U francuskom obalnom gradiću Porniku na obali Atlantika tamošnji hotel “La Fonten” ponudio je svakom turistu povrat novca od jednog eura za svaki kubični milimetar kiše koji padne tijekom boravka u hotelskom smještaju.

Uz 35 uzastopnih kišnih dana na početku godine, siječanj i veljača bili su posebno kišni mjeseci u Francuskoj.

– Prvi mjesec u godini obično je prilično miran na obali Atlantika. Ove godine veljača je bila posebno kišna i to se negativno odrazilo na turizam – rekao je Stefan Bertran, direktor hotela “La Fonten”.

Objasnio je da je uobičajeno da gosti iz obližnjeg Nantesa krajem tjedna provjeravaju vremensku prognozu za vikend.

– Ako je lijepo vrijeme, dođu, ali ako nije, ne dođu. Ali vrijeme na našoj atlantskoj obali stalno se mijenja – kaže Bertrand.

Hotel “La Fonten” dobio je licencu “Zeleni ključ” za održivi turizam u području smještaja i ugostiteljstva, a početkom ove godine dobio je i nagradu “Family Choice” kojom je prepoznat kao mjesto pogodno za djecu.

Boravak u hotelu često znači malo opuštanja od svakodnevnih pravila, no mnogi se gosti pitaju gdje je granica između onoga što mogu ponijeti sa sobom i onoga što mora ostati u sobi.

Iako se ponekad čini bezazlenim uzeti neki predmet, hotelska pravila su prilično jasna što je u pitanju gost, a što hotel.

Jednostavno pravilo može pomoći u dilemi: predmete koji su namijenjeni za jednokratnu upotrebu i ne mogu se koristiti za sljedećeg gosta nakon boravka općenito je dopušteno ponijeti. Tu spada i mala hotelska kozmetika koju mnogi gosti vole ponijeti sa sobom kao suvenire s putovanja.

Minijaturne bočice šampona, regeneratora, gela za tuširanje ili losiona za tijelo ionako se ne koriste ponovno nakon upotrebe pa hoteli nemaju problema s tim da ih gosti ponesu sa sobom. Čak i ako ih niste otvorili, uglavnom ih možete uzeti jer su često dio promotivnog paketa s logom hotela.

Isto vrijedi i za male sapune, jednokratne papuče zamotane u plastiku, kape za tuširanje, pribor za šivanje ili setove za brijanje i pranje zubi. Olovke i blokovi s logom hotela također su namijenjeni gostima i često završe u koferima kao mali suvenir. U sobama se često nalaze vrećice čaja, instant kava ili šećer koji su također predviđeni za konzumaciju.

S druge strane, sve što je namijenjeno višekratnoj uporabi smatra se vlasništvom hotela i ne smije se iznositi iz sobe. Na vrhu liste stvari koje najviše nestaju su ručnici i hotelski ogrtači. Iako su udobne i kvalitetne, peru se i koriste za iduće goste, pa je njihovo uzimanje krađa.

Osim ručnika, iz sobe se ne smije iznositi posteljina, jastuci, deke ili drugi tekstil. Isto pravilo vrijedi i za električne uređaje poput sušila za kosu, kuhala za vodu, daljinskih upravljača ili budilica. Jednostavno pravilo koje mnogi u hotelskoj industriji spominju glasi: ako je neki predmet priključen na struju ili je dio inventara sobe, onda definitivno nije namijenjen da se odnese.

Među predmetima koji moraju ostati u prostoriji su vješalice, čaše, šalice, pepeljare, otvarači za boce, kao i ukrasi poput slika ili vaza. Osoblje hotela provjerava stanje sobe nakon odlaska svakog gosta, tako da nedostatak inventara rijetko ostane nezamijećen.

Postoje i situacije koje nisu uvijek potpuno jasne. Primjerice, flaširana voda u sobi ponekad je besplatna, ali često samo jedna boca ima takvu etiketu, dok se ostale naplaćuju u sklopu minibara. Zato je uvijek dobro provjeriti ima li proizvod naljepnicu s cijenom.

Minibarovi u modernim hotelima često imaju senzore koji registriraju pomicanje proizvoda pa vam se može dogoditi da vam nešto naplate iako to niste konzumirali. Također, sve više hotela prelazi na velike zidne dozatore šampona i sapuna, upravo kako bi smanjili otpad. Pražnjenje u vlastite boce smatra se vrlo nepristojnim.

Ako vam se neki hotelski artikl posebno sviđa, poput mekanog ogrtača ili jastuka, uvijek možete pitati na recepciji. Mnogi hoteli nude mogućnost kupnje potpuno novih primjeraka, pa možete ponijeti suvenir bez kršenja pravila, prenosi Tuzla.

Jedne noći 2023. Eric je pregledavao profil na društvenim mrežama na kojem je redovito tražio pornografiju. Nakon nekoliko sekundi videa se ukočio.

Shvatio je da su par koji je promatrao – kako ulazi u sobu, odlaže torbe i kasnije seksa – on i njegova djevojka. Tri tjedna ranije proveli su noć u hotelu u Shenzhenu, na jugu Kine, nesvjesni da nisu sami.

Njihove najintimnije trenutke zabilježila je kamera skrivena u hotelskoj sobi, a snimka je postala dostupna tisućama stranaca koji su se prijavili na kanal koji je Eric koristio za pristup pornografiji.

Eric (nije mu pravo ime) više nije bio samo potrošač kineske industrije špijunskih kamera, već i žrtva.

Takozvana špijunska pornografija u Kini postoji već najmanje desetljeće, unatoč činjenici da je proizvodnja i distribucija pornografije u zemlji ilegalna.

No, posljednjih je godina to pitanje postalo redovita tema razgovora na društvenim mrežama, gdje ljudi – osobito žene – razmjenjuju savjete o tome kako uočiti kamere male poput gumice za olovku. Neki su čak pribjegli postavljanju šatora unutar hotelskih soba kako bi izbjegli snimanje.

Prošlog travnja, nove vladine uredbe pokušale su zaustaviti ovu epidemiju – zahtijevajući od hotelijera da redovito provjeravaju skrivene kamere.

No prijetnja tajnog snimanja u privatnosti hotelske sobe nije nestala. BBC Svjetska služba pronašla je tisuće nedavnih špijunskih videa snimljenih u hotelskim sobama i prodanih kao pornografija na više stranica.

Velik dio materijala oglašava se na aplikaciji za razmjenu poruka i društveno umrežavanje Telegram. Tijekom 18 mjeseci otkriveno je šest različitih web stranica i aplikacija promoviranih na Telegramu. Među njima su i oni koji tvrde da upravljaju s više od 180 špijunskih kamera u hotelskim sobama koje ne samo da su snimale, već i prenosile aktivnosti hotelskih gostiju uživo.

Jednu od tih web stranica redovito sam pratio sedam mjeseci i pronašao sadržaj snimljen s 54 različite kamere, od kojih je otprilike polovica u svakom trenutku bila u funkciji, piše novinar BBC-ja.

To znači da su u tom razdoblju mogle biti zabilježene tisuće gostiju, procjenjuje BBC na temelju tipičnih stopa popunjenosti. Većina vjerojatno ne zna da su ih uhvatile kamere.

Eric iz Hong Konga počeo je gledati potajno snimljene videe kao tinejdžer, privučen time koliko su ti snimci bili “sirovi”.

– Privuklo me to što ljudi ne znaju da ih se snima – kaže Eric koji je danas u tridesetima.

– Mislim da se tradicionalni pornografski sadržaj čini vrlo namještenim, vrlo lažnim.

Ali iskusio je kako je to biti na suprotnom kraju opskrbnog lanca kada je pronašao video sebe i svoje djevojke Emily – i više ne nalazi zadovoljstvo u sadržaju.

Kad je Emily objavila vijest da je njihov boravak u hotelu snimljen, montiran u isječak od sat vremena i prenesen na Telegram, mislila je da se šali. No onda je i sama vidjela video i bilo joj je neugodno.

Emily je bila užasnuta što su kolege i obitelj mogli vidjeti video. Par nije razgovarao tjednima.

Dakle, kako funkcionira industrija – koja iskorištava intimne seksualne radnje nesuđenih parova za plaćanje voajerskih mušterija – i tko stoji iza toga?

Jedan od najistaknutijih trgovaca špijunskom pornografijom na kojeg sam naišao bio je agent poznat kao AKA, piše novinar BBC-ja.

– Predstavljajući se kao potrošač, platio sam pristup jednoj od web stranica za live streaming koje je promovirao – za mjesečnu naknadu od 450 yuana (cca. 108 KM).

Nakon prijave, imao sam mogućnost biranja između pet različitih snimaka, od kojih je svaki prikazivao nekoliko hotelskih soba – vidljivo je čim gost uključi struju umetanjem svoje kartice. Također je bilo moguće premotati prijenose uživo od početka i preuzeti arhivirane isječke.

Na Telegramu – zabranjenom u Kini, ali često korištenom za ilegalne aktivnosti – AKA je oglašavala ove prijenose uživo. Jedan Telegram kanal je tijekom naše istrage imao čak 10.000 članova. Biblioteke njegovih uređenih isječaka live streama također su dostupne na Telegramu uz fiksnu naknadu. Mogao sam vidjeti više od 6000 videa u arhivi, koji datiraju iz 2017.

Pretplatnici AKA komentiraju značajku Telegram kanala dok promatraju hotelske goste koji ništa ne sumnjaju – ocjenjujući njihov izgled, ogovarajući njihove razgovore i ocjenjujući njihovu seksualnu izvedbu.

Slave kad par započne seks – i žale se ako ugase svjetla, obavijajući ih tamom. Žene se redovito opisuju kao “drolje”, “kurve” i “kučke”.

Uspjeli smo pratiti jednu od špijunskih kamera do hotelske sobe u Zhengzhouu, središnja Kina, spojivši nekoliko tragova od pretplatnika, korisnika društvenih medija i našeg vlastitog istraživanja.

Terenski istraživači uspjeli su ući u sobu i pronašli kameru – leću usmjerenu prema krevetu – skrivenu u zidnoj ventilacijskoj jedinici i spojenu na električnu mrežu zgrade.

Detektor skrivene kamere, koji se široko reklamirao na internetu kao “neophodan” za hotelske goste, nije upozoravao da su špijunirani.

Tim je deaktivirao tajnu kameru i vijest se brzo proširila Telegramom.

-Zhonghua (ime kamere) je uklonjen – napisao je jedan pretplatnik na glavnom kanalu kojim upravlja AKA.

– To je takva šteta; ta soba ima najbolju kvalitetu zvuka – odgovorio je AKA u chatu.

Ali pritužbe su se pretvorile u slavlje kada je, u roku od nekoliko sati, AKA objavila da je zamjenska kamera aktivirana u drugom hotelu.

– Ovo je brzina… (naše live streaming platforme) – rekao je AKA svojim pretplatnicima.

– Impresivno, zar ne?

Tijekom naše 18-mjesečne istrage identificirali smo desetak agenata poput AKA.

Razmjene koje su imali s pretplatnicima jasno su pokazale da rade za druge na višem položaju u opskrbnom lancu, koje su nazivali “vlasnicima kamera”. Ti su ljudi, sugerirali su komentari agenata, organizirali postavljanje špijunskih kamera i upravljali platformama za prijenos uživo.

Tijekom naše izravne razmjene poruka s AKA-om, piše novinar BBC-a, on je slučajno podijelio screenshot poruke nekoga za koga je rekao da je “vlasnik kamere”, s imenom profila “Brat Chun”.

AKA je brzo izbrisao poruku i odbio razgovarati o njoj, ali smo uspjeli izravno kontaktirati “brata Chuna”. Unatoč našim dokazima da je AKA-i omogućio web stranicu za prijenos uživo, brat Chun je tvrdio da je samo još jedan prodajni agent, iako se činilo da priznaje da se lanac opskrbe proteže izvan ljudi poput njega.

Jasno je da se mogu zaraditi značajne svote novca. Na temelju članarina i pretplata na kanale, BBC procjenjuje da je samo AKA od prošlog travnja zaradila najmanje 163.200 juana (36.511 KM). Prosječni godišnji prihod u Kini prošle je godine iznosio 43.377 juana, pokazuju podaci kineskog Zavoda za statistiku.

Kina ima stroga pravila o prodaji i korištenju špijunskih kamera, no otkrili smo da je relativno lako kupiti jednu na najvećem tržištu elektronike u zemlji u Huaqiangbeiju, izvještava BBC.

Teže je pronaći točne podatke o tome koliko je ljudi izvedeno pred sud zbog pornografije špijunske kamere. Kineske vlasti su posljednjih godina podijelile mnogo manje detalja o pravnim slučajevima, ali slučajevi koje smo pronašli obuhvaćaju cijelu Kinu – od pokrajine Jilin na sjeveru do Guangdonga na krajnjem jugu.

Blue Li, iz nevladine organizacije RainLily sa sjedištem u Hong Kongu – koja pomaže žrtvama ukloniti eksplicitne tajno snimljene snimke s interneta – kaže da potražnja za uslugama njezine grupe raste, ali se zadatak pokazuje težim.

Telegram nikada ne odgovara na RainLilyne zahtjeve za uklanjanje, kaže ona, prisiljavajući ih da kontaktiraju administratore grupe – iste ljude koji prodaju ili dijele pornografiju sa špijunske kamere – koji nemaju dovoljno poticaja da odgovore.

– Smatramo da tehnološke tvrtke snose ogromnu odgovornost u rješavanju ovih problema. Jer te tvrtke nisu neutralne platforme; njihove politike oblikuju način na koji se sadržaj širi – kaže Li.

Sam BBC rekao je Telegramu putem svoje funkcije izvješćivanja da su AKA i Brother Chun – i grupe kojima upravljaju – dijelili pornografiju sa špijunskih kamera putem svojih platformi, ali nisu odgovorili niti poduzeli bilo što.

Ponovno kontaktiran 10 dana kasnije, s potpunim nalazima istrage BBC-ja, Telegram je odgovorio:

– Dijeljenje pornografije bez pristanka izričito je zabranjeno Telegramovim uvjetima pružanja usluge i proaktivno moderira… i prihvaća izvješća (o neprikladnom sadržaju) kako bi uklonila milijune štetnog sadržaja svaki dan.

Službeno smo predstavili naše nalaze da su brat Chun i AKA profitirali od iskorištavanja hotelskih gostiju, rekao je BBC, dodajući:

– Nisu odgovorili, ali nekoliko sati kasnije čini se da su Telegram računi kojima su reklamirali sadržaj izbrisani.

– Međutim, web stranica kojoj mi je AKA prodala pristup još uvijek uživo prenosi goste hotela – piše novinar BBC-ja.

Grand hotel Posavina, jedan od najstarijih i najprepoznatljivijih objekata u centru Brčkojoš uvijek čeka potrebne upravne suglasnosti za početak obnove. Riječ je o objektu izgrađenom 1891. godine koji ima status nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine.

Hotel je pretrpio velika oštećenja tijekom rata, dok je njegov južni dio potpuno uništen u požaru. Nakon rata zgrada je bila predmet višegodišnje koncesije, a po njenom isteku vraćena je u nadležnost javnih ustanova.

Vlada Brčko distrikta BiH ranije je potpisala ugovor s tvrtkom Studen Holding o rekonstrukciji i restauraciji hotela. Predviđena je obnova objekta uz očuvanje njegove arhitektonske i povijesne vrijednosti, te prilagodba suvremenim ugostiteljsko-turističkim standardima.

Investitor je najavio ambiciozan plan da hotel ponovno postane funkcionalan dio javnog i turističkog života grada — uključujući restoran, gradsku pivnicu, SPA centar i druge prateće sadržaje.

Iako su određene pripremne radnje na terenu započete, realizacija projekta trenutno je u prekidu zbog čekanja suglasnosti Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH iz Sarajeva. Bez ovog mišljenja nije moguće započeti glavne građevinske radove.

Prema dostupnim informacijama, investitor i nadležne institucije već nekoliko mjeseci čekaju odgovor Komisije. Nakon ishođenja potrebnih suglasnosti, planirano je izvođenje radova u narednom razdoblju, sukladno projektno tehničkoj dokumentaciji.

Do tada objekt Grand hotela Posavina ostaje izvan funkcije, uz očekivanje da će odlukom nadležnih institucija biti omogućen nastavak procesa njegove obnove.

U libijskom gradu Misrati otvoren je hotel za mačke s pet zvjezdica koji nudi luksuznu skrb i smještaj za kućne ljubimce, nudeći praktično rješenje za vlasnike koji putuju ili traže sigurno mjesto za svoje mačke u posebnim prilikama.

Objekt ima kapacitet za 40 mačaka i ima odvojene prostorije za svaku životinju. Nudimo smještaj, zdravstvene preglede, kupanje, tretmane manikure-pedikure, kao i naknadna cijepljenja.

Vlasnica i menadžerica hotela Hanin Mohammed za Anadolu Agency je kazala da je u ovaj projekat krenula iz velike ljubavi prema mačkama.

Kako je navela, vlasnici svoje ljubimce mogu ostaviti na period od dva dana do tri mjeseca, ovisno o njihovim potrebama.

Dodala je da je jedan član osoblja isključivo odgovoran za svakodnevno fotografiranje i snimanje videozapisa mačaka te dijeljenje fotografija i videozapisa s vlasnicima kako bi bili sigurni da su njihovi ljubimci dobro zbrinuti.

Hotel je brzo postao pouzdano utočište za mačke, pružajući im udobnost i sigurnost, dok vlasnicima nude mir i povjerenje zahvaljujući visokoj razini usluge.