Svakih 10 do 15 godina u šumama Argentine i Čilea odvija se gotovo čudesan prizor. Deseci tisuća biljaka bambusa cvjetaju gotovo istovremeno. Stotine kilometara šumskog područja prekriveno je smećkastim cvjetovima bambusa, koji proizvode sjeme u procesu koji znanstvenici nazivaju “masting”.

Milijuni sjemenki, svaka veličine zrna riže, sazrijevaju i padaju na tlo. Bambus je tako “naučio” kako preživjeti u prirodi. Otpuštanjem tolikog broja sjemenki u isto vrijeme, osigurava da će barem neke preživjeti i razmnožiti se.

Na šumskom tlu sjemenke bambusa postaju hrana za glodavce, uključujući i dugorepi colilarg (znanstveni naziv: Oligoryzomys longicaudatus), koji je odgovoran za nedavnu epidemiju hantavirusa, koja je stavila zdravstvene vlasti u nekoliko zemalja na uzbunu.

– Zapravo, to nije štakor. To je mali, slatki miš – kaže Maria Victoria Vadell, ekologinja u CONICET-u, najvažnijoj znanstvenoj organizaciji u Argentini.

– To je miš koji živi u šumi. Kad kažemo štakor, mislimo na gradske štakore, one velike, ružne glodavce. A ovo definitivno nije ‘cruiser rat’.

Dovoljno mali da vam stane u dlan, s repom koji visi preko zapešća, dugorepi kornjač prirodni je rezervoar andskog virusa — jedini član obitelji hantavirusa za koji se zna da se prenosi s čovjeka na čovjeka.

Vjeruje se da se nizozemski par koji je bio među putnicima na kruzeru MV Hondius zarazio virusom prije nego što su napustili argentinski grad Ushuaia, poznat kao “Kraj svijeta” jer je najjužniji grad na planetu.

Smrtonosni Andski virus, poznat i kao hantavirusni plućni sindrom, ubio je najmanje tri putnika, zarazio devet drugih i izazvao globalnu zdravstvenu zabrinutost.

Hantavirus je zoonoza, što znači da dolazi iz životinjskog svijeta, baš kao i ebola, AIDS i SARS-CoV-2, koji su prije šest godina izazvali globalnu pandemiju.

Iako Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi da ne postoji opasnost od pandemijskog širenja hantavirusa, vlasti još nisu utvrdile kako je točno ovaj uzročnik zarazio toliki broj putnika na kruzeru.

WHO navodi da se hantavirus može prenijeti na ljude ako dođu u kontakt s izmetom, urinom ili slinom glodavaca. Taj kontakt ne mora biti izravan – virus iz izmeta ili urina može prenijeti zrakom i zaraziti osobu.

Otkako je potvrđena epidemija virusa u Andima, Argentina i susjedni Čile sudjelovali su u međusobnim optužbama, potkopavajući međunarodnu suradnju potrebnu za istraživanje epidemije.

Nizozemski par – suprug je umro na kruzeru prošlog mjeseca, dok mu je supruga umrla ubrzo nakon toga u bolnici u Johannesburgu – putovao je kroz Argentinu, Čile i Urugvaj prije nego što se ukrcao na MV Hondius. Automobilom su prošli 1800 kilometara kroz Argentinu.

Jedna teorija koja kruži društvenim mrežama tvrdi da se par možda zarazio na odlagalištu otpada u Ushuaiji, popularnom mjestu za promatrače ptica.

Vadell kaže da je mala vjerojatnost da se netko može zaraziti dok je u šumi, na otvorenom prostoru ili na deponiji gdje živi dugorepi kakadu.

– Hantavirus je jako osjetljiv. Vjetar i sunce ga brzo unište. U Argentini se ljudi obično zaraze kada odu u vikendicu ili šupu koja je zatvorena na zimu, počnu čistiti i udišu čestice koje dolaze iz mišjeg izmeta – kaže ona.

– Poanta je da se to uvijek događa u zatvorenim prostorima, a ne u gradu.

Hantavirus je 1976. godine otkrio južnokorejski virolog profesor Ho Wang Lee, kada su on i njegov tim utvrdili da je misteriozna bolest koja je desetljećima ubijala ljude uzrokovana virusom pronađenim u miševima.

Nazvan je “hanta” jer su zaraženi miševi pronađeni u blizini rijeke Hantaan na granici između Južne i Sjeverne Koreje.

Prije tog otkrića bolest je bila poznata kao hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom (HFRS), jer je zahvaćala bubrege.

Andski soj virusa (ANDV) je relativno nedavno otkriće. Izoliran je iz dugorepog žohara sredinom 1990-ih nakon epidemije u argentinskom gradu El Bolsón, koja se brzo proširila na druge gradove. Do tada se vjerovalo da je hantavirus “slijepa infekcija”, što znači da se prenosi samo s glodavaca na ljude, bez daljnjeg širenja među ljudima.

Jedna od najgorih epidemija Andskog virusa dogodila se između studenog 2018. i veljače 2019. u pokrajini Chubut u Argentini, kada je prijenos s čovjeka na čovjeka ubio 11 ljudi.

Pitanje zašto je andski virus jedini hantavirus koji se može prenijeti s čovjeka godinama zbunjuje znanstvenike.

– To je još uvijek otvoreno pitanje na koje se ne može odgovoriti našim dosadašnjim saznanjima. Međutim, prijenos s čovjeka na čovjeka obično zahtijeva dug i blizak kontakt, primjerice u kućanstvima – kaže Nicole Tischler, predsjednica Međunarodnog društva za hantaviruse.

– U Čileu imamo oko 30 do 50 slučajeva godišnje, au Argentini više od 80. To su rijetki, ali stalni slučajevi koji ovise o populaciji glodavaca koja varira ovisno o dostupnosti hrane, poput kiše i drugih čimbenika – priča ona. TRT Svijet.

Istraživači su otkrili da se populacija dugorepe kornjače povećala s cvjetanjem bambusa u regiji Patagonije, koja uključuje dijelove Argentine i Čilea.

– Zamislite godine bez sjemena bambusa, a onda odjednom sve biljke bambusa na velikom području daju sjeme. To je poput supermarketa sjemena – kaže Vadell, ekolog iz CONICET-a.

– Tada je najveći rizik od širenja virusa.

Kako sjemenke postaju rijetke, tako raste i populacija glodavaca.

Teško je procijeniti koliko dugorepih žohara ima u divljini, ali Vadell kaže da jedan znanstveni rad procjenjuje da ih ima oko 150 po hektaru.

Prema jednoj studiji, cvjetanje (masting) bambusa dogodilo se na površini od 110.000 hektara u Patagoniji 2013. To znači da postoje milijuni miševa o kojima treba brinuti.

– Gledajte, ti glodavci žive godinu dana, prenesu virus na druge miševe i uginu. Nisu svi zaraženi, a čak i oni koji imaju virus nose ga u malim količinama. No jednom kada se miš zarazi, infekcija ostaje prisutna cijeli život, kaže Vadell.

Ubijanje dugorepih kornjača nije dobra ideja i može dovesti do nepredviđenih ekoloških i zdravstvenih kriza, upozorava Vadell.

– Ljudi su i prije predlagali ovu ideju, ali problem je što može narušiti ekološku ravnotežu.

Vadell se prisjetio kampanje iz 1958. u kojoj su u Kini ubijeni milijuni vrabaca kako bi se zaštitili usjevi. Taj je pokolj imao ozbiljne posljedice jer je doveo do masovne najezde nametnika, uključujući nametnike koji su inače prirodni plijen vrapaca. Zbog te odluke Kina je pretrpjela jednu od najvećih gladi u povijesti.

Vadell, kao i drugi istraživači, više je zabrinut zbog nedostatka sredstava potrebnih za proučavanje Andskog virusa i načina na koji se širi.

Zdravstvena i gospodarska kriza uzrokovana pandemijom COVID-19 pobudila je nadu da će se povećati ulaganja u istraživanje zoonoza i staništa životinja rezervoara virusa. Međutim, Vadell kaže da se to zapravo nije dogodilo.

Prošle je godine administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa zatvorila Centre for Research on Emerging Infectious Diseases, koji su također radili na pilot projektu vezanom uz Andski virus.

Unutar Argentine situacija je još ozbiljnija. Samo ovog mjeseca deseci tisuća ljudi izašli su na ulice velikih gradova prosvjedujući protiv odluke predsjednika Javiera Mileya da smanji financiranje javnih sveučilišta.

– Mislio sam da će nakon COVID-a biti lako dobiti međunarodna sredstva. Ali to nije tako – kaže Vadell, koja radi u sjeveroistočnoj argentinskoj pokrajini Misiones, gdje je identificirala hantavirus i glodavce koji ga prenose.

– Ljudi se ne dijagnosticiraju kako treba jer je ovo jako siromašna regija. Stoga možda mnogi koji nemaju pristup dobroj medicinskoj skrbi ne dobiju točnu dijagnozu.

– Zbog toga postoji mogućnost da se ljudi razbole, razbole ili čak umru, a da mi uopće ne znamo da je uzročnik hantavirus.

Simptomi Andskog virusa, uključujući proljev, bolove u trbuhu i respiratorne probleme, lako se mogu zamijeniti s drugim bolestima.

Vadell je pokrenuo poziv za međunarodno financiranje istraživanja hantavirusa.

– Molimo vas da financirate istraživanje antivirusa, jer još puno toga ne znamo o ovom soju koji se prenosi s čovjeka na čovjeka.