Nije problem kad neki političar zaoštri svoju retoriku. Problem nastaje kada to učini bez ikakvog objašnjenja, kao da prethodne tri i pol godine nije niti bilo.

Elmedin Konaković danas govori ono što je značajan dio bosanskohercegovačke javnosti očekivao mnogo ranije: da se odnosi u regionu ne mogu graditi na prikrivanju činjenica, relativiziranju prošlosti i ignoriranju političkih provokacija. Njegove poruke iz Antalije zvuče čvrsto, jasno i politički logično.

Upravo zato otvaraju neugodno pitanje: gdje je bio taj ton do danas? I zašto je baš ovaj svjetski forum odabrao za “oštro” obraćanje izaslanstvu iz Srbije koje je predvodio njegov kolega Marko Đurić. Svjetla pozornice, show, baš u stilu Aleksandra Vučića, kojeg je napao.

U periodu iza nas svjedočili smo potpuno drugačijem pristupu, drugačijem Konakoviću, “dobrom dečku”. Regionalna “pristojnost” često se pretvarala u političku snishodljivost. Izostale su reakcije na otvorene provokacije, povijesni revizionizam, pa čak ni na uvrede iz susjedstva. Umjesto jasnih stavova, prevladala je taktika izbjegavanja sukoba.

Šutio je kada se u emisiji Nedjeljom u 2 aktualiziralo pitanje hrvatske agresije na BiH i presude za UZP. Šutio je i kada su stizale najgrublje uvrede, pa tako i situacija u kojoj je Milorad Dodik prokleo genocid u Konjicu, bez očekivane reakcije ministra vanjskih poslova jedne zemlje, a posebno maloljetnog borca Armije RBiH s “četiri godine”. i 22 dana” službe.

No nedosljednost se ne ogleda samo u šutnji, nego i u onome što je aktivno zagovarao.

Kada je inicijativa Otvoreni Balkan pokrenuta, Elmedin Konaković nije bio skeptik. Naprotiv. On je u svibnju 2023. o ovoj inicijativi govorio kao o “potencijalnom stanju”, uvjeravajući javnost da će u takvim okvirima živjeti više od pet milijuna Bošnjaka koji će “jedni drugima ići na Bajram”.

Dok su drugi, a takvih je bilo većina, upozoravali na političku pozadinu i moguće posljedice takvih integracija, on je izabrao euforiju.

Danas, kada se sve više govori o Otvorenom Balkanu kao prostoru kroz koji Aleksandar Vučić pokušava širiti politički i ekonomski utjecaj, Konaković bira sasvim drugačiji ton, oštriji, tvrđi, „državničkiji“.

I tu dolazimo do srži problema.

Nije sporno promijeniti stav. Kontroverzno je mijenjati ga bez obrazloženja i to upravo u trenutku kada postane politički koristan. Samo on, naravno.

Jer ovaj preokret ne dolazi u vakuumu. Dolazi u trenutku kada stranka Narod i pravda bilježi pad potpore, sve vidljivije unutarnje pukotine i zahuktavanje predizborne kampanje.

U takvim okolnostima, pooštravanje retorike prema van nije samo vanjska politika – to je domaća taktika.

Pokušaj konsolidacije. Pokušaj mobilizacije. Pokušaj kompenzacije izgubljenog političkog kapitala “čvrstim pozicijama”.

Nedavno se obrušio na visokog predstavnika Christiana Schmidta, iako je upravo Schmidtova intervencija bila ključna za formiranje vlade u kojoj danas sudjeluje. A taj potez dodatno učvršćuje sliku političke fleksibilnosti koja se lako pretvara u nedosljednost.

Kad se sve zbroji, šutnja kad se očekivao stav, euforija kad je trebao oprez i oštrina kad je politički najisplativije, teško se oteti dojmu da nije riječ o evoluciji politike, nego o njezinoj prilagodbi trenutku.

Sumnje u njegovu iskrenost da se sada “prehrabro” bori za državu Bosnu i Hercegovinu svode se na jedno: je li to stvar principa ili nužde?

Jer u politici nije dovoljno reći istinu, nekoga naučiti pameti, važnije je kada je počnete govoriti.

Dino se prekasno sjetio da bi pokazao da ima kičmu. A do sada je imao 100 prilika.

Ovako, iako je sve što je rekao zvučalo dobro, sada izgleda samo kao puko šibicarenje u politici.

Caritas Bosne i Hercegovine, u partnerstvu s organizacijama osoba s invaliditetom iz Bosne i Hercegovine, pokrenuo je kampanju „Asistivna tehnologija za samostalan život“ koja ima za cilj podizanje svijesti javnosti i institucija o važnosti asistivnih tehnologija i pomagala za osobe s invaliditetom (OSI).

Kampanja, koja je danas predstavljena medijima u Sarajevu, provodi se u sklopu projekta “DISC – Inkluzija osoba s invaliditetom i suradnja organizacija civilnog društva”, uz financijsku potporu Europske unije, Caritasa Slovenije i Saveznog ministarstva rada i socijalne politike.

Istaknuto je kako je kampanja „Asistivna tehnologija za samostalan život“ usmjerena na jačanje svijesti javnosti, medija i institucija o ključnoj važnosti asistivnih tehnologija i pomagala kao temeljnog preduvjeta za samostalan život, obrazovanje, zapošljavanje i punu društvenu uključenost osoba s invaliditetom.

Ključna poruka kampanje je jasna: asistivna tehnologija nije ni privilegija ni luksuz – ona je osnovno ljudsko pravo i nužan uvjet za jednakost.

Predstavnici Caritasa BiH istaknuli su kako se “bez sustavne institucionalne podrške i osiguranja dostupnih, kvalitetnih i prilagođenih asistivnih tehnologija ne može govoriti o stvarnoj inkluziji”.

– Smatramo da su trenutno osobe s invaliditetom najranjivija kategorija društva u Bosni i Hercegovini. Nailaze na brojne prepreke koje im onemogućuju normalan život. Želimo poboljšati njihov položaj i na svakom projektu radimo zajedno s njima.

Ako nemamo jake udruge i jake organizacije osoba s invaliditetom koje će se boriti za njihova prava, teško ćemo postići neke pozitivne rezultate. Zato im pružamo mentorsku pomoć kako bi što bolje i jače samostalno funkcionirali. Radili smo i na njihovom umrežavanju jer nijedna udruga ne može sama ništa promijeniti. Da bi se promijenila politika i zakon, organizacije moraju djelovati zajedno i zajedno tražiti promjene – rekao je Zlatko Malić iz Caritasa BiH.

Almir Šahmanija, direktor Udruženja distrofičara Kantona Sarajevo i predsjednik Vijeća invalidskih organizacija Federacije BiH govorio je o značaju asistivne tehnologije iz perspektive svakodnevnog života, ističući da “pomagala često znače razliku između ovisnosti i neovisnosti, između izolacije i aktivnog sudjelovanja u društvu”.

– Mora postojati individualan pristup onome što je osobama s invaliditetom potrebno, kako bi se ova vrsta pomoći mogla pružiti. Ovdje nema ortopedske trgovine ili tvrtke koja prodaje pomagala. A i da postoje, osobe s invaliditetom si to ne mogu priuštiti. Potrebna im je financijska potpora. Žalosno je da to rješavamo kroz projekte. Da bi mogli kupiti pomagala ili ići na rehabilitaciju, to moramo učiniti kroz projekte – pojasnila je Šahmanija.

Fikret Zuko, direktor Saveza slijepih Kantona Sarajevo i predsjednik Vijeća organizacija OSI Bosne i Hercegovine, prezentirao je preporuke i zahtjeve upućene institucijama vezano za poboljšanje dostupnosti asistivnih pomagala, ističući potrebu za jasnim politikama, stabilnim financiranjem i institucionalnom odgovornošću.

– Asistivne tehnologije nisu privilegija, već pomoć za normalan život osoba s invaliditetom. Tražimo život dostojan čovjeka – naglasio je Zuko.

Najavljeno je da će se prva prezentacija asistivnih uređaja u Bosni i Hercegovini održati 17. siječnja u trgovačkom centru Sarajevo City Center (SCC).

U projektu DISC – Inkluzija osoba s invaliditetom i socijalna suradnja koji provodi Caritas Bosne i Hercegovine sudjeluju partnerske organizacije: Udruga roditelja i djece s posebnim potrebama Vedri osmije Mostar, Savez slijepih Kantona Sarajevo, Savez slijepih Republike Srpske i Savez organizacija osoba s invaliditetom BiH.