Novinar Tvrtko Milović u analizi političke ostavštine Dragana Čovića ocijenio je da je odluka čelnika HDZ-a BiH da ne bude kandidat za člana Predsjedništva BiH znak kontroliranog povlačenja iz politike, ali i potvrda da Čović i dalje ostaje neprikosnoveni autoritet unutar te stranke.

Milović navodi da činjenica da Čović, kao nosivi stup HDZ-a BiH, nije osobno ušao u utrku za najistaknutiju političku funkciju u državi, već je podržao kandidata iz svog kruga povjerenja, govori o dvije stvari.

– Prvo, Čović sprema kontrolirani izlazak iz politike, a drugo, on je i dalje neupitni lider – kaže Milović.

Prema njegovim riječima, Čović izbjegava kandidaturu za Predsjedništvo BiH, iako za to nema formalne prepreke, jer je svjestan iskustava drugih političkih lidera koji su, koristeći veliku političku moć, pokušavali ostati na vlasti duže nego što je bilo održivo.

Milović smatra da način eventualnog povlačenja pokazuje da se proces odvija prema planu, jer bi nagli odlazak, poput onog bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera, mogao otvoriti prostor za unutarstranačku borbu u kojoj bi prevagu dobili oni koji su godinama tiho gradili utjecaj.

– Čović ih sve zna, a nijednu mu ne voli – napisao je Milović.

Dok potencijalni nasljednici čekaju trenutak kada bi se otvorio prostor za borbu za pozicije unutar HDZ-a BiH, Milović ocjenjuje da Čović i dalje potpuno kontrolira stranku, što se, navodi, najbolje vidi kroz način izbora kandidata za Predsjedništvo BiH.

– Alfa je još tu, a izazivači čekaju znak slabosti – ističe Milović, dodajući da bi eventualni trenutak slabosti mogao pokrenuti borbu za vlast koja bi, ako potraje, mogla ugroziti i samu stranku.

Govoreći o političkoj ostavštini Dragana Čovića, Milović ističe da mu se mora odati priznanje za veliku pregovaračku vještinu i sposobnost obnašanja pozicija u izvršnoj vlasti.

No, smatra da veliki broj kadrova koje je HDZ BiH postavljao u brojnim mandatima nije ostavio značajniji trag na institucijama koje su vodili.

– Postoji li neki federalni ili državni ministar da je po nečemu poznat? Svi su oni dužnosnici koji rade što im se kaže. A ako im se ništa ne kaže, onda ništa i ne rade – rekao je Milović.

Prema njegovoj ocjeni, za hrvatski narod u BiH, koji se godinama bori za izmjene Izbornog zakona i ravnopravniji politički položaj, ozbiljan je problem nerad političkih predstavnika.

Milović posebno ističe pitanje izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH, koje je, kako navodi, središnja politička tema Dragana Čovića u posljednjih 15 do 20 godina.

Smatra da će ishod tog pitanja uvelike odrediti konačnu ocjenu Čovićeva političkog nasljeđa.

– Kada se politička karijera ovako fiksira oko političke teme, onda je neizbježno izjednačavanje političkog naslijeđa za ishod te teme – piše Milović.

Trenutna ocjena je negativna jer nakon brojnih sastanaka, pregovora, sjednica, zaključaka, uvjetovanja i političkih pritisaka rezultati su izostali.

– To što je o ovom pitanju donosio odluke, zaključke, održavao sjednice, sastanke, pregovore i rasprave, uvjetovao i prijetio, blokirao i lobirao, a da je rezultat svega – ništa – kaže Milović.

Smatra da Čović, kao iskusan pregovarač i autor knjiga o menadžmentu, nije mogao ne biti svjestan posljedica svoje političke strategije.

Milović tvrdi da je, ako se pitanje izmjena Izbornog zakona godinama predstavljalo kao pitanje opstanka hrvatskog naroda, bilo očekivano da će druga politička stranka povećati cijenu suglasnosti.

– Kada u svakom javnom istupu ističete Izborni zakon kao životno pitanje, onda je prirodno da druga strana podigne cijenu svog pristanka – ustvrdio je.

Milović u svojoj analizi također tvrdi da postojeći Izborni zakon odgovara političkom modelu koji je izgradio Čović, jer mu omogućava da bira kandidata prema vlastitim političkim potrebama.

– Ovakav Izborni zakon je potreban kako bi Čović dobio mogućnost da delegira kandidata prema svojim potrebama, a ne najboljeg kandidata – napisao je.

Dodaje da bi izmjenama Izbornog zakona, za koje se Čović zalaže, HDZ BiH morao ponuditi najjačeg kandidata koji bi se morao suočiti s najboljim protukandidatom.

Milović podsjeća da su izmjene Izbornog zakona bile dio koalicijskog dogovora prilikom formiranja vlasti 2022. godine, ali tvrdi da je to pitanje ponovno aktualizirano tek nakon završetka sjednice Parlamentarne skupštine BiH.

Na kraju svoje analize Milović zaključuje da je političko nasljeđe Dragana Čovića obilježeno porazima.

– Porazom boriti se za osnovne mehanizme opstanka hrvatskog naroda. Porazite kako biste napustili strukturu koja će generirati najbolje snimke. Poraz osigurati hrvatskom narodu mirno političko okruženje u kojem će se razvijati.

Za političara koji je više od dva desetljeća u vrhu vlasti, Milović smatra da je takva ocjena vrlo loša.

Hrvatski sabor usvojio je Rezoluciju o političkom osnaživanju Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali bez odredbi koje bi tražile ustavno uređenje BiH, uspostavu posebne hrvatske izborne jedinice ili teritorijalno rješenje s većinskim hrvatskim područjem.

Takve zahtjeve uputio je Klub zastupnika Mosta kroz svoje amandmane tražeći da se u rezoluciju uključi zalaganje za cjelovitu ustavnu i političku reformu Bosne i Hercegovine, koja bi omogućila “bolji” položaj hrvatskog naroda.

Među prijedlozima Mosta bilo je i stvaranje posebne izborne jedinice za izbor hrvatskih zastupnika, kao i modeli teritorijalnog preustroja koji bi uključivali većinski hrvatski prostor.

Mostove amandmane odbili su predlagatelji rezolucije, Domovinski pokret i vladajući HDZ, uz obrazloženje da takvi prijedlozi izlaze iz okvira dokumenta te da Rezolucija nije mjesto utvrđivanja konkretnih modela ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine.

Usvojeni tekst rezolucije umjesto toga ističe potrebu poštivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, načela konstitutivnosti triju naroda i ravnopravne političke zastupljenosti Hrvata u institucijama Bosne i Hercegovine.

Most je ocijenio da je konačna verzija dokumenta daleko od izvornih stavova Domovinskog pokreta te da su nakon dogovora s HDZ-om izostavljeni neki od ranije spominjanih zahtjeva, uključujući konkretnije prijedloge za “rješavanje hrvatskog nacionalnog pitanja”.

Most je tražio da se u dokument uvrsti i poziv Vladi RH da upotrijebi sve političke i diplomatske instrumente, uključujući i pravo veta u međunarodnim institucijama kada su ugroženi interesi Hrvata u BiH. To je sadržavao i prvotni prijedlog, ali je zbog HDZ-ove politike dodvoravanja izbačen, istaknuli su iz Mosta, na što je Ivan Penava, predsjednik Demokratskog pokreta, odgovorio da “rezolucija nije mjesto gdje se propisuju konkretni instrumenti vanjske politike Republike Hrvatske”.

Predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava rekao je da su neki dijelovi prvotnog prijedloga izmijenjeni kako bi se postigao dovoljan stupanj političkog suglasja za usvajanje rezolucije.

Za rezoluciju su se izjasnila 83 zastupnika, tri su bila suzdržana, a jedan protiv.

Predsjednik HDZ-a Ilija Cvitanović 1990. uputio je proglas i javni poziv vodstvu i svim službenim tijelima Republike Hrvatske da službeno i javno stanu u zaštitu prava Hrvata u Bosni i Hercegovini i podrže, kako je naveo, istinski europski “briselski model” za uspostavu hrvatske izborne jedinice u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Kako je dodao, Hrvati u BiH se nikada, bez izričitog zahtjeva, nagovora, pritisaka i garancija Republike Hrvatske, neće pristati odreći svog entiteta – Hrvatske Republike Herceg-Bosne – i integrirati je u Federaciju BiH!

– Za Hrvate u BiH Republika Hrvatska bila je i pregovarač, i nalogodavac, i jamac Washingtonskog i Daytonskog sporazuma – istaknuo je, priopćio je HDZ 1990.

Pozvao je predsjednika RH Zorana Milanovića, predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, sve potpredsjednike, članove Vlade, predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, potpredsjednike i sve saborske zastupnike, sve stranke i predstavnike vladajuće koalicije te sve hrvatske stranke i sve državne institucije.

Uputio im je zahtjev za žurnim službenim, institucionalnim i diplomatskim djelovanjem Republike Hrvatske na zaštiti ustavnih prava Hrvata u Bosni i Hercegovini – radi ispunjavanja ustavnih i međunarodnih obveza temeljenih na Washingtonskom i Daytonskom sporazumu prema Hrvatima u BiH, stoji u priopćenju.

– Poštovani gospodine predsjedniče, poštovani gospodine premijeru, poštovani gospodine predsjedniče Sabora, poštovane dame i gospodo, poštovani dužnosnici Republike Hrvatske, obraćam Vam se osobno, kao predsjednik HDZ-a 1990., ali prije svega kao predstavnik onog dijela našeg hrvatskog naroda koji desetljećima nosi teret očuvanja hrvatskog identiteta, prava i opstojnosti Hrvata u Hrvatskoj. Bosna i Hercegovina.

Trenutak u kojem se nalazimo i sve okolnosti više ne dopuštaju odgode ili diplomatske fraze: “Vrijeme je.” Jer nije riječ o jednim izborima i/ili izbornoj kampanji. Govorim javno jer pojedini politički krugovi u Bosni i Hercegovini i EU javnom kampanjom pokušavaju ostvariti svoje tajne ciljeve. Višedesetljetnim nametanjem “pseudograđanskih”, lažnih europskih standarda, pokušavaju se ukinuti Hrvati kao konstitutivni politički narod u BiH – istaknuo je Cvitanović i dodao:

– Da se razumijemo, na djelu je sukob dva nepomirljiva koncepta od kojih je tzv. “građanski” potpuno suprotan Ustavu Bosne i Hercegovine, Washingtonskom i Daytonskom sporazumu i svemu onome na što su se dogovorili i potpisali Republika Hrvatska i Hrvati iz Bosne i Hercegovine.

Pozivam sve vas, službenu Republiku Hrvatsku, da poštujete svoje preuzete i ustavne obveze prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i da ubuduće ni na koji način ne tolerirate ovakve subverzivne aktivnosti i njihove nositelje, bez obzira dolaze li iz lokalnih unitarističkih krugova ili lobističkih skupina pojedinih članica EU.

Kako je dodao Cvitanović, javno govori i zato što, nakon javne podrške uspostavi hrvatskih izbornih jedinica u Federaciji BiH, to od njega traži njegov hrvatski narod u BiH koji, kako je ustvrdio, više ne može, ne želi i neće mirno gledati ono čemu je sada izložen.

– Proteklih dana vam je vodstvo Hrvata, ljudi koji su devedesetih bili tamo gdje su trebali biti, kada su trebali biti, pa tako i tijekom Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj, uputili javni proglas sa zahtjevom da Republika Hrvatska poštuje svoje obveze prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Najjednostavnije rečeno – ponavljam da svi razumiju – bosanskohercegovački Hrvati nikada ne bi pristali na odricanje od svog entiteta i pristanak na Federaciju BiH da to od nas nije tražila, zahtijevala i, u konačnici, naredila Republika Hrvatska. Hrvatska je, mimo volje većine Hrvata u BiH, nas Hrvate u BiH strpala u Federaciju BiH.

Iz kojeg razloga, po kojoj logici i po kojoj pravdi Srbi u Bosni i Hercegovini, kao drugi konstitutivni narod, imaju svoj entitet, svoju policiju, Vladu i Sabor, a mi Hrvati nemamo? Pa malo je to, nego nama Hrvatima jedan drugi narod bira svoje lažne hrvatske predstavnike? – naveo je.

Zatim je dodao:

– Nakon agresivne javne kampanje pojedinih krugova u Republici Hrvatskoj i poruka da to što nam neki drugi, brojniji narod bira zastupnika trebaju riješiti narodi unutar BiH, koji se više od trideset godina ne mogu dogovoriti oko ničega, nakon sustavnih izmjena zakona odlukama visokih predstavnika na štetu Hrvata, nakon nekih izjava koje bi mogle značiti da neki u Zagrebu svjesno žele oprati ruke od Hrvata u BiH, nemam drugog izbora nego javno pozvati službena tijela Republike Hrvatske da službeno postupe i učine ono što je njihova dužnost i obveza Republike Hrvatske.

Također je “podsjetio na uvjete pod kojima je 18. ožujka 1994. u Washingtonu dogovorena i ugovorena Federacija BiH”:

1. Ulaskom u teritorije i ovlasti Herceg-Bosne, Washingtonskim sporazumom izrijekom je zaključena konfederacija Federacije Bosne i Hercegovine s Republikom Hrvatskom, uz jamstvo Sjedinjenih Američkih Država.

2. Federacija BiH je ugovorena u strogom nacionalnom paritetu Bošnjaka i Hrvata, kao federacija kantona/županija koji su nacionalno točno definirani (bilo kao hrvatski, bilo kao bošnjački ili „mješoviti“, sa strogim paritetom u Vladi i Domu naroda).

To se, tvrdi, desetljećima grubo kršilo.

– Drugi biraju naše predstavnike, ignoriraju se presude Ustavnog suda (slučaj Ljubić, slučaj neustavnosti federalnih ministarstava kulture i obrazovanja itd.). Zato pozivamo sva nadležna tijela Republike Hrvatske da se odlučno suprotstave ovakvoj „pseudograđanskoj“ i navodno „europskoj politici“ i vrate status Hrvata na početne, izvorne postavke Washingtonskog, a potom i Daytonskog sporazuma, te se založe za poništenje odluka visokih predstavnika na štetu Hrvata u BiH.

Federacija BiH je federacija nacionalnih kantona, a ne “građanska” cjelina u kojoj se provodi unitarizacija, što Republika Hrvatska, nažalost, dopušta već desetljećima. Istovremeno, Ustav Bosne i Hercegovine i potpisani međunarodni ugovori proširuju se prema potrebama drugih naroda i nalozima tzv. “međunarodne zajednice”. Mostar je najbolji primjer za to – kaže Cvitanović.

Dodaje kako stoga poziva nadležna tijela Republike Hrvatske da, kao prvi korak, podrže uspostavu hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH. Riječ je, kaže, o projektu istinskog povratka na izvorna načela Washingtona i Daytona, ali ujedno i očit primjer prave, progresivne europske politike.

– Taj model je, doslovno, “model Bruxellesa”, izvorni i pravi europski model, iz srca Europske unije – istaknuo je.

Dodaje kako vanteritorijalna izborna jedinica, koja je izravni uzor hrvatskoj izbornoj jedinici u Federaciji BiH, na opće zadovoljstvo već desetljećima uspješno funkcionira: u srcu Europske unije – u Bruxellesu, u BiH – u Brčko distriktu, kao izuzetno uspješan izborni sustav koji je i originalni američki prijedlog, usvojen odlukom OHR-a bez promjene Ustava Bosna i Hercegovina.

– Ovaj istinski europski prijedlog idealan je za Hrvate u Federaciji BiH jer svakog Hrvata ravnopravno uključuje u izborni proces. Također je to prijedlog koji će u narednim danima potpuno i do kraja raskrinkati sve one koji pod krinkom „građanske“ i lažne „europske“ politike zapravo pokušavaju biološki i politički uništiti Hrvate kao konstitutivni narod u Bosni i Hercegovini.

Našim partnerima u Federaciji BiH poručujemo: Hrvatima u Bosni i Hercegovini je dosta same ideje da nam što brojnija populacija bira predstavnike. Neće se ponoviti nikada i ni pod koju cijenu.

Štiteći suverenitet i cjelovitost Bosne i Hercegovine, pružamo ruku prijateljstva i suradnje, ali ako ni ovaj pomirljivi prijedlog ne bude prihvatljiv, neka svi znaju – poduzet ćemo druge korake i tražiti druga rješenja, jer nećemo mirno gledati vlastiti nestanak. Naša ruka je pružena! – istaknuo je.

Također je dodao:

– Poštovani čelnici Republike Hrvatske, članovi Vlade, poštovana predsjednice, poštovani zastupnici u Hrvatskom saboru, pozivam Vas da službeno postupite u skladu s obvezama koje Republika Hrvatska ima prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini:

1. Službeno podržati model hrvatske izborne jedinice kao istinski europski model, dokazan u Bruxellesu, kao nužan prvi korak u rješavanju hrvatskog pitanja.

2. Pokrenuti sve diplomatske, pravne i državne mehanizme stvarne zaštite hrvatskih prava prema svim potpisnicima i jamcima Washingtonskog i Daytonskog sporazuma – prema SAD-u, članicama EU, OHR-u i novom visokom predstavniku, čim bude izabran.

3. Svim međunarodnim i domaćim akterima u BiH i Republici Hrvatskoj jasno dati do znanja da Republika Hrvatska više neće ni najmanje tolerirati nametanje protuustavnog i protudaytonskog „građanskog“ modela i preglasavanja Hrvata, te time jasno pokazati da je stvarna, a ne deklarativna zaštita hrvatske ustavnosti i suvereniteta u BiH ustavno-politički imperativ Republike Hrvatske.

4. Kao punopravna članica Europske unije ne dopustiti daljnje hibridne antihrvatske radnje kojima smo izloženi, a prema svima koji ih provode odnositi se kao suverena država koja štiti svoj hrvatski narod u BiH, sukladno obvezama Republike Hrvatske iz Washingtonskog i Daytonskog sporazuma te sukladno Ustavu Republike Hrvatske. Takvim osobama uputiti službeni demarš, a pojedince koji krše Ustav Bosne i Hercegovine i ugovore čiji je potpisnik, principal i jamac Republika Hrvatska za Hrvate u Bosni i Hercegovini sankcionirati i proglasiti personama non grata.

5. Kao punopravna članica Europske unije, kao uvjet za daljnji napredak BiH postaviti sustavno rješavanje hrvatskog pitanja i donošenje Izbornog zakona.

6. Odbaciti daljnju strategiju „palijativnih rješenja“ i nametanje okupljanja oko jednog kandidata, ne samo zato što se time onemogućuje demokracija unutar hrvatskog korpusa, nego i zato što smo se do sada tako okupljali, pa su nam drugi birali predstavnike. I kad bi jednom dopustili da Hrvati konačno izaberu svog legitimnog hrvatskog člana Predsjedništva, bio bi to samo mali taktički manevar – ne svaki sljedeći put.

– Hrvati u BiH ispunili su sve svoje povijesne obveze prema Republici Hrvatskoj kada je to bilo najpotrebnije za njezin opstanak i slobodu. Danas, u miru, vrijeme je da Republika Hrvatska ispuni svoj ugovorni, zakonski, ustavni i povijesni dug prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Ne treba nam humanitarna pomoć Republike Hrvatske – ponavljamo i ističemo da nam treba stvarna potpora Republike Hrvatske i službeno djelovanje sukladno obvezama koje Republika Hrvatska ima prema Hrvatima u BiH kao potpisnica Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, kao pregovarač u ime Hrvata u BiH tijekom tih sporazuma i, izravnije rečeno, kao strana koja je naredila Hrvatima u BiH da, mimo volje većine, integriraju svoje entiteta u Federaciju BiH i pristati na potpisivanje tih sporazuma – kazao je Cvitanović i dodao:

– Najjednostavnije rečeno, da svi razumiju – nama Hrvatima u BiH Republika Hrvatska je bila nalogodavac, jamac i jamac tih ugovora i sporazuma, pa je svima jasno i očito koje su obveze jamca prema prevarenoj strani.

Sljedećih dana ću službeno uputiti poziv za razgovor i donošenje konkretnih zaključaka na ovu temu svim hrvatskim strankama u Bosni i Hercegovini koje su spremne raditi u interesu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, te zatražiti hitno djelovanje svih državnih institucija i hrvatskog naroda, ma gdje se on nalazio. Sada je vrijeme. Drugih prilika nećemo imati – zaključio je.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković izjavio je u srijedu da je na koalicijskom sastanku bilo riječi o inicijativi Domovinskog pokreta za uspostavu posebne izborne jedinice za Hrvate u BiH te da je riječ o nastojanju za političkom vidljivošću, ali da je za promjenu izbornog sustava i Ustava potreban konsenzus političkih stranaka i institucija u BiH.

– Hrvatske političke stranke i hrvatski narod, nažalost, ne mogu sami – rekao je Plenković u izjavi novinarima u Sisku, dodavši da su čuli njihova stajališta i predložili da se ranije signaliziraju inicijative koje imaju neke vanjskopolitičke reperkusije, prenosi Hina.

Plenković je u srijedu sudjelovao na svečanosti dodjele ključeva korisnicima novoizgrađene zamjenske poslovno-stambene zgrade u Sisku te na svečanoj sjednici Gradskog vijeća u povodu proslave Dana grada Siska.

U organizaciji Zajednice utemeljitelja HDZ-a “Dr. Franjo Tuđman” u Zagrebu je održana tribina posvećena položaju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i potrebi osiguranja pune ustavne ravnopravnosti Hrvata kao konstitutivnog naroda, priopćeno je iz HDZ-a.

Na tribini su sudjelovali predsjednik HDZ-a Dragan Čović i potpredsjednica HDZ-a Darijana Filipović te državni tajnik Središnjeg državnog ureda RH za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas.

Iz HDZ-a poručuju da se Zajednica temelji na očuvanju zajedništva i izvornih načela Franje Tuđmana te su, kako tvrde, prvenstveno opredijeljeni za pomirenje i zajedništvo.

– Ovom tribinom predstavnici Zajednice željeli su potaknuti razgovore o otvorenim pitanjima i mogućim rješenjima u budućnosti kako bi hrvatski narod u BiH imao ravnopravna prava i kako se ne bi ponavljali scenariji u kojima su drugi birali svoje političke predstavnike.

Istaknuta je i važnost očuvanja političke stabilnosti i ustavnog poretka BiH kroz međusobno uvažavanje i dijalog legitimnih političkih predstavnika – priopćeno je iz HDZ-a.

Dodaju kako je tijekom rasprave istaknuto da je HDZ BiH u proteklom razdoblju imao nekoliko inicijativa i prijedloga za rješavanje otvorenih pitanja te pozvao partnere u vlasti na dogovor.

Prije svega, kako ističu, to se odnosi na izmjenu Izbornog zakona kako bi se “ispravila sva loša tumačenja važećeg zakona koja su dovela do narušavanja odnosa između Hrvata i Bošnjaka i nametanja rješenja kojima je učinjena nepravda hrvatskom narodu”.

– Za sva rješenja u BiH potreban je unutarnji dogovor, a da bi se on postigao važan je kompromis i povjerenje. Hrvatski narod u svojoj domovini Bosni i Hercegovini mora biti ravnopravan – poručeno je s tribine u Zagrebu.

Sudionici su zaključili kako je potrebno nastaviti zajednički rad na zaštiti političkih i nacionalnih interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, dodaje se u priopćenju.

Unutar hrvatskog političkog korpusa potvrđena je još jedna kandidatura za predstojeće Opće izbore. Zdenko Lučić bit će kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda.

Lučić je javnosti predstavio politički program koji prenosimo u cijelosti:

Kao legitimni kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji ima identitet Hrvata, objavljujem radni nacrt – strateški dokument (koji ću sa suradnicima doraditi).

STRATEGIJA NACIONALNE SIGURNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

(Radni nacrt – krovni strateški dokument)

1. UVOD

Bosna i Hercegovina, kao suverena i međunarodno priznata država tri konstitutivna naroda, suočava se sa složenim, višedimenzionalnim i promjenjivim sigurnosnim okruženjem. Suvremeni sigurnosni izazovi nadilaze tradicionalne vojne prijetnje i uključuju političke, društvene, ekonomske, kibernetičke, informacijske, ekološke i zdravstvene rizike.

Ova Strategija nacionalne sigurnosti Bosne i Hercegovine je temeljni i krovni dokument koji utvrđuje interese nacionalne sigurnosti, identificira prijetnje i rizike, definira strateške ciljeve i uspostavlja okvir za djelovanje svih institucija i društvenih aktera nadležnih za sigurnost.

Strategija se temelji na Ustavu Bosne i Hercegovine, demokratskim vrijednostima, vladavini prava, poštivanju ljudskih prava i sloboda, te opredijeljenosti Bosne i Hercegovine za mir, sigurnost i međunarodnu suradnju.

2. STRATEŠKI SIGURNOSNI KONTEKST

2.1. Nacionalni i regionalni kontekst

Sigurnosnu poziciju Bosne i Hercegovine karakterizira unutarnja politička i institucionalna složenost, otvoreni regionalni izazovi Zapadnog Balkana i utjecaj globalnih geopolitičkih procesa. Sigurnost države neraskidivo je povezana sa sigurnošću regije i Europe u cjelini.

2.2. Globalni sigurnosni trendovi

Globalni sigurnosni trendovi koji pogađaju Bosnu i Hercegovinu uključuju:

• porast hibridnih i informacijskih prijetnji,

• cyber napadi na državne i društvene sustave,

• međunarodni terorizam i nasilni ekstremizam,

• transnacionalni organizirani kriminal,

• klimatske promjene i prirodne katastrofe,

• migracijske, zdravstvene i humanitarne krize,

• ekonomski i energetski poremećaji.

3. STRATEŠKI PRISTUP NACIONALNOJ SIGURNOSTI

3.1. Integrirani pristup sigurnosti

Bosna i Hercegovina primjenjuje integrirani pristup nacionalnoj sigurnosti, prema kojem se sigurnost ostvaruje koordiniranim djelovanjem svih instrumenata državne i društvene moći.

Nacionalna sigurnost promatra se kao jedinstven sustav koji uključuje:

• diplomacija i međunarodna suradnja,

• sektor obrane i sigurnosti,

• policijski i pravosudni sustav,

• ekonomska i financijska stabilnost,

• tehnološka i energetska sigurnost,

• socijalna otpornost, obrazovanje i informiranje javnosti.

Ovakav pristup odgovara suvremenoj praksi razvijenih demokratskih država i osigurava učinkovito djelovanje u uvjetima složenih i hibridnih prijetnji.

4. TEMELJNA NAČELA NACIONALNE SIGURNOSTI

Politika nacionalne sigurnosti Bosne i Hercegovine temelji se na sljedećim načelima:

1. očuvanje suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti

2. ustavnost, zakonitost i vladavina prava

3. demokratski i civilni nadzor sigurnosnog sektora

4. poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda

5. poštivanje konstitutivnosti Srba, Bošnjaka i Hrvata na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine

6. razmjernost i zakonitost sigurnosnih mjera

7. prevencija i otpornost kao prioritet

8. međuinstitucionalna koordinacija

9. regionalna i međunarodna suradnja

5. INTERESI NACIONALNE SIGURNOSTI

Vitalni sigurnosni interesi Bosne i Hercegovine su:

• zaštita ustavnog poretka i državnih institucija

• sigurnost i zaštita života građana

• politička stabilnost i mir unutar zemlje

• prevencija nasilnih sukoba i destabilizacije

• zaštita kritične infrastrukture i javnih sustava

• kibernetička i informacijska sigurnost

• ekonomska, financijska i energetska stabilnost

• zaštita okoliša i upravljanje katastrofama

• međunarodni kredibilitet i suradnja

6. PROCJENA PRIJETNJI I RIZIKA

6.1. Politički sigurnosni rizici

• institucionalna i ustavna nestabilnost

• politička radikalizacija

• hibridno djelovanje i strani maligni utjecaji

6.2. Terorizam i nasilni ekstremizam

• radikalizacija pojedinaca i skupina

• transnacionalne ekstremističke mreže

• financiranje terorističkih aktivnosti

6.3. Organizirani kriminal i korupcija

• trgovina drogom, ljudima i oružjem

• pranje novca i financijski kriminal

• kriminalna infiltracija u institucije

6.4. Cyber ​​​​i informacijske prijetnje

• napadi na državne informacijske sustave

• industrijska i infrastrukturna špijunaža

• širenje dezinformacija i manipulacija

6.5. Prirodne i tehnološke katastrofe

• poplave, potresi, klizišta, požari

• industrijske i energetske nesreće

• prijetnje zdravlju i pandemiji

7. STRATEŠKI CILJEVI I TRI LINIJE NACIONALNE MOĆI

(prilagodba američkog NSS pristupa)

I. JAČANJE UNUTARNJIH TEMELJA SIGURNOSTI

Bosna i Hercegovina će:

• ojačati funkcionalnost i otpornost institucija

• razvijati ljudske kapacitete u sektoru sigurnosti

• povećanje socijalne kohezije i povjerenja građana

• jačanje gospodarske i energetske sigurnosti

• ulagati u tehnološki i digitalni razvoj

Sigurnost države temelji se na unutarnjoj snazi, stabilnosti i otpornosti društva.

II. JAČANJE MEĐUNARODNIH I REGIONALNIH PARTNERSTVA

Bosna i Hercegovina će:

• razvijati suradnju s Europskom unijom

• aktivno sudjelovati u regionalnim sigurnosnim inicijativama

• izgraditi partnerstvo s transatlantskim i drugim međunarodnim partnerima

• doprinijeti međunarodnom miru i sigurnosti

Sigurnost Bosne i Hercegovine dio je šireg međunarodnog sigurnosnog prostora.

III. RAZVOJ SPOSOBNOSTI ODGOVARANJA NA PRIJETNJE

Bosna i Hercegovina će:

• razviti sposobnosti prevencije i ranog upozoravanja

• osigurati zakonit, brz i razmjeran odgovor na krize

• ojačati kibernetičku obranu i zaštitu informacija

• poboljšati upravljanje kriznim situacijama i sustave oporavka

• pružiti podršku civilnim vlastima u izvanrednim okolnostima

8. PRAVCI DJELOVANJA

8.1. Jačanje institucija i koordinacija

• strateško upravljanje sigurnosnim politikama

• interna i međusektorska suradnja

• razmjena informacija i zajedničko planiranje

8.2. Otpornost kritičnih sustava

• zaštita infrastrukture (energetika, promet, zdravstvo, komunikacije)

• planovi kontinuiteta poslovanja

• redovite kontrole i vježbe

8.3. Cyber ​​​​sigurnost

• nacionalni okvir kibernetičke otpornosti

• zaštita digitalnih i informacijskih sustava

• odgovor na cyber incidente

8.4. Prevencija i suzbijanje prijetnji

• jačanje kapaciteta policije i pravosuđa

• borba protiv terorizma i kriminala

• financijske i organizacijske istrage

8.5. Kultura sigurnosti i ljudski resursi

• obrazovanje i osposobljavanje

• profesionalne i etičke standarde

• svijest i otpornost građana

9. UPRAVLJANJE, PROVEDBA I NADZOR

Za provedbu Strategije uspostavlja se sustav strateškog upravljanja na razini Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, sa:

• jasno definirane kompetencije

• redovite sigurnosne procjene

• godišnja izvješća o provedbi

• parlamentarni i građanski nadzor

Strategija se revidira najmanje svakih pet godina ili ranije u slučaju značajnih sigurnosnih promjena.

10. ZAVRŠNE ODREDBE

Strategija nacionalne sigurnosti Bosne i Hercegovine je osnova za sve sektorske strategije i operativne planove u oblasti sigurnosti. Za njegovu provedbu potrebna je stalna politička odgovornost, institucionalna koordinacija i sudjelovanje cijelog društva.

Politička scena Hrvata u Bosni i Hercegovini, godinama naviknutih na monolitnu strukturu pod dirigentskom palicom HDZ-a BiH, na ispitu je.

Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, s pozicije neprikosnovenog lidera apelira na “političku zrelost”, što se u političkim krugovima čita kao zahtjev za apsolutnom disciplinom.

Oporbeni blok “Hrvatska petorka” uzvraća udarac pristupom koji više ne poznaje strah od optužbi za “izdaju nacionalnih interesa”.

Čovićev poziv na suzdržanost od alternativnih kandidata temelji se na tezi da svaka fragmentacija unutar biračkog tijela pogoduje ponavljanju scenarija po kojem drugi biraju hrvatske zastupnike.

No, Slaven Raguž (Hrvatska republikanska stranka) i njegovi partneri tu tezu okreću naglavačke. Za njih pozivanje na zrelost u vrijeme demografskog egzodusa Hrvata i ekonomske apatije zvuči kao pokušaj očuvanja statusa quo.

Pretpostavka oporbe je jasna. Kandidatura Darijane Filipović (HDZ) nije rezultat želje za promjenama, već rezultat stroge stranačke hijerarhije koja preferira predvidljivost.

Ragužev “grohotan smijeh” prilikom gostovanja na BHRT-u poručuje da je nepovratno prošlo vrijeme političkih ucjena u kojima se svaka kritika HDZ-a proglašavala napadom na narod.

Posebno intrigantan sloj aktualne unutarhrvatske polemike je sumnja u postojanje prešutne simbioze između HDZ-a i Demokratske fronte.

Unutar “Petorke” postoji čvrsto uvjerenje da ove dvije opcije zapravo igraju dobro uigranu utakmicu.

Analitički gledano, nemoguće je zanemariti koliko politike ove dvije stranke idu jedna na drugu.

Hrvatska oporba tvrdi da postoji osnovana sumnja da su izjave Željka Komšića (DF) savršeni katalizator homogenizacije hrvatskih birača oko Čovića.

U toj logici DF svojom politikom ne slabi HDZ, već ga čini nezaobilaznim faktorom. Strah od nadglasavanja omogućuje HDZ-u da izbjegne polaganje računa za gospodarske neuspjehe.

Oporba se sada pokušava pozicionirati kao treći put koji želi razbiti taj začarani krug, tvrdeći da je upravo takva simbioza straha dovela do političke blokade.

Hrvatska petorka zastupa stav da su se konačno stvorile okolnosti za prekid dosadašnje prakse i izlazak iz začaranog kruga. Istaknuo je to i Slaven Raguž. Ocjenjuje da Slaven Kovačević kao kandidat DF-a nema pobjednički “kvalitet” Željka Komšića. Uz ovaj nedostatak, Kovačevićevu situaciju dodatno komplicira i velika konkurencija unutar bošnjačkog bloka, koja mu onemogućuje lakši prolazak na izborima.

Uloga Hrvatske u tom procesu ostavlja dojam oprezne ravnoteže. Andrej Plenković, predsjednik Vlade RH i HDZ-a, jezikom koji poziva na zajedništvo pokušava suptilno podržati liniju koju diktira Mostar.

Njegova upozorenja o fragmentaciji kao signalu slabosti mogu se čitati kao pokušaj stabilizacije polja iz briselske perspektive, gdje se predvidljivost cijeni iznad svega.

Istovremeno, šutnja Zorana Milanovića ostavlja prostor za različita tumačenja. Njegovo neoglašavanje može signalizirati oprez i čekanje da se vidi koliki je stvarni kapacitet oporbenog bloka. Milanović možda ostavlja prostor za unutarnje procese, ne želeći preuranjeno dati podršku bilo kojoj strani prije nego što se karte potpuno otvore.

Najava “hrvatske petorke” o zajedničkom kandidatu priprema političku pozornicu za neizvjesnu političku jesen.

Ako taj kandidat ponudi katarzu o kojoj Raguž govori, biračko tijelo bit će pred povijesnim izborom.

Pitanje je hoće li prevladati desetljećima (nametnuti?) refleks samoobrane pod jednom zastavom ili je kritična masa spremna vjerovati da se nacionalni interes može braniti pluralizmom.

Bilo kako bilo, jedno je sigurno, a to je da je Čovićev monopol na udaru. Kakav će ishod biti prvenstveno ovisi o tome hoće li birači vjerovati novoj politici ili će izabrati predvidljivost, bez obzira na sve njezine nedostatke.

S čelništvom Republike Srpske razgovarali smo o sigurnosnoj situaciji, kao i potencijalnim prijetnjama Srbiji i regionalnom miru, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nakon sastanka u Beogradu.

Kazao je da su analizirani sadašnji obrambeni kapaciteti, kao i planovi za njihovo dodatno unapređenje budućim nabavama.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik rekao je da bh. entitet RS promovira političku i vojnu neutralnost prema Srbiji.

Ocijenio je da su u RS-u zabrinuti jer su Hrvatska, Albanija i Kosovo sklopile određeni savez.

– Jedini cilj tog saveza je ugrožavanje srpskog naroda, a ovdje smo vidjeli da je Vojska Srbije snaga za respekt i obrambena komponenta koja garantira mir i stabilnost – poučio je Dodik.

Istaknuo je da postoji zabrinutost zbog, kako je naveo, usmjerenosti hrvatske komponente u BiH prema tim konceptima.

On je naglasio da ovaj savez zahtijeva posebnu pažnju Republike Srpske i Srbije, ocijenivši ga destabilizirajućim čimbenikom u regiji.

Vučić je rekao i da je sigurnosna situacija “nešto složenija”, prvenstveno zbog djelovanja i daljnjeg djelovanja vojnog saveza Zagreba, Tirane i Prištine.

Nakon sastanka s najvišim predstavnicima Ministarstva obrane Srbije i Vojske Srbije, kojem su nazočili i Dodik te članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, najavio je da će Srbija narednih dana potpisati vrlo važne ugovore za daljnju nabavu naoružanja i vojne opreme.

Rekao je da će Srbija izgraditi izuzetno jaku, višeslojnu protuzračnu obranu koja će se, kaže, sastojati od elektroničkih ometača, elektroničkih napada, opreme, naoružanja i sredstava koja služe za zaštitu vojnih snaga, gradova i infrastrukturnih objekata.

Kako kaže, predložio je izradu i donošenje strategije robotizacije te formiranje postrojbe opremljene robotskim platformama.

– Uz povećanu proizvodnju dronova u Srbiji, a ove godine očekujem eksploziju te proizvodnje, posvetit ćemo se i robotizaciji i digitalizaciji naše vojske – rekao je Vučić.

Cvijanović je na Instagramu poručila da se RS osjeća sigurnije kada vidi značajan napredak u odbrambenim sposobnostima Srbije.

– Ostajemo privrženi očuvanju mira, stabilnosti, kao i sigurnosti Srbije, Republike Srpske i svih naših građana – rekla je.

Dodala je da je u srijedu u Beogradu s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem razgovarala o aktualnim sigurnosnim izazovima u regiji.