Medžlis Islamske zajednice Mostar priopćio je danas da je zaprimio rješenje Odjela za inspekcijske poslove Grada Mostara kojim se “naređuje hitna obustava svih radova i zatvaranje gradilišta na lokaciji u mostarskom naselju Gornji Zalik”.

– Ovaj nimalo popularan potez gradskih vlasti bio je očekivani slijed političkih pritisaka i pravnog nasilja koje se kontinuirano provodi nad Bošnjacima u Hercegovini i Islamskom zajednicom kao njihovom najrespektabilnijom institucijom u ovom dijelu zemlje, s odavno prepoznatim ciljevima stvaranja etničkog prostora i dominacije jednog naroda nad drugim, u kojem se sukcesivno primjenjuju zakoni prema potrebama i interesima “vladajuće klase”, na način i u vrijeme koje njima odgovara – stoji u priopćenju.

Kako se dodaje, Medžlis Mostar ni najmanje ne sumnja da će nakon ovoga biti još tri slična rješenja za tri islamska vjerska objekta na području Grada, a na zahtjev Kluba Hrvata u Gradskom vijeću.

– Isto tako, nedvojbeno je da zahtjev Kluba Bošnjaka za provjeru valjanosti građevinskih planova za tri katoličke crkve (u Cimu, Ilićima i Bijelom Brijegu) nikada neće biti uvršten u operativne planove Službe za inspekcijske poslove. To njihov poslodavac – Gradska uprava – jednostavno neće tražiti od njih, jer odredbe Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD), kao i standardi OHCHR Ujedinjenih naroda – Ured za pravne poslove (UN Office of the High Commissar for Human Rights – office for legal affairs), prema kojima je svako razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje prava na temelju rase, boje kože, podrijetla ili nacionalne pripadnosti – mrtvo. pisma u Mostaru – pojašnjava se u priopćenju.

Medžlis ocjenjuje da diskriminaciju u izgradnji vjerskih objekata, koju međunarodno pravo tretira kao kršenje slobode vjere, au težim slučajevima i kao progon, Gradska uprava Mostara smatra instrumentom za postizanje političkih ciljeva, nimalo ne vodeći računa da svako teže kršenje ljudskih prava i vjerskih sloboda može imati kaznenopravne posljedice na međunarodnoj razini.

– U tom kontekstu važno je napomenuti da politika koja dominira u Gradskoj upravi u Mostaru nikada nije izdala niti jedno rješenje za obnovu džamija koje su srušene na teritoriji koju smatra isključivo svojom, a kamoli rješenje za izgradnju novog vjerskog objekta. Rješenja za obnovu i izgradnju džamija izdavalo je Federalno ministarstvo prostornog uređenja, sve dok to ministarstvo nisu preuzeli kadrovi HDZ-a – podsjetili su iz Medžlisa.

U ovakvom političkom i društvenom kontekstu, suočen s potrebama vjernika, Medžlis Mostar ističe da je, ne mireći se s činjenicom da su Bošnjaci narod drugog reda i s obzirom da se nakon rata u mostarskom naselju Zalik nastanio veliki broj izbjeglih, prognanih i drugih doseljenika, pokrenuo mukotrpnu proceduru za dobivanje valjanih urbanističko-tehničkih uvjeta za izgradnju džamije.

– Čekao je rješenja, čekao i dobio ih, nakon čega su gradske vlasti dva puta odbile zahtjev za građevinsku dozvolu. U nadi i nakon niza usmenih obećanja i uvjeravanja najviših gradskih vlasti da neće biti smetnji u tom smislu, džamija je izgrađena. Sudeći po posljednjem izvještaju inspekcije o zatvaranju gradilišta, pokazalo se da je Medžlis IZ-e uvučen u zamku, da su gradski zvaničnici namjerno uvukli IZ u procese za koje će, kad politici bude potrebno, reći da su nezakoniti – navodi se u saopćenju.

I upravo iz tog razloga, kako se dodaje, Islamska zajednica se s velikim oprezom odnosila prema zakonskim propisima i uz veliko poštovanje uobičajenih gradskih procedura prethodnog dogovora s nadležnim službenicima.

– Danas smo tu gdje jesmo i zato što je poštovala zakonske procedure, Islamska zajednica nema izgrađenu zgradu Interkulturalnog centra “Mevlan” na Fondaciji Lakišić, a politika koja je kršila zakon i koristila se političkim trikovima kao oruđem vlasti, podigla je ilegalno pozorište usred muslimanskog sakralnog prostora – navodi se u saopćenju Medžlisa.

Na kraju, preporuka je da Islamska zajednica u Mostaru još jednom inzistira na provjeri građevinskih i dozvola za sve vjerske objekte i vjerska obilježja na javnim površinama, od Daytonskog sporazuma do danas, na način da ta provjera podrazumijeva aktivno sudjelovanje međunarodnih i domaćih stručnjaka za urbanizam i prostorno planiranje, u skladu s općeprihvaćenim europskim standardima i pravnim normama.