Dok Savezno ministarstvo trgovine slavi “statistički trijumf” nad inflacijom, ekonomski analitičari tvrde da vlasti žive u paralelnoj dimenziji u kojoj se kozmetičko zaključavanje cijena prodaje kao ekonomski prosperitet.

Tko je u pravu – vlast koja u poskupljenju hrane od 1,1 posto vidi spas za kućne proračune ili struka koja upozorava da su građani i dalje žrtve nerealno visokih cijena i nedostatka sustavnih mjera?

Najnoviji podaci Federalnog zavoda za statistiku pokazuju da su cijene u kategoriji hrane i bezalkoholnih pića smanjene za 1,1 posto, što predstavlja izravno rasterećenje kućnih budžeta, priopćeno je iz Federalnog ministarstva trgovine.

Analiza Federalnog ministarstva trgovine pokazuje da je projekt “Zaključane cijene”, kojim je obuhvaćeno 100 osnovnih prehrambenih i higijenskih proizvoda, te odluka o ograničenju maksimalne cijene pšeničnog kruha na 4 KM po kilogramu, dao mjerljiv doprinos stabilizaciji tržišta i ublažavanju inflatornih pritisaka, posebno u segmentu prehrane.

Mjere su, kako tvrde u Federalnom ministarstvu trgovine, djelovale kroz dva ključna mehanizma.

Prvo, izravno su utjecali na proizvode koji čine značajan dio potrošačke košarice, zaustavljajući ili usporavajući rast njihovih cijena.

Drugo, posredno su utjecali na tržišno ponašanje trgovaca i proizvođača kroz discipliniranje marži i usporavanje prijenosa povećanih troškova na krajnje potrošače.

– Restrikcija cijena pšeničnog kruha posebno je djelovala stabilizirajuće. Pekare i trgovci koji su prodavali kruh po cijenama iznad 4 KM/kg morali su ih uskladiti s propisanim maksimumom, dok je za one koji su već poslovali ispod tog nivoa mjera spriječila nova poskupljenja. Time je zaustavljen rast cijena jednog od osnovnih prehrambenih proizvoda i dodatno zaštićen standard građana – kažu u Ministarstvu.

Tvrde da je istovremeno proširenjem liste “Zaključane cijene” na 100 proizvoda omogućen znatno širi obuhvat prehrambenih i higijenskih potrepština, čime je postignut kumulativni učinak na segment potrošnje koji najviše utječe na svakodnevni život građana.

– Ipak, važno je naglasiti da, iako ove mjere imaju vidljiv utjecaj na cijene hrane, one ne obuhvaćaju sve kategorije koje sudjeluju u ukupnoj inflaciji, poput energenata, goriva, stanovanja i usluga – ističu u Ministarstvu.

Ekonomski analitičar Igor Gavran za Faktor je oštro kritizirao tvrdnje Federalnog ministarstva trgovine o uspješnosti u borbi protiv inflacije, nazvavši ih životom u drugoj dimenziji gdje se kozmetičko “zaključavanje” cijena lažno predstavlja kao ekonomsko blagostanje.

Gavran je istaknuo da je pad cijena od 1,1 posto statistička varka koja se temelji na visokoj osnovici iz prethodnog razdoblja, dok su troškovi života i dalje nerealno visoki, a pravih sustavnih mjera i potpore domaćoj proizvodnji nema.

Rezultati potvrđuju da su mjere Federalnog ministarstva trgovine bile pravovremene i učinkovite. Ostvarili su glavni cilj – stabilizirali su cijene proizvoda od najveće važnosti za svakodnevni život građana, ublažili inflatorne pritiske i spriječili daljnje poskupljenje osnovnih životnih namirnica, hvale se u federalnoj Vladi.

– Ministarstvo trgovine inače živi u jednoj drugoj dimenziji gdje je zabrana rada nedjeljom genijalna i donosi blagodat svima, dok tzv. zaključavanje cijena magično ruši inflaciju (iako sam naziv kaže zaključavanje, a ne smanjenje cijena).

Dakle, nema smisla komentirati stvarnost kada je puno ljepše i lakše usporediti podatke od prije sto godina i onda mudro zaključiti da su od kamenog doba do danas svi mogući parametri bolji nego prije. Naravno, cijene se neće uspoređivati ​​s, recimo, razdobljem od prije pet godina kada su bile puno niže, ali će se naći neki kratki trenutak, iako su, primjerice, goriva privremeno pala, pa možete statično maštati da cijene generalno padaju… – ističe Gavran.

I dok u Federalnom resornom ministarstvu s ponosom ističu kako su njihove mjere opravdane, unatoč izazovima na međunarodnim tržištima i inflatornim pritiscima koji još uvijek postoje u Europi te da je inflacija u Federaciji BiH usporena na 3,9 posto, Gavran tvrdi da ozbiljne mjere nisu poduzete, pa nisu mogle ni dati rezultate.

– A one neozbiljne koje su poduzete, poput zaključavanja cijena prema listama želja trgovaca ili “ograničavanja” marži na razinu koja odgovara trgovcima i distributerima goriva, omogućuju enormno bogaćenje. Jedino lažno usporavanje inflacije koje imamo je u smislu da stopa postaje niža jer je osnovica viša pa cijene i dalje rastu, a statistički to izgleda blaže. Ili ovulacije cijena goriva privremeno dovode do statističkog usporavanja. Bitnih poboljšanja nema.

Cijene su i dalje nerealno visoke, troškovi života i dalje rastu, nadležni i dalje pričaju sami o sebi. Nitko ništa ne poduzima po pitanju robnih rezervi i rezervi goriva, kontrole cijena, podrške domaćoj proizvodnji, sankcioniranja zlouporaba tržišnog položaja i ekstraprofita… – zaključio je Gavran.

I dok globalni FAO indeks cijena hrane bilježi blagi pad zbog nižih cijena žitarica i šećera, građani Federacije BiH suočeni su s rekordnim troškovima života i cijenama hrane koje su jednake onima u EU, a često i više.

Vladinom mjerom “zaključavanja” cijena za 100 artikala u marketima pokušava se ublažiti pritisak, ali gubitke trgovci nadoknađuju poskupljenjem druge robe, pa sindikalna potrošačka košarica iznosi više od 3.430 KM.

Udruge potrošača i sindikati upozoravaju da su cijene hrane u Bosni i Hercegovini previsoke u odnosu na niske plaće, zbog čega je potrebna hitna reakcija nadležnih ministarstava.

Globalni indeks cijena hrane zabilježio je blagi pad u lipnju jer su niže cijene žitarica, šećera i mliječnih proizvoda ublažile rast cijena biljnog ulja i mesa.

Prema podacima Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), referentni indeks cijena hrane u lipnju 2026. u prosjeku je iznosio 130,3 boda. To je 0,3 posto manje nego u svibnju, ali ipak 2,2 posto više u odnosu na isto razdoblje lani.

FAO ističe da različita tržišta roba različito reagiraju na trenutne geopolitičke, valutne i klimatske okolnosti. U svjetlu rastuće globalne neizvjesnosti, transparentnost tržišta, pravovremene informacije i stabilni opskrbni lanci i dalje su ključni za sigurnost prehrambenih sustava.

I dok se čeka službeno lipanjsko izvješće Federalnog zavoda za statistiku, pogled na police i novčanike tržnica daje jasnu sliku stvarnosti na terenu.

Značajni ljetni mjesec donio je nastavak grčevite borbe s visokim troškovima života obilježene novim državnim mjerama s jedne strane i neumoljivim sezonskim poskupljenjima s druge strane.

Kao izravan odgovor na inflatorne pritiske koji su obilježili proljeće, Vlada FBiH je početkom lipnja odlučila proširiti listu artikala sa “zaključanim” cijenama na ukupno 100 proizvoda.

Veliki trgovački lanci dužni su na svojim policama osigurati barem jedan proizvod iz ključnih kategorija s fiksnom nižom cijenom.

Taj gospodarski štit obuhvaćao je osnovne životne namirnice poput kruha, brašna (tip 400 i 500), suncokretovog ulja, šećera te svježe piletine i jaja M klase.

Na popisu su i mliječni proizvodi (mlijeko, jogurt, svježi sir), ali i sezonsko povrće i voće – uključujući krumpir, crveni luk, mrkvu, rajčicu, jabuke i banane.

Svi ovi artikli u trgovinama nose prepoznatljivu oznaku “Locked Price” i predstavljaju jedinu sigurnu zonu za kućne budžete.

Iz Ministarstva trgovine FBiH ističu za Faktor da nemaju informaciju koliko je građana dobilo ovu odluku Vlade FBiH o zaključavanju cijena za 100 artikala, te da smatraju da građani koriste ovu mogućnost.

Iako službeni podaci za lipanj stižu tek u drugoj polovici srpnja, uvod u ljeto ponudio je optimistične statističke postotke koje je, nažalost, teško osjetiti u praksi.

Prema posljednjim dostupnim podacima za svibanj, zabilježen je pad općih potrošačkih cijena od 1,0 posto na mjesečnoj razini, dok je na razini BiH hrana zabilježila minimalan godišnji rast od 0,60 posto.

No, neslužbeni podaci udruga potrošača i sindikata pokazuju drugu stranu medalje. Sindikalna potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u FBiH ostala je na rekordno visokoj razini od preko 3.430 KM.

Od ovog iznosa gotovo polovina (oko 1.600 KM) odlazi isključivo na hranu.

S prosječnom federalnom plaćom od oko 1.700 KM radnička obitelj jedva može pokriti polovicu osnovnih mjesečnih troškova.

Dok su cijene 100 artikala na tržnicama strogo kontrolirane, trgovci su gubitke djelomično nadoknadili poskupljenjem luksuznije robe, slatkiša i delikatesa iz uvoza.

Istodobno, slobodno formiranje cijena na gradskim tržnicama za domaće ljetne proizvode koji nisu na Vladinoj listi i dalje diktira visok tempo trošenja novca.

Marin Bago, predsjednik Udruge potrošača “Natura” Mostar, ističe za Faktor da je Ministarstvo trgovine FBiH učinilo što je moglo, ali da “zaključane cijene” ne znače ništa bez angažmana ostalih ministarstava u Vladi FBiH koja moraju raditi na svim poljima kako bi građani u Federaciji BiH mogli preživjeti.

– Znate li da su cijene hrane u BiH gotovo identične onima u EU, a plaće radnika u FBiH i RS duplo niže. Ovdje je hrana skupa čak i strancima, pritom ne mislim na restorane, nego na trgovine. Imao sam priliku razgovarati s turistima i većina je rekla da je hrana preskupa – naglašava Bago.

Dodaje da se 80 posto hrane u BiH uvozi, te da cijene više ne ovise o trgovcima, već o raznim uvozničkim lobijima, što opet ukazuje na problem neuključenosti drugih ministarstava.

Ističe da se alarm davno upalio jer četveročlanoj obitelji u Federaciji BiH treba prosječna plaća samo za hranu.

– Vrijeme je da se i druga ministarstva u Vladi probude i učine nešto konkretno kada je u pitanju život i financije građana u FBiH – zaključio je Bago.

I dok globalni FAO indeks cijena hrane bilježi blagi pad zbog nižih cijena žitarica i šećera, građani Federacije BiH suočeni su s rekordnim troškovima života i cijenama hrane koje su jednake onima u EU, a često i više.

Vladinom mjerom “zaključavanja” cijena za 100 artikala u marketima pokušava se ublažiti pritisak, ali gubitke trgovci nadoknađuju poskupljenjem druge robe, pa sindikalna potrošačka košarica iznosi više od 3.430 KM.

Udruge potrošača i sindikati upozoravaju da su cijene hrane u Bosni i Hercegovini previsoke u odnosu na niske plaće, zbog čega je potrebna hitna reakcija nadležnih ministarstava.

Globalni indeks cijena hrane zabilježio je blagi pad u lipnju jer su niže cijene žitarica, šećera i mliječnih proizvoda ublažile rast cijena biljnog ulja i mesa.

Prema podacima Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), referentni indeks cijena hrane u lipnju 2026. u prosjeku je iznosio 130,3 boda. To je 0,3 posto manje nego u svibnju, ali ipak 2,2 posto više u odnosu na isto razdoblje lani.

FAO ističe da različita tržišta roba različito reagiraju na trenutne geopolitičke, valutne i klimatske okolnosti. U svjetlu rastuće globalne neizvjesnosti, transparentnost tržišta, pravovremene informacije i stabilni opskrbni lanci i dalje su ključni za sigurnost prehrambenih sustava.

I dok se čeka službeno lipanjsko izvješće Federalnog zavoda za statistiku, pogled na police i novčanike tržnica daje jasnu sliku stvarnosti na terenu.

Značajni ljetni mjesec donio je nastavak grčevite borbe s visokim troškovima života obilježene novim državnim mjerama s jedne strane i neumoljivim sezonskim poskupljenjima s druge strane.

Kao izravan odgovor na inflatorne pritiske koji su obilježili proljeće, Vlada FBiH je početkom lipnja odlučila proširiti listu artikala sa “zaključanim” cijenama na ukupno 100 proizvoda.

Veliki trgovački lanci dužni su na svojim policama osigurati barem jedan proizvod iz ključnih kategorija s fiksnom nižom cijenom.

Taj gospodarski štit obuhvaćao je osnovne životne namirnice poput kruha, brašna (tip 400 i 500), suncokretovog ulja, šećera te svježe piletine i jaja M klase.

Na popisu su i mliječni proizvodi (mlijeko, jogurt, svježi sir), ali i sezonsko povrće i voće – uključujući krumpir, crveni luk, mrkvu, rajčicu, jabuke i banane.

Svi ovi artikli u trgovinama nose prepoznatljivu oznaku “Locked Price” i predstavljaju jedinu sigurnu zonu za kućne budžete.

Iz Ministarstva trgovine FBiH ističu za Faktor da nemaju informaciju koliko je građana dobilo ovu odluku Vlade FBiH o zaključavanju cijena za 100 artikala, te da smatraju da građani koriste ovu mogućnost.

Iako službeni podaci za lipanj stižu tek u drugoj polovici srpnja, uvod u ljeto ponudio je optimistične statističke postotke koje je, nažalost, teško osjetiti u praksi.

Prema posljednjim dostupnim podacima za svibanj, zabilježen je pad općih potrošačkih cijena od 1,0 posto na mjesečnoj razini, dok je na razini BiH hrana zabilježila minimalan godišnji rast od 0,60 posto.

No, neslužbeni podaci udruga potrošača i sindikata pokazuju drugu stranu medalje. Sindikalna potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u FBiH ostala je na rekordno visokoj razini od preko 3.430 KM.

Od ovog iznosa gotovo polovina (oko 1.600 KM) odlazi isključivo na hranu.

S prosječnom federalnom plaćom od oko 1.700 KM radnička obitelj jedva može pokriti polovicu osnovnih mjesečnih troškova.

Dok su cijene 100 artikala na tržnicama strogo kontrolirane, trgovci su gubitke djelomično nadoknadili poskupljenjem luksuznije robe, slatkiša i delikatesa iz uvoza.

Istodobno, slobodno formiranje cijena na gradskim tržnicama za domaće ljetne proizvode koji nisu na Vladinoj listi i dalje diktira visok tempo trošenja novca.

Marin Bago, predsjednik Udruge potrošača “Natura” Mostar, ističe za Faktor da je Ministarstvo trgovine FBiH učinilo što je moglo, ali da “zaključane cijene” ne znače ništa bez angažmana ostalih ministarstava u Vladi FBiH koja moraju raditi na svim poljima kako bi građani u Federaciji BiH mogli preživjeti.

– Znate li da su cijene hrane u BiH gotovo identične onima u EU, a plaće radnika u FBiH i RS duplo niže. Ovdje je hrana skupa čak i strancima, pritom ne mislim na restorane, nego na trgovine. Imao sam priliku razgovarati s turistima i većina je rekla da je hrana preskupa – naglašava Bago.

Dodaje da se 80 posto hrane u BiH uvozi, te da cijene više ne ovise o trgovcima, već o raznim uvozničkim lobijima, što opet ukazuje na problem neuključenosti drugih ministarstava.

Ističe da se alarm davno upalio jer četveročlanoj obitelji u Federaciji BiH treba prosječna plaća samo za hranu.

– Vrijeme je da se i druga ministarstva u Vladi probude i učine nešto konkretno kada je u pitanju život i financije građana u FBiH – zaključio je Bago.

Iznos dnevnica za službena putovanja u Federaciji BiH od početka ove godine povećan je na 45 maraka, dok je u RS-u dnevnica i dalje 20 KM.

Visina dnevnice u iznosu od 20 KM određena je Odlukom Vlade o visini naknade za službeno putovanje u zemlji za zaposlene u RS-u, koja je, vjerovali ili ne, donesena 2010. godine kada je entitetski premijer bio Aleksandar Džombić.

Vlada Radovana Viškovića donijela je u lipnju 2021. novu odluku o visini naknade troškova službenog putovanja, ali tom odlukom nije promijenjena visina dnevnice, već samo način njezina izračuna.

Za razliku od Vlade RS-a, Vlada FBiH je u prosincu donijela odluku o povećanju dnevnica za službena putovanja u zemlji s 25 na 45 maraka, piše Kapital.ba.

– Nova tarifa vrijedi od 1. siječnja 2026. godine i predstavlja prvo veće povećanje nakon više od deset godina.

Povećanje ima za cilj uskladiti ovu naknadu sa stvarnim troškovima hrane, pića i ostalih sitnih izdataka na putu, koji su u posljednjem razdoblju značajno porasli – priopćeno je iz Vlade FBiH nakon donošenja ove odluke.

Generalni sekretar Saveza sindikata RS-a Danko Ružičić kaže da je Sindikat u rujnu prošle godine entitetskoj vladi uputio inicijativu za povećanje dnevnica, ali da nisu naišli na razumijevanje ministrice financija Zore Vidović.

– Ministar nam je rekao da ove godine neće biti povećanja dnevnica jer je za to potrebno previše novca. Smatramo da ona nije u pravu i da povećanje dnevnica ne iziskuje velika sredstva – kaže Ružičić.

Dodaje da je neodrživo da dnevnica ostane na razini od 20 maraka.

– Zamislite službenog vozača koji treba tri puta jesti za 20 KM?! To nije mogao učiniti ni kada je ta odluka donesena, a kamoli danas i zato bi pod hitno trebalo povećati iznos dnevnice – kaže Ružičić, dodajući da je dnevnica za zaposlene u institucijama BiH 40 KM.

Bruto proizvodnja električne energije u Federaciji Bosne i Hercegovine u travnju 2026. godine iznosila je 534 GWh, dok je u istom mjesecu 2025. godine iznosila 589 GWh.

U ukupnoj bruto proizvodnji električne energije hidroelektrane su sudjelovale s 44,0 posto, termoelektrane s 44,2 posto, a vjetroelektrane s 11,8 posto.

Proizvodnja mrkog ugljena u FBiH u travnju 2026. godine iznosila je 228.343 t, dok je u istom mjesecu 2025. godine proizvodnja iznosila 287.615 t.

Proizvodnja lignita u FBiH u travnju 2026. godine iznosila je 88.297 t, au istom mjesecu 2025. godine 124.116 t.

U travnju ove godine u FBiH nije bilo proizvodnje koksa, au travnju 2025. godine proizvedeno je 27.846 tona.

Uvoz naftnih derivata u travnju 2026. godine iznosi 103.118 t, au istom mjesecu 2025. godine 109.557 t. Od ukupnog uvoza u travnju je uvezeno 75,5 posto dizelskog goriva, 12,1 posto bezolovnog motornog benzina, 2,4 posto lož ulja i ekstra lakog loživog ulja te 10,0 posto ostalih derivata, pokazuju podaci Federalnog zavoda za statistiku.

Kritika ustavnog poretka dogovorenog u Daytonu, koji se u krugovima protivnika Alije Izetbegovića koristi kao ultimativni dokaz kapitulacije njegove politike, pati od suštinskog nerazumijevanja vremena i okolnosti.

Takvi stavovi potpuno apstrahiraju tadašnji stvarni omjer vojnih snaga i geopolitičkog okruženja u kojemu je primarni cilj bio puki biološki i državni opstanak. Istovremeno, svjesno se gura u zaborav destruktivna uloga tadašnje bošnjačke ljevice s početka proljeća 1992. godine, kada se lomila sudbina zemlje.

U jeku priprema za otvorenu agresiju na međunarodno priznatu državu, oporbeni SDP, vođen frustracijom zbog gubitka vlasti i ideološkom rigidnošću, pokrenuo je procese koji su imali obrise klasičnog državnog udara.

Izjednačavajući Izetbegovića i Karadžića pod zajedničkim nazivnikom “nacionalisti”, ljevica je primijenila recepte ulične smjene vlasti viđene u Beogradu.

Manipulirajući sentimentalnim jugoslavenskim refleksima i parolama, a pod (ne)vidljivom režijom beogradskih obavještajnih službi, organizirali su masovne prosvjede ispred Skupštine Republike u Sarajevu na same dane proglašenja neovisnosti, 5. i 6. travnja 1992. godine.

Dok su malobrojni branitelji i redarstvene snage na periferiji grada pružale prvi otpor jugoslavensko-srpskom agresoru, obrazovana masa provalila je u državne institucije tražeći smjenu jedine legalne vlasti koja je uopće pokušavala organizirati obranu.

Preuzimanje odgovornosti za državu tada je bilo povijesno opterećenje, a ne privilegija, što je oporba odbijala razumjeti, birajući avanturizam kroz stvaranje paralelnih, nacionalnih odbora.

Taj nedostatak političkog realizma živi i danas kroz takozvanu građansku političku optiku. Prigovori da Alija Izetbegović nikada nije definirao apsolutnu bošnjačku viziju Bosne i Hercegovine zapravo su promašili bit, jer ovaj potez odražava njegov državnički pragmatizam. Bio je svjestan povijesne realnosti tronacionalnog karaktera zemlje, činjenice koju salonske teorije o građanskom društvu ne mogu izbrisati. Rješenje je vidio isključivo u konsenzusu i pregovorima legitimnih predstavnika triju naroda.

Zaokružene i krute ideje o uređenju zemlje postojale su samo kod onih koji su je htjeli silom podijeliti i kod onih krugova u Sarajevu koji i danas promiču iluziju nenarodnosti kao jedini spas. Jedini opipljivi rezultat ovakvog djelovanja je stvaranje lažne slike o navodnoj bošnjačkoj dominaciji, što dugoročno potkopava i slabi pregovaračku poziciju Sarajeva u ustavnim reformama.

Da se matrica optužbi za “veleizdaju” i političko mešetarenje ponavlja, pokazala je i javna polemika koju je izazvao osvrt na bivšeg američkog veleposlanika Michaela Murphyja.

Njegov komentar o situaciji u BiH, napisan u jeku američkih unutarstranačkih obračuna pred izbore u kojima se svaki prostor koristi za diskreditaciju aktualne vlasti, izazvao je pozornost zbog teze da bi Bakir Izetbegović mogao živjeti s podjelom BiH, pod uvjetom da njegov dio bude veličine Slovenije. Iako Murphy to nije odlučno tvrdio, politički izdanci u BiH oličeni u “trojci” odmah su krenuli u agresivnu ofenzivu.

Međutim, stvarna pozadina i kontinuitet američke politike govore upravo suprotno. 2020. godine, uz podršku tadašnjeg američkog veleposlanika (republikanca) Erica Nelsona, dogovorom HDZ-a i SDA deblokiran je politički proces u Mostaru. Taj mostarski scenarij zamišljen je kao pragmatična nadogradnja Washingtonskog sporazuma, modela cijele Federacije koji poštuje nacionalno-etničku sudbinu zemlje, ali ne zanemaruje ni građansko načelo. Bila je to jasna, realpolitička odluka američke diplomacije da usavrši vlastiti proizvod na terenu.

Dolaskom pregovarača Matthewa Palmera, u svojevrsnom diplomatskom vakuumu dok je Nelson odlazio, a Murphy tek trebao preuzeti dužnost, taj je pristup doživio radikalizaciju. Palmer je u Neumu djelovao u siječnju 2022. s pozicije apsolutnog šefa na terenu, s izravnim mandatom Bidenove administracije da dovrši pitanje Izbornog zakona prije raspisivanja izbora.

Pritisak koji je iza zatvorenih vrata vršio na Bakira Izetbegovića bio je brutalan. Rečenica u kojoj ga podsjeća na oca kao utemeljitelja države i upozorava ga da ne dopusti da bude kriv za njezino uništenje bila je vrhunac psihičke ucjene.

Palmer je ultimativno zatražio od Izetbegovića da prihvati “izborni model” koji bi matematičkim inženjeringom kantonizacije neizravno uveo 3. izbornu jedinicu i HDZ-u zajamčio vječni kontrolni paket u Predsjedništvu BiH. Palmer je to obrazložio obećanjem da će zauzvrat Dragan Čović pristati na smanjenje ovlasti Doma naroda FBiH. Naravno, radilo se o diplomatskom kiksu, teško je bilo očekivati ​​da će Čović svojom voljom razvlastiti Dom naroda, instituciju u kojoj je koncentrirana sva stvarna politička moć i poluge za ucjene.

Znakovito je da su se ubrzo nakon toga u američkom registru FARA pojavili službeni dokumenti prema kojima je Privredna komora Srbije isplatila milijune dolara lobističkoj kući Yorktown Solutions, a kao njihov ključni kontakt u upravi naveden je Matthew Palmer. U takvom odnosu snaga, gdje su se interesi srpskih lobista – zaštita pozicije Republike Srpske i očuvanje saveza Dodik-Čović – poklopili s Palmerovom ishitrenošću, najslabiji faktor je morao platiti cijenu, a to je bošnjački faktor.

Dok su se pregovori vodili u Neumu od 27. do 30. siječnja 2022., čelnici Naše stranke i SDP-a cijeli su proces pratili iz udobnosti jedne od sarajevskih televizija Kotlin, glumeći beskompromisne branitelje nedjeljive Bosne i svakih 30 minuta plasirajući dramatične vijesti o tome kako je Bakir prodao državu. Najveći paradoks i političku nesmotrenost pokazala je stranka Narod i pravda, čije je izaslanstvo aktivno sjelo za pregovarački stol u Neumu, da bi se nakon Murphayevog osvrta brzo uključilo u nečasnu medijsku kampanju optužbi za veleizdaju, opravši ruke od vlastitog sudjelovanja.

Danas, kada ti isti akteri formiraju vladu i s visine dijele lekcije o državotvornosti, jasno se vidi domet njihovog “građanskog” i stručnog upravljanja. Možda bi umjesto neumorne obrane zemlje od fiktivne veleizdaje i bavljenja visokom geopolitikom preko društvenih mreža bilo produktivnije elementarne stvari rješavati u vlastitom dvorištu.

U trenutku kada nas brane od navodne veleizdaje, u glavnom gradu se ruši krov na Skenderiji, ulice plave pod vodom na prvu veću kišu, a žice za trolejbus padaju po cestama. Haman da je puno lakše glumiti patriotizam pred kamerama sarajevske televizije nego upravljati tramvajima i komunalnim poduzećima, ostavljajući iza sebe gradsku infrastrukturu u stanju koje neodoljivo podsjeća na njihovu političku ozbiljnost.

Autor ovih redaka, istini za volju, u slučaju vlastitog političkog angažmana svojedobno je imao iskrenu namjeru angažirati kadrove Naše stranke kao komunalne savjetnike, vjerujući u njihovu proklamiranu operativnost na mikrorazini. No, aktualna zbivanja u našoj sarajevskoj metropolitanskoj sredini potpuno su ga obeshrabrila u toj namjeri. No, njihovo današnje djelovanje može poslužiti još jednoj svrsi, kao trajni, ranozorni podsjetnik i školski primjer kako se nikako ne smije upravljati javnim poslovima. I da, to se ne odnosi samo na Našu stranku, nego i na ostatak grupe.

Na samom kraju ostaje jedno ključno, duboko provokativno pitanje. Je li uopće moguće zamisliti da SDA, u slučaju neke izborne pobjede i matematičke nužde, ide u koaliciju s onim strankama čiji su je predstavnici javno i bezrezervno proglasili veleizdajnikom?

Mnogi radnici u Federaciji BiH nisu sigurni hoće li dobiti otpremnine kada odu u mirovinu.

Budući da Opći kolektivni ugovor ne postoji godinama, njihovo pravo ovisi o granskim ugovorima i aktima poduzeća. U ovom tekstu pokušat ćemo dati informacije kako provjeriti stanje i izračunati omjer te napisati što zakon kaže.

Zakon o radu u Federaciji BiH nije do kraja jasan, pa je odluka o otpremninama pri odlasku u mirovinu u ovom entitetu prepuštena sindikatima i poslodavcima.

Naime, ako pojedina grana/sektor ima potpisan kolektivni ugovor te je utvrđeno da su poslodavci u toj grani dužni isplatiti otpremninu radnicima koji su stekli uvjete za mirovinu ili ako je poslodavac svojim pravilnikom predvidio isplatu otpremnine.

Podsjetimo, radnici na području Federacije BiH od 2017. godine nemaju potpisan Opći kolektivni ugovor, jer je prethodni potpisan 2016. godine prestao važiti godinu dana kasnije.

Otpremnine su jedno od pitanja u kojima poslodavci često nisu sigurni što je radnopravna obveza, a što porezni tretman.

Kratak odgovor glasi: otpremnine u Federaciji BiH mogu biti neoporezive, ali samo ako se isplaćuju pod propisanim uvjetima i do propisanog iznosa.

Ako se isplati više od neoporezivog limita, razlika se smatra oporezivim dohotkom zaposlenika.

Prema Zakonu o radu FBiH, radnik ima pravo na otpremninu ako je s poslodavcem sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme i ako mu poslodavac otkaže ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada.

Izuzetak su slučajevi kada se ugovor o radu otkazuje zbog povrede obveza iz radnog odnosa ili neispunjavanja obveza iz ugovora o radu od strane radnika.

Visina otpremnine utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

No, Zakonom je propisano da otpremnina ne može biti manja od jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

Također, otpremnina ne može biti veća od šest prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Tako kaže član 111. Zakona o radu u FBiH.

Prema Pravilniku o primjeni Zakona o porezu na dohodak, otpremnina u slučaju otkaza ugovora o radu ne oporezuje se porezom na dohodak ako se isplaćuje do iznosa koji odgovara 70 posto prosječne mjesečne plaće u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca koji isplaćuje otpremninu.

To znači da je potrebno utvrditi prosječnu mjesečnu plaću radnika u posljednja tri mjeseca, broj navršenih godina rada kod poslodavca, visinu otpremnine koja se isplaćuje te prelazi li isplaćeni iznos neoporezivi limit.

Radnik je kod poslodavca proveo šest navršenih godina. Prosječna mjesečna plaća u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora iznosi 1.500 KM.

Neoporezivi limit izračunava se na sljedeći način:

1.500 KM × 70% = 1.050 KM po godini rada

1.050 KM × 6 godina = 6.300 KM

U ovom primjeru otpremnine do 6.300 KM mogu biti neoporezive uz ispunjenje drugih zakonskih uvjeta.

Ako poslodavac uplati 7.000 KM, onda je 6.300 KM neoporezivi dio, dok se preostalih 700 KM smatra oporezivim dohotkom i podliježe obračunu poreza na dohodak.

Odluke Vlade Federacije BiH da odbiju zahtjeve turističkih općina i gradova za rad nedjeljom otvaraju ozbiljna pitanja o dosljednosti i ekonomskim učincima Zakona o unutarnjoj trgovini u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Dok neke sredine poput Orašja imaju iznimku, druge – uključujući Neum kao jedini bh. pristup moru – takva mogućnost je uskraćena, što dodatno jača percepciju selektivne primjene zakona.

Orašje je jedina lokalna zajednica u Federaciji BiH koja je izuzeta od pravila neradne nedjelje, što ga izdvaja od ostalih općina i gradova.

Ovakva odluka izazvala je brojne reakcije jer se smatra da se njome krši ravnopravan tretman gospodarskih subjekata u cijeloj zemlji.

Mnogi ističu kako je nepravedno da neki radnici imaju slobodnu nedjelju, dok drugi u Orašju nastavljaju raditi bez istih ograničenja.

Ta razlika stvara i određenu ekonomsku nejednakost, posebice u sektoru trgovine.

U praksi zabrana rada nedjeljom nije smanjila potražnju, već je dovela do njezinog preusmjeravanja – prvenstveno na dragstere i druge modele koji zaobilaze ograničenja.

Time se, umjesto zaštite radnika i uređenja tržišta, otvara prostor za skuplje ponude, duže radno vrijeme i dodatni pritisak na zaposlenike.

Bez fleksibilnijeg pristupa i jasnih kriterija, zakon sve više djeluje kao administrativna mjera koja ne prati stvarne potrebe tržišta.

Turistička sezona je pred vratima, a čelnici općina i gradova u kojima je turizam najveća gospodarska grana ponovno su u problemu jer trgovine nedjeljom ne rade, a turista će, posebice vikendom, biti sve više.

Da Vlada Federacije BiH ovim jednostavno neće i ne želi da se „bavi“, najjasnije pokazuje posljednja odluka kojom se odbija zahtjev općina Stari Grad Sarajevo, Drvar, Tešanj, Ustikolina, Velika Kladuša i Sapna te gradova Visoko i Konjic za izuzeće od primjene odredaba članka 18. Zakona o unutarnjoj trgovini, odnosno ukidanje neradna nedjelja na isti način kako je odmah na početku odobrena Orašju.

Vlada FBiH ovu je odluku donijela prošlog mjeseca na jednoj od svojih sjednica, inače telefonskih.

Prethodno su odbijenicu dobile Jablanica i općina Neum, koja jedina ima izlaz na more u BiH.

Predlagatelj je obrazložio da temeljem dostavljenih podataka općina i gradova nisu ispunjeni ključni objektivni kriteriji za izuzeće od primjene ovog članka zakona propisani uredbom.

Odlukama je propisano da općinska i gradska vijeća imaju pravo podnijeti novi prijedlog tek nakon proteka šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovih odluka.

Kako obrazlaže predlagatelj, člankom 18. stavcima (1), (2) i (3) Zakona o unutarnjoj trgovini propisano je da radno vrijeme prodajnih objekata utvrđuje trgovac na malo u razdoblju od ponedjeljka do subote, u ukupnom trajanju do 90 sati tjedno, koje trgovac samostalno raspoređuje, kao i da prodajni objekti ne rade nedjeljom i blagdanom.

Dragan Jurković, načelnik Općine Neum, kaže za Faktor da su pokušali ishoditi izuzeće, ali Vlada FBiH to nije odobrila.

– Sezona je pred vratima. Lani smo imali gubitke, a ove će godine biti teško – ističe Jurković, dodajući da bi zakon trebao biti jednak za sve, no u ovom slučaju to nije slučaj.

Naglašava da je očekivao više pažnje Vlade FBiH, te da nije dobra procjena da se ništa nije izgubilo zbog neradne nedjelje, jer su cijene proizvoda više, pa se čini da je i učinak isti.

Iz Uprave grada Konjica za Faktor kažu da zbog svog specifičnog geografskog položaja na putu koji povezuje Sarajevo i Mostar, predstavlja značajno tranzitno i turističko područje u Federaciji BiH. Intenzitet cestovnog prometa, kao i kontinuirani rast turističkih posjeta, nameću potrebu stalno dostupnih uslužnih i trgovačkih sadržaja.

– Grad Konjic je, sukladno Federalnoj uredbi, putem Federalnog ministarstva trgovine uputio zahtjev za izuzeće od neradne nedjelje Vladi Federacije BiH. Na sjednici Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u ožujku 2026. godine odbijen je zahtjev Grada Konjica.

Grad Konjic ima pravo šest mjeseci nakon stupanja na snagu Odluke o odbijanju zahtjeva za oslobađanje od neradne nedjelje ponovno podnijeti zahtjev Vladi FBiH – kažu u Upravi grada Konjica i dodaju da ne mogu ništa promijeniti, jer je to u nadležnosti Vlade FBiH.

Devet registriranih kladionica u Federaciji BiH lani je imalo prihod od 195 milijuna maraka, a više od polovice ukupnog prihoda ostvarila je samo jedna kladionica, otkriva Kapital.

Uvjerljivo najuspješnija kladionica je Premier World Sport iz Čitluka, koja je uprihodovala više od 105 milijuna KM i ostvarila dobit od gotovo 50 milijuna KM.

Prema službenim financijskim podacima, ova kladionica je praktički jedina ozbiljno profitirala, jer je nakon prošlogodišnjih 49,6 milijuna, slijedi kladionica Bet-live iz Viteza, koja je s ukupnim prihodom od 19,7 milijuna KM zaradila nešto više od dva milijuna KM.

Nešto veći prihod od Bet-livea, ali manju dobit iskazala je kladionica Formula iz Posušja koja je imala prihod od 21,8 milijuna i dobit od oko 1,7 milijuna KM.

Zanimljivo je da je samo kladionica Petica plus iz Viteza s prihodom manjim od 11 milijuna imala dobit nešto veću od milijun maraka, dok je dobit ostalih kladionica zanemariva, pogotovo u odnosu na Premier.

Zanimljivo je da je kladionica Mozzart BH play iz Sarajeva uprihodovala 2,8 milijuna KM i iskazala poslovni gubitak od čak 4,7 milijuna KM.

Ova kladionica već godinama iskazuje milijunske gubitke u poslovanju, ali je zato Mozzart BH play casino, koji je registriran na istoj adresi kao i istoimena kladionica, u posljednje dvije godine imao dobit od 2,6 milijuna maraka.

Kladionica Sport plus iz Novog Travnika lani je imala prihod od 16,4 milijuna maraka i poslovni gubitak od 234.000 KM, dok je Sport plus win također iz Novog Travnika sa 6,2 milijuna prihoda iskazao dobit od mizernih 9.300 KM.

Sličan rezultat imala je i VIP kladionica iz Ljubuškog koja je zaradila sedam milijuna KM i imala dobit od samo 8.500 KM.

Williams-kladionica sa sjedištem u Širokom Brijegu lani je imala prihod od 6,3 milijuna i dobit od 108.000 KM.

Prethodnih godina ova kladionica je poslovala negativno, za razliku od istoimene kladionice sa sjedištem u Banjoj Luci, koja je posljednjih godina iskazivala godišnju dobit veću od 25 milijuna maraka.

Kada je riječ o ostalim priređivačima igara na sreću, casino HIT Coloseum iz Sarajeva lani je imao promet od 16,3 milijuna i dobit od 3,9 milijuna KM.

Iako predstavljana kao pobjeda za radnička prava, neradna nedjelja u Federaciji BiH od studenoga 2024. godine nije ispunila očekivanja vlasti, a rigidna zabrana natjerala je lokalne zajednice i male poduzetnike da snose ekonomske posljedice.

Zbog odbijanja inicijativa o radu OPG-ova i neopravdanog odbijanja izuzeća za turistička središta poput Visokog, Sarajeva, odnosno Baščaršije, Mostara i Neuma, promet se odlijeva prema drugim bh. entiteta i na benzinske crpke, dok domaći trgovci isplate.

Mijenjaju se navike kupaca, ali i poslovanje trgovačkih centara.

Dok radnici slave svoje pravo na godišnji odmor, nadležni balansiraju između zakona i potreba turističkih središta.

Iako je prije nekoliko mjeseci Federalno ministarstvo trgovine razmatralo inicijativu kojom bi se uvela važna izmjena zakona o neradnoj nedjelji u trgovini, sve je ostalo samo “mrtvo slovo na papiru”.

Ključna ideja ovog prijedloga bila je omogućiti rad nedjeljom isključivo malim, samostalnim trgovinama (obiteljskim obrtima), uz jedan strogi uvjet, a to je da nedjeljom radi vlasnik, a ne zaposlenik.

No, iz Ministarstva trgovine FBiH kazali su za Faktor da od tog prijedloga nema ništa, jer on nije ni stigao do Vlade Federacije BiH.

– Neradna nedjelja definitivno ostaje na snazi ​​kao i do sada, au petak će Ministarstvo imati sastanak sa sindikatom, tu se ništa neće promijeniti – rekli su iz resornog ministarstva.

Zakon je vrlo jasan o tome tko mora držati vrata zaključana.

Većina prodajnih objekata u Federaciji BiH ne smije raditi nedjeljom, što se prije svega odnosi na velike trgovačke centre, supermarkete, manje kvartovske trgovine mješovitom robom, kao i trgovine odjećom, opremom i namještajem.

Sindikat Federacije BiH najglasniji je zagovornik prava na slobodnu radnu nedjelju, Vlada Federacije BiH se, kako ekonomisti stalno ističu, “preračunala”, sada će teško nešto promijeniti jer sindikat to neće dopustiti.

Prema stavu Sindkata, radnici u trgovini su godinama iscrpljeni, a neradna nedjelja je ključni korak ka očuvanju radne snage koja sve više napušta zemlju.

Najviše trpe mali trgovci, jer kako su i sami više puta izjavili, zbog neradne nedjelje gube veliki promet.

I poslodavci su bili podijeljeni jer im je glavni argument bio strah od gubitka prometa u korist benzinskih pumpi ili trgovina u entitetu RS gdje zabrana ne važi univerzalno.

Poslodavci u turističkim regijama i dalje inzistiraju na većoj fleksibilnosti, tvrdeći da se tijekom ljetne sezone i godišnjih odmora gube značajni prihodi koje strani turisti ostavljaju u trgovačkim centrima.

Rad smiju drogerije i objekti koji su registrirani za 24-satni rad, pa je takvih trgovina u posljednje vrijeme sve više.

Najveći izazov novom zakonu predstavljale su općine koje žive od turizma, iako je veliki broj općina i gradova u Federaciji tražio izuzeće, Vlada FBiH i Ministarstvo to nisu odobrili, pa je Orašje i dalje jedina općina u Federaciji BiH koja je izuzeta od pravila nerada nedjeljom.

Sarajevo, Konjic, Mostar, Visoko, Neum, nisu bili izuzeti.

Za one koji se odluče oglušiti o pravila, inspekcije su na terenu, a propisane kazne za pravna lica dosežu i 15.000 KM.

I dok Federacija BiH polako usvaja ovaj novi društveni standard, situacija u Republici Srpskoj ostaje neujednačena, jer odluku o radnom vremenu i dalje donosi svaka lokalna zajednica zasebno.