Na Ilidži su održani “Dani Četvrte viteške motorizirane brigade” kojima je obilježena 34. godišnjica formiranja ove postrojbe Prvog korpusa Armije R BiH, čiji su pripadnici dali nemjerljiv doprinos u odbrani Ilidže, Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Višednevni program započeo je Memorijalnim turnirom Četvrte viteške motorizirane brigade, mimohodom na Golo brdo, a nastavljen je vjerskim programima posvećenim šehidima, poginulim i umrlim pripadnicima brigade svih vjeroispovijesti.

U sklopu obilježavanja položeno je cvijeće i odata počast na Centralnom spomen obilježju šehidima, poginulim borcima i civilnim žrtvama agresije, kao i na Spomen obilježju borcima Četvrte konjičke motorizirane brigade.

Održana je i svečana sjednica Općinskog vijeća Ilidža, dok je večernji dio programa upotpunio koncert “Vječnost je njihova” i bend Rejjan.

Program je nastavljen na Golom Brdu, gdje je položeno cvijeće i proučena Fatiha na mjestu pogibije Emira Bogunića Čarlija, sestara Mevlide i Samire Elčić, te Džemaila Bulbula. Delegacije su zatim posjetile mezar heroja Emira Bogunića Čarlije u Hrasnici.

Obilježavanje 34. godišnjice bit će završeno koncertom Eldina Huseinbegovića, koje je zbog proglašenja Dana žalosti u Federaciji BiH odgođeno za četvrtak, 30. srpnja 2026. godine.

Koncert će se održati na Trgu Četvrte viteške motorizirane brigade s početkom u 20.30 sati.

Općina Ilidža poziva građane da svojim prisustvom uveličaju završnicu manifestacije i zajedno odaju dužno poštovanje herojstvu, žrtvi i trajnom naslijeđu Četvrte viteške motorizovane brigade.

Enver Šehović, časnik i zapovjednik 1. viteške motorizirane brigade Armije Republike BiH, poginuo je prije 33 godine u borbama za Golo Brdo na Žuči.

Šehović je bio jedan od najpoznatijih boraca sarajevskog ratišta. Proslavio se zapovijedanjem Prvom slavnom motoriziranom brigadom.

Posthumno je odlikovan najvećim bosanskohercegovačkim priznanjem “Zlatni ljiljan” i “Heroj odbrambenog rata 92-95”, a jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime.

Nakon izlaska iz JNA 6. travnja 1992. godine, kada je počela agresija na Sarajevo, uključio se u postrojavanje postrojbe u naselju Velešići.

Ostat će zapamćeno da je zajedno sa zapovjednikom 2. viteške brigade Safetom Zajkom oslobodio brdo Žuč.

Šehović je bio školovani oficir, bio je poručnik JNA, radio je u Sarajevu u vojarni Maršal Tito. Uvijek je bio sa svojim suborcima, na prvim crtama, sudjelujući u svim bitkama koje su vodile njegove jedinice.

Enver Šehović ubijen je 27. jula 1993. godine, tačno 40 dana nakon Safeta Zajke, koji je komandovao odbranom Golgog Brda. Zajedno su ratovali, zajedno oslobađali zemlju i za kratko vrijeme otišli u legendu. Danas leže jedno pored drugoga u mezarju Ali-pašine džamije u Sarajevu.

U Starom Rudom danas je obilježena godišnjica stradanja 101 bošnjačkog civila ubijenog u periodu od maja do septembra 1992. godine.

I nakon više od tri desetljeća obitelji i dalje tragaju za posmrtnim ostacima 50 žrtava, čekajući istinu i pravdu.

Program obilježavanja započeo je simboličnim spuštanjem 101 cvijeta u rijeku Lim, u znak sjećanja na nevino ubijene.

Centralni dio programa održan je kod Spomen obilježja šehidima – ubijenim, odvedenim i nestalim Bošnjacima u Starom Rudom, gdje su okupljeni odali počast žrtvama i poslali poruke mira, odgovornosti i očuvanja kulture sjećanja.

Tijekom programa je naglašeno da svaki cvijet postavljen u Limu predstavlja sjećanje na izgubljeni život, ali i trajni zavjet da se istina o počinjenim zločinima čuva od zaborava.

Istaknuta je potreba nastavka potrage za nestalima i procesuiranja svih odgovornih za ratne zločine.

Podsjećajući da obitelji 34 godine čekaju pravdu, poručeno je:

– Ovo je dan boli, ali i dan dostojanstva, istine i sjećanja. Ostaje nam da prevrnemo svaki kamen u bosanskim brdima dok svaku kost ne pronađemo i dostojno ih sahranimo.

Nazočnima se obratio načelnik Općine Rudo Dragoljub Bogdanović, koji je izrazio sućut obiteljima stradalih i poručio da zločini nad nedužnim civilima ne smiju biti predmet političkih podjela, već trajna opomena i obaveza da se odgovorni kazne.

– Želim izraziti duboku tugu i suosjećanje s nevinim žrtvama Bošnjaka na području općine Rudo, koji su se našli na meti samo zato što su druge vjere. Ako postoji samo jedna žrtva, zaslužuje da je se sjećamo i okupljamo, a ja sam tu – rekao je Bogdanović.

Govoreći o svim nevinim civilnim žrtvama, istaknuo je kako među njima ne smije biti nikakve razlike.

– Zašto ubiti Aliju ili Ramu? Zašto ubiti nekakvu Stojanu ili Ljubicu? Zašto ubiti još ovih 99 ljudi? Smrt i ubijanje nedužnih Ružinaca moraju se promatrati kao žrtve bezdušnih zločinaca koji nemaju nacije. Oni su zločinci koje treba kazniti. Želim još jednom potvrditi i ponoviti da zločinci moraju biti kažnjeni bez obzira iz kojeg naroda bili, a posebno oni koji su iz moje zemlje, jer i mene povrijeđuju. Radi božije i ljudske pravde oni moraju biti pronađeni i kažnjeni – rekao je Bogdanović.

Na kraju svog obraćanja uputio je poruku mira i zajedničkog života.

– Problemi su slični za sve nas, bez obzira na vjeru. Moramo živjeti zajedno, složno, jedni pored drugih, poštovati, pomagati i poštovati jedni druge. Molim se jedinom Bogu da nam podari mudrosti i razuma, te da se zla vremena više nikada ne vrate – poručio je.

koji je ukazao na činjenicu da ni nakon više od tri desetljeća obitelji žrtava nisu dočekale pravdu, istaknuvši odgovornost institucija koje su, prema njegovim riječima, dužne procesuirati ratne zločine.

– Ako bismo tražili odgovornije ljude, naravno da su najodgovorniji oni koji ne rade svoj posao. Suštinski – institucije, funkcioniranje države, sudovi i tužiteljstva, koji bi se time trebali baviti, očito se ne bave zločinima. Koliko god se pravdali pritiscima na njih iz nekih politika i struktura, oni ne rade svoj posao – rekao je načelnik. Pitić.

Muftija je upozorio da će pravovremeno kažnjavanje odgovornih biti snažna opomena budućim generacijama i doprinijeti izgradnji pravednijeg društva. Podsjetio je i da nekažnjeni zločini iz prošlosti često ostavljaju prostor za ponavljanje novih stradanja, istaknuvši važnost odgovornosti i vladavine prava.

O boli koju porodice nose više od tri desetljeća svjedočio je i Ćamil Dorić, brat ubijenog Hamze, čija je obitelj pretrpjela teške gubitke u dva rata.

– U tom Prvom ratu moj djed je ovdje na mostu zaklan i bačen u Lim. I u ovom ratu ubili su mi brata, 4. srpnja našao se na svojoj njivi… Roditelji su nam tamo poginuli, u ovim ratovima pobili su nam petnaest do dvadeset članova obitelji. I nikome ovo nije suđeno. Nitko. Još je žalosnije što nam ovdje ne daju ni ploču podići – rekao je vidno potreseni Dorić.

Govoreći o potrazi za posmrtnim ostacima njegovog brata, kazao je kako obitelj nikada nije dobila priliku da ga dostojno pokopa.

– Nismo. Ove su divlje svinje iskopale i raznijele. Drugi su to našli, mi nismo ni bili jer smo pobjegli. Bol nikada ne prolazi. I opet kažem, najžalosnije je što još nitko nije optužen za zločine koji su počinjeni – zaključio je Dorić.

Obilježavanje obljetnice završilo je molitvom i polaganjem cvijeća, uz zajedničku poruku da sjećanje na nevino stradale mora ostati trajna obveza, kao i nastavak potrage za nestalima i ustrajnost u zahtjevu da se svi odgovorni za počinjene zločine privedu pravdi.

– Moj brat je ubijen početkom jula 1992. godine, u blizini rijeke Lim. Njegove posmrtne ostatke pronašli smo tek 2005. godine u mrtvačnici u Goraždu, kada je dostojno ukopan – kazala je Nura Zulčić, sestra ubijenog Šemsudina Hodžića.

U Francuskoj, kaže, živi od 1973. godine i dugo nisu znali za njegovu sudbinu.

– Prema informacijama koje smo kasnije saznali, on je odveden iz hotela u Rudom, gdje je otišao nešto pojesti. Dva su ga policajca izvela iz hotela i rekla mu da pođe s njima. Što je bilo nakon toga, samo Bog zna. Kasnije smo doznali da je njegovo tijelo pronađeno kod Strgačine. Navodno su ga naši ljudi pronašli i tu privremeno zakopali. Nakon rata govorilo se da je na tom području bilo više pojedinačnih grobnica, ali zbog nanosa pijeska i promjena terena one se više ne istražuju – rekla je.

U nazočnosti članova obitelji, prijatelja i komšija danas je u mostarskom naselju Zalik obilježena 33. godišnjica stradanja pet civila.

Kako javlja Udruga obitelji stradalih Uborka i Sutine 1992. godine, dana 14. srpnja 1993. godine u 14.45 sati od granate ispaljene s položaja HVO-a smrtno su stradale troje malodobne djece i dvije žene: Azer (Muhe) Redžić (1983.), Enis (Bećira) Tabaković (1983.), četverogodišnja Azra. (Harisa) Hadžić, njena majka Amela Hadžić, rođena Tanović (1966.) i Zejna Ćorić, rođena Isić (1967.).

Maja Kazazić i Alma Smajlović su preživjele s trajnim posljedicama ranjavanja.

Prisutnima se obratio Adnin Hasić iz Udruge civilnih žrtava rata Mostar koji je istaknuo važnost kulture sjećanja, mjesta sjećanja i obilježavanja godišnjica stradanja.

“Pored toga što se ovih dana obilježavaju dani genocida u Srebrenici, kroz ljetni period širom Bosne i Hercegovine obilježavaju se godišnjice zločina nad civilima, što je svakako naša obaveza i najmanje što možemo učiniti jeste da se odazovemo programima obilježavanja, položimo cvijeće i proučimo Fatihu, te pozovemo nadležne da sve zločince procesuiraju i privedu pravdi”, navodi se u priopćenju. Udruga obitelji stradalih Uborka i Sutine 1992.

U sklopu obilježavanja 31. godišnjice genocida nad Bošnjacima u “sigurnoj zoni” UN-a Srebrenica u julu 1995. godine, preživjele žrtve genocida obilaze masovna stratišta na kojima su 13. jula ubijeni njihovi najmiliji.

Preživjeli genocida, predstavnici porodica žrtava i udruženja koja okupljaju preživjele i njihove porodice krenuli su ispred Čaršijske džamije u Srebrenici prema zgradi Osnovnog suda, gdje su položili cvijeće i proučili Fatihu žrtvama genocida, odajući im tako počast. Zatim su obišli zgradu stare policijske stanice u Srebrenici, a zatim se uputili prema Potočarima (zgrada elektroprijenosa) i Budaku.

– U “bijeloj kući”, ovdje u Potočarima, razdvajani su muškarci i dječaci, a to se vidi i na snimcima. Tamo su mučeni i kasnije ubijeni. Postoje svjedoci koji su svjedočili u Haagu – rekla je Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa”.

Nakon “bijele kuće” obišli su Budak i mjesto gdje je otkrivena sekundarna masovna grobnica iz koje je identificirano 45 osoba.

– U ovoj grobnici pronađeni su dijelovi tijela mog sina Seada – rekao je Bajro Halilović.

Potom su obišli i Kravicu, odnosno bivšu Zemljoradničku zadrugu, gdje je, prema svjedočenjima preživjelih u Haaškom sudu, ubijeno više od 1300 muškaraca i dječaka.

– Mi ćemo, dok smo živi, ​​svjedočiti. Kad nas ne bude, svjedočit će naši unuci. Moj sin je ubijen u ovim zadružnim zgradama, od kojih sam našao dvije kosti. Ovdje su ubijali pucnjavom, bombama, žedne i gladne – rekao je Subašić.

Osim navedenih mjesta, preživjeli genocida i predstavnici udruženja posjetili su i stadion u Novoj Kasabi gdje su vršena hapšenja i pogubljenja tokom genocida u Srebrenici u ljeto 1995. godine.

Nakon Kasabe planiran je obilazak stratišta u Orahovcu, Branjevu i Petkovcima.

Preživjele žrtve genocida i predstavnici udruženja posjetit će 17. jula Trnovo, mjesto gdje su pripadnici jedinice “Škorpioni” strijeljali zarobljene Bošnjake.

U subotu, 11. jula, u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, klanjana je dženaza i ukop deset žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine. Ukopane žrtve su bile u dobi od 20 do 56 godina.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada su ukopane 6.782 žrtve genocida, dok je odlukom članova obitelji u mjesnim mezarjima ukopano 250 žrtava.

Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine nastavlja potragu za 900 žrtava genocida.

Nakon pada Srebrenice 11. srpnja 1995. godine pripadnici Vojske Republike Srpske i njihove pristaše u nizu masovnih pogubljenja ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca.

Međunarodni sud pravde u Haagu je 2007. godine donio presudu kojom je utvrđeno da je Vojska Republike Srpske (VRS) u srpnju 1995. počinila genocid u Srebrenici, koja je tada bila “zaštićena zona” UN-a.

Haaški tribunal, Sud BiH i pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni. Između ostalih, na doživotni zatvor osuđeni su ratni predsjednik RS-a i zapovjednik vojske tog entiteta Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Prošle su 33 godine od stradanja građana Sarajeva koje je srpski agresor ubio 12. jula 1993. godine dok su stajali u redu za vodu u ulici Hakije Turajlića na Dobrinji.

Delegacija Kantona Sarajevo danas je položila cvijeće i odala počast ubijenima.

– Prije 33 godine na ovom mjestu, dok su čekali u redu za natočenje vode, granata ispaljena s agresorskih položaja ubila je 14, a ranila 16 naših sugrađana.

U ovom mjestu ubijeni su: Ilham Jelovac, Ajdin Kirlić, Vinka Knehtl, Ljiljana Matić, Nedžiba Mehonić, Rahima Mehonić, Sedayeta Mehonić, Dragica Mićanović, Sulejman Selimović, Zorka Simić, Enisa Talić, Ibrahim Talić, Jaminka Tvrtković i Stela Tvrtković.

Uz izaslanstvo Kantona Sarajevo cvijeće su položili i odali počast članovi obitelji poginulih, izaslanstva Unije civilnih žrtava rata i Grada Sarajeva – saopćeno je iz Službe za protokol i odnose s javnošću KS.

Ministrica za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo Dušanka Bošković kazala je da je njegovanje kulture sjećanja trajna obaveza društva, ne samo iz poštovanja prema žrtvama i njihovim obiteljima, već i iz odgovornosti prema budućim generacijama.

– Danas se sjećamo naših sugrađana ubijenih na ovom mjestu, ali i svih nevinih žrtava tokom agresije na Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Govorimo o njima jer je to izuzetno važno, ne samo za prošlost i sadašnjost, nego posebno za budućnost. Mjesta sjećanja nisu samo podsjetnici na patnju i stradanje, nego i opomena da se učini sve da se ovakvi zločini više nikada i nigdje ne ponove – dodala je.

Podsjetila je da je Sarajevo tijekom opsade pretrpjelo nezapamćena razaranja i ogromne ljudske gubitke, te da je ubijeno više od 12.000 građana, među kojima 1.601 dijete.

– Nisu to samo brojke. Svaki od njih predstavlja jedno ime, jedno lice, jednu životnu priču i neizmjernu bol obitelji koje ni nakon više od tri desetljeća ne prestaju živjeti s gubitkom svojih najmilijih. Zato je naša dužnost čuvati istinu, njegovati kulturu sjećanja i učiti nove generacije vrijednostima mira, zajedničkog života, međusobnog uvažavanja i poštivanja ljudskog dostojanstva – naglasio je Bošković.

Dodala je da bez istine nema ni trajnog mira ni stabilne budućnosti, te da Bosna i Hercegovina svoju budućnost mora graditi na vrijednostima pravde, odgovornosti i međusobnog uvažavanja.

Polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i obilaskom mjesta stradanja danas je obilježena 34. godišnjica zločina nad bošnjačkim civilima iz naselja Modra, Skucani Vakuf, Okrec, Gorica i drugih okolnih sela na području Sanskog Mosta, uz poruku da sjećanje na žrtve mora ostati trajna opomena budućim generacijama.

Izaslanstva su prvo obišla nekadašnji logor u objektu Spomen-kuća Sime Miljuša u Lušci Palanci, koji je u junu 1992. godine pretvoren u mjesto zatočenja bošnjačkih civila.

Prema podacima Udruženja logoraša Sanski Most, kroz ovaj logor je prošlo više od 100 logoraša koji su svakodnevno bili izloženi fizičkom i psihičkom maltretiranju, dok je pet logoraša preminulo od posljedica batinanja i torture.

Nakon toga upriličen je obilazak novoizgrađenog spomen obilježja u Goricama, šehidskog obilježja u Skucanom Vakufu i spomen obilježja na ulazu u selo Modra, gdje su prije 34 godine srpske snage okupile i postrojile muškarce iz tog naselja, nakon čega su odvedene u logore i zatočene na području Sanskog Mosta.

– Naša je dužnost njegovati kulturu sjećanja kako se ovakvi zločini nikada i nikome ne bi ponovili. Poruka „Ne zaboravi – ne ponovi“ ostaje trajni zavjet svim budućim generacijama – poručuju iz Udruženja logoraša Sanski Most.

Svečanom akademijom u Kulturnom centru Grada Trebinja sinoć je obilježeno 300 godina Osman-pašine džamije (1726.-2026.), jednog od najznačajnijih simbola islamske, kulturno-historijske baštine Bošnjaka u istočnoj Hercegovini.

Akademiji su, uz veliki broj Trebinjaca, prisustvovali predstavnici Srpske pravoslavne crkve i dužnosnici Grada Trebinja.

Ovaj jubilej predstavlja tri stoljeća vjere, kulture, identiteta i života koji su se isprepleli oko jednog od najznačajnijih simbola muslimana istočne Hercegovine.

Sa muftijom mostarskim dr. Salem-ef. Dedovića, svečanim govorima prisutnima se obratio glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Trebinje hafiz Sadik-ef. Fazlagić i predsjednik Skupštine grada Trebinja Zdravko Butulija.

Govoreći o Osman-paši Resulbegoviću, hafiz Fazlagić je istakao da je njegov vakuf preživio teška iskušenja i ostao trajno dobro koje i danas služi ljudima.

– Njegov vakuf nije samo građevina od kamena. To je trajni vakuf, trajno dobročinstvo i trajna poruka da ono što je sa iskrenom namjerom izgrađeno ostaje služiti ljudima i nakon što neimara više ne bude među nama – istaknuo je.

Osvrćući se na povijest džamije, podsjetio je da se svakom njenom obnovom obnavljala i zajednica koja ju je gradila i čuvala.

– Tri stotine godina Osman-pašine džamije govori nam da je moguće preživjeti iskušenja, sačuvati dostojanstvo i nastaviti zajednički život. Podsjeća nas da su ratovi i podjele prolazni, a da ostaju vrijednosti koje povezuju ljude – dobrota, poštovanje, dobrosusjedski odnosi i zajednička briga za nasljeđe koje smo dobili od predaka – kazao je.

Govoreći o značaju obilježavanja jubileja u okviru manifestacije „Trebinjsko kulturno ljeto“, on je izrazio zadovoljstvo saradnjom Medžlisa Islamske zajednice Trebinje i Grada Trebinja, ocijenivši da ona potvrđuje da kulturno i vjersko naslijeđe jednog naroda predstavlja bogatstvo cijele lokalne zajednice.

– Džamija Osman-paše Resulbegovića pripada islamskoj tradiciji, ali kao kulturno-historijski spomenik pripada i Trebinju, Hercegovini i Bosni i Hercegovini – kazao je Fazlagić.

Predsjednik Skupštine Grada Trebinja Zdravko Butulija kazao je kako ovaj jubilej predstavlja priliku da se potvrde vrijednosti međusobnog uvažavanja, dijaloga i zajedničke brige za kulturno-povijesnu baštinu.

– Grad Trebinje, kao i Bosna i Hercegovina, prostor je bogate duhovne i kulturne baštine u kojem se stoljećima susreću različite vjere, tradicije i narodi. To bogatstvo nosi i posebnu odgovornost – čuvati međusobno poštovanje i graditi povjerenje – kazao je.

Podsjetio je da društvo još uvijek nosi posljedice teških iskustava iz prošlosti, zbog čega je, kako je rekao, potrebno ustrajati na dijalogu i međusobnom razumijevanju.

– Nakon teških iskustava kroz koja je prošlo naše društvo, svi dobro znamo da nije lako pomiriti razlike niti zaliječiti rane koje je ostavila prošlost. Ali upravo zato trebamo još jače njegovati dijalog, razumijevanje i ono što nas povezuje – rekao je.

Govoreći o razvoju Trebinja, rekao je da je grad danas prepoznat kao centar kulture, otvorenosti i turizma, a da se njegova otvorenost ogleda upravo u spremnosti da se čuva i poštuje baština svih zajednica koje tu žive.

– Kroz tri stoljeća ovo velebno zdanje dijelilo je sudbinu grada i njegovih ljudi. Svjedok je vremena mira i napretka, ali i godina kušnji i patnje. Njegova obnova nije bila samo obnova kamenih zidova, već i obnova povjerenja, nade i vjere da vrijednosti koje nas spajaju uvijek mogu pobijediti ono što nas dijeli – rekao je Butulija.

Mostarski muftija Salem-ef. Dedović je rekao da obilježavanje 300. godišnjice Osman-pašine džamije predstavlja mnogo više od jubileja jednog vakufskog objekta, jer svjedoči o višestoljetnom kontinuitetu života muslimanske zajednice u Trebinju. Naglasio je da je džamija puna tri stoljeća bila centar vjerskog, obrazovnog i kulturnog života, ali i jedan od najprepoznatljivijih simbola bošnjačke i muslimanske povijesne baštine u ovom gradu.

Govoreći o bogatoj prošlosti Trebinja, muftija je podsjetio na ulogu vakifa Osman-paše Resulbegovića u razvoju grada, ističući da je iza sebe ostavio niz značajnih vakufa među kojima su škola, medresa, sahat-kula, han i drugi objekti od javnog značaja. Ukazao je i na činjenicu da je islamska tradicija u Trebinju mnogo starija od Osman-pašine džamije, podsjetivši da povijesni izvori potvrđuju postojanje nekoliko džamija i škola u 16. i početkom 17. stoljeća.

Posebno je istakao intelektualnu i duhovnu baštinu Trebinja, ističući da je grad poznat po tradiciji hifza, učenosti i prepisivanju vrijednih rukopisa. Podsjetio je na doprinos trebinjskih kaligrafa i učenjaka, kao i na značaj rijetkih rukopisa sačuvanih iz tog perioda, te ukazao na potrebu daljnjeg istraživanja uloge trebinjskog muftije Abdullah-ef. Cvijetića u stvaranju prvog prijevoda Kur’ana na južnoslavenske jezike.

– Želim da čestitam svim Trebinjcima u zemlji i inostranstvu koji su u svakom pogledu ostali čvrsto vezani za svoj zavičaj, svoje korijene, te vjeru i kulturu koje im daju smisao postojanja i života dostojnog čovjeka. Neka Uzvišeni Bog svojom nagradom posebno obraduje plemenite vakife koji iza sebe ostavljaju trajna dobra djela koja nadilaze vremenske epohe i generacije – kazao je muftija mostarski.

Svih deset trebinjskih džamija koje su porušene u ratu odavno su obnovljene. Neke od njih su nakon svečanog otvorenja dodatno obnovljene, a kruna tog graditeljskog zamaha bilo je svečano otvorenje Hafizove džamije u Kotežu, sagrađene tokom 16. stoljeća, a obnovljene prošle godine. Danas Medžlis Islamske zajednice Trebinje ima jedanaest obnovljenih džamija.

Na svečanoj akademiji dodijeljene su zahvalnice zaslužnim pojedincima, a večer je izvođenjem ilahija upotpunio Armin Muzaferija.

U džematu Han Ploča, u organizaciji Udruženja porodica poginulih i nestalih “Džemat Han Ploča ’93”, danas je dostojanstveno obilježena 33. godišnjica stradanja Bošnjaka mjesta Han Ploča, Tulica i Radanovići.

U nazočnosti obitelji šehida, predstavnika vjerskog, političkog i društvenog života, brojnih uzvanika i građana, komemoracija nevino stradalim civilima i pripadnicima Armije Republike BiH protekla je u znaku molitve, sjećanja i poruke da se istina i pravda ne smiju zaboraviti.

Program je počeo učenjem Jasina i namaza u Šehidskoj džamiji, nakon čega je upriličena komemoracija u haremu džamije.

Komemoracija je otvorena intoniranjem himne BiH, a profesor i književnik Neđad Topalović pročitao je imena 78 Bošnjaka ubijenih u zločinima HVO-a na području džemata Han Ploča, kao i imena 14 pripadnika Armije Republike BiH koji su poginuli braneći domovinu.

Posebne emocije kod prisutnih izazvala je recitacija pjesme „Elvedina heroina“, autorice Iman Duharekić, unuke šehida. Pjesma je posvećena nevino ubijenoj djevojci Elvedini Jušić, koja u trenutku smrti 1993. godine nije imala ni petnaest godina.

Prisutnima se obratio Amir Bulut, predsjednik Skupštine Udruženja, koji je istaknuo kako obitelji stradalih očekuju od nadležnih tužiteljstava da ispune svoja obećanja i procesuiraju odgovorne za počinjene zločine.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kiseljak Kenan ef. Bajrić je naglasio da se Bosnu i Hercegovinu voli i prati u svakom njenom dijelu.

Kazao je da je najveća nepravda što pojedini priznati počinitelji ratnih zločina još uvijek žive slobodno, a obitelji i dalje tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih.

Direktor JU Memorijalni centar Sarajevo Ahmed Kulanić podsjetio je da su širom Bosne i Hercegovine obilježena mjesta stradanja nevinih žrtava te naglasio da se 29 ubijenih s područja Han Ploče, Tulica i Radanovića još uvijek vode kao nestali i čekaju dostojanstven ukop.

dr. Abdulaziz Drkić, sin ubijenog imama Omer ef. Drkića, čiji posmrtni ostaci još nisu pronađeni, poručio je da Bošnjaci moraju čuvati vjeru, poštenje i dostojanstvo, ali i biti mudri kako ih niko ne bi prevario. Posebno je pozvao na zajedništvo i međusobnu slogu.

Premijer Srednjobosanskog kantona Tahir Lendo istaknuo je da se svake godine organiziraju skupovi kojima se odaje počast šehidima i nevino ubijenim žrtvama, te poručio da će institucije Kantona i dalje biti uz obitelji stradalih.

Izrazio je nadu da će se probuditi savjest onih koji znaju gdje se nalaze posmrtni ostaci nestalih.

Muftija sarajevski dr. Nedžad Grabus je u svom govoru istaknuo kako nije dovoljno samo sjećati se i žaliti se, već se od nadležnih institucija mora tražiti pronalazak nestalih i procesuiranje odgovornih za ratne zločine.

Istakao je važnost odgovornog rada svakog pojedinca u zajednici – od imama i džematskih odbora do nositelja javnih funkcija.

Posebno je naglasio da su niše i mezarja važan dio našeg kulturnog identiteta te da Bosnu i Hercegovinu moramo voljeti, čuvati i razvijati. Podsjetio je i na dostojanstvo obitelji žrtava koje ni nakon svih stradanja nisu uzele pravdu u svoje ruke, već su je tražile preko državnih institucija.

Svojim nastupom učenje Kur’ana i ilahija uljepšao je poznati slavuj Ibrahim Bilčević. Program na današnjoj komemoraciji predvodila je Iman Duharkić, unuka šehida.

Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe, klanjana je dženaza i ukop šehida Emsada Ahmića, čiji su posmrtni ostaci 2025. godine pronađeni u zajedničkoj mezari zajedno sa Edhemom Nuhićem.

Posebno dirljiv trenutak bio je kada je Emsadov sin Nedžad položio očeve kosti u mezar, nakon više od tri decenije čekanja da ga dostojanstveno isprati na vječni počinak.

Pronalaskom posmrtnih ostataka dvojice šehida još jednom je potvrđena obveza društva da nastavi tragati za istinom, njegovati kulturu sjećanja i čuvati uspomenu na nevine žrtve.

Udruga je posebno zahvalila svima koji su svojim radom i novčanim prilozima pomogli u obilježavanju obljetnice i izgradnji spomen obilježja, najavio je. Oživljavanje.

Na gradskom mezarju Budakovići danas je obilježena 33. tužna godišnjica stradanja 10 Sarajlija koji su 12. juna 1993. godine od granate ispaljene s agresorskih položaja Vojske Republike Srpske iz pravca Trebevića, prilikom klanjanja dženaze Fadili Karšić.

U ime Kantona Sarajevo prisutnima se obratila ministrica pravde i uprave Darja Softić Kadenić, koja je podsjetila da je ovaj skup čin sjećanja i poštovanja prema nevinim žrtvama, ali i opomena budućim generacijama da se zločini počinjeni tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu nikada ne zaborave i ne ponove.

– Kultura sjećanja ne znači samo sjećanje na prošlost, već i učenje iz nje, stoga se budućnost Bosne i Hercegovine mora graditi na vrijednostima mira, pravde i međusobnog uvažavanja – istaknula je ministrica Softić Kadenić.

Posebno emotivan trenutak komemoracije bilo je njeno obraćanje učenicima osnovnih škola “Mula Mustafa Bašeskija” i Hrasno te Srednje zubotehničke škole, koji su prisustvovali današnjem komemorativnom programu.

Zahvalivši im na dolasku, ministrica Softić Kadenić je kazala kako je svjesna da su, unatoč radosti zbog završetka školske godine i posljednjeg dana nastave, odlučili biti dio ovog važnog događaja za pamćenje.

Poručila im je da se u Bosni i Hercegovini često isprepliću sretni i tužni trenuci, te da je upravo zbog toga važno njegovati kulturu sjećanja i odavati poštovanje prema onima koji su dali svoje živote za slobodu i domovinu.

Pozvala ih je da budu ponosni na svoju zemlju koja večeras igra prvu utakmicu na Svjetskom prvenstvu u Kanadi, za koju svi navijamo svim srcem.

Zamolila ih je da grade bosanskohercegovačko društvo zasnovano na toleranciji i međusobnom uvažavanju, a da istovremeno čuvaju sjećanje na nevine žrtve koje su trajna opomena svima koji žive u našoj zemlji, ali i zalog za mirniju i sigurniju budućnost.

Komemoraciji su, osim predstavnika Kantona Sarajevo, nazočili i članovi obitelji ubijenih, te izaslanstva Grada Sarajeva i Općine Stari Grad, koji su polaganjem cvijeća i odavanjem počasti odali počast ubijenim Sarajlijama.