Predsjednik HDZ-a Dragan Čović rekao je u utorak u Mostaru da “ratni zločin ne zastarijeva”, rekavši da je to njegova jasna poruka svima kojima je upućen, odgovarajući na novinarski upit o izjavama kandidata “petorke” za člana Predsjedništva BiH Zdenka Lučića i komentarima na njegov i HDZ-ov račun.

Čović je u izjavi novinarima, nakon obilježavanja obljetnice Udruge hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDRA) u Mostaru, rekao da ono što on i stranka rade rade “ispravno za svoj narod” te da je “ponosan na svaki dan svog života”.

– Osobno smatram da ono što radimo radimo ispravno za svoj narod i to mogu potvrditi i posvjedočiti svi koji to žele. Imam 70 godina i ponosan sam na svaki dan svog života. Naravno, nećemo dopustiti da bilo tko, bilo koji švercer, špekulant, ratni profiter ili kriminalac, ospori vrijednosti Domovinskog rata i ono što smo do sada izgradili. Davno smo otvorili vrata tim ljudima da izađu iz HDZ-a – rekao je Čović.

Kaže da se sada netko sjetio, po nalogu iz Sarajeva, da opet treba podmirivati ​​određene obveze, poručujući da neće dopustiti da “ovdje opet spekuliraju s prostorom bivši udbaši, KOS i AID”.

– Nakon 30 godina opet su se sjetili nešto napraviti, ali mi im to, jasno, nećemo dopustiti. Ratni zločini ne zastarijevaju i to je moja poruka svima – rekao je.

Čović je, podsjetimo, tijekom prošlog rata, kao tadašnji direktor Sokola, tražio od HVO-a logoraše Bošnjake iz logora Heliodrom i koristio ih za teške fizičke poslove.

– Molimo da nam se omogući izvođenje deset zatvorenika za potrebe ZI Soko, a u cilju izvršenja određenih poslova – podizanja i postavljanja zaštitne ograde oko ZI Soko… Osiguranje zatvorenika vršit će Funkcija osiguranja ZI Soko Mostar – navodi se u spornom dokumentu od 22. lipnja 1993. godine, koji je potpisao Dragan Čović.

Sljedeći dan Stanko Božić, ravnatelj Središnjeg vojno-istražnog zatvora, udovoljio mu je zahtjevu, nakon razgovora s Berislavom Pušićem, tadašnjim načelnikom Ureda za razmjenu zarobljenika, koji je u Haagu osuđen na deset godina zatvora.

Čović se osvrnuo i na slučaj (u)klanjanja spomen obilježja HVO-a kod Dervente, istaknuvši kako se oko cijelog slučaja previše špekulira.

Istaknuo je kako želi iznijeti “pravu istinu” o tom pitanju i ocijenio kako se u predizbornom razdoblju pojedinci pokušavaju politički okoristiti tim problemom.

– Bili smo u jednoj delegaciji nedavno na tom području i razgovarali s ljudima. Spominjalo se kako će policija uklanjati naše ljude. Naravno, postoje ljudi iz opozicije u RS-u, ali iu Federaciji, koji na tome žele politički poentirati – rekao je Čović.

Dodao je kako, prema informacijama kojima raspolaže, spomenik nije nasilno uklonjen, već je premješten na obnovu u skladu sa zahtjevima braniteljskih udruga i predstavnika Hrvatskog vijeća obrane.

– Naši predstavnici su premjestili taj spomenik i rekonstruirati će ga prema zahtjevu naših udruga. Možda je sve prenijeto poluinformacijama, pa se stvorio dojam da je nasilno uklonjeno. Vjerujem da će spomenik zasjati punim sjajem. Naše udruge pristale su raditi rekonstrukciju – rekao je Čović.

U Batkoviću kod Bijeljine obilježena je 34. godišnjica formiranja prvog koncentracionog logora za nesrpsko stanovništvo u Bosni i Hercegovini, u organizaciji Udruženja logoraša Bijeljina – Janja i Medžlisa Islamske zajednice Janja i Udruženja demobilisanih boraca Armije RBiH Bijeljina – Janja.

Komemoracija je održana u hangarima bivše poljoprivredne zadruge, na mjestu gdje je 1. travnja 1992. godine osnovan logor Batković, koji je zatvoren tek u siječnju 1996. godine, kao posljednji logor te vrste u zemlji.

Prema dostupnim podacima, kroz logor je prošlo blizu 40.000 civila, uglavnom Bošnjaka, Hrvata i Roma, dok je najmanje 80 logoraša ubijeno u samom logoru ili na prinudnom radu na prvoj crti bojišnice tijekom agresije na BiH.

Predsjednica Udruženja logoraša Bijeljina – Janja Mehmed Đezić prisjetila se svog osobnog iskustva zatočeništva, navodeći da je u logor doveden u oktobru 1994. godine, nakon što je prethodno provođen kroz druge logore, gdje su, kako kaže, zatočenici skrivani od predstavnika Međunarodnog crvenog križa.

– U Batković sam doveden sa grupom od blizu 200 ljudi iz Janje. Moj boravak je trajao devet mjeseci – rekao je Đezić.

Istaknuo je da je kroz logor prošlo oko 700 mještana Janje, od kojih su 22 ubijena, te izrazio nezadovoljstvo činjenicom da do danas nitko nije odgovarao za počinjene zločine.

– Podnijeli smo i tužbe za naknadu nematerijalne štete, ali su one odbijene, a zatvorenicima su naplaćeni troškovi sudskog postupka – naveo je Đezić.

Bivši logoraši također ukazuju na težak društveni kontekst povratka, ističući da se svakodnevno susreću s ljudima koji su sudjelovali u čuvanju logora i zlostavljanju zatočenika.

S komemoracije je poručeno da se istina o logoru Batković mora sačuvati od zaborava, uz zahtjev za pravdom i procesuiranjem odgovornih za počinjene zločine.

U Janji je danas obilježena 33. godišnjica rušenja Atik i Džedid džamije i 13. godišnjica izgradnje spomenika šehidima i civilnim žrtvama agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Udruga mostarskih logoraša obilježila je u četvrtak 32. obljetnicu raspuštanja logora Heliodrom Hrvatskog vijeća obrane u naselju Rodoč kod Mostara, gdje im je bio onemogućen pristup zgradi bivšeg logora, koja je danas dio kampusa Sveučilišta u Mostaru.

– Nedozvoljavanje ulaska na prostor bivšeg logora Heliodrom je civilizacijski poraz u Mostaru, a to se dokazuje već dugi niz godina. Sveučilište, koje bi trebalo obrazovati i stvarati nove ljude, radi ono što nijedna obrazovna institucija ne bi smjela raditi, a to je sprečavanje logoraša da odaju počast svojim suzatočenicima – rekao je predsjednik Saveza logoraša Mostar Emir Hajdarević.

Nezadovoljstvo radom pravosuđa u Bosni i Hercegovini iskazivali su i logoraši.

– Tužiteljstva u BiH nisu provela niti jednu kvalitetnu istragu niti suđenje. U Hercegovini nije provedena niti jedna presuda koja se tiče zapovjednog kadra. Sve što se sudilo, sudilo se u pojedinačnim slučajevima, a zatvorenici su nezadovoljni radom tužiteljstva, suda, od države do kantona. Što se tiče logora Heliodrom, postoji jedna presuda, poslijeratna, presuda Anti Buhovcu i Miri Marjanović, po privatnoj tužbi jednog od logoraša – naveo je Hajdarević.

Kako je naveo, kroz logor Heliodrom prošlo je blizu deset hiljada ljudi.

– U zadnjoj razmjeni odavde je pušteno gotovo tri tisuće ljudi. Ubijeno je 77 ljudi, što je potvrđeno imenom i prezimenom, a radi se o još četiri-pet imena koja ne možemo sa sigurnošću potvrditi – podsjeća.

Udruzi logoraša Mostar danas nije dopušten ulazak na prostor bivšeg logora, a slična situacija je i s Hrvatskom udrugom logoraša Domovinskog rata Hercegovačko-neretvanskog kantona koji nemaju odobrenje za pristup bivšem logoru “IV.OŠ Mostar”.

– Pozivali smo ih da zajedno obilježimo mjesta stradanja, ali oni na to nisu pristali – kazao je Hajdarević.

Predsjednik Saveza logoraša HNK-a Amer Đulić podsjetio je da su logoraši stradali na radovima u gradu i okolini, te da su mnogi zadobili teške tjelesne povrede s trajnim zdravstvenim posljedicama.

Đulić je izrazio žaljenje što logoraši već pet godina ne smiju ući na prostor nekadašnjeg logora kako bi odali počast žrtvama. Kritizirao je i planiranu izgradnju Muzeja HVO-a na tom mjestu, istaknuvši kako je nedopustivo da se muzej gradi bez spomen sobe posvećene žrtvama logora.