Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH, pozivajući se na interne akte, svojim zaposlenicima tijekom godine odobrava više dana plaćenog odsustva nego što je propisano Zakonom o radu u institucijama BiH, istaknuli su. državni revizori u novom izvješću o radu pučke pravobraniteljice u prošloj godini.

Dok Zakon o radu predviđa do sedam dana plaćenog dopusta, interni akti Institucije ombudsmana dopuštaju do 30 dana plaćenog dopusta godišnje. Pravilnik je podzakonski akt niži od zakona.

Prema zakonu, plaćeni dopust priznaje se u slučaju sklapanja braka, rođenja djeteta, teške bolesti ili smrti člana užeg kućanstva i zadovoljavanja vjerskih ili tradicijskih potreba ili u drugim slučajevima određenim aktom poslodavca.

– Međutim, internim pravilnikom o radu uposlenika u Instituciji ombudsmana propisano je da se plaćeni dopust može odobriti iu trajanju dužem od zakonom propisanog u slučajevima ispunjavanja obveza koje BiH ima po osnovu članstva u međunarodnim organizacijama, radi pohađanja škole jezika u inozemstvu, radi školovanja koje nije obuhvaćeno organiziranim oblicima usavršavanja koje provode institucije BiH, radi sudjelovanja na međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, i slično.

Također je određeno da ukupno trajanje plaćenog dopusta po svim utvrđenim osnovama ne može biti duže od 30 dana u jednoj kalendarskoj godini. Utvrdili smo da je Institucija ombudsmana tijekom 2025. godine, postupajući prema odredbama internog pravilnika, omogućila uposlenicima korištenje prava na plaćeni dopust u trajanju dužem od zakonom definiranog – skrenuli su pozornost iz Ureda za reviziju institucija Bosne i Hercegovine.

Osim toga, skrenuta je pozornost na činjenicu da je u područnim uredima zaposleno više nego prema sistematizaciji radnih mjesta.

Institucija ombudsmana u 2025. godini raspolagala je s gotovo četiri milijuna KM, uključujući i 1.000 KM jednokratne pomoći koju su primili svi zaposlenici u Bosni i Hercegovini. institucija, uključujući njih 69 u Instituciji pučkog pravobranitelja.

Na bruto plaće i naknade utrošeno je oko 2,7 milijuna KM, na troškove zaposlenika 494.184 KM, a na putne troškove 93.988 KM.

Na nacrt izvješća revizora nisu dostavili primjedbe.

“Majka je udala (čitaj “prodala”) malodobno dijete i od mladoženjine obitelji tražila 3.000 KM, druga je dala malodobnu kćer za ovcu, a jedan otac je udao, odnosno prodao malodobnu kćer za litru rakije…”

Ovo su samo neki od šokantnih i tužnih primjera u Bosni i Hercegovini gdje su maloljetnički brakovi doveli do kršenja ljudskih prava i ignoriranja svih mogućih međunarodnih konvencija, a takve priče nažalost bilježimo i čitamo desetljećima.

Prema podacima UNICEF-a, godišnje se oko 12 milijuna djevojčica oženi prije punoljetnosti, što predstavlja temeljno kršenje prava djeteta, a ni Bosna i Hercegovina, iako formalno zabranjuje sklapanje braka prije punoljetnosti, nije pošteđena ovog problema. Naprotiv, ozbiljno se upozorava na prisilne maloljetničke brakove, koji u nekim situacijama mogu sadržavati elemente trgovine ljudima ili ekonomskog iskorištavanja, posebice djevojaka.

Prema Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH, maloljetnički brakovi nisu masovni, ali su prisutni i zabrinjavajući, posebno u socijalno osjetljivim i marginaliziranim zajednicama. Podaci prikupljeni od centara za socijalni rad, sudova, tužiteljstava i policije pokazuju da postoje formalni brakovi s dopuštenjem suda, ali i neformalni zajednički život u koji stupaju maloljetnici, često izvan institucionalne evidencije.

– Tijekom izrade Posebnog izvješća, institucija pučkog pravobranitelja nije zaprimila pojedinačne pritužbe koje bi se izravno odnosile na navode o prodaji djece u svrhu sklapanja braka. Međutim, kroz suradnju s nevladinim organizacijama zabilježena su ozbiljna upozorenja o pojavama prisilnih maloljetničkih brakova, koji u određenim slučajevima mogu sadržavati elemente trgovine ljudima ili ekonomske eksploatacije djece, posebno djevojčica, posebno u marginaliziranim zajednicama – ističu za Faktor iz ove institucije.

U posebnom izvješću Institucije pučkog pravobranitelja ukazuje se da postoji opasnost od zlouporabe instituta dozvole za sklapanje braka maloljetnika, posebice u situacijama kada se ne ispituje dovoljno slobodna volja maloljetnika ili širi društveni kontekst u kojem se brak sklapa.

– Jedna od preporuka je da se razmotri mogućnost uklanjanja iznimaka koje dopuštaju brak mlađima od 18 godina – zaključuju.

Sociolog Srđan Vukadinović za Faktor ističe da zakonski okvir nije dovoljno strog i da je potrebno potpuno zabraniti sklapanje braka mlađima od 18 godina:

– BiH je potpisnica Konvencije o pravima djeteta. Ovdje se radi o djeci. Problem je što nemamo jasnu statistiku koliko zapravo postoji maloljetničkih brakova iu kojim sredinama. To otežava intervencije i prevenciju – smatra.

Vukadinović objašnjava da su glavni uzroci ovog problema siromaštvo, socijalna isključenost i kulturni pritisak zajednice.

– Unutar pojedinih marginaliziranih zajednica, posebice romske populacije, postoji pritisak da se maloljetne djevojke udaju radi ekonomske dobiti. Te se djevojke rano udaju, napuštaju školu i postaju ekonomski ovisne o muževima ili obiteljima kojima se pridruže. Time se povećava rizik od nasilja i dugoročne socijalne i zdravstvene štete – tvrdi Vukadinović.

Dodaje da je problem širi od romske zajednice, a sklapanje maloljetničkih brakova događa se i u siromašnim, ruralnim obiteljima, gdje su djeca posebno ugrožena zbog nedostatka obrazovanja i ekonomske samostalnosti.

Poziva na jačanje zakonskih okvira, točne statistike i obrazovne programe kako bi se spriječilo napuštanje školovanja djevojčica, njihova ekonomska ovisnost i dugoročne zdravstvene i sigurnosne posljedice.

– Bez jasnih podataka i sustavne koordinacije teško je reagirati. Nije cilj samo kažnjavanje, već prevencija, edukacija i zaštita prava djece – kaže Vukadinović.

U Bosni i Hercegovini, iako je zakonska dob za sklapanje braka 18 godina, obiteljski zakoni Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta dopuštaju sudski izuzetak već sa 16 godina, ako sud ocijeni da je brak u najboljem interesu maloljetnika.

Kada je riječ o kaznama u Federaciji BiH i Brčko Distriktu, za punoljetne osobe koje žive u izvanbračnoj zajednici s osobom mlađom od 16 godina, kao i za roditelja/staratelja koji to omogući, predviđena je kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Navođenje maloljetnika na sklapanje braka iz interesa kažnjava se kaznom do pet godina.

U Republici Srpskoj za ista djela predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine, a za navođenje maloljetnika do tri godine.