Gost Jutarnjeg programa BHT-a, Predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić otvoreno je kritizirao predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića, otkrivši da je s njim prekinuo svaku komunikaciju.

– Morao sam blokirati Konakovića jer me maltretirao telefonom – kazao je Radončić, dodavši da je EXYU Vijesti “samo prenio ono što stoji u Sky aplikaciji, a to je da je NiP nastao novcem narkokartela”.

Radončić smatra da se sadašnji ministar vanjskih poslova ne ponaša u skladu sa svojom funkcijom.

– Ministar vanjskih poslova trebao bi biti gospodin, a svađa se sa srpskom pjevačicom, a Trumpov sin dolazi u Banju Luku. Bošnjaci nisu faktor, a nije ni BiH, jer se Konaković bavi malim stvarima – kazao je Radončić.

Povukao je i direktnu paralelu s Amirom Pašićem Faćom.

– Koja je razlika između Amira Pašića Faće i Dine Konakovića? Kad odete na njegov profil, nema razlike. Konaković sjedi u fotelji ministra i manje psuje – rekao je Radončić.

Radončić je tokom gostovanja iznio teške optužbe za ekonomsku štetu, navodeći da su Konaković i njegovi suradnici srpskom tajkunu dali 750 milijuna, dok su drugom fočanskom tajkunu dopustili da uništi Koksar i Željezaru.

Kritizirao je i kupovinu zgrade od Dodikovog kuma, ističući da su ministri Zukan Helez i Sevlid Hurtić bili protiv, dok je Konaković bio “za”.

Osvrnuo se i na aferu u BH Telecomu oko kupovine Telemacha.

– Direktor Telekoma je uhvaćen s obje ruke u džepovima. Nije ga uhvatio Fahrudin Radončić, nego Nikšić (Nermin, premijer FBiH), a tu se radi o krivičnoj odgovornosti. To je bila ozbiljna priprema za pljačku – naveo je Radončić.

Radončić se posebno kritički osvrnuo na Vladu Kantona Sarajevo, rekavši da su došli na vlast obećavajući transparentnost, a da su danas tri njihova ministra u zatvoru uz niz drugih afera.

– Borili su se protiv nepotizma, zaposlili svu rodbinu, a slučaj Memić nije riješen deset godina. Da ste pincetom birali najnesposobnijeg čovjeka za premijera, ne biste izabrali Nihada Uku – rekao je Radončić, dodavši da je opći kolaps bio najvidljiviji na Dan grada, kada je glavni grad bio prljav i neuredan.

Radončić je na kraju rekao da politika za njega nije presudna jer iza sebe ima “megaindustriju”, ali da ne isključuje utrku za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

– Mi smo stranka koja nije nervozna. Da vidimo hoće li se Izetbegović kandidirati. Ako se kandidira, i ja ću biti kandidat da Bošnjacima ponudim dinamičniju politiku – zaključio je Radončić.

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković ponovo je posegnuo za provjerenim receptom moraliziranja i jeftine patetike, objavivši na svom Facebook profilu status u kojem otvara nove frontove.

Ovaj put pod udarom šefa bh. diplomacije, našli su se Jelena Karleuša, Fahrudin Radončić i televizija Hayat, ali ispod površine ovih estradno-medijskih obračuna kriju se mnogo dublje i ozbiljnije političke teme.

Konaković kao razlog napada na Karleušu navodi njeno negiranje genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, ali se javnost s pravom pita gdje je bila ta “odlučnost” prije dvije godine.

Dok danas pokazuje mišiće na pjevačicama, mnogi se sjećaju trenutaka kada je Milorad Dodik pred očima tih istih “velikih Bošnjaka” psovao genocid, dok su one, osim rijetkih izuzetaka, pognute glave šutjele.

Nedostatak hrabrosti i ponosa ministrica pokušava zamaskirati Facebook ratovima, što opravdano sumnja u motive ovakvih postupaka.

Posebno je zanimljiv napad na predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića. U trenutku kada je došlo do prekida saradnje na tom planu, Konaković optužuje Radončića da u svojim medijima promovira SNSD, a istovremeno se obrušava na “važne Bošnjake”.

No, ministra treba podsjetiti na činjenicu da SNSD zahvaljujući Trojki ima povlašten status u državi. Upravo je njihova politika omogućila Dodikovoj stranci kontrolu nad najvažnijim polugama države, što ostaje političko pitanje par excellence na koje ministar nema odgovor.

S tim u vezi, postavlja se sasvim legitimno pitanje, da li Vučić i Dodik svjesno prebacuju lopticu Konakoviću? Jesu li te tempirane provokacije iz Beograda i Banje Luke namjerno puštene kako bi se lopta stavila na Konakovića? Jeftinom patetikom pokušavaju ga u očima bošnjačkog biračkog tijela lažno prikazati kao zaštitnika nacije, au stvarnosti on ostaje njihov najkorisniji saveznik u raspodjeli državnih resursa.

Ministar Konaković kroz priču o Hayatu vješto izbjegava objasniti mutne vode oko kupovine Telemacha. Postoje ozbiljne indicije da je planirani iznos za Telemach precijenjen, pa se postavlja pitanje da li su kadrovi bliski Konakoviću ovim procesima pokušali oštetiti javna sredstva i preliti ih u privatne džepove?

Čini se da je buka oko emisije samo dimna zavjesa kojom se prikriva rasprodaja državnih interesa i netransparentno bogaćenje privilegiranih pojedinaca.