Članovi obitelji žrtava genocida i brojni građani okupili su se u petak na stratištu Godinjske bare u Trnovu, tridesetak kilometara od Sarajeva, mjestu gdje su prije točno 31 godinu pripadnici zloglasne srpske postrojbe “Škorpioni” hicima u leđa strijeljali šest Bošnjaka iz Srebrenice, od kojih je najmlađi imao 16 godina.

Članovi porodica i predstavnici Organizacionog odbora za obilježavanje genocida u Srebrenici, brojni Srebreničani i mještani obišli su mjesto stradanja, gdje ni nakon više od tri decenije nema spomen obilježja, gdje je položeno cvijeće, proučavani odlomci iz Kur’ana. Održan je i kratki historijski čas uz podsjećanje na stradanja Bošnjaka.

Šestoricu Bošnjaka, dječaka i muškaraca iz Srebrenice, svirepo su ubili hicima s leđa pripadnici srpske jedinice “Škorpioni” u julu 1995. godine u Trnovu. Ubijeni su Safet Fejzić (17), Azmir Alispahić (16), Sidik Salkić (36), Smail Ibrahimović (35), Dino Salihović (18) i Juso Delić (25).

Među okupljenima danas na lokalitetu Godinjske bare bio je i Sejdalija Delić, brat ubijenog Juse Delića, koji je u vrijeme ubistva imao 25 ​​godina. Kazao je kako obitelj već 31 godinu dolazi na mjesto zločina pokloniti se nevinim žrtvama.

– Evo, nakon 31 godine dolazimo ovdje da proučimo Fatihu i odamo počast ovim nedužnim mladićima koji su mučeni i ubijeni na monstruozan i zvjerski način – kazao je Delić.

Prisjetio se trenutka kada je prvi put gledao snimku pogubljenja, rekavši da zbog težine zločina nije mogao prepoznati vlastitog brata.

– Kad sam prvi put pogledao taj video, bio sam skamenjen. Zamišljao sam sebe među tim momcima, jer sam i sam to prošao. Izašao sam na slobodno područje nakon više od dva mjeseca lutanja. Gledao sam taj video i zamišljao da sam mogao biti na njihovom mjestu – rekao je.

Dodao je da je identitet njegovog brata potvrđen tek nakon DNK analize.

– Nisam ga mogao prepoznati, a možda je i bolje da nisam. Tek je DNK analiza potvrdila da je među ubijenima i moj brat. Kasnije smo po majici koju je imao na sebi definitivno utvrdili da je to on – rekao je Delić.

Istaknuo je kako ga posebno boli što ni tri desetljeća nakon zločina na Godinjskim barama nema dostojnog spomen obilježja.

– Nakon 31 godinu nemamo ni spomen ploču na ovom mjestu. Nemam riječi za to. Svijet nas je izdao. Srebrenica je bila zaštićena zona, a kada je trebala pasti, ostali smo sami. Danas se opet priča o raznim podjelama, o nekom trećem entitetu i sve se to toleriše – kazao je.

Govoreći o pripadnicima jedinice “Škorpioni” i samom zločinu, Delić je rekao da ljudi koji ubijaju zarobljene i vezane civile ne mogu biti heroji.

– Oni nisu heroji, oni su kukavice. Heroj nije onaj tko puca u leđa čovjeku vezanih ruku. Riječ je o ubojicama koje su činile zločine cijeli rat – kazao je.

Predsjednica Udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa” Munira Subašić kazala je da je najveća tuga što mjesto zločina ni danas nije obilježeno.

– Žao mi je što ovdje nemamo znak jer ono što se zabilježi ne zaboravlja se. Danas više nije pitanje gdje ćemo, jer skoro svako mjesto u BiH ima grobnicu – kazala je Subašić.

Kazala je da je svako mjesto u BiH, a posebno na području entiteta Republika Srpska, natopljeno krvlju nevinih ljudi, te dodala da se ponekad boji hodati po kostima nečijeg djeteta.

Pozvala je majke svih nacionalnosti na ujedinjenje u osudi zločina i očuvanju istine.

– Iz ljubavi rađamo djecu i iz ljubavi ih moramo odgajati i tražiti. Zato pozivam sve majke svijeta, a posebno majke Bosne i Hercegovine da se ujedinimo, osudimo zlo i sve što se dogodilo. Pozivam mlade da uče i pišu, jer ono što ostane zapisano neće se zaboraviti – rekla je.

Subašić je također apelirala na obitelji koje su pronašle posmrtne ostatke svojih najmilijih da daju suglasnost za njihov ukop.

– Svaki čovjek kad se rodi ima pravo na svoj žig. Koliko je velika razlika između živih i mrtvih, još je veća razlika između mrtvih i nestalih. Mrtvima je mjesto, a nestalima kao da ih nije ni bilo – rekla je.

Zločin nad šest civila bošnjačke nacionalnosti kamerom su snimili pripadnici “Škorpiona”. Tijekom suđenja Slobodanu Miloševiću 2005. godine objavljena je snimka strijeljanja nakon čega je obišla svijet.

Na snimku se vidi kako nekoliko pripadnika “Škorpiona”, od kojih neki imaju crvene beretke na glavama, iz kamiona izvode šest vezanih civila. Uz pogrdne riječi i uvrede odvode ih u šumu, a potom na čistini pojedinačnim rafalima i rafalima s leđa ubijaju četvoricu.

Počinitelji su zatim iz neposredne blizine pucali u glavu žrtvama na tlu. Preostala dvojica zarobljenika bili su prisiljeni nositi tijela, a zatim su ih “Škorpioni” ubili i u obližnjoj polurazrušenoj kući.

Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove u Haagu osudio je u svibnju 2023. bivše čelnike Službe državne sigurnosti (SDB) Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića na po 15 godina zatvora za udruženi zločinački pothvat u šest općina u BiH, uključujući i zločin u Trnovu.

Osim toga, presudom Višeg suda u Beogradu iz 2007. godine četvorica bivših pripadnika paravojne postrojbe “Škorpioni” – Slobodan Medić, Branislav Medić, Pero Petrašević i Aleksandar Medić – osuđeni su na ukupno 53 godine zatvora za ubojstva Srebreničana počinjena kod Trnova.

U Hrvatskoj su bivši pripadnici “Škorpiona” Milorad Momić i Slobodan Davidović osuđeni na po 15 godina zatvora za zločin kod Trnova.

U sakralnom prostoru Memorijalnog centra Srebrenica u Potočarima jutros je, po nalogu Tužilaštva BiH, počela sedamnaesta kolektivna reekshumacija.

– U naredna četiri dana, do 17. jula, otvorit ćemo 48 mezara, kako bismo ranije ukopanim žrtvama genocida iz jula 1995. godine pribrojali i posmrtne ostatke koji su pronađeni i identificirani tek nakon ukopa – kazala je glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Emza Fazlić.

Dodala je da će u procesu reasocijacije skeletnih ostataka u velikom broju slučajeva sudjelovati i obitelji žrtava.

– Do sada smo tijekom 16 kolektivnih reekshumacija ponovno otvorili grobna mjesta za više od 1.220 žrtava genocida – kazao je Fazlić.

Prema njezinim riječima, do sada je 70 žrtava moralo biti ekshumirano dva puta kako bi se dodale kasnije pronađene kosti, a grobovi dviju žrtava ekshumirani su tri puta.

Ističe da ove reekshumacije nisu samo tehnički proces, već su neoboriv i materijalni dokaz monstruoznog pokušaja počinitelja genocida da prikriju tragove svog nedjela.

– Bagerima i strojevima kidali su tijela iz primarnih grobnica, prebacivali ih na sasvim druge lokacije, stvarajući mrežu sekundarnih i tercijarnih grobnica. Naša je sudbina da danas, dio po dio, sastavljamo kostur jedne žrtve s nekada kilometrima udaljenih lokacija, svjedočeći istinu koja se ne može sakriti niti sakriti – rekao je Fazlić.

Kako je ranije navela, Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine nastavlja potragu za blizu 900 žrtava genocida, kao i za preostalim žrtvama čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio je kao neutemeljenu apelaciju Srećka Aćimovića, osuđenog za pomaganje u genocidu u Srebrenici, jer nije utvrđeno da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

Aćimović je podnio žalbu Ustavnom sudu smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje te da je u presudama izostala savjesna i pažljiva ocjena dokaza koji ga terete, kao i onih koji su mu išli u korist.

– Ustavni sud primjećuje da u obrazloženju osporenog prvostupanjskog rješenja nije izostala pomna i savjesna ocjena svih dokaza koji su provedeni tijekom postupka. Sud BiH je detaljno obrazložio i obrazložio zašto prihvaća ili ne prihvaća kao vjerodostojne dokaze koje su predložili Tužiteljstvo i apelant (…) Ustavni sud primjećuje da su u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja sadržani svi apelantovi prigovori koje je isticao u postupku pred redovnim sudovima, a koje je ponovio u apelaciji – navodi se u odluci Ustavnog suda.

Ustavni sud, kako se navodi, primjećuje da iz presuda proizlazi da krivnja nije utvrđena samo na temelju iskaza zaštićenih svjedoka SA-1 i SA-5, već su uzeti u obzir i iskazi drugih svjedoka koji su govorili o odlučnim činjenicama.

– Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje (…) Apelaciono vijeće je dalo logična i uvjerljiva obrazloženja da je dokazano da je apelant kao pomagač počinio krivično djelo genocid – zaključeno je u odluci, te se dodaje da iz presuda ne proizlazi ništa što bi ukazivalo na to da je Sud BiH sumnjao u postojanje bilo koje činjenice koja je obilježje kaznenog djela.

Aćimović je u žalbi naveo da ni prvostupanjsko ni Apelaciono vijeće Suda BiH nisu detaljno i uvjerljivo obrazložili zašto smatraju da iskazi svjedoka, nalazi i mišljenja vojnih vještaka, te materijalni dokazi nisu dovoljni za dovođenje u sumnju jedinog dokaza protiv njega – iskaza SA-1 i iskaza SA-5, prenosi Detektor.

Aćimović smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog nemogućnosti unakrsnog ispitivanja zaštićenog svjedoka SA-5, te uvrštavanja iskaza tog svjedoka. On je na 11 stranica postavljao pitanja kojima diskreditira iskaz tog svjedoka, ali tu okolnost, kako navodi u žalbi, Sud nije cijenio prilikom donošenja zaključka o vjerodostojnosti iskaza svjedoka SA-5 koji je uvršten u spis.

Aćimović navodi da je na njegovu štetu pogrešno utvrđen broj zarobljenika koji su odvedeni iz fiskulturne sale škole u Roćeviću i ubijeni na obali Drine u Kozluku. Ističe da je u optužnici navedeno 1.040 osoba, a u presudi “818” osoba.

Aćimović je osuđen na sedam godina zatvora zbog genocida počinjenih nad Bošnjacima iz Srebrenice. On je ranije podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH za privremenu mjeru prekida izdržavanja kazne zatvora, koja je odbijen kao neosnovan.

Odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

“Danas u Potočarima postoji jedan nišan, manji od ostalih. Na njemu piše Fatima Muhić. Pod njim ne leži samo dijete, nego cijela jedna porodica koja je tu trebala nastaviti živjeti…”

Ovo je citat iz priče o genocidu u Srebrenici koju je napisao dvanaestogodišnji Ajnur Ibrahimović, učenik sedmog razreda Osnovne škole “Centar” iz Tuzle.

Ajnur kaže da je inspiraciju za priču dobio iz saznanja o Srebrenici, za koju ga vežu majka Asmira i otac Meldin, djeca žrtava genocida 1995. godine.

– U izboru za priču bile su tri teme. Odabrao sam 30 godina od genocida u Srebrenici jer onoliko koliko Srebrenica veže moje roditelje, toliko i mene. Volim posjetiti i Bratunac, Srebrenicu i Potočare, jer su mi tamo ukopani djed i nana – kaže Ajnur.

Njegov tekst je nagrađen među više od 400 radova u Muzeju “Alija Izetbegović” u Sarajevu.

– Čestitali su mi prijatelji i profesori u školi. Bilo im je drago što sam to uspio – rekao je Ajnur.

Ajnorova priča govori o bebi Fatimi, najmlađoj žrtvi genocida, koja je ubijena, kako piše ovaj dvanaestogodišnjak, “u gradu koji je postao najveća grobnica pod vedrim nebom”. Ajnur dalje opisuje da je Fatima otišla tiho, bez plača, bez susreta sa igračkama.

– Kad staneš pred taj bijeli kamen, nemoj samo šutjeti. Slušati. To je najteži jauk koji ljudsko uho može podnijeti. To pita Fatima: “Jesam li ja kriva što sam se rodila?” – citat je iz nagrađene priče.

Ajnorova majka Asmira Ibrahimović ne krije zadovoljstvo što je njegov rad uvršten među pohvaljene, kao rad najmlađeg osnovca.

Asmira je odrasla bez roditelja. Njena majka Semka ubijena je 1992. godine u Srebrenici, kada je Asmira imala samo dva i po mjeseca. Njen otac Ševko ubijen je u genocidu u julu 1995. godine prilikom proboja Srebreničana na teritorij pod kontrolom Armije BiH. Asmira je tada imala tri godine.

– Odgojili su me amidža Sevlet Alić i tetka Pemba Alić. Nije mi bilo lako jer su moji otac i majka zakazali u svakom trenutku, ali su se Nena i Amija trudile sve to nadoknaditi. Kako sam se udala i rodila djecu, pazim da im ništa ne fali, da popunim tu prazninu koja je meni nedostajala – kaže Asmira za Detektor.

Njen otac Ševko sahranjen je u Potočarima 2003. godine, kada je pronađen u masovnoj grobnici kod Glogova. Asmira je tada bila učenica 4. razreda osnovne škole. Njena majka je 1992. godine, nakon ubistva, pokopana u Osmačama.

Istu sudbinu doživio je i Ajnorov otac Meldin Ibrahimović. Njegov otac Ferid ubijen je u genocidu, dok ga je majka Fata uspjela spasiti i dovesti u Tuzlu prilikom proboja 1995. godine.

– U Bratuncu je ukopan svekar Ferid. Moj suprug Meldin odrastao je uz majku Fatu. S njim je prošla jako težak put, bila je i u logoru u školi “Vuk Karadžić”, a tada je bila jako mlada. Na sebi ima velike ožiljke koji su nastali dok je štitila Meldina, koji je tada imao oko pet godina – kaže Asmira.

Asmira i Meldin, osim sina Ajnura, imaju i stariju kćerku Amnu, učenicu devetog razreda osnovne škole. Oboje se bave sportom, a majka Asmira kaže da djecu redovno podsjeća na događaje u Podrinju i Srebrenici, ali ih i uči da budu dobri ljudi.

– Redovno ih vodimo u Potočare i Bratunac. Kao roditelji, učimo ih da znaju sve. Želim da budu ljudi, da budu ljudi i da se druže sa svim vjerama i nacijama. Učimo ih da se ljudi ne razlikuju po vjeri i naciji, nego po tome kakvi su ljudi danas – rekla je Asmira.

Svaki 11. srpnja bolan je za obitelj Ibrahimović. Osim roditelja, Asmiri i Meldinu su u genocidu u Srebrenici ubijeni djedovi, stričevi, prvi rođaci i brojna šira familija.

– Taj osjećaj nikad nikome ne bih poželio. Pogotovo kad odeš na mezar i dodirneš taj prizor. To je moja bolna tačka koja će me pratiti do kraja života – rekla je Asmira opisujući osjećaje tuge, ne samo 11. jula.

– Trideset godina je prošlo, a Srebrenica je i dalje rana koja ne zacjeljuje, jer kako da zacijeli zemlja koja čuva nedosanjane snove jedne bebe. Danas je Fatimino ime naša savjest da ni jedno ljeto nikada ne bude ispisano krvlju i nevinošću – zaključuje Ajnur svoju priču.

“Danas u Potočarima postoji jedan nišan, manji od ostalih. Na njemu piše Fatima Muhić. Pod njim ne leži samo dijete, nego cijela jedna porodica koja je tu trebala nastaviti živjeti…”

Ovo je citat iz priče o genocidu u Srebrenici koju je napisao dvanaestogodišnji Ajnur Ibrahimović, učenik sedmog razreda Osnovne škole “Centar” iz Tuzle.

Ajnur kaže da je inspiraciju za priču dobio iz saznanja o Srebrenici, za koju ga vežu majka Asmira i otac Meldin, djeca žrtava genocida 1995. godine.

– U izboru za priču bile su tri teme. Odabrao sam 30 godina od genocida u Srebrenici jer onoliko koliko Srebrenica veže moje roditelje, toliko i mene. Volim posjetiti i Bratunac, Srebrenicu i Potočare, jer su mi tamo ukopani djed i nana – kaže Ajnur.

Njegov tekst je nagrađen među više od 400 radova u Muzeju “Alija Izetbegović” u Sarajevu.

– Čestitali su mi prijatelji i profesori u školi. Bilo im je drago što sam to uspio – rekao je Ajnur.

Ajnorova priča govori o bebi Fatimi, najmlađoj žrtvi genocida, koja je ubijena, kako piše ovaj dvanaestogodišnjak, “u gradu koji je postao najveća grobnica pod vedrim nebom”. Ajnur dalje opisuje da je Fatima otišla tiho, bez plača, bez susreta sa igračkama.

– Kad staneš pred taj bijeli kamen, nemoj samo šutjeti. Slušati. To je najteži jauk koji ljudsko uho može podnijeti. To pita Fatima: “Jesam li ja kriva što sam se rodila?” – citat je iz nagrađene priče.

Ajnorova majka Asmira Ibrahimović ne krije zadovoljstvo što je njegov rad uvršten među pohvaljene, kao rad najmlađeg osnovca.

Asmira je odrasla bez roditelja. Njena majka Semka ubijena je 1992. godine u Srebrenici, kada je Asmira imala samo dva i po mjeseca. Njen otac Ševko ubijen je u genocidu u julu 1995. godine prilikom proboja Srebreničana na teritorij pod kontrolom Armije BiH. Asmira je tada imala tri godine.

– Odgojili su me amidža Sevlet Alić i tetka Pemba Alić. Nije mi bilo lako jer su moji otac i majka zakazali u svakom trenutku, ali su se Nena i Amija trudile sve to nadoknaditi. Kako sam se udala i rodila djecu, pazim da im ništa ne fali, da popunim tu prazninu koja je meni nedostajala – kaže Asmira za Detektor.

Njen otac Ševko sahranjen je u Potočarima 2003. godine, kada je pronađen u masovnoj grobnici kod Glogova. Asmira je tada bila učenica 4. razreda osnovne škole. Njena majka je 1992. godine, nakon ubistva, pokopana u Osmačama.

Istu sudbinu doživio je i Ajnorov otac Meldin Ibrahimović. Njegov otac Ferid ubijen je u genocidu, dok ga je majka Fata uspjela spasiti i dovesti u Tuzlu prilikom proboja 1995. godine.

– U Bratuncu je ukopan svekar Ferid. Moj suprug Meldin odrastao je uz majku Fatu. S njim je prošla jako težak put, bila je i u logoru u školi “Vuk Karadžić”, a tada je bila jako mlada. Na sebi ima velike ožiljke koji su nastali dok je štitila Meldina, koji je tada imao oko pet godina – kaže Asmira.

Asmira i Meldin, osim sina Ajnura, imaju i stariju kćerku Amnu, učenicu devetog razreda osnovne škole. Oboje se bave sportom, a majka Asmira kaže da djecu redovno podsjeća na događaje u Podrinju i Srebrenici, ali ih i uči da budu dobri ljudi.

– Redovno ih vodimo u Potočare i Bratunac. Kao roditelji, učimo ih da znaju sve. Želim da budu ljudi, da budu ljudi i da se druže sa svim vjerama i nacijama. Učimo ih da se ljudi ne razlikuju po vjeri i naciji, nego po tome kakvi su ljudi danas – rekla je Asmira.

Svaki 11. srpnja bolan je za obitelj Ibrahimović. Osim roditelja, Asmiri i Meldinu su u genocidu u Srebrenici ubijeni djedovi, stričevi, prvi rođaci i brojna šira familija.

– Taj osjećaj nikad nikome ne bih poželio. Pogotovo kad odeš na mezar i dodirneš taj prizor. To je moja bolna tačka koja će me pratiti do kraja života – rekla je Asmira opisujući osjećaje tuge, ne samo 11. jula.

– Trideset godina je prošlo, a Srebrenica je i dalje rana koja ne zacjeljuje, jer kako da zacijeli zemlja koja čuva nedosanjane snove jedne bebe. Danas je Fatimino ime naša savjest da ni jedno ljeto nikada ne bude ispisano krvlju i nevinošću – zaključuje Ajnur svoju priču.

U sklopu obilježavanja 31. godišnjice genocida nad Bošnjacima u “sigurnoj zoni” UN-a Srebrenica u julu 1995. godine, preživjele žrtve genocida obilaze masovna stratišta na kojima su 13. jula ubijeni njihovi najmiliji.

Preživjeli genocida, predstavnici porodica žrtava i udruženja koja okupljaju preživjele i njihove porodice krenuli su ispred Čaršijske džamije u Srebrenici prema zgradi Osnovnog suda, gdje su položili cvijeće i proučili Fatihu žrtvama genocida, odajući im tako počast. Zatim su obišli zgradu stare policijske stanice u Srebrenici, a zatim se uputili prema Potočarima (zgrada elektroprijenosa) i Budaku.

– U “bijeloj kući”, ovdje u Potočarima, razdvajani su muškarci i dječaci, a to se vidi i na snimcima. Tamo su mučeni i kasnije ubijeni. Postoje svjedoci koji su svjedočili u Haagu – rekla je Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa”.

Nakon “bijele kuće” obišli su Budak i mjesto gdje je otkrivena sekundarna masovna grobnica iz koje je identificirano 45 osoba.

– U ovoj grobnici pronađeni su dijelovi tijela mog sina Seada – rekao je Bajro Halilović.

Potom su obišli i Kravicu, odnosno bivšu Zemljoradničku zadrugu, gdje je, prema svjedočenjima preživjelih u Haaškom sudu, ubijeno više od 1300 muškaraca i dječaka.

– Mi ćemo, dok smo živi, ​​svjedočiti. Kad nas ne bude, svjedočit će naši unuci. Moj sin je ubijen u ovim zadružnim zgradama, od kojih sam našao dvije kosti. Ovdje su ubijali pucnjavom, bombama, žedne i gladne – rekao je Subašić.

Osim navedenih mjesta, preživjeli genocida i predstavnici udruženja posjetili su i stadion u Novoj Kasabi gdje su vršena hapšenja i pogubljenja tokom genocida u Srebrenici u ljeto 1995. godine.

Nakon Kasabe planiran je obilazak stratišta u Orahovcu, Branjevu i Petkovcima.

Preživjele žrtve genocida i predstavnici udruženja posjetit će 17. jula Trnovo, mjesto gdje su pripadnici jedinice “Škorpioni” strijeljali zarobljene Bošnjake.

U subotu, 11. jula, u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, klanjana je dženaza i ukop deset žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine. Ukopane žrtve su bile u dobi od 20 do 56 godina.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada su ukopane 6.782 žrtve genocida, dok je odlukom članova obitelji u mjesnim mezarjima ukopano 250 žrtava.

Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine nastavlja potragu za 900 žrtava genocida.

Nakon pada Srebrenice 11. srpnja 1995. godine pripadnici Vojske Republike Srpske i njihove pristaše u nizu masovnih pogubljenja ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca.

Međunarodni sud pravde u Haagu je 2007. godine donio presudu kojom je utvrđeno da je Vojska Republike Srpske (VRS) u srpnju 1995. počinila genocid u Srebrenici, koja je tada bila “zaštićena zona” UN-a.

Haaški tribunal, Sud BiH i pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni. Između ostalih, na doživotni zatvor osuđeni su ratni predsjednik RS-a i zapovjednik vojske tog entiteta Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Prošle subote (11. srpnja) na Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, osim Alena Islamovića, koncerte su održali i drugi pjevači iz Bosne i Hercegovine.

Među njima su Željko Bebek i Osman Hadžić.

Jedanaesti juli je datum koji se u Bosni i Hercegovini i cijelom svijetu trajno obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Na taj dan 1995. godine počeo je genocid u Srebrenici, tijekom kojeg su snage tzv. Vojske Republike Srpske (RS) ubile 8.372 Bošnjaka.

Ovaj datum obilježava se komemoracijama, ispraćajem posmrtnih ostataka i ukopom žrtava u Memorijalnom centru u Potočarima.

No, unatoč tome, neki bh. pjevači odlučili su održati koncert na taj dan, što je izazvalo negodovanje mnogih u zemlji i inozemstvu.

Kako smo već pisali, Alen Islamović je 11. srpnja održao koncert na Trgu srpskih ratnika u srbijanskom Kraljevu, dok su njegovi kolege Bebek i Hadžić nastupili u susjednoj Hrvatskoj.

Zbog njegovog nastupa tog dana Organizacioni odbor “Ljeta u gradu 2026” Grada Zavidovića donio je odluku da se Islamovićev koncert otkaže, saopćila je gradonačelnica Erna Merdić Smailhodžić.

– Koncert Alena Islamovića, koji je održan 11. jula u Kraljevu, na dan kada Bosna i Hercegovina i cijeli civilizirani svijet obilježavaju godišnjicu genocida u Srebrenici, neprihvatljiv je i duboko neprimjeren za Grad Zavidoviće. Iz poštovanja prema žrtvama genocida, njihovim obiteljima i vrijednostima koje naš grad baštini, smatramo da nakon ovakvog postupka Alenu Islamoviću nije mjesto na manifestaciji čiji je pokrovitelj Grad Zavidovići – kazao je Smailhodžić.

Na dan obilježavanja 31. godišnjice genocida u Srebrenici Željko Bebek nastupio je na Braču, a Osman Hadžić održao je koncert na Trgu Stjepana Radića u Kalniku.

Prošle subote (11. srpnja) na Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, osim Alena Islamovića, koncerte su održali i drugi pjevači iz Bosne i Hercegovine.

Među njima su Željko Bebek i Osman Hadžić.

Jedanaesti juli je datum koji se u Bosni i Hercegovini i cijelom svijetu trajno obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Na taj dan 1995. godine počeo je genocid u Srebrenici, tijekom kojeg su snage tzv. Vojske Republike Srpske (RS) ubile 8.372 Bošnjaka.

Ovaj datum obilježava se komemoracijama, ispraćajem posmrtnih ostataka i ukopom žrtava u Memorijalnom centru u Potočarima.

No, unatoč tome, neki bh. pjevači odlučili su održati koncert na taj dan, što je izazvalo negodovanje mnogih u zemlji i inozemstvu.

Kako smo već pisali, Alen Islamović je 11. srpnja održao koncert na Trgu srpskih ratnika u srbijanskom Kraljevu, dok su njegovi kolege Bebek i Hadžić nastupili u susjednoj Hrvatskoj.

Zbog njegovog nastupa tog dana Organizacioni odbor “Ljeta u gradu 2026” Grada Zavidovića donio je odluku da se Islamovićev koncert otkaže, saopćila je gradonačelnica Erna Merdić Smailhodžić.

– Koncert Alena Islamovića, koji je održan 11. jula u Kraljevu, na dan kada Bosna i Hercegovina i cijeli civilizirani svijet obilježavaju godišnjicu genocida u Srebrenici, neprihvatljiv je i duboko neprimjeren za Grad Zavidoviće. Iz poštovanja prema žrtvama genocida, njihovim obiteljima i vrijednostima koje naš grad baštini, smatramo da nakon ovakvog postupka Alenu Islamoviću nije mjesto na manifestaciji čiji je pokrovitelj Grad Zavidovići – kazao je Smailhodžić.

Na dan obilježavanja 31. godišnjice genocida u Srebrenici Željko Bebek nastupio je na Braču, a Osman Hadžić održao je koncert na Trgu Stjepana Radića u Kalniku.

Iz Policijske uprave Zvornik saopšteno je da su pripadnici ove policijske uprave danas identifikovali i sankcionisali DS sa područja grada Zvornika, koji su u subotu sa splava na Zvorničkom jezeru, prilikom povratka građana sa komemoracije i dženaze u Srebrenici, glasno puštali pjesmu čiji tekst glasi “Srebrenice, mila si mi. Bože, ako se tri puta ponoviš”.

Kako je saopšteno iz PU Zvornik, DS je kažnjen zbog prekršaja iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru RS (svađa, vika, vriska i nedolično ponašanje).

– Policijski službenici su postupili po informacijama koje su dobili putem sredstava javnog informiranja, a odnose se na snimak objavljen na internet portalima u vezi sa događajem na području grada Zvornika prilikom povratka kolone učesnika komemoracije iz Srebrenice.

Policijska uprava Zvornik će i dalje postupati po svim prijavama i saznanjima u cilju zaštite javnog reda i mira i sigurnosti svih građana, te apeluje na sve građane da poštuju zakone i da se suzdrže od ponašanja kojima se narušava javni red i mir i uznemiravaju građani – saopćeno je iz PU Zvornik.

Inače, član 7. Zakona o javnom redu i miru RS glasi:

Tko svađom, vikom, vrištanjem, izvođenjem ili reproduciranjem glazbenih sadržaja ili tekstova, nošenjem ili isticanjem simbola, slika, crteža ili tekstova nedoličnog, uvredljivog ili uznemirujućeg sadržaja te drugim nedoličnim ili drskim ponašanjem narušava javni red i mir, osim ako se navedeno ne odnosi na javno izraženo mišljenje o radu državnih tijela, te drugih javnih tijela i organizacija, kaznit će se novčanom kaznom. od 100 KM do 300 KM.

Policija Brčko distrikta priopćila je da je poduzela sve mjere i radnje na utvrđivanju svih činjenica i okolnosti u vezi s postavljenim transparentom s natpisom “Srebrenica nije genocid”, koji je postavljen na nadvožnjaku u ulici Braće Ćuskića u Brčkom.

Kako je priopćila lokalna policija, nadležne službe su tijekom vikenda, točnije 11. srpnja, reagirale na informacije objavljene u medijima, koje su upućivale da se na području Brčko distrikta pojavio sporni natpis.

Nadležna tijela su odmah po saznanju za ovaj događaj pokrenula proceduru i izašla na teren kako bi se cijeli slučaj temeljito istražio i rasvijetlio.

– Policija Brčko distrikta BiH odmah je poduzela mjere i radnje na utvrđivanju svih činjenica i okolnosti u vezi s predmetnim događajem, a po okončanju ćemo o navedenom obavijestiti javnost – navodi se u priopćenju iz Policije Brčko distrikta BiH.