Nakon Srbije, gdje je dostupna već godinama, i Hrvatska je prije nekoliko dana uvela kućnu hemodijalizu, novi oblik liječenja bolesnika u završnom stadiju kronične bubrežne bolesti.

Kućna hemodijaliza je vrsta terapije u kojoj se krv filtrira izvan tijela uz pomoć aparata za dijalizu i umjetne membrane, dijalizatora.

Omogućuje pacijentima dijalizu u vlastitom domu, veću neovisnost i kvalitetniji život, kako za njih tako i za njihove obitelji.

– Riječ je o strateškom unapređenju skrbi za bolesnike s kroničnim zatajenjem bubrega, a cilj je pružiti kvalitetne i sigurne zdravstvene usluge što bliže mjestu stanovanja bolesnika – rekla je Irena Hrstić, hrvatska ministrica zdravstva na predstavljanju ovog projekta.

Koliko je Bosna i Hercegovina daleko od toga da svojim pacijentima olakša život uvođenjem kućne dijalize?

Da bi se tako nešto uvelo, prije svega, potrebno je ispoštovati zakonske propise u obje Bosne i Hercegovine. entiteta.

Kada je u pitanju Federacija Bosne i Hercegovine, potrebno je, smatra prof.dr.sc. Halima Resić, nefrolog i predsjednica Donorske mreže Bosne i Hercegovine, da Federalno ministarstvo zdravstva izmijeni Pravilnik o dijalizi, a zatim da Fond solidarnosti osigura novac i educira kadar.

– Kao liječnica smatram da je kućna dijaliza velika pogodnost, tim više što se mijenja demografska slika naših dijaliznih pacijenata, jer su sve stariji i manje pokretni. U svakom slučaju kućna dijaliza omogućila bi im kvalitetniji život. Mnoge europske zemlje su to davno uvele, jedna Australija, koja je ogromna zemlja, preferira kućnu dijalizu. Što se tiče regije, Srbija to ima odavno, a prije nekoliko dana i Hrvatska, koja se godinama pripremala. Na to su se odlučili upravo zbog velike udaljenosti dijaliznih centara od mjesta stanovanja pacijenata – ističe Resić.

Dodaje kako je struka potpuno za uvođenje kućne dijalize, a opravdanost iste najbolje se pokazala tijekom pandemije COVID-19.

– Gotovo 30 posto naših pacijenata na dijalizi ima 70 ili više godina. Zamislite šta bi to njima značilo – kazao je Resić.

Elvir Ćuzović (47) iz Sarajeva svaki drugi dan, već 27 godina, ide na dijalizu u Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

Kaže da bi i njemu, koji živi u gradu, uvođenje kućne dijalize znatno olakšalo život.

– Svaki drugi dan mi treba šest sati da završim dijalizu – odlazak na KCUS, dijaliza, nekad ide sama, a nekad čekaš aparat, pa razne druge procedure, pa se vratiš kući. To je meni, koji živim u Sarajevu, pola dana svaki drugi dan. A zamislite ljude koji su satima udaljeni od centra za dijalizu, kako je njima putovati svaki drugi dan. Nitko ne zna kako je – kaže Ćuzović.

Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih pacijenata FBiH, nije optimist da bi BiH, odnosno FBiH, u skorije vrijeme mogla uvesti kućnu dijalizu.

– Tri godine čekamo obični Pravilnik o dijalizi kako bismo poboljšali stanje u dijaliznim centrima na način da pacijenti imaju bolju skrb i liječenje. Što se tiče kućne dijalize, mislim da smo daleko od toga ako uzmemo u obzir funkcioniranje Federalnog ministarstva zdravstva, naše društvo, državu općenito i njihovu brigu o teško bolesnim osobama. Kućna dijaliza je dobar način da se pacijentima olakša život. Ne ide se u bolnicu, smanjuju se troškovi prijevoza i osoblja, i niz drugih stvari, ali bez obzira na sve pogodnosti, potpuno sam siguran da BiH u narednih pet do 10 godina neće uvesti kućnu dijalizu – rekao je Žuljević.