U Biljanima kod Ključa danas je obilježena 34. godišnjica zločina u kojem su srpske vojne i policijske snage 10. srpnja 1992. godine ubile gotovo 260 bošnjačkih civila, uz poruke da se sjećanje na žrtve mora čuvati, odgovorni procesuirati, a istina prenositi na nove generacije.

Sudionici pješačke ture prošli su putevima kojima su prije 34 godine prolazili mještani Biljana i okolnih naselja, nakon čega je održan središnji program obilježavanja obljetnice.

Muftija banjalučki Ismail ef. Smajlović, izaslanik reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, kazao je da su sudionici došli u Biljane kako bi još jednom naučili lekciju o ljudskoj prirodi i posljedicama zla koje čovjek može počiniti prema bližnjemu.

– Svi smo danas došli na ovo mjesto naučiti životnu lekciju. Lekcija o ljudskoj prirodi, o tome kakav čovjek može biti u svojoj negativnoj dimenziji – dići ruku na dojučerašnjeg komšiju, s kojim je mogao i trebao dijeliti životni prostor i sve blagodati ovoga svijeta – kazao je muftija Smajlović.

Ocijenio je da je to bolna i teška lekcija, ali i važna lekcija, posebno za generaciju koja ima iskustva agresije, rata i zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini.

– Zato je važno organizirati ovakve programe, čuvati sjećanje na žrtve ljudskog nasilja, izvući pouke za sebe i poslati poruku novim generacijama. Uz obitelji smo stradalih i uz naše hrabre borce, vojnike naše obrane. Mi smo u Biljanima da naučimo tu lekciju na 34. godišnjicu – kazao je muftija Smajlović.

Načelnik općine Ključ Jasmin Musić kazao je kako sve veći broj posjetitelja i sudionika pješačkih tura potvrđuje da je zločin u Biljanima sačuvan kao povijesna činjenica i trajna opomena.

– Želimo da istina živi i govori u godinama koje dolaze. Svake godine imamo sve veći broj posjetitelja ove manifestacije i sudionika pješačkih pohoda koji polaze s lokaliteta s kojeg su ovdje stradali ljudi prije 34 godine izvedeni – naveo je Musić.

Biljani su, kako je naglasio, opomena za bošnjački narod, ali i trajna obaveza čuvanja sjećanja na ono što se dogodilo.

– Ovo ne radimo da širimo mržnju ili nešto slično, već da zaštitimo istinu i izgradimo društvo u kojem ima mjesta za sve narode i građane koji žele dobro jedni drugima i ovoj zemlji. Najvažnije je da se to više nikada, nikome i nigdje ne dogodi – rekao je Musić.

Pozvao je nadležne institucije da procesuiraju odgovorne za zločin u Biljanima i druge zločine počinjene na području doline rijeke Sane.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ključ Ermin ef. Vučkić je najavio da bi na 35. godišnjicu zločina trebao biti otvoren muzej posvećen očuvanju sjećanja na žrtve Biljana i zločine nad njima.

– Pravda je svakako dostižna, samo je potrebno uložiti puno truda, energije, želje i želje. Drago mi je da danas, na 34. godišnjicu zločina u Biljanima, imamo mnogo ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine koji su došli iskazati poštovanje prema žrtvama i suosjećati sa preživjelima – kazao je Vučkić.

Prema njegovim riječima, veliki odaziv građana daje dodatnu energiju onima koji rade na očuvanju sjećanja i traženju pravde.

– To nam govori da trebamo ustrajati u ovome što radimo, jer smo na putu istine i pravde. Pravda na Dunjaluku je spora, ali se nadamo da će stići – kazao je Vučkić.

Podsjetio je da je samo jedna osoba pravomoćno osuđena za zločin u Biljanima i pozvao tužiteljstva, sudove, policijske agencije i druge nadležne organe da nastave tragati za ostalim odgovornima.

– Nećemo prestati niti se umoriti od zahtjeva da tužilaštva rade svoj posao, da traže odgovorne, privedu ih pravdi i procesuiraju te da ih sudovi konačno adekvatno kazne. Taj zahtjev ponavljamo svake godine na ovom veoma važnom mjestu za Bošnjake – naglasio je Vučkić.

O težini zločina i boli koja traje više od tri desetljeća svjedočili su članovi obitelji ubijenih Hasije Crnalić i Rezije Crnalić.

– Majku nikad nisam našao, ali braću smo našli na Laništu. Ne znam što bih ti drugo rekao. Sve je to tužno i ne mogu puno reći o tome. Prošlo je dosta vremena, ali uvijek se ljulja. Dođem ovdje i opet me sve potrese – rekao je Crnolić.

Prisjetila se trenutaka kada su joj odvodili najmilije i kada ih je posljednji put vidjela.

– Da sam znao da će ih odvesti, otišao bih s njima. Nikad se nisu vratili. Da sam barem našao majku, ali nisam. Izgubio sam dva brata. Bolovi su ostali – rekao je Crnolić.

Rezija Crnalić, rođena Botonjić, kazala je da su njen brat Fadil Botonjić i djever Mesud Crnalić ubijeni, dok je njen otac spaljen na Kamenu. Među ubijenima je 58 članova obitelji Botonjić.

Suprug joj je teško ranjen u obiteljskoj kući.

– Susjedi su pucali i ranili ga. Svašta smo preživjeli. Zna se tko je to učinio, a nitko nije odgovarao. Sve su to bile komšije – kazao je Crnalić.

Brat joj je bio student završne godine Fakulteta strojarstva. U Biljane je došao za Bajram, nakon čega se više nije vraćao u Sarajevo.

– Vrijeme prolazi, a bol ostaje. Posebno svakog 10. jula i svakog Bajrama. Svaki praznik nas podsjeća na ono što smo izgubili – kazao je Crnalić.

Imam džemata Biljani Dursum-ef. Dervišević, koji je aktivan u ovom džematu od 1986. godine, kazao je da su učesnici marša prošli cestom 10. jula 1992. godine, kada su odvedeni mještani Biljane.

Građani su okupljeni na polju u blizini sela, a zatim im je rečeno da idu u školu i da će se oni koji nisu krivi vratiti kućama.

– Rekli su im: “Idite tamo u školu, tko nije kriv vratit će se kući”. Čovjek se pita: “Je li itko od njih mogao biti kriv?” Nitko se nije vratio živ. Sve su ih proglasili krivima, ali istina je da nitko od njih nije bio kriv ni za što. Ubijeni su na zvjerski način jer su bili muslimani – kazao je Dervišević.

Govoreći o značenju riječi šehid, naveo je da ona označava svjedoka i da su oni koji su ubijeni svojim stradanjem svjedočili da pripadaju islamu i da su muslimani na tom prostoru.

Podsjetio je da je na području općina Ključ, Sanski Most i Prijedor ubijeno više od 5.000 ljudi, te da je 1992. godine bosanskohercegovački kraj bio zavijen u crno.

– 10. jula 1992. godine zločin je krenuo sa ovog mjesta i nastavio se dolinom rijeke Sane. Na području tri općine – Ključ, Sanski Most i Prijedor – ubijeno je više od 5.000 ljudi. Krajina je 1992. godine zavijena u crno – rekao je Dervišević.

U Biljanima su mu ubijena dva brata.

– Mi, preživjeli stradalnici, najbolje znamo kakvu bol i tugu nosimo. Ovdje leže moja dva brata, mlađi i stariji, i zato dobro znamo kroz šta prolaze porodice žrtava zločina u BiH – kazao je Dervišević.

Naglasio je da prenošenje sjećanja na mlađe generacije treba biti svojevrsna obrana od budućih zločina, ali da zajednički život svih građana Bosne i Hercegovine nema alternativu.

– Moramo živjeti jedni s drugima i jedni pored drugih, sa svim ljudima, nacijama i pripadnicima različitih vjera. Nitko nam ne smeta. Želimo razgovarati, dogovarati se, dogovarati i zajedno graditi bolju budućnost naše zemlje, jedne Bosne i Hercegovine, za sve njene građane, narode i generacije koje dolaze poslije nas. To je jedina poruka koja nema alternativu – kazao je Dervišević.

Profesor Islamskog pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Bihaću Mujo Begić kazao je da su srpske vojne i policijske snage 10. srpnja 1992. godine počinile masovni zločin nad mještanima Biljana i okolnih naselja.

Prema njegovim riječima, nekoliko hiljada građana dovedeno je u krug tadašnje osnovne škole u Biljanima, gdje su nezakonito zatvarani i mučeni, a mnogi potom i ubijeni.

Neki od zatočenika su autobusima i kamionima odvezeni na druga mjesta. Tijela ubijenih pronađena su u masovnim grobnicama Lanište I, Crvena zemlja I i II i na drugim mjestima.

– Za Biljane je karakteristično da su stradale cijele obitelji. Ubijeno je više od 50 članova obitelji Avdić i blizu 50 članova obitelji Botonjić. Čitave generacije i obitelji potpuno su istrijebljene. Stradale su i bebe – kazao je Begić.

On je naveo da je među žrtvama pronađenim u masovnoj grobnici Lanište i beba Amila Džaferagić, njena majka Besima i brat Almir.

Prema riječima Begića, zločin su počinile komšije koje su poznavale žrtve, išle s njima u školu, družile se i živjele u istom mjestu.

– Ono što je specifično za zločine u Biljanima jeste da su ih počinile komšije, ljudi koji su žrtve poznavali imenom i prezimenom, koji su se s njima družili, išli u školu, a neki od njih su bili profesori ili učitelji kasnije ubijenih ljudi – kazao je Begić.

Posebno je istaknuo slučajeve spaljivanja žrtava. Na lokalitetu Kamen 11 Bošnjaka, među kojima je bilo djece, žena i staraca, zatvoreno je u jedan objekt i živi spaljeni.

– U Biljanima je bilo nekoliko lokacija na kojima su spaljivane žrtve nakon ubojstava, ali su i ljudi spaljivani živi. Na Kamenu je 11 Bošnjaka, među kojima je bilo djece, žena i staraca, zatvoreno u štalu, nakon čega su živi spaljeni – kazao je Begić.

U Biljanima kod Ključa danas je obilježena 34. godišnjica zločina u kojem su srpske vojne i policijske snage 10. srpnja 1992. godine ubile gotovo 260 bošnjačkih civila, uz poruke da se sjećanje na žrtve mora čuvati, odgovorni procesuirati, a istina prenositi na nove generacije.

Sudionici pješačke ture prošli su putevima kojima su prije 34 godine prolazili mještani Biljana i okolnih naselja, nakon čega je održan središnji program obilježavanja obljetnice.

Muftija banjalučki Ismail ef. Smajlović, izaslanik reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, kazao je da su sudionici došli u Biljane kako bi još jednom naučili lekciju o ljudskoj prirodi i posljedicama zla koje čovjek može počiniti prema bližnjemu.

– Svi smo danas došli na ovo mjesto naučiti životnu lekciju. Lekcija o ljudskoj prirodi, o tome kakav čovjek može biti u svojoj negativnoj dimenziji – dići ruku na dojučerašnjeg komšiju, s kojim je mogao i trebao dijeliti životni prostor i sve blagodati ovoga svijeta – kazao je muftija Smajlović.

Ocijenio je da je to bolna i teška lekcija, ali i važna lekcija, posebno za generaciju koja ima iskustva agresije, rata i zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini.

– Zato je važno organizirati ovakve programe, čuvati sjećanje na žrtve ljudskog nasilja, izvući pouke za sebe i poslati poruku novim generacijama. Uz obitelji smo stradalih i uz naše hrabre borce, vojnike naše obrane. Mi smo u Biljanima da naučimo tu lekciju na 34. godišnjicu – kazao je muftija Smajlović.

Načelnik općine Ključ Jasmin Musić kazao je kako sve veći broj posjetitelja i sudionika pješačkih tura potvrđuje da je zločin u Biljanima sačuvan kao povijesna činjenica i trajna opomena.

– Želimo da istina živi i govori u godinama koje dolaze. Svake godine imamo sve veći broj posjetitelja ove manifestacije i sudionika pješačkih pohoda koji polaze s lokaliteta s kojeg su ovdje stradali ljudi prije 34 godine izvedeni – naveo je Musić.

Biljani su, kako je naglasio, opomena za bošnjački narod, ali i trajna obaveza čuvanja sjećanja na ono što se dogodilo.

– Ovo ne radimo da širimo mržnju ili nešto slično, već da zaštitimo istinu i izgradimo društvo u kojem ima mjesta za sve narode i građane koji žele dobro jedni drugima i ovoj zemlji. Najvažnije je da se to više nikada, nikome i nigdje ne dogodi – rekao je Musić.

Pozvao je nadležne institucije da procesuiraju odgovorne za zločin u Biljanima i druge zločine počinjene na području doline rijeke Sane.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ključ Ermin ef. Vučkić je najavio da bi na 35. godišnjicu zločina trebao biti otvoren muzej posvećen očuvanju sjećanja na žrtve Biljana i zločine nad njima.

– Pravda je svakako dostižna, samo je potrebno uložiti puno truda, energije, želje i želje. Drago mi je da danas, na 34. godišnjicu zločina u Biljanima, imamo mnogo ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine koji su došli iskazati poštovanje prema žrtvama i suosjećati sa preživjelima – kazao je Vučkić.

Prema njegovim riječima, veliki odaziv građana daje dodatnu energiju onima koji rade na očuvanju sjećanja i traženju pravde.

– To nam govori da trebamo ustrajati u ovome što radimo, jer smo na putu istine i pravde. Pravda na Dunjaluku je spora, ali se nadamo da će stići – kazao je Vučkić.

Podsjetio je da je samo jedna osoba pravomoćno osuđena za zločin u Biljanima i pozvao tužiteljstva, sudove, policijske agencije i druge nadležne organe da nastave tragati za ostalim odgovornima.

– Nećemo prestati niti se umoriti od zahtjeva da tužilaštva rade svoj posao, da traže odgovorne, privedu ih pravdi i procesuiraju te da ih sudovi konačno adekvatno kazne. Taj zahtjev ponavljamo svake godine na ovom veoma važnom mjestu za Bošnjake – naglasio je Vučkić.

O težini zločina i boli koja traje više od tri desetljeća svjedočili su članovi obitelji ubijenih Hasije Crnalić i Rezije Crnalić.

– Majku nikad nisam našao, ali braću smo našli na Laništu. Ne znam što bih ti drugo rekao. Sve je to tužno i ne mogu puno reći o tome. Prošlo je dosta vremena, ali uvijek se ljulja. Dođem ovdje i opet me sve potrese – rekao je Crnolić.

Prisjetila se trenutaka kada su joj odvodili najmilije i kada ih je posljednji put vidjela.

– Da sam znao da će ih odvesti, otišao bih s njima. Nikad se nisu vratili. Da sam barem našao majku, ali nisam. Izgubio sam dva brata. Bolovi su ostali – rekao je Crnolić.

Rezija Crnalić, rođena Botonjić, kazala je da su njen brat Fadil Botonjić i djever Mesud Crnalić ubijeni, dok je njen otac spaljen na Kamenu. Među ubijenima je 58 članova obitelji Botonjić.

Suprug joj je teško ranjen u obiteljskoj kući.

– Susjedi su pucali i ranili ga. Svašta smo preživjeli. Zna se tko je to učinio, a nitko nije odgovarao. Sve su to bile komšije – kazao je Crnalić.

Brat joj je bio student završne godine Fakulteta strojarstva. U Biljane je došao za Bajram, nakon čega se više nije vraćao u Sarajevo.

– Vrijeme prolazi, a bol ostaje. Posebno svakog 10. jula i svakog Bajrama. Svaki praznik nas podsjeća na ono što smo izgubili – kazao je Crnalić.

Imam džemata Biljani Dursum-ef. Dervišević, koji je aktivan u ovom džematu od 1986. godine, kazao je da su učesnici marša prošli cestom 10. jula 1992. godine, kada su odvedeni mještani Biljane.

Građani su okupljeni na polju u blizini sela, a zatim im je rečeno da idu u školu i da će se oni koji nisu krivi vratiti kućama.

– Rekli su im: “Idite tamo u školu, tko nije kriv vratit će se kući”. Čovjek se pita: “Je li itko od njih mogao biti kriv?” Nitko se nije vratio živ. Sve su ih proglasili krivima, ali istina je da nitko od njih nije bio kriv ni za što. Ubijeni su na zvjerski način jer su bili muslimani – kazao je Dervišević.

Govoreći o značenju riječi šehid, naveo je da ona označava svjedoka i da su oni koji su ubijeni svojim stradanjem svjedočili da pripadaju islamu i da su muslimani na tom prostoru.

Podsjetio je da je na području općina Ključ, Sanski Most i Prijedor ubijeno više od 5.000 ljudi, te da je 1992. godine bosanskohercegovački kraj bio zavijen u crno.

– 10. jula 1992. godine zločin je krenuo sa ovog mjesta i nastavio se dolinom rijeke Sane. Na području tri općine – Ključ, Sanski Most i Prijedor – ubijeno je više od 5.000 ljudi. Krajina je 1992. godine zavijena u crno – rekao je Dervišević.

U Biljanima su mu ubijena dva brata.

– Mi, preživjeli stradalnici, najbolje znamo kakvu bol i tugu nosimo. Ovdje leže moja dva brata, mlađi i stariji, i zato dobro znamo kroz šta prolaze porodice žrtava zločina u BiH – kazao je Dervišević.

Naglasio je da prenošenje sjećanja na mlađe generacije treba biti svojevrsna obrana od budućih zločina, ali da zajednički život svih građana Bosne i Hercegovine nema alternativu.

– Moramo živjeti jedni s drugima i jedni pored drugih, sa svim ljudima, nacijama i pripadnicima različitih vjera. Nitko nam ne smeta. Želimo razgovarati, dogovarati se, dogovarati i zajedno graditi bolju budućnost naše zemlje, jedne Bosne i Hercegovine, za sve njene građane, narode i generacije koje dolaze poslije nas. To je jedina poruka koja nema alternativu – kazao je Dervišević.

Profesor Islamskog pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Bihaću Mujo Begić kazao je da su srpske vojne i policijske snage 10. srpnja 1992. godine počinile masovni zločin nad mještanima Biljana i okolnih naselja.

Prema njegovim riječima, nekoliko hiljada građana dovedeno je u krug tadašnje osnovne škole u Biljanima, gdje su nezakonito zatvarani i mučeni, a mnogi potom i ubijeni.

Neki od zatočenika su autobusima i kamionima odvezeni na druga mjesta. Tijela ubijenih pronađena su u masovnim grobnicama Lanište I, Crvena zemlja I i II i na drugim mjestima.

– Za Biljane je karakteristično da su stradale cijele obitelji. Ubijeno je više od 50 članova obitelji Avdić i blizu 50 članova obitelji Botonjić. Čitave generacije i obitelji potpuno su istrijebljene. Stradale su i bebe – kazao je Begić.

On je naveo da je među žrtvama pronađenim u masovnoj grobnici Lanište i beba Amila Džaferagić, njena majka Besima i brat Almir.

Prema riječima Begića, zločin su počinile komšije koje su poznavale žrtve, išle s njima u školu, družile se i živjele u istom mjestu.

– Ono što je specifično za zločine u Biljanima jeste da su ih počinile komšije, ljudi koji su žrtve poznavali imenom i prezimenom, koji su se s njima družili, išli u školu, a neki od njih su bili profesori ili učitelji kasnije ubijenih ljudi – kazao je Begić.

Posebno je istaknuo slučajeve spaljivanja žrtava. Na lokalitetu Kamen 11 Bošnjaka, među kojima je bilo djece, žena i staraca, zatvoreno je u jedan objekt i živi spaljeni.

– U Biljanima je bilo nekoliko lokacija na kojima su spaljivane žrtve nakon ubojstava, ali su i ljudi spaljivani živi. Na Kamenu je 11 Bošnjaka, među kojima je bilo djece, žena i staraca, zatvoreno u štalu, nakon čega su živi spaljeni – kazao je Begić.

U Biljanima kod Ključa danas je obilježena 34. godišnjica zločina u kojem su srpske vojne i policijske snage 10. srpnja 1992. godine ubile gotovo 260 bošnjačkih civila, uz poruke da se sjećanje na žrtve mora čuvati, odgovorni procesuirati, a istina prenositi na nove generacije.

Sudionici pješačke ture prošli su putevima kojima su prije 34 godine prolazili mještani Biljana i okolnih naselja, nakon čega je održan središnji program obilježavanja obljetnice.

Muftija banjalučki Ismail ef. Smajlović, izaslanik reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, kazao je da su sudionici došli u Biljane kako bi još jednom naučili lekciju o ljudskoj prirodi i posljedicama zla koje čovjek može počiniti prema bližnjemu.

– Svi smo danas došli na ovo mjesto naučiti životnu lekciju. Lekcija o ljudskoj prirodi, o tome kakav čovjek može biti u svojoj negativnoj dimenziji – dići ruku na dojučerašnjeg komšiju, s kojim je mogao i trebao dijeliti životni prostor i sve blagodati ovoga svijeta – kazao je muftija Smajlović.

Ocijenio je da je to bolna i teška lekcija, ali i važna lekcija, posebno za generaciju koja ima iskustva agresije, rata i zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini.

– Zato je važno organizirati ovakve programe, čuvati sjećanje na žrtve ljudskog nasilja, izvući pouke za sebe i poslati poruku novim generacijama. Uz obitelji smo stradalih i uz naše hrabre borce, vojnike naše obrane. Mi smo u Biljanima da naučimo tu lekciju na 34. godišnjicu – kazao je muftija Smajlović.

Načelnik općine Ključ Jasmin Musić kazao je kako sve veći broj posjetitelja i sudionika pješačkih tura potvrđuje da je zločin u Biljanima sačuvan kao povijesna činjenica i trajna opomena.

– Želimo da istina živi i govori u godinama koje dolaze. Svake godine imamo sve veći broj posjetitelja ove manifestacije i sudionika pješačkih pohoda koji polaze s lokaliteta s kojeg su ovdje stradali ljudi prije 34 godine izvedeni – naveo je Musić.

Biljani su, kako je naglasio, opomena za bošnjački narod, ali i trajna obaveza čuvanja sjećanja na ono što se dogodilo.

– Ovo ne radimo da širimo mržnju ili nešto slično, već da zaštitimo istinu i izgradimo društvo u kojem ima mjesta za sve narode i građane koji žele dobro jedni drugima i ovoj zemlji. Najvažnije je da se to više nikada, nikome i nigdje ne dogodi – rekao je Musić.

Pozvao je nadležne institucije da procesuiraju odgovorne za zločin u Biljanima i druge zločine počinjene na području doline rijeke Sane.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ključ Ermin ef. Vučkić je najavio da bi na 35. godišnjicu zločina trebao biti otvoren muzej posvećen očuvanju sjećanja na žrtve Biljana i zločine nad njima.

– Pravda je svakako dostižna, samo je potrebno uložiti puno truda, energije, želje i želje. Drago mi je da danas, na 34. godišnjicu zločina u Biljanima, imamo mnogo ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine koji su došli iskazati poštovanje prema žrtvama i suosjećati sa preživjelima – kazao je Vučkić.

Prema njegovim riječima, veliki odaziv građana daje dodatnu energiju onima koji rade na očuvanju sjećanja i traženju pravde.

– To nam govori da trebamo ustrajati u ovome što radimo, jer smo na putu istine i pravde. Pravda na Dunjaluku je spora, ali se nadamo da će stići – kazao je Vučkić.

Podsjetio je da je samo jedna osoba pravomoćno osuđena za zločin u Biljanima i pozvao tužiteljstva, sudove, policijske agencije i druge nadležne organe da nastave tragati za ostalim odgovornima.

– Nećemo prestati niti se umoriti od zahtjeva da tužilaštva rade svoj posao, da traže odgovorne, privedu ih pravdi i procesuiraju te da ih sudovi konačno adekvatno kazne. Taj zahtjev ponavljamo svake godine na ovom veoma važnom mjestu za Bošnjake – naglasio je Vučkić.

O težini zločina i boli koja traje više od tri desetljeća svjedočili su članovi obitelji ubijenih Hasije Crnalić i Rezije Crnalić.

– Majku nikad nisam našao, ali braću smo našli na Laništu. Ne znam što bih ti drugo rekao. Sve je to tužno i ne mogu puno reći o tome. Prošlo je dosta vremena, ali uvijek se ljulja. Dođem ovdje i opet me sve potrese – rekao je Crnolić.

Prisjetila se trenutaka kada su joj odvodili najmilije i kada ih je posljednji put vidjela.

– Da sam znao da će ih odvesti, otišao bih s njima. Nikad se nisu vratili. Da sam barem našao majku, ali nisam. Izgubio sam dva brata. Bolovi su ostali – rekao je Crnolić.

Rezija Crnalić, rođena Botonjić, kazala je da su njen brat Fadil Botonjić i djever Mesud Crnalić ubijeni, dok je njen otac spaljen na Kamenu. Među ubijenima je 58 članova obitelji Botonjić.

Suprug joj je teško ranjen u obiteljskoj kući.

– Susjedi su pucali i ranili ga. Svašta smo preživjeli. Zna se tko je to učinio, a nitko nije odgovarao. Sve su to bile komšije – kazao je Crnalić.

Brat joj je bio student završne godine Fakulteta strojarstva. U Biljane je došao za Bajram, nakon čega se više nije vraćao u Sarajevo.

– Vrijeme prolazi, a bol ostaje. Posebno svakog 10. jula i svakog Bajrama. Svaki praznik nas podsjeća na ono što smo izgubili – kazao je Crnalić.

Imam džemata Biljani Dursum-ef. Dervišević, koji je aktivan u ovom džematu od 1986. godine, kazao je da su učesnici marša prošli cestom 10. jula 1992. godine, kada su odvedeni mještani Biljane.

Građani su okupljeni na polju u blizini sela, a zatim im je rečeno da idu u školu i da će se oni koji nisu krivi vratiti kućama.

– Rekli su im: “Idite tamo u školu, tko nije kriv vratit će se kući”. Čovjek se pita: “Je li itko od njih mogao biti kriv?” Nitko se nije vratio živ. Sve su ih proglasili krivima, ali istina je da nitko od njih nije bio kriv ni za što. Ubijeni su na zvjerski način jer su bili muslimani – kazao je Dervišević.

Govoreći o značenju riječi šehid, naveo je da ona označava svjedoka i da su oni koji su ubijeni svojim stradanjem svjedočili da pripadaju islamu i da su muslimani na tom prostoru.

Podsjetio je da je na području općina Ključ, Sanski Most i Prijedor ubijeno više od 5.000 ljudi, te da je 1992. godine bosanskohercegovački kraj bio zavijen u crno.

– 10. jula 1992. godine zločin je krenuo sa ovog mjesta i nastavio se dolinom rijeke Sane. Na području tri općine – Ključ, Sanski Most i Prijedor – ubijeno je više od 5.000 ljudi. Krajina je 1992. godine zavijena u crno – rekao je Dervišević.

U Biljanima su mu ubijena dva brata.

– Mi, preživjeli stradalnici, najbolje znamo kakvu bol i tugu nosimo. Ovdje leže moja dva brata, mlađi i stariji, i zato dobro znamo kroz šta prolaze porodice žrtava zločina u BiH – kazao je Dervišević.

Naglasio je da prenošenje sjećanja na mlađe generacije treba biti svojevrsna obrana od budućih zločina, ali da zajednički život svih građana Bosne i Hercegovine nema alternativu.

– Moramo živjeti jedni s drugima i jedni pored drugih, sa svim ljudima, nacijama i pripadnicima različitih vjera. Nitko nam ne smeta. Želimo razgovarati, dogovarati se, dogovarati i zajedno graditi bolju budućnost naše zemlje, jedne Bosne i Hercegovine, za sve njene građane, narode i generacije koje dolaze poslije nas. To je jedina poruka koja nema alternativu – kazao je Dervišević.

Profesor Islamskog pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Bihaću Mujo Begić kazao je da su srpske vojne i policijske snage 10. srpnja 1992. godine počinile masovni zločin nad mještanima Biljana i okolnih naselja.

Prema njegovim riječima, nekoliko hiljada građana dovedeno je u krug tadašnje osnovne škole u Biljanima, gdje su nezakonito zatvarani i mučeni, a mnogi potom i ubijeni.

Neki od zatočenika su autobusima i kamionima odvezeni na druga mjesta. Tijela ubijenih pronađena su u masovnim grobnicama Lanište I, Crvena zemlja I i II i na drugim mjestima.

– Za Biljane je karakteristično da su stradale cijele obitelji. Ubijeno je više od 50 članova obitelji Avdić i blizu 50 članova obitelji Botonjić. Čitave generacije i obitelji potpuno su istrijebljene. Stradale su i bebe – kazao je Begić.

On je naveo da je među žrtvama pronađenim u masovnoj grobnici Lanište i beba Amila Džaferagić, njena majka Besima i brat Almir.

Prema riječima Begića, zločin su počinile komšije koje su poznavale žrtve, išle s njima u školu, družile se i živjele u istom mjestu.

– Ono što je specifično za zločine u Biljanima jeste da su ih počinile komšije, ljudi koji su žrtve poznavali imenom i prezimenom, koji su se s njima družili, išli u školu, a neki od njih su bili profesori ili učitelji kasnije ubijenih ljudi – kazao je Begić.

Posebno je istaknuo slučajeve spaljivanja žrtava. Na lokalitetu Kamen 11 Bošnjaka, među kojima je bilo djece, žena i staraca, zatvoreno je u jedan objekt i živi spaljeni.

– U Biljanima je bilo nekoliko lokacija na kojima su spaljivane žrtve nakon ubojstava, ali su i ljudi spaljivani živi. Na Kamenu je 11 Bošnjaka, među kojima je bilo djece, žena i staraca, zatvoreno u štalu, nakon čega su živi spaljeni – kazao je Begić.

U Biljanima kod Ključa obilježena je 34. godišnjica jednog od najtežih ratnih zločina počinjenih u dolini Sane, u kojem su 10. srpnja 1992. godine pripadnici Vojske Republike Srpske ubili 258 bošnjačkih civila, među kojima je bila i petomjesečna Amila Džaferović, najmlađa žrtva masakra.

Na komemoraciji je još jednom pozvano na očuvanje kulture sjećanja i procesuiranje odgovornih za zločin za koji je do sada osuđena samo jedna osoba.

Obilježavanje godišnjice organizirali su Općina Ključ i Medžlis Islamske zajednice Ključ, a program je održan u Biljanima uz prisustvo obitelji žrtava, predstavnika vjerskog, političkog i društvenog života te brojnih građana.

Načelnik općine Ključ Jasmin Musić istaknuo je da je iz godine u godinu sve veći broj sudionika komemoracije i pješačkih marševa koji simbolično prolaze stazama kojima su prije 34 godine prolazili mještani Biljana prije nego što su ubijeni.

– Sve veći broj posjetitelja pokazuje da je ostvaren cilj da Biljani ostanu trajna povijesna činjenica i podsjetnik. Naša je dužnost čuvati sjećanje na ono što se ovdje dogodilo, ne širiti mržnju, nego štititi istinu i graditi društvo u kojem svi narodi i građani imaju svoje mjesto. Istovremeno, pozivamo nadležne institucije da procesuiraju odgovorne za ovaj i druge zločine počinjene u dolini Sane – kazao je Musić.

Tijekom komemoracije još je jednom istaknuto da sjećanje na žrtvu Biljane predstavlja trajnu obvezu društva, uz poruku da istina, pravda i odgovornost ostaju ključni preduvjeti trajnog mira i sprječavanja ponavljanja sličnih zločina.

Šef Ureda za zekat Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Vehid ef. Arnaut je danas održao hutbu u džamiji u Biljanima, kazavši da sjećanje na ubijene u ovom zločinu nije samo izraz pijeteta prema žrtvama, već i trajna obaveza očuvanja istine, traženja pravde i izgradnje društva koje neće dozvoliti da se zločini ponove.

Govoreći o vrijednostima koje islam posebno uzdiže, Arnaut je podsjetio da je Uzvišeni Allah neka mjesta, vremena i ljude učinio posebnim, te da se među najvećim vrijednostima na ovom svijetu izdvaja pošten rad, znanje i žrtva onih koji su svoje živote položili za vjeru i domovinu.

– Kada se poruka hadisa sagleda u cjelini, ona nas uči da se trebamo truditi, odriješiti ruke od harama, ulagati u znanje, a ako okolnosti budu zahtijevale, biti spreman i položiti život za odbranu vjere i domovine – kazao je Arnaut.

Podsjetio je da Poslanik, a.s., u hadisima posebno ističe tri “tekućine” kojima je obećana velika nagrada na budućem svijetu – znoj radnika koji pošteno zarađuje, tinta učenjaka koja širi znanje i krv šehida, ističući da one simboliziraju temeljne vrijednosti na kojima počiva zdravo i odgovorno društvo.

Govoreći o stradanju Biljana, istaknuo je da je dužnost sadašnjih i budućih generacija čuvati kulturu sjećanja, ustrajati u zahtjevu da se svi zločinci privedu pravdi, te spriječiti da zločini padnu u zaborav.

– Naš zadatak je da pamtimo ono što je počinjeno u Biljanima, da insistiramo na pravdi i da sačuvamo istinu kako bi buduće generacije živjele u miru, svjesne onoga što je učinjeno njihovim prethodnicima – rekao je Arnaut.

– Džaferagić Amila, kći Šemsa, rođena 29.02.1992.godine u Biljanima – Ključ, prepoznata od oca Šemse.

Odjeća: Bijele dječje štrample s tri gumba, sive dječje tajice, bijele pamučne duge hlače, dječje bijele štrample, crne gaćice i pamučna bijela pelena unutra…

Pronađeni predmeti: Jedna bijela i jedna plava dječja duda… Ubijen hicem u glavu – navedeno je u obdukcionom nalazu na stranici 70, leš br. 172.

U masovnoj grobnici, jama Lanište, u naručju ubijene majke pronađena je i četveromjesečna beba Amila Džaferagić. Malena Amila umrla je držeći rukama bocu s mlijekom. Stradao je i njen četverogodišnji brat Almir.

godine Amila i članovi njene obitelji bili su žrtve masakra koji je srbočetnički agresor počinio nad bošnjačkim stanovništvom. u Biljane kod Ključa u jutarnjim satima 10.07.1992.

– Na današnji dan 1992. godine počinjen je ratni zločin nad civilima sela Biljani, kod Ključa. Napad na ovo selo izvela je 17. laka pješadijska brigada Vojske Republike Srpske (VRS) u suradnji s rezervnim i djelatnim policajcima Uprave policije iz Sanice. Ubijeno je oko 260 bošnjačkih civila.

Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, masovne grobnice u kojima su pronađene žrtve iz Biljana većinom su otkrivene krajem 1995. i 1996. godine. Najveća masovna grobnica je jama Lanište I iz koje je od 5. listopada do 15. studenog 1996. godine ekshumirano 188 žrtava. Tromjesečna beba Amila Džaferagić ubijena je zajedno s njom. u ovoj grobnici pronađen je i četiri godine stariji brat Almir. Oboje su pronađeni u naručju majke Besime – saopćeno je iz Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK).

Navode da su 2020. godine dokumentirali jedinu presudu za ovaj ratni zločin kojom je osuđen Marko Samardžija pred Sudom BiH.

– On je, u svojstvu zapovjednika 3. satnije Saničkog bataljona, koja je bila u sastavu 17. lake pješačke brigade, zajedno s ostalim vojnicima te brigade, pričuvnim i djelatnim policajcima PU iz Sanice, “10. srpnja 1992. godine naredio vojnicima 3. satnije, kojom je zapovijedao, da muškarce – bošnjačke civile, iz zaseoka Brkići i Balagića Brdo, da napuste svoje kuće, zatim da odu na livadu Jezerine, gdje ih je dočekao sa njemu podređenim naoružanim vojnicima, rekavši im da će biti sprovedeni u školu u Biljanima na ispitivanje”. Nakon toga su stariji od 18 i mlađi od 60 godina, njih oko 50, s rukama na leđima prepraćeni do škole u Biljanima i predati nepoznatom policijskom naredniku, nakon čega su civili zatvoreni u školu – podsjećaju iz UDIK-a.

Prema presudi Apelacionog odjela Suda BiH, Samardžija je “u sklopu širokog i sustavnog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva, znajući za takav napad, izvršio lišavanje slobode ili teško oduzimanje fizičke slobode protivno temeljnim pravilima međunarodnog prava”. Time je umjesto prvotnih 26 osuđen na sedam godina zatvora.

– Osim Marka Samardžije, suđeno je članovima Kriznog stožera Marku Adamoviću i Bošku Lukiću, koji su osuđeni na ukupno 32 godine zatvora za zločine protiv čovječnosti u Ključu, ali su oslobođeni za napad na Biljane. Iako je Tužiteljstvo BiH za zločin u Biljanima teretilo i bivšeg zapovjednika 17. lake pješačke brigade Dragu Samardžiju, postupak protiv njega nikada nije započeo, a on je umro u Srbiji 2021. godine.

Pred Državnim sudom trenutno je u tijeku postupak protiv Jove Kevca, Brace Marića, Dragana Vukića, Ranka Samardžije, Save Jokića, Miše Adamovića i Milorada Kaurina, koji su optuženi za sudjelovanje u širokom i sustavnom napadu u kojem je 10. srpnja 1992. godine ubijeno 250 muškaraca bošnjačke nacionalnosti iz sela Biljani – ističu iz Udruge.

Naglasili su da sudbina bebe Amile, njenog brata Almira i druge djece nije dovoljan dokaz zla, već prilika da mnogi danas negiraju zločine, veličaju ratne zločince i omalovažavaju žrtve.

– Kako preživjeli i njihove obitelji dalje ako im se svaki dan uskraćuju gubici i ratne traume? Sporost sudskih procesa i male kazne za osuđene samo su poticaj negatorima ratnih zločina i zlotvorima.

Ovo je izborna godina u kojoj se svim sredstvima pokušava održati vlast, zato negiranja genocida i drugih ratnih zločina, manipulacije činjenicama i zastrašivanja povratnika neće nedostajati. Nedavno je Drago Tendžerić osuđen na izdržavanje šestomjesečne kazne jer je svojim radnjama od siječnja 2023. provocirao žrtve na putu do masovne grobnice Lanište I kod Ključa – naveli su.

Iz UDIK-a napominju da važnost adekvatnog i pravovremenog postupanja pravosudnih tijela može pomoći u suzbijanju takve politike, te svima vratiti vjeru u rad pravosuđa.

– Apeliramo na sve nadležne organe u Bosni i Hercegovini da doprinesu suzbijanju ratnohuškačke politike, a preživjelima pruže pravnu satisfakciju.

Povodom godišnjice prisjećamo se svih civilnih žrtava rata sa područja Ključa, a posebno žrtava masakra u Biljanima – ističu iz UDIK-a.

Čitanjem optužnice Tužiteljstva BiH i uvodnim riječima počelo je suđenje šestorici bivših pripadnika Saničke bojne i policije u Ključu za zločin protiv čovječnosti.

Braća Marić, Dragan Vukić, Ranko Samardžija, Sava Jokić, Miša Adamović i Milorad Kaurin optuženi su za sudjelovanje u širokom i sustavnom napadu u kojem je 10. srpnja 1992. godine ubijeno 250 muškaraca Bošnjaka iz sela Biljani.

– Tužiteljstvo je uvjereno da će tijekom dokaznog postupka dokazati da su optuženi sudjelovali u progonima, odnosno ubojstvima i nečovječnim djelima – kazala je u uvodnoj riječi tužiteljica Olivera Đurić.

Prošlog mjeseca postupak protiv Marića i ostalih spojen je s postupkom protiv Jove Kevca, kojem je ranije počelo suđenje, a koji je optužen da je kao zapovjednik Saničkog bataljuna 17. lake pješačke brigade Vojske Republike Srpske imao kontrolu nad pripadnicima vojske i policije koji su izveli akciju “raščišćavanja” tijekom koje su muškarci odvedeni.

Prema optužnici, 250 muškaraca, koji nisu bili naoružani i nisu sudjelovali u neprijateljstvima, odvedeno je iz svojih domova i zatvoreno u školu i dom u Biljanima, odakle je određeni broj izveden i ubijen. Tužilaštvo je predložilo saslušanje 207 svjedoka koji će ispričati kako su ljudi odvođeni.

– Majke, sestre i supruge ostale su izbezumljene, prestravljene i uplakane – rekao je Đurić.

Dodala je da će svjedoci govoriti o širokom i sustavnom napadu na području Krajine, ostavljanju Bošnjaka i Hrvata bez posla, njihovom razoružavanju, te nemogućnosti slobodnog kretanja. Dio dokaza odnosi se na ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava iz masovnih grobnica Lanište i Crvena zemlja, kao i pojedinih lokacija.

Marić je optužen da je kao pripadnik Saničke bojne iz škole izveo grupu starijih civila s Nedeljkom Šikmanom, koji je poginuo, te su ih odveli put Ćehića, a muškarce iz veće grupe izdvojili i ubili.

– Jedan od egzekutora bio je i Braco Marić – stoji u optužnici.

Dodaje se da je 11. jula otišao u jednu od bošnjačkih kuća i tražio novac i zlato uz prijetnje da će ih ubiti.

Vukić i Samardžija optuženi su da su kao pripadnici rezervnog sastava milicije iz Ključa s dvojicom vojnika pretukli dvojicu muškaraca iz škole, a zatim ih odveli i ubili.

Jokić je bio optužen da je kao pripadnik Saničke bojne s još jednim vojnikom pretukao i ubio zatvorenog muškarca. Prema optužnici, Jokić i ostali su sutradan otišli u nekoliko kuća u kojima su se nalazili žene i djeca te ih zastrašivali govoreći im da idu u Tursku.

– Rekao mu je da ode do škole da vidi što rade – glasilo je Jokićevo obraćanje 15-godišnjaku.

Adamovića se teretilo da je kao pripadnik Vojne policije 17. brigade vodio civila kojeg je, kada je počeo bježati, usmrtio iz vatrenog oružja. Kaurin je optužen za ubojstvo muškarca koji je izveden iz učionice.

Obrana nije iznosila uvodne riječi. Jokićev branitelj Damir Alagić rekao je da je optužnica zasnovana na kolektivnoj krivnji i da radnje optuženih nisu precizirane.

Nastavak suđenja bit će određen naknadno, navodi se Detektor.

Danas u 00:08 sati na magistralnom putu M-15 u mjestu Banjice, općina Ključ, pod teretom kamiona urušio se drveni most, potvrđeno je iz Policijske stanice Ključ.

Iz Federalne uprave civilne zaštite saopćeno je da u ovoj nesreći nije bilo povrijeđenih.

Očevid je u tijeku, a promet je potpuno obustavljen. Koriste se alternativni pravci, dodaje se u priopćenju.

U saobraćajnoj nesreći jutros kod Ključa smrtno je stradao mladi policajac.

Riječ je o dvadesetsedmogodišnjem pripadniku MUP-a RS inicijala MP iz Drvara, pišu Neovisna.

Njegov kolega NG je teško ozlijeđen i nalazi se u kritičnom stanju.

Nesreća se dogodila u mjestu Lanište, na magistralnom putu Bosanski Petrovac-Ključ, kada je njihov automobil podletio pod kamion.

Prema neslužbenim informacijama, vraćali su se iz noćne smjene iz Ribnika, gdje su zaposleni.

Jedna osoba je poginula, a druga je u kritičnom stanju nakon saobraćajne nesreće koja se jutros dogodila u mjestu Lanište, na magistralnom putu Bosanski Petrovac-Ključ, rečeno je za Faktor u MUP-u Unsko-sanskog kantona.

Nesreća se dogodila u 6.30 sati.

– Jedna osoba je preminula na licu mjesta, druga je u kritičnom stanju. U autu su razbili pod kamiona – dodaju u policiji.

Promet je na ovom mjestu potpuno obustavljen.

Pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova Unsko-sanskog kantona danas su, po nalogu Tužiteljstva Unsko-sanskog kantona, lišili slobode dvije osobe inicijala AO i EK zbog postojanja osnova sumnje da su počinile kazneno djelo zlouporaba položaja ili ovlasti, saopćeno je iz Tužiteljstva USK.

– Naredbom o provođenju istrage osobe lišene slobode stavljaju se na teret da su, kao odgovorne osobe JU Direkcija regionalnih cesta USK Bihać, koristeći svoj službeni položaj i ovlasti, postupajući suprotno interesima službe koju obavljaju, s gospodarskim društvom “P.” ugovorile asfaltiranje lokalne ceste u naselju na području općine Ključ. P. iako su znali da upravljanje, građenje, rekonstrukcija, održavanje i zaštita lokalnih cesta i gradskih ulica nije u nadležnosti Ravnateljstva.

Za navedene radove na transakcijski račun poduzeća uplaćen je iznos od 56.145,02 KM, iako je utvrđena stvarna vrijednost izvedenih radova u iznosu od 19.789,20 KM, čime je Direkciji pričinjena šteta od 36.355,82 KM i isto toliko imovinska korist za društvo – navodi se u priopćenju.

Dodaju da će uhićeni nakon kriminalističke obrade sutra biti predati postupajućem tužitelju koji će ih ispitati i odlučiti o daljnjim mjerama i radnjama.

Portal Istraga objavio je da su uhićeni bivši direktor Amir Osmančević i vd direktora Edin Keškić, te da se Osmančević povezuje s premijerom USK Mustafom Ružnićem (NES), a Keškić, inače član DF-a, s predsjedavajućim Gradskog vijeća Cazin Rifetom Hozanovićem (NES).