Posmrtni ostaci pet žrtava genocida počinjenog na području Prijedora ispraćeni su danas iz Identifikacionog centra “Šejkovača” u Sanskom Mostu do mjesta ukopa, gdje će biti klanjana 29. kolektivna šehidska dženaza.

Građani su se uz članove obitelji oprostili od stradalih na Trgu ljiljana u Sanskom Mostu, nakon čega je kolona nastavila put kroz gradove Unsko-sanskog kantona prema Prijedoru.

Ibrahim Kahrimanović, član Organizacionog odbora za organizaciju i klanjanje šehidske dženaze Prijedor i Kozarac, kazao je da će ove godine biti ukopano pet identificiranih žrtava, ali da proces identifikacije još nije završen.

– Ovo je 29. kolektivna šehidska dženaza. Kada smo 1998. godine krenuli s ekshumacijom i dženazama, zbog velikog broja pronađenih šehida, organizirali smo dvije do tri dženaze godišnje. Kasnije smo prešli na kolektivne dženaze, a ove godine ukopavamo pet žrtava – kazao je Kahrimanović.

Naglasio je da u Identifikacijskom centru “Šejkovača” još uvijek postoji značajan broj posmrtnih ostataka koji čekaju identifikaciju.

– DNK nalazi idu u Holandiju, odnosno u Hag i tek kada se vrate možemo dobiti zeleno svjetlo za ukop i klanjanje šehidske dženaze. Nažalost, imamo i veliki broj kostiju iz masovnih grobnica za koje nije moguće izvaditi DNK profil. Već četiri godine tražimo da se ti posmrtni ostaci dostojno pokopaju. Nedavno smo bili u Tužilaštvu i obećano nam je da bi proces trebao krenuti sljedeće godine – kazao je Kahrimanović.

Među obiteljima koje su danas ispratile svoje najmilije bila je i Zamira Hajrudin iz Hambarina, koja će nakon više od tri decenije ukopati brata Azmira Hajrudina.

– Danas smo došli ovdje jer smo pronašli mog brata Azmira, nakon 33 godine. To je vrlo težak proces. Zadnji put sam ga vidio prije 35 godina. Za njegovu smrt smo saznali 1996. ili 1997. godine kada smo čuli da je ubijen na Kurevu. Od tada smo davali krv na analizu i godinama ga pokušavali pronaći – rekla je Zamira.

Posebno je istaknula bol zbog činjenice da njihova majka nije dočekala identifikaciju svog sina.

– Prije dva tjedna dobili smo poziv da su pronađeni njegovi posmrtni ostaci. Žao mi je što naša pokojna majka to nije dočekala. Najveća joj je želja bila pronaći sina i dostojno ga pokopati – rekla je.

Dodala je kako, unatoč tome što nisu pronađeni svi posmrtni ostaci, obitelji puno znači što će njezin brat napokon imati grob.

– Ponovno prolazimo kroz osjećaj gubitka, ali imamo mir u srcu jer smo pronašli barem dio njegovih kostiju. Dovoljno je da ima svoj mezar i da mu duša nađe mir. Bit će ukopan u Hambarinama na šehidskom mezarju. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u potrazi za posmrtnim ostacima i želim da svaka obitelj pronađe svog šehida kako bi jednog dana svi bili dostojno ukopani – kazala je.