Dovoljna je jaka kiša da zaustavi Sarajevo. Kolone vozila protežu se od Ilidže do centra, tramvaji kasne, autobusi još više, a građani sate provode zaglavljeni u automobilima ili javnom prijevozu. Scenarij je gotovo identičan svaki put kad padne kiša – grad se topi u prometu.

Posljednjih mjeseci gotovo da nema kišnog dana bez izvješća o “prometnom kaosu”, “paraliziranim ulicama” i “kilometarskim kolonama”. Mediji redovito javljaju kako kiša dodatno usporava ionako preopterećen gradski promet, posebice u vršnim razdobljima od 14 do 18 sati.

Doduše, više se ne zna ni predvidivo kada će biti gužva.

Problem, međutim, nije samo kiša. To je samo okidač koji pokazuje koliko je saobraćajna infrastruktura Sarajeva prenapregnuta. Previše automobila, nedostatak alternativnih pravaca, neusklađeni semafori, radovi na ključnim prometnicama i loš javni prijevoz svako loše vrijeme pretvaraju u potpuni zastoj.

O ovoj temi razgovarali smo sa prometnom stručnjakinjom Mirzetom Sarajlić.

– Razlozi za ovu pojavu su brojni, a glavni se ogledaju u psihofizičkom ponašanju vozača. Čim padne prva kiša, ljudi automatski povećavaju oprez pri kretanju prometnicama, znajući za nestabilnost i smanjeno trenje guma o podlogu, a posljedično se smanjuje brzina prometnog toka i usporava promet.

Drugi razlog je praktičnost korištenja alternativnih načina prijevoza poput bicikala i skutera. Naime, kada su vremenski uvjeti loši, vozači se uglavnom odlučuju za individualna vozila, što stvara dodatne gužve na cestama. Glavni razlog leži u činjenici da u urbanim sredinama, u slučaju lošeg vremena, imamo manje pješaka, biciklista i vozača, jer se svi prevoze javnim prijevozom i individualnim vozilima – objašnjava stručnjak za prometne gužve Mirzet Sarajlić.

No građani već godinama upozoravaju da grad “puca” pod brojem vozila. Sarajlije na društvenim mrežama i forumima opisuju svakodnevne “fantomske gužve”, situacije u kojima nema prometne nesreće i vidljivog razloga, ali se kolone i dalje stvaraju i stoje više od pola sata.

Poseban problem nastaje kada kiša usporava vožnju i smanjuje protočnost glavnih gradskih prometnica. Tada se svaki zastoj lančano prenosi na ostatak grada. Nekoliko kritičnih točaka – od Stupske petlje, preko Pofalića i Dolac Malte do centra – dovoljno je da cijeli grad bude praktički blokiran.

Građani sve češće ukazuju na činjenicu da javni prijevoz nije dovoljno učinkovit da bi ljudi mogli ostaviti svoje automobile. Tramvaji često čekaju na raskrižjima zajedno s automobilima, autobusi kasne zbog kolona, ​​a putovanje gradom traje puno dulje nego što bi trebalo.

Građani u pravilu čekaju tramvaj ili trolejbus dok se umorni vraćaju s posla. A kad konačno dođe, spakiran je. Putnici su u njemu nagurani kao sardine pa je ulazak nemoguća misija.

Pa čekaju drugu, pa treću… I tako od Pofalića do Otoke treba sat i pol. Zvuči nevjerojatno, ali istinito.

– Radije bih došao u Zenicu nego s Baščaršije na stub – piše nam jedan čitatelj.

Zbog svega toga Sarajevo danas funkcionira po pravilu – čim padne kiša, grad stane. I dok građani nervozno sjede u redovima, postavlja se isto pitanje koje se ponavlja godinama: može li glavni grad BiH uopće podnijeti broj automobila koji svakodnevno izlaze na ulice i ovakav javni prijevoz?