Deseci liječnika iz kliničkih centara i kantonalnih bolnica u Federaciji BiH rade u privatnim zdravstvenim ustanovama. Najviše je to kirurga, ali i dijagnostičara, internista, radiologa, pedijatara… koji nakon osam sati rada u javnoj zdravstvenoj ustanovi odlaze raditi u privatne ordinacije, poliklinike, bolnice.

Razlozi su uglavnom nezadovoljstvo liječnika plaćama koje primaju u javnim zdravstvenim ustanovama, ali i nedostatak kadra, posebice specijalista, pa privatne ustanove takve liječnike dočekuju raširenih ruku i izdašno plaćaju.

Nije rijetkost da liječnici čak odlaze iz jednog kantona u drugi da rade u privatnoj ustanovi.

Iako svatko, pa tako i liječnik, slobodno vrijeme nakon odrađenog posla može provoditi kako želi, pacijenti se s pravom žale i pitaju – zašto liječnika koji može nastaviti raditi i nakon osam sati ne angažiraju u javnoj ustanovi kako bi se smanjila lista čekanja na preglede, umjesto da mu se omogući rad u privatnoj praksi?

Preduge liste čekanja na preglede, posebno radiološke, gorući su problem javnog zdravstva u FBiH. Brojni građani smatraju da bi se problemi lista čekanja riješili zabranom ili smanjenjem rada liječnika u privatnim ustanovama te njihovim dodatnim angažmanom u javnim ustanovama.

Kako navode, ovom bi se mjerom ojačao javnozdravstveni sustav jer kraće čekanje na preglede znači brže postavljanje dijagnoza i bolje ishode liječenja.

Kada je riječ o dopunskom radu liječnika, Liječnička komora FBiH krenula je u izmjene Pravilnika na način da ga dodatno liberalizira, odnosno da se liječnicima omogući dopunski rad u dvije ustanove, naravno uz suglasnost poslodavca.

Dopunski rad, prema riječima dr. Rifat Riyad Zaid, predsjednik Komore, ne bi trebao prelaziti 30 posto posla u javnoj ustanovi u kojoj je liječnik zaposlen.

– Gdje nema dopuštenja poslodavca, liječnik neće raditi. I u ovom slučaju ispoštovali smo praksu zemalja Europske unije na način da smo prepisali iskustva zemalja koje imaju daleko više liječnika od BiH, ali smo dopustili njihovim stručnjacima da u slobodno vrijeme rade u drugim zdravstvenim ustanovama. Kod nas je specifično to što smo zemlja s najmanjim brojem doktora i na neki način smo htjeli omogućiti malim sredinama da mogu priuštiti doktore raznih specijalizacija – kaže Zaid.

Iz Liječničke komore kažu da ne postoji ni pravna ni ljudska mogućnost da se liječnicima zabrani rad u drugim ustanovama, u smislu komplementarne djelatnosti.

– To jednostavno nigdje u svijetu nije zabranjeno. Nedavno su u Sloveniji pokušali zabraniti dopunski rad liječnicima, što je protumačeno kao potpuna zabrana te vrste rada. Pokušalo se striktno odrediti gdje liječnici mogu raditi prekovremeno. Imamo konkretne primjere od Austrije do Skandinavije, Amerike, Kanade i konkretne odgovore na ta pitanja od predsjednika Američke liječničke komore, tako da smo potpuno informirani i protiv zabrane prekovremenog rada liječnika u slobodno vrijeme – ističe Zaid.

No građani sve češće postavljaju pitanja o kvaliteti zdravstvene zaštite koju dobivaju od liječnika koji rade na više mjesta.

Zanima ih – kontrolira li netko, primjerice, rad liječnika koji je do jučer kasno radio u privatnoj poliklinici, a jutros je došao na posao u klinički centar u kojem je zaposlen te kakvu su zdravstvenu skrb dobivali njegovi pacijenti?

Zaid ističe da je to lako provjerljivo i da liječnik mora raditi sve što mu se naloži i što se od njega očekuje, bez obzira da li radi u javnoj ili privatnoj zdravstvenoj ustanovi.

– Nema kompromisa. U manjim sredinama imamo liječnike koji rade neprekidno 36 sati dnevno, a nitko ne postavlja pitanje jesu li sposobni i ocjenjuje li se njihova sposobnost. Ujutro dolaze na posao, a onda taj dan nastavljaju noćnu smjenu. Sutradan ostaju u ambulanti u prvoj smjeni – objašnjava Zaid.

Prema Zakonu o radu i važećem Kolektivnom ugovoru u Kantonu Sarajevo, liječnik u FBiH radi puno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Ukoliko je potrebno, poslodavac može doktoru odrediti i nešto duže vrijeme rada, kaže prim. dr.sc. Izet Hočko, predsjednik Sindikata doktora medicine i stomatologije KS.

– BiH ima problem s nedostatkom liječnika i primorani smo raditi na ovakav način, iako smatram da je posao liječnika jako težak i odgovoran i da u većini slučajeva svi oni u javnoj ustanovi za osam sati rada potroše svoje kapacitete. No, zbog potreba pacijenata, zastarjele opreme i loših financijskih uvjeta, prisiljeni su surađivati ​​i s privatnim osobama.

Naravno, postoji razlika i među liječnicima, pa se neki “istroše” u redovnom radnom vremenu od osam sati, ali ima i onih s jačim kapacitetom i mogu podnijeti veći teret. Po meni je država ta koja je trebala riješiti sustav, osigurati dobre uvjete za rad u javnom zdravstvu, što bi sigurno rezultiralo odlaskom malog broja liječnika u privatni sektor. Dakle, u ovim teškim vremenima ljudi moraju dodatno raditi kako bi sebi i svojoj obitelji osigurali bolji život – kaže Hotko.

Dodaje da razumije revolt građana koji čekaju mjesecima na preglede kod pojedinih liječnika u kliničkim centrima i bolnicama, a onda kada zbog zdravstvenog stanja to više ne mogu i odluče otići privatnom liječniku, tamo nađu istog liječnika.

– Nažalost, to je točno, ali to je pitanje za menadžment javnih zdravstvenih ustanova koji treba organizirati svoj rad. Druge su države ovaj problem riješile na način da tamo gdje postoji potreba za dodatnim radom ustupe prostor svoje ustanove i na taj način omoguće pacijentima usluge u javnom zdravstvu. Kod nas toga nema, svi ti potezi su tromi, spori i nedostatni – naglašava Hotko.

Ministar zdravstva KS prim. dr.sc. Enis Hasanović nije za zabranu prekovremenog rada, ali je, kako kaže, za susankcioniranje svake zloupotrebe.

– I u privatnim zdravstvenim ustanovama postoje liste čekanja. Zamislite da se ukine mogućnost da pacijenti budu primljeni u te ustanove. Imali bismo dodatni pritisak u kliničkim centrima i bolnicama. Zavod zdravstvenog osiguranja KS plaća deficitarne usluge u privatnim ustanovama kako bi se smanjile liste čekanja. Što se tiče Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, magnetna rezonanca se može raditi subotom i nedjeljom kako bi se skratilo vrijeme čekanja. Ministarstvo institucija gura i stimulira, ali imamo zakonska ograničenja kada je riječ o prekovremenom radu, a to je osam sati u tjednu, tri tjedna zaredom, odnosno 10 tjedana u godini – kaže Hasanović.

Iz Liječničke komore ističu da će uz pomoć nadležnih ministarstava ove godine pokušati riješiti problem lista čekanja.

– Moramo napraviti sustav u kojem teški pacijenti ne smiju čekati tjednima ili mjesecima na preglede. Bolesnici čiji nastavak liječenja, novozapočeto liječenje ili uspostavljanje terapijskog protokola ovisi o dijagnostičkom postupku ili pregledu, ne smiju čekati ni dana. Onima koji nisu hitni slučajevi nije problem čekati koliko treba, jer takvih pacijenata imamo svuda u svijetu – zaključuje Zaid.