Znanstvenici su otkrili koje je desetljeće života najiscrpnije, a vijest se vjerojatno neće svidjeti onima koji se približavaju 40. rođendanu.

Prema profesorici Michelle Spear sa Sveučilišta u Bristolu, četrdesete su najumornije godine života. Razlog nije samo starenje, već kombinacija suptilnih bioloških promjena koje se događaju istodobno s vrhuncem životnih, poslovnih i roditeljskih obaveza, piše Daily Mail.

Profesor Spear objašnjava da se umor u srednjim godinama može opisati kao “nesklad između biologije i potražnje”.

– Naša tijela još uvijek mogu proizvesti dovoljno energije, ali to čine pod drugačijim uvjetima nego u mladoj odrasloj dobi, a zahtjevi za tom energijom često su upravo tada najveći – rekla je.

Dobra vijest je da su biološke neravnoteže koje troše energiju uglavnom privremene i da mnogi ljudi dožive novi val vitalnosti u poznim godinama.

Kad se netko osvrne na svoje dvadesete, često ima dojam da je tada tijelo moglo podnijeti gotovo sve. Manje sna, kasne noći i neredovita tjelovježba nisu ostavili ozbiljne posljedice.

Znanost o starenju potvrđuje taj dojam.

– U dvadesetima je tijelo biološki izuzetno prilagodljivo – objašnjava profesor Spear.

„Oporavak mišića je brži, upalne reakcije kraće traju, a proizvodnja energije na staničnoj razini učinkovita je i obilna u isto vrijeme.“

Mitohondriji, dijelovi stanica odgovorni za proizvodnju energije, tada rade učinkovitije i s manje štetnih nusproizvoda.

– Kad imate više raspoložive energije, tijelo manje “plaća”, pa loš san, kasni izlasci ili intenzivni treninzi imaju blaže posljedice – dodaje Spear.

Do 1940-ih, male promjene počele su narušavati ovaj delikatno uravnotežen sustav.

Već od kasnih tridesetih godina mišićna masa prirodno opada, osim ako se ne održava redovitim vježbama snage. S manje mišićne mase, svakodnevni pokreti zahtijevaju više energije nego prije.

U isto vrijeme, mitohondriji postaju manje učinkoviti, što znači manje dostupne energije i više upalnih nusproizvoda. Zbog toga oporavak postaje “skuplji” za tijelo, pa kasni izlasci ili stresno razdoblje, koje u dvadesetima nije predstavljalo problem, sada ostavljaju vidljiviji trag.

Jedna od najvećih promjena u četrdesetima vezana je uz kvalitetu sna. U dvadesetima je san dublji i učinkovitiji, a čak i kratki odmor može donijeti osjećaj potpune obnove. S godinama sustavi koji omogućuju dubok san postaju osjetljiviji.

– Hormonalne promjene, posebice oscilacije estrogena i progesterona kod žena tijekom perimenopauze, izravno utječu na dijelove mozga koji reguliraju dubinu sna i tjelesnu temperaturu. To otežava održavanje sporovalnog, obnavljajućeg sna – kaže profesor Spear.

Pritom je odgovor tijela na stres izraženiji, pa razina kortizola noću češće raste umjesto da pada. Rezultat je plići i isprekidaniji san, zbog čega se ljudi bude umorniji, iako su u krevetu proveli isto vrijeme.

Sve te biološke promjene događaju se upravo u razdoblju kada su psihički zahtjevi najveći.

Istraživanja pokazuju da je srednja dob često razdoblje najintenzivnijeg kognitivnog i emocionalnog opterećenja jer ljudi preuzimaju odgovorne poslovne uloge i istovremeno brinu o djeci ili starijim članovima obitelji.

Budući da umni rad i stalno prebacivanje s jednog posla na drugi troši energiju koliko i fizički napor, mnogi se ljudi osjećaju potpuno iscrpljeni čak i ako se nisu fizički naprezali.

Profesor Spear naglašava da proces starenja nije kod svih isti.

– Umor u srednjim godinama često je posljedica nagomilanog opterećenja, a ne samo kronološke dobi – ističe.

“Dvoje ljudi iste dobi mogu imati potpuno različite razine energije, ovisno o zahtjevima koje njihov život postavlja pred njih.”

Dobra vijest je da se razina energije u šezdesetima često stabilizira, au nekim slučajevima čak i raste, iako fizičke sposobnosti postupno opadaju. Stres je manji, profesionalne obveze manje, a ritam spavanja ujednačeniji.

Mitohondriji se mogu prilagoditi iu kasnijoj dobi, a njihova se funkcija poboljšava redovitim vježbama snage.

Istraživanja pokazuju da ljudi u šezdesetima i sedamdesetima već nakon nekoliko mjeseci treninga mogu povećati snagu, potaknuti metabolizam i osjetiti porast energije.

Na kraju, profesorica Spear savjetuje: “Cilj nije pokušati vratiti energiju dvadesetogodišnjaka, već zaštititi tijelo i dati prednost oporavku. To uključuje redovito spavanje, vježbe snage za očuvanje mišićne mase, aktivno upravljanje stresom i uravnoteženu prehranu, posebice dovoljan unos proteina”, izvještava. N1.

“Siječanj traje vječno, veljača prođe za jedan dan, dođe ožujak i dođe proljeće.”

Duhovita dosjetka koja kruži društvenim mrežama savršeno dočarava osjećaj koji mnogi dijele u prvom mjesecu godine.

No, šalu na stranu, većina ljudi misli da je siječanj zaista “najdulji i najdepresivniji mjesec”, koji nikad ne završava, a zašto nam se tada dani čine sporo, hladno i slični jedni drugima, objašnjava psiholog Marko Romić.

– Narod općenito ima takvo mišljenje o siječnju, mislim i da postoje zdravorazumski razlozi kojima bismo ga mogli tumačiti, odnosno razumjeti. Jedan od najvažnijih je psihološki kontrast u odnosu na prosinac, mjesec prepun blagdanskog raspoloženja i euforije. U prosincu smo kao napuhani balon – okićeni i lijepi, dok smo u siječnju ispuhani balon jer tri dana su dovoljna za svako čudo. To su logični razlozi – pada raspoloženje, emocionalno i materijalno se iscrpljujemo i vraćamo se u stvarnost, a ponekad smo i depresivni – kaže psihologinja.

Dodajmo tome, kaže, i kratke, tmurne zimske dane.

– Siječanj je siv mjesec s malo svjetla. Znanstvena istraživanja pokazuju da razina dnevnog svjetla utječe na raspoloženje, a nedostatak svjetla može pojačati osjećaj tromosti i težine dana – kaže Romić za Faktor.

Za usporedbu, ljudi u sjevernim krajevima, gdje su dani kraći i hladniji, a noći duže, kaže, emocionalno su hladniji i distanciraniji, dok su južnjaci energičniji i razigraniji čak i tijekom zimskih mjeseci.

No, dodaje Romić, osjećaj da siječanj traje beskonačno nije samo stvar hladnoće ili tmurnog vremena. Na to utječe i psihički “reset” nakon blagdana.

– Prosinac je mjesec velikih očekivanja, slavlja i trošenja, kako emotivnog tako i materijalnog. Kad dođe siječanj, dolazi realnost, radni ritam i obaveze. Subjektivno, dani se tada čine duljim, a mjesec beskonačnim – zaključuje Romić.