. Ako sada ne reagiramo, vrlo brzo ćemo vidjeti posljedice, a za njihovo rješavanje trebat će godine – zaključak je to nakon istraživanja Fakulteta tjelesne kulture i sporta.