Kako je Bosna i Hercegovina od lidera u proizvodnji električne energije na međunarodnom tržištu postala ovisna o otkupu električne energije pitanje je kojim bi se trebala pozabaviti šira stručna javnost, ali i vlast.

Posebno se to odnosi na JP Elektroprivreda BiH i Elektroprivreda HZHB, kojima upravlja Vlada Federacije Bosne i Hercegovine.

To je alarm koji zahtijeva hitno buđenje stručne javnosti i nadležnih.

Posebnu odgovornost snosi Vlada Federacije BiH koja kao većinski vlasnik upravlja javnim poduzećima JP Elektroprivreda BiH i Elektroprivreda HZHB.

No, izvršna vlast u ovom scenariju neodoljivo podsjeća na Trnoružicu iz narodne priče, s tom razlikom što princeza iz bajke nevino spava, dok je lokalna vlast duboko zaspala pod utjecajem političkih interesa i kronične neodgovornosti.

Dok elektroenergetski sektor doživljava povijesni pad, Vlada FBiH čvrsto spava, uljuljkana u prividnu sigurnost.

Oko svojih ureda izgradila je neprobojan zid birokracije i netransparentne javne nabave kroz koji ne mogu proći ni upozorenja stručnjaka ni opravdani zahtjevi rudara.

Umjesto vretena, ova se vlast držala “političke podobnosti”. Pogubna je to matrica po kojoj se posljednjih petnaestak godina na čelo energetskih giganata sustavno dovode stranački poslušnici bez ikakvog radnog iskustva umjesto kompetentnih inženjera i menadžera.

Njihove odluke, donesene bez dugoročne vizije, uništavale su tvrtku iz dana u dan.

Javno poduzeće Elektroprivreda Bosne i Hercegovine ovih je dana u središtu pozornosti jer je, kako ističu u tvrtki, situacija teška, novca nema pa je upitna i isplata plaća radnicima.

Situacija nije bolja ni u jednoj elektroprivredi u Bosni i Hercegovini, kao ni u većini poduzeća koja se bave proizvodnjom, a kojima upravljaju entiteti.

Amer Jerlagić, energetski stručnjak i bivši direktor JP Elektroprivreda BiH, ističe za Faktor da uzrok ovako teške situacije u Elektroprivredi ne leži u nečemu što je staro dan, mjesec ili godinu dana.

– Uzrok ovakvog stanja u JP EPBiH je dovođenje nekompetentnih i nestručnih, ali politički podobnih ljudi zadnjih petnaestak godina. Na čelo EPBiH i u Upravu dovedeni su potpuno nekompetentni i nestručni ljudi koji su svojim odlukama uništavali tvrtku iz dana u dan.

Nisu poslušali savjete stručnih kolega, nikada nisu proveli potrebno restrukturiranje rudnika i pokušali ih dovesti na “zelenu” granu. Ulagali su novac u nerestrukturirane rudnike, a to je bilo kao bacanje novca u rupu bez dna – rekao je Jerlagić.

Tvrdi da je ogroman novac bačen bez ikakvog pozitivnog učinka.

– Američka tvrtka AT Kearny, koja je ugovorom vodila restrukturiranje rudnika u Koncernu, sugerirala je da se rudnike prvo mora restrukturirati, a tek onda ulagati u njih.

Naravno, to se nije poštovalo, jer lakše je trošiti novac kroz sustav javne nabave, nego brinuti o živim ljudima u rudnicima i njihovim sudbinama. Osim loših poteza s rudnicima, u novom investicijskom ciklusu napravljeno je vrlo malo ili gotovo ništa – naglašava Jerlagić.

Tvrdi da, osim Vjetroparka Podveležje, nije izgrađen niti jedan novi energetski objekt.

– Projekt Bloka 7 u TE Tuzla je uništen i praktično je EPBiH ostala na starim termo stranama u TE Tuzla i TE Kakanj, dok su Blok 7 u TE Tuzla i Blok 8 u TE Kakanj sa ukupno 750 MW instalirane snage i preko 50 posto većom učinkovitošću od starih blokova bili planirani.

Sve su to razlozi zašto se EP BiH danas nalazi u ovako teškoj situaciji, bez dovoljne vlastite proizvodnje, uz obveze otkupa i uvoza električne energije. energije – isitče Jerlagić.

Kaže da smo praktički lider u proizvodnji i prodaji električne energije. energije na međunarodnom tržištu, postala ovisna o kupnji i uvozu električne energije. energije – naglašava.

Ističe kako je poznato da elektroprivrede u BiH već neko vrijeme slobodno formiraju cijene prema tržišnim uvjetima prema gospodarstvu, odnosno prema svim kupcima, osim onima koji su u sustavu javne opskrbe.

– Tako da gotovo svakodnevno gospodarstvenici dobivaju prijedloge ugovora i cijene ovisno o tome kada im ističe trenutni ugovor.

Kad su u pitanju kućanstva, čisto sumnjam da će u izbornoj godini biti novih poskupljenja struje – zaključuje Jerlagić.

Igor Gavran, ekonomski analitičar, kaže za Faktor da građani u ovakvoj situaciji ne mogu očekivati ​​ništa dobro.

– Ni prijašnje poskupljenje struje nije bilo ekonomski opravdano, već isključivo uzrokovano lošim upravljanjem i nesposobnošću uprave i države da osiguraju učinkovito funkcioniranje tvrtke, no od tada se situacija pogoršava iako se građanima i gospodarstvu naplaćuje puno više nego prije – kaže Gavran.

Dodaje da su gospodarstvenicima redovito i neopravdano povećavane cijene. Iako sam siguran da prije izbora neće doći do poskupljenja struje iz čisto populističkih i predizbornih potreba, te da će se naći novca za plaće (prvenstveno za osiguranje glasova na izborima).

– Elektroprivreda BiH je prošla sličan put propadanja i urušavanja ne samo sadašnjih već i budućih potencijala kao što je išla Elektroprivreda RS.

Istim se putem može doći samo na isto odredište, pa bez radikalnih promjena možemo očekivati ​​samo daljnji kolaps i pad proizvodnje, gašenje rudnika i termoelektrana, enormni uvoz struje i dugoročno drastična poskupljenja.

Koliko će trajati sadašnja agonija i proizvesti ovako katastrofalan ishod, teško je prognozirati, ali vrijeme za promjene ističe i što se više odugovlači, to je teže i skuplje, a uskoro i nemoguće postići ono što je potrebno – kaže Gavran.

Tvrdi da je odustajanje od izgradnje Bloka 7 u Tuzli najgora strateška odluka s ogromnim negativnim posljedicama (još nije kasno promijeniti tu odluku i realizirati projekt, ali je kompleksniji).

– Višegodišnji pad proizvodnje ugljena u zemlji prebogatoj ugljenom i s nizom rudnika pod kontrolom ove tvrtke potpuno je apsurdan, a plan njihovog zatvaranja umjesto povećanja proizvodnje je samodestruktivan.

Javna nabava redovito je izvor skandala u gotovo svim segmentima poslovanja, političko zapošljavanje i kontrola također su prisutna u svim segmentima uz neproduktivnu administraciju i nedostatak produktivne radne snage poput rudara i stručnjaka – ističe.

Pojašnjava da je akumulirana šteta od izvoza električne energije preko posrednika koji su omogućili višemilijunsku zaradu umjesto izravnog izvoza također nenadoknadiv gubitak koji traje i danas.

– Kupnja struje i ugljena je strahovito bacanje novca, nema tehnološkog razvoja i inovacija (recimo svima je očita sve veća potreba za mrežom brzih punionica za električna vozila i kućnim priključcima za njihovo punjenje, ali ovakvi projekti, za koje nitko nema bolje predispozicije od Elektroptivrede BiH, prepušteni su privatnicima (u slučaju punionica), odnosno naplaćuju se tako nerazumno. da ubijaju svu potražnju (kućne punjače gdje je povećanje snage lokalnog priključka nenormalno skupo) itd. – naglašava Gavran.

Naravno, ističe, za sve to nije kriva samo sadašnja vlast ili prošla vlast.

– Recimo, izvoza električne energije preko posrednika je bilo za vrijeme prošlih uprava i vlada, ali nikada nitko nije odgovarao za ranije učinjenu štetu, pa onda, ipak, odgovornost moraju snositi oni koji sada niti svoju upravljačku i vlasničku ulogu obavljaju u interesu tvrtke i njenih kupaca, niti su odgovorne za ranije štete procesuirali i sankcionirali.

Naprotiv, nude se samo beskonačni izgovori. Prijeti i da će zbog neopravdanog prekida projekta Bloka 7 doći do višemilijunskih odšteta, a to bi sve pogoršalo – kaže Gavran.

Ističe da postoje dva scenarija, prvi je da sadašnja Uprava i Vlada ne žele i ne znaju bolje, a sve to nas vodi u manju proizvodnju i veće cijene.

Zastupnik u Parlamentu Federacije BiH Mirza Čelik (DF) kaže za Faktor da ga ne čudi sporo vraćanje javnih poduzeća u Federaciji BiH, jer je Vladi FBiH jedino bilo bitno da na funkcije postavi svoje ljude.

– Nije im smetalo to što su nestručni, sve će platiti građani Federacije BiH – zaključuje Čelik.

Mirsad Zaimović, šef Kluba zastupnika SDA u Parlamentu FBiH, ističe za Faktor da su ogromni gubici u gotovo svim sektorima kada su u pitanju javna poduzeća.

– Elektroenergetski sektor također bilježi gubitke, ima problem s likvidnošću, a sada su problem plaće, a najveći problem je što neće biti investicija, a to je neophodno s obzirom da radimo na novim čistim energijama i plaćamo CBAM – rekao je Zaimović i dodao da je teška situacija u skoro svim sektorima.

Najava Uprave za neizravno oporezivanje (UIO) BiH da će 2026. godine krenuti s masovnim kontrolama građevinskog sektora, na prvi pogled izgleda kao zakašnjelo uvođenje reda. Točnije, pojačane kontrole odnose se na izgradnju i prodaju stambenih i poslovnih objekata u Bosni i Hercegovini.

No, kada se zagrebe ispod površine saopćenja UIO, postavlja se pitanje da li je cilj zaista suzbijanje sive ekonomije ili samo prikupljanje sredstava za vraćanje dugova entiteta?

Dok cijene kvadrata divljaju, a profitne marže investitora dosežu povijesne vrhunce, država najavljuje pojačane kontrole u građevinarstvu. No, koga će inspektori zapravo posjetiti?

Ekonomski analitičari Igor Gavran i Zoran Pavlović upozoravaju: dok veliki igrači i sumnjivi milijuni prolaze “ispod radara”, država se kontrolom malih obrtnika i susjedskom pomoći sprema “cijediti staro drvo”.

Je li ovo uvođenje reda ili samo očajnički pokušaj krpanja proračunskih rupa preko leđa građana?”

To što UIO mora javno pozvati investitore da se upišu u sustav PDV-a jer navodno “ne ostvaruju promet veći od 100.000 KM” zvuči kao loša šala.

U zemlji u kojoj je cijena kvadrata u novogradnji postala nedostižna kategorija za prosječnog radnika, praktički je nemoguće izgraditi i prodati dva ili tri prosječna stana, a ne prijeći tu financijsku granicu.

Ekonomski analitičar Igor Gavran smatra da je ovakvo stanje neodrživo i ukazuje na duboku korupciju u sektoru.

– Nezamislivo je da bilo kakvi građevinski i prodajni projekti nekretnina koje se oporezuju PDV-om budu ispod cenzusa za registraciju. Cijene nekretnina i profiti na ovim prostorima su nenormalni, a izbjegavanje poreza masovno – ističe Gavran za Faktor.

Upozorava da nije riječ samo o PDV-u, već i o sustavnom izbjegavanju izravnih poreza iskazivanjem nerealno niskih cijena u ugovorima.

I dok UIO najavljuje da će izvršiti unakrsnu provjeru podataka o građevinskim i uporabnim dozvolama, postoji opravdana sumnja u krajnji domet ovih mjera.

Pasivnost institucija prethodnih godina stvorila je okruženje u kojem oni koji uredno plaćaju poreze djeluju naivno.

– Upitno je hoće li kontrole uspjeti identificirati i obuhvatiti većinu takvih slučajeva, a pogotovo koliko će to utjecati na bit problema – kaže Gavran.

Dodaje da dosadašnja inertnost UIO može imati dva lica, ili je riječ o općoj nezainteresiranosti za naplatu poreza, ili se trenutna aktivnost pojavljuje kao izravan pritisak vlasti koje su se previše zadužile.

– Proračuni su prazni, rate kredita stižu, a građevinski sektor, kao najlikvidniji, doživljavaju kao idealnu “kasicu prasicu” za hitno krpanje rupa – ističe Gavran.

Najveći strah javnosti je da će svaka marka koju država ubere od investitora završiti kao nova stavka na cijeni kvadrata.

Međutim, ekonomska logika govori drugačije.

Ako su marže investitora enormne, postoji previše prostora za apsorpciju poreza.

– Da su cijene imalo realne, dodatni porezni troškovi sigurno bi doveli do poskupljenja. No, zarada je tolika da se u nju lako može “ugraditi” iznos eventualno dodatno plaćenog poreza bez povećanja konačne cijene za kupca – objašnjava Gavran.

Problem je, smatra, što vlasti često javne prihode doživljavaju kao vlastiti plijen, umjesto da se upuste u stvarno smanjenje cijena nekretnina i oporezivanje ekstraprofita ostvarenog na tom području.

– U konačnici, najavljene kontrole bit će test za državu. Ako na kraju naplate samo dio dugovanog poreza koji će ići na otplatu rente, građani od toga neće imati ništa. Prava bi pobjeda bila regulacija tržišta na kojem svi plaćaju poreze, a cijena kvadrata konačno počinje odražavati stvarne troškove gradnje, a ne samo neutaživu glad za profitom i proračunski deficit – zaključuje Gavran.

S druge strane, ekonomist Zoran Pavlović za Faktor upozorava da bi se najavljene kontrole mogle pretvoriti u progon ljudi koji pokušavaju riješiti osnovno životno pitanje ili onih koji pomažu susjedu na selu.

– Čini se da se tu misli na situacije da mala ekipa gradi kuću čovjeku uz pomoć seljana, praktički na dobrovoljnim “mobovima”. Oporezivanje takvih djelatnosti nema smisla, niti će pomoći onome tko gradi kuću, niti će UIO od toga imati itekako koristi. To je pokušaj cijeđenja suhog drena – kategoričan je Pavlović.

Naglašava da veliki investitori već imaju uređen sustav PDV-a te da bi se država trebala fokusirati na veliki kriminal, a ne na mikropoduzeća i obrtnike. Zašto ne pita: “Otkud pola milijuna za stan?

Analitičari se slažu u jednom, fokus institucija je potpuno promašen. Umjesto da se bavi malim ljudima, država ignorira ključne probleme koji izravno utječu na standard građana.

Pavlović smatra da UIO BiH i nadležni trebaju riješiti prave probleme, poput povrata PDV-a za prve nekretnine.

– Bilo bi bolje riješiti pitanje kako se ljudima koji kupe prvi stan vrati uloženih 17 posto. Umjesto toga, nitko ne pita onoga tko kupi stan za pola milijuna maraka – odakle mu novac – pita Pavlović.

Dosadašnja pasivnost UIO, koja naglo prelazi u strogoću najavljenu za 2026. godinu, jasno ukazuje na motive.

Prema njegovim riječima, besmisleno je oporezivati ​​mafije i mikrobiznise koji rješavaju osnovne životne potrebe, a pritom zanemariti pitanje povrata PDV-a građanima za kupnju prve nekretnine.

Dok vlasti u Federaciji BiH projekt Južne plinske interkonekcije predstavljaju kao strateški korak prema energetskoj sigurnosti i diverzifikaciji izvora opskrbe, način na koji se realizira otvara niz ozbiljnih dilema.

Uvođenje konkretnog privatnog investitora direktno u zakon, bez natječaja, jasnih kriterija i transparentnog procesa, prema mišljenju ekonomskog analitičara Igora Gavrana, ukazuje na opasno zaokret prema modelu u kojem se strateški projekti dodjeljuju unaprijed odabranim tvrtkama.

Umjesto jačanja tržišnih načela i usklađivanja s europskim standardima, ovakav pristup, upozorava, dugoročno može proizvesti veću ekonomsku ovisnost, pravnu nesigurnost i slabljenje javnog nadzora nad ključnim energetskim resursima.

– Uvođenje konkretnog investitora u zakon Federacije BiH predstavlja ozbiljan udar na tržišna načela, transparentnost i javni interes – upozorava Gavran.

On za Faktor ističe da bi ovaj model mogao postati predložak za buduće strateške projekte.

– U slučaju javnog poduzeća, kao što je BH-Gas, ovakav model bi se ipak mogao razumjeti jer ne bi dovodio u pitanje javnu kontrolu niti bi onemogućavao angažman privatnih tvrtki u određenim segmentima. No, zakonski jamčiti i ograničiti cijeli projekt na jednu privatnu tvrtku jako je loš pristup – čak i ako je riječ o domaćoj, a ne stranoj tvrtki – ističe Gavran.

Posebno problematičnom smatra činjenicu da je riječ o tvrtki bez ikakvih referenci i kredibiliteta.

– Najapsurdnije i najrizičnije od svega je to što je riječ o potpuno anonimnoj tvrtki, bez ikakvih dokaza da je sposobna realizirati projekt. Riječ je o domaćoj tvrtki, vjerojatno bez kapitala i s minimalnim brojem zaposlenih, koja je u vlasništvu strane tvrtke sličnog profila, također anonimne i bez referenci. Dakle, nema nikakvih jamstava osim usmenih obećanja i dogovora izvan javnog prostora – upozorava.

Dodaje da ovakav pristup otvara prostor za snažan vanjski utjecaj u donošenju ključnih odluka.

– Imamo situaciju da se u praksi zakoni i projekti kroje pod utjecajem inozemnih aktera, a domaći su izvršitelji. Težište pravne zaštite u takvim aranžmanima neminovno je u korist investitora, a ne Federacije BiH i javnog interesa – smatra Gavran.

Posebno zabrinjava izjava da bi ovaj pristup mogao postati predložak za buduće projekte.

– Ova rečenica je najstrašnija od svih. Već imamo najave da bi se isti model mogao primijeniti na zračne luke, namjensku industriju, pa čak i preostale dijelove autocesta. Pokušava se instalirati model privatnih, netransparentnih ugovora bez natječaja, gdje se unaprijed odlučuje kome će se dodijeliti koji strateški projekt – kaže Gavran.

Postavlja i pitanje elementarne logike izbora investitora:

– Može li itko ozbiljno smatrati razumnim da se ista tvrtka smatra nadležnom i za izgradnju plinovoda i za upravljanje zračnim lukama? Kakav je odnos između ta dva sektora? Ako je riječ o kvalitetnim tvrtkama, zašto im je problem imati konkurenciju?

Jedan od ključnih argumenata za projekt je diversifikacija opskrbe plinom, no Gavran tvrdi da je taj narativ problematičan.

– Govori se o smanjenju ovisnosti o jednom opskrbljivaču, ali se istovremeno ništa ne poduzima da se osigura alternativna opskrba. Dapače, svjesno se ide prema zamjeni potencijalno jeftinijeg plina skupljim, uz dodatni rizik gubitka kontrole nad cijelim opskrbnim lancem – upozorava.

Kako ističe, razlika u odnosu na postojeći sustav je ključna

– Trenutno imamo javnu kontrolu distribucije od granice do potrošača. Novi model podrazumijeva da privatna tvrtka može diktirati izvore, cijene i uvjete, što dugoročno ima ozbiljne posljedice – ističe.

Gavran naglašava da su neizvjesnosti višestruke – od financijske konstrukcije do pravnih posljedica.

– Otvoreno se govori da bi investitor samo prikupljao kapital. Postavlja se logično pitanje – zašto to ne bi učinila Federacija BiH? Što nas štiti od scenarija u kojem tvrtka ne realizira projekt, a onda pokrene arbitražu protiv države? – pita on.

Dodaje da bi u takvom odnosu snaga pravna zaštita vjerojatno bila usmjerena na zaštitu investitora, a ne na javni interes.

Našeg sugovornika posebno zabrinjava izostanak reakcije šire javnosti.

– Nažalost, šutnja je postala svakodnevica. Razvio se mentalitet u kojem se vanjski utjecaji prihvaćaju bez otpora, a neovisno razmišljanje se obeshrabruje. Nekima se radi o interesu i konformizmu, drugima o strahu, a treći su jednostavno izloženi neobjektivnim informacijama – kaže.

Posebno je, kaže, razočaran oporbom.

– Njihove reakcije su minimalne i suzdržane, bez stvarne namjere da se ovaj model ozbiljno preispita ili zaustavi – objašnjava.

Na kraju, Gavran upozorava da bi posljedice ovakvog pristupa mogle biti dugoročne i duboke.

– Ovo je model “ako ide – ide”, suprotan pravnoj i ekonomskoj logici. Strateški projekti ostaju bez analize, bez natječaja i bez transparentnosti. To nas vodi u daljnje urušavanje sustava i potpunu ovisnost o privatnim interesima – zaključuje.

Osim ekonomske, ističe se i šira dimenzija problema:

– Ne smijemo zanemariti ni moralni aspekt. Ovakav pristup postavlja ozbiljna pitanja o odgovornosti, integritetu i stvarnim motivima onih koji ga zagovaraju. To je taj polovičan pristup – zaključuje Gavran.

Novo zaduženje Vlade Federacije BiH od 50 milijuna KM kod komercijalnih banaka, koje dolazi nakon neuspjelih pokušaja izdavanja obveznica, otvorilo je ozbiljna pitanja o stabilnosti javnih financija i načinu upravljanja proračunom.

Dok vlast tvrdi da je riječ o redovnom servisiranju unutarnjeg duga, ekonomisti i oporba upozoravaju na sve dublje oslanjanje na kredite bez jasnih planova kako će se taj novac vratiti.

Upozorenja su sve glasnija, Federacija ulazi u začarani krug u kojem se stari dugovi otplaćuju novim kreditima po sve nepovoljnijim uvjetima, a istovremeno se najavljuju milijarde za socijalna davanja i očekuju izbori.

Građane je iznenadila nova vijest da se Vlada Federacije BiH planira zadužiti kod komercijalnih banaka za 50 milijuna KM kako bi servisirala unutarnji dug Federacije BiH u 2026. godini.

Federalno ministarstvo financija objavilo je javni poziv za nabavu dugoročnog kredita s rokom otplate od sedam godina, uključujući poček od 12 mjeseci.

Kredit bi se otplaćivao u dvanaest jednakih polugodišnjih rata.

Ministarstvo financija FBiH zaprimat će ponude banaka do 8. travnja 2026. godine.

Admir Čavalić, predsjedavajući Povjerenstva za ekonomsku politiku i financije Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, kazao je za Faktor da sve ovo pokazuje ono o čemu se već razgovaralo prilikom usvajanja proračuna Federacije BiH za ovu godinu i deficita koji će biti u proračunu.

– Vlada FBiH se oslanja na zaduženje u komercijalnim bankama ako to ne može ostvariti izdavanjem obveznica na burzi. Zatim se ide na izravno zaduživanje, što se sada i radi. To nam, nažalost, govori da će se Vlada sve više zaduživati, što znači da će biti sve nepovoljnije i pitanje je što će i kako biti za idući proračun – kaže Čavalić.

Miralem Galijašević (SDA), član Komisije za ekonomsku politiku i financije Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, ističe za Faktor da ovaj dug još jednom pokazuje da Vlada FBiH ne zna kako riješiti likvidnost budžeta, pa sve više upadaju u spiralu zaduženja Federacije BiH i građana.

– S obzirom na to da Vlada FBiH kroz vrijednosne papire nije uspjela osigurati novac za tekuće potrebe, morala je tražiti kredit od komercijalnih banaka. Ne razumijem Vladinu politiku i samohvalisanje i nemaju se čime pohvaliti. Čudna je politika Vlade, s obzirom na dešavanja u svijetu i činjenicu da će sve poskupjeti, oni bi se trebali pobrinuti da građanima olakšaju, a ne da pišu hvalospjeve o sebi, kao da su najbolja Vlada u povijesti – rekao je Galijašević.

Igor Gavran, ekonomski analitičar, kaže za Faktor da je i ovaj dug “skromniji” u odnosu na neke druge, prije svega prošlogodišnju emisiju obveznica Londonskoj burzi od 350 milijuna eura i najavu slične ili veće emisije u ovoj godini, ili enormno dugovanje BH Telecoma planirano za problematično preuzimanje Telemacha, ali je ipak dodatno opterećenje za budućnost – kaže Gavran.

Dodaje kako je poseban problem što za većinu dugova, pa tako ni za ovaj, ne postoje jasni i produktivni planovi korištenja sredstava koji bi osigurali mogućnost otplate.

– Umjesto toga, novac se uglavnom “gubi” u proračunskoj potrošnji i kada dođe vrijeme otplate, ponovno se posuđuje (obično pod nepovoljnijim uvjetima) za otplatu prethodnog duga – zaključuje Gavran.

Muhamrem Karamujić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i stručnjak za javne finansije, kaže za Faktor da mu sve ovo s Vladom FBiH i zaduživanjem liči na poslovicu “drži vodu dok gospodari odu”.

– Čekaju se izbori, imamo i potez povećanja mirovina za otprilike dvije milijarde KM, gdje se raspoređuje novac koji nemamo. Sve je to ured za pomoć umirovljenicima, ali ne možete napraviti “ruku u proračunu” od dvije milijarde koje treba negdje naći. Nije to više tako lako naći, troškovi zaduživanja su skočili i još uvijek skaču zbog ovih inflatornih pritisaka po svijetu, tako da imate problem za problemom – rekao je Karamujić.

Naglašava da je i ovo s mirovinama bio vrlo populistički potez jer u Federaciji BiH imate gotovo pola milijuna umirovljenika, a predstoje izbori.

– Nio nije protiv socijalnog učinka pomoći umirovljenicima, ali neodrživo je svake godine zaduživati ​​se za dvije milijarde KM da biste to otplaćivali. Ne možemo to izdržati, “ubit ćemo” i ono malo privrede što imamo – rekao je Karamujić.

Postavio je i pitanje zar nije bilo bolje napraviti dobru ekonomsku politiku i onda to gospodarstvo razvijati.

– Imamo to što imamo i zbog toga imamo tu posljedicu da moramo ići okolo i tražiti novac po nepovoljnim kamatama jer im nitko neće dati dvije milijarde za mirovine, moraju se zaduživati. To nisu samo problemi na razini FBiH, nego iu Kantonu Sarajevo, svugdje je loše upravljanje financijama. Strateškog horizonta nema, čekaju se izbori, da se dobije ako je moguće i onda će se problemi riješiti – ističe Karamujić, te dodaje da je problem što nema domaćinskog ponašanja, te da ga nije bilo prije, ali ovaj put je definitivno problem.

Ističe da nije nikakva novost da investitori ne žele kupovati obveznice, jer je Vlada FBiH u proračunu najavila da idu u ogroman deficit, a da će to sada htjeti iskoristiti oni koji posuđuju novac.

– Ovo nije održivo i ovako dalje ne može, i sad dokle ćemo to trpjeti, ali nažalost nemamo alternativu – zaključuje Karamujić.

Proračunom Federacije BiH za 2026. godinu planirani su dugoročni primici od domaćeg zaduživanja u ukupnom iznosu do 400.000.000 KM, od čega bi se planirano zaduženje trebalo realizirati emisijom obveznica Federacije BiH u iznosu do 200.000.000 KM i dugoročno kreditno zaduženje u iznosu do 200.000.000 KM.

Od početka rata pa nadalje Bliski istokodnosno napadima SAD-a i Izraela na Irankoji je započeo 29. veljače, cijena nafte na svjetskom tržištu skočila je sa 72 dolara na 103 dolara po barelu, što je rast od 44 posto.

No, poskupio je i plin, s 35 eura/MWh na 50 eura/MWh, što je poskupljenje od 43 posto.

Naravno, sve se to odrazilo i na cijene goriva u Bosni i Hercegovini.

Dizel je na benzinskim pumpama u našoj zemlji za dva tjedna poskupio u rasponu od 40 lipa do 1 KM po litru goriva.

U posljednjih 15 dana gorivo je poskupjelo za 20 do 30 feninga.

I kako to obično biva, poskupljenje goriva dovodi do lančane reakcije, odnosno poskupljenja hrane. To je ono što najviše zabrinjava građane jer je životni standard ionako loš.

O ovoj temi razgovarali smo s ekonomskim stručnjakom Igorom Gavranom.

– Možemo očekivati ​​rast cijena, ali kao kombinaciju opravdanog i neopravdanog. Recimo, poskupljenje goriva dan nakon početka američko-izraelske agresije na Iran bilo je apsolutno neopravdano. Zbog toga je samo u RS-u naplaćeno oko 660.000 KM kazni, nisam našao podatke za Federaciju BiH. Kada se rasprodaju sve zalihe goriva nabavljene po nižim cijenama i uveze se gorivo koje je stvarno bilo skuplje nego prije kada je nabavljano, onda slijede opravdana poskupljenja goriva – kaže naš sugovornik.

Za ostale proizvode i usluge, odnosno lančana poskupljenja, opravdanost poskupljenja je upitna i ovisi o njihovoj prethodnoj razini cijena i udjelu troškova goriva u cijeni koštanja.

– Prvo će, logično, poskupjeti prijevoz, a zatim oni proizvodi i usluge u čijoj cijeni koštanja najveći udio imaju troškovi goriva. No, cijene gotovo svih proizvoda i usluga već su bile nerealno visoke, nisu se snižavale kad je cijena goriva u prošlosti padala, a imale su toliko visoke marže da su mogle tolerirati poskupljenja goriva do određene granice bez pravdanja poskupljenja. No, zlouporabe su redovita pojava i očekujem da će svi poskupiti, iako uglavnom neopravdano i samo radi održavanja iste razine ekstraprofita, a ne zato što su prisiljeni – kaže Gavran.

Na pitanje što će sve poskupjeti, osim goriva i područja vezanih uz gorivo, Gavran kaže:

– Nažalost, ako nadležni ne djeluju inspekcijskim i drugim mjerama, očekujem da će praktički sve kad-tad poskupjeti, iako za to u velikom broju slučajeva nema objektivnog razloga ili ga barem neće biti ako američko-izraelska agresija i njezine posljedice ne potraju još dugo.

Postavlja se pitanje kako će građani preživjeti još jedan val poskupljenja. Posljednja potrošačka košarica obračunata je u prosincu i iznosila je 3.313,90 KM. Kako četveročlana obitelj, recimo, preživjeti ako će sve biti skuplje.

– Zaista se ne bih usudio prognozirati postotak rasta jer jednostavno nema dovoljno objektivnih razloga za rast cijena da bismo mogli napraviti kalkulaciju na temelju rasta troškova.

Objektivno, povećanje vrijednosti potrošačke košarice ne bi trebalo biti značajno, ali bez intervencije države može doći do “epidemije” inflacije, a ako se dopusti da sve skuplja s razlogom ili bez razloga, onda porast vrijednosti potrošačke košarice može biti dramatičan. U svakom slučaju, i sada je daleko iznad razine koju troškovi opravdavaju – zaključuje za Faktor ekonomski stručnjak Igor Gavran.

I dok se Vlada opravdava povećanjem plaća policajcima, službenicima i minimalnim mirovinama, istovremeno premijer, ministri i zastupnici sebi spremaju enormne prihode.

Premijer Federacije BiH planira plaću od gotovo 5.300 KM, ministri do 4.500 KM, a zastupnici više od 4.000 KM, dok su maksimalne mirovine planirane gotovo koliko i plaće premijera i ministara u Vladi FBiH.

Povećanja “za obične građane” tako služe kao pokriće za privilegije političke elite, u godini kada je proračun planiran rekordno visok i uz dodatno zaduženje, dok se minimalna plaća povećava tek za simboličnih 2,7 posto.

Igor Gavran, ekonomski analitičar, za Faktor kaže da je sve ovo uobičajeni izgovor vlasti da diskriminiraju “obične smrtnike” u odnosu na sebe i “svoje” kao posebnu privilegiranu klasu.

– Naravno, neopravdano povećanje primanja policijskim službenicima i drugim državnim službenicima koji to svojim radom zaslužuju i čija primanja nisu velika nisu sporna, ali su samo izgovor kojim vlasti prikrivaju pravi cilj, a to je povećanje primanja sebi i svojim stranačkim poslušnicima koje su angažirali vezama na raznim preplaćenim parazitskim pozicijama – naglasio je Gavran.

Jednako tako, ističe, povećanjem minimalnih i zajamčenih mirovina za iduću godinu prikrili su cilj drastičnog povećanja ionako apsurdno visokih maksimalnih mirovina jer ih unaprijed planiraju i pripremaju za sebe i svoju visokopozicioniranu pseudoelitu.

Kaže da je sve to nakon silnih opravdanja da se minimalna plaća ne može povećati više od mizernih 2,7 posto.

– Sve je to dodatno naglašeno u izbornoj godini u kojoj se kupuju glasovi i to je jedan od ključnih razloga zašto je proračun planiran na enormno visokoj razini bez temelja u javnim prihodima i s planiranim dodatnim zaduženjima koja će opteretiti buduće generacije.

Sve je to dio mozaika licemjernih poteza gdje se sebičnost i osobni interesi prikrivaju populizmom – zaključuje Gavran.

Ističe da, iako je druga razina vlasti, ima sličan pristup odluci o povratu PDV-a pri kupnji prve nekretnine bez ikakvih imovinskih provjera i ograničenja.

– Lijepo zvuči, ali u stvarnosti je cilj da zastupnici, ali i drugi izabrani dužnosnici kupe stanove svojoj djeci i dobiju povrat PDV-a. A možda je i najveća sramota što umirovljenik s 3.000 KM mirovine dobije povećanje od 600 KM, a nekom nesretniku gotovo cijela mirovina. A ovaj drugi je već imao ogromnu plaću i ogromnu otpremninu, ali nema veze, dajte mu više. Jer sve je to ista “klasa”. Oni samo i jedino gledaju svoj interes. Nažalost, imamo klasičnu klasnu diskriminaciju i klasne razlike, samo što, nažalost, nemamo klasnu borbu – kaže Gavran.