Prijateljska utakmica između reprezentacija Konga i Čilea otkazana je zbog zabrinutosti izazvane izbijanjem ebole u toj afričkoj državi.

Kongo se već neko vrijeme bori s epidemijom smrtonosnog virusa, a pripreme reprezentacije za Svjetsko prvenstvo pretvorile su se u potpuni kaos.

Ranije je otkazan i pripremni kamp reprezentacije.

Kongo je 9. lipnja u španjolskom gradu La Linea de la Concepcion trebao odigrati prijateljsku utakmicu protiv Čilea, no gradonačelnik Juan Franco potpisao je dekret o otkazivanju utakmice.

Odluka je donesena kao “mjera predostrožnosti”, nakon preporuka zdravstvenih stručnjaka iz autonomne pokrajine Andaluzije.

– U izvješću šefa zdravstvene službe ureda gradonačelnika La Linea kategorički je preporučeno da se utakmica ne organizira zbog zdravstvenih rizika koji bi mogli nastati – prenose mediji izjavu gradonačelnika.

Primorski gradić La Linea, koji se nalazi u pokrajini Cadiz i broji 65.000 stanovnika, nalazi se tik uz granicu s Gibraltarom.

Reprezentacija Konga trenutno je na pripremama u Belgiji, upravo zbog toga što su pripremni kamp u glavnom gradu Kinshasi morali biti otkazani.

Niti jedan od igrača pozvanih za Svjetsko prvenstvo trenutno ne igra u domaćoj ligi Konga.

Epidemija ebole izbila je u istočnom dijelu Konga, a uzrokovala ju je rijetka vrsta virusa poznata kao Bundibugyo Ebola.

Kako prenosi BBC, nitko od reprezentativaca nije nedavno boravio u domovini.

Unatoč tome, reprezentacija Konga još u srijedu treba odigrati prijateljsku utakmicu protiv Danske u belgijskom gradu Liegeu.

Na istoku Kongo nakon napada lokalnog stanovništva zapaljena je ustanova za liječenje ebole, pri čemu se 13 pacijenata vodi kao nestali. Vlasti istražuju incident u regiji pogođenoj novim valom epidemije i rastućim nepovjerenjem prema zdravstvenim vlastima.

U drugom takvom napadu u tjedan dana, skupina “ljute mladeži” upala je u šatore izgrađene uz potporu Liječnika bez granica (MSF) u općoj bolnici Mongwalu, navodi se u izvješću.

U ustanovi je bilo smješteno 28 osoba za koje se sumnjalo da imaju ebolu, a najmanje 13 ih je pobjeglo, a ostali se vode kao nestali, rekao je za Radio Okapi Richard Lokudi, medicinski direktor bolnice Mongwalu, prenosi Anadolija.

Dodao je da je policija u subotu ujutro otvorila istragu kako bi se otkrili počinitelji i locirali nestali pacijenti za koje se vjeruje da se skrivaju među stanovništvom.

Incident je bio drugi napad na infrastrukturu za liječenje ebole u regiji unutar tjedan dana, naglašavajući rastuće napetosti između zdravstvenih radnika i lokalnih zajednica usred izbijanja.

U četvrtak je zapaljen centar za liječenje u obližnjem gradu Rwampara nakon što je rodbini zabranjeno preuzeti tijelo čovjeka za kojeg se sumnja da je umro od ebole.

Grupe za pomoć upozorile su da strah, dezinformacije i nepovjerenje i dalje potkopavaju napore odgovora u istočnom Kongu, gdje loša infrastruktura i nesigurnost kompliciraju kontrolu nad epidemijom.

Tijela žrtava ebole vrlo su zarazna i mogu širiti virus tijekom tradicionalnih pogrebnih običaja i pogrebnih okupljanja. Kao rezultat toga, vlasti često preuzimaju odgovornost za pokope osumnjičenih žrtava, što je praksa koja može izazvati prigovore ili prosvjede rodbine i članova zajednice.

Do nedjelje su kongoanske vlasti zabilježile 904 sumnjiva slučaja i 119 sumnjivih smrti povezanih s posljednjom epidemijom. U susjednoj Ugandi službenici su potvrdili pet slučajeva i jedan smrtni slučaj.

Svjetska zdravstvena organizacija upozorava na brzo širenje.

Sumnjivi slučajevi ebole utrostručili su se u samo tjedan dana u Demokratskoj Republici Kongo, dok Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava na brzo širenje bolesti i podiže procjenu rizika zemlje na vrlo visoku.

Broj slučajeva porastao je na gotovo 750 zaraženih i 177 zaraženih, dok je samo tjedan dana ranije zabilježeno 246 zaraženih i 65 smrtnih slučajeva.

Direktor Svjetske zdravstvene organizacije dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus situaciju je ocijenio vrlo zabrinjavajućom.

Prije dva dana, u regiji Rwampara u pokrajini Ituri, zapaljeni su šatori i medicinska oprema ispred bolnice dok su medicinski timovi pokušavali uspostaviti centar za liječenje ebole. Mještani su bili ogorčeni jer nisu smjeli preuzeti tijelo preminulog čovjeka.

Tijela oboljelih od ebole moraju biti pokopana prema strogim protokolima kako bi se spriječilo daljnje širenje zaraze.

Tedros je upozorio da značajno nepovjerenje lokalnog stanovništva prema vanjskim vlastima otežava odgovor na epidemiju.

– Izgradnja povjerenja u pogođenim zajednicama ključna je za uspješan odgovor i jedan je od naših najvećih prioriteta – rekao je.

Epidemiju uzrokuje bundibugyo soj virusa ebole, za koji trenutno ne postoje cjepiva niti specifični tretmani. Većina slučajeva je u pokrajini Ituri, dok je manji broj zabilježen u drugim dijelovima zemlje, kao i dva slučaja u susjednoj Ugandi.

Iako povećanje broja slučajeva može paradoksalno značiti bolje otkrivanje infekcija, dužnosnici upozoravaju da je situacija i dalje kritična.

– Zaostajemo, situacija još nije pod kontrolom – rekla je predstavnica WHO-a u Kongu dr. Anne Ancia, i dalje izražavajući uvjerenje da će odgovor biti uspješan.

WHO je povećao procjenu rizika za Kongo, ali je ostao pri tvrdnji da je regionalni rizik visok, dok je globalni nizak.

Humanitarne organizacije u Ituri upozoravaju da nemaju dovoljno sredstava za adekvatan odgovor. Direktor “Care Internationala” u Kongu, dr. Amadou Bocoum, izjavio je da je smanjenje pomoći prošle godine dovelo do nedostatka opreme i smanjenja osoblja, što otežava pronalaženje kontakata i rad na terenu.

Na brifingu WHO-a objavljeno je i da su znanstvenici identificirali antivirusni lijek obeldesivir koji bi mogao spriječiti razvoj bolesti u kontaktima zaraženih osoba te da se pripremaju klinička ispitivanja u zahvaćenim područjima, prenosi The Guardian.

Izbijanje ebole u Demokratskoj Republici Kongo izaziva ozbiljnu zabrinutost, piše BBC.

Virus se već tjednima nezapaženo širi dijelom svijeta u kojem je zbog građanskog rata gotovo nemoguće učinkovito kontrolirati epidemiju, a riječ je o rijetkoj vrsti ebole za koju postoji znatno manje alata i metoda liječenja.

Ova varijanta virusa ubije oko trećinu zaraženih.

Nalazimo se u ključnom trenutku epidemije: još uvijek nije jasno koliko se virus proširio, ali već postoji gotovo 250 sumnjivih slučajeva i oko 80 smrtnih slučajeva.

Većina epidemija ebole i dalje je relativno ograničena, ali stručnjake još uvijek ne prati sjećanje na katastrofalnu epidemiju od 2014. do 2016. Tada je u zapadnoj Africi bilo zaraženo čak 28.600 ljudi, što je najveća epidemija ebole u povijesti.

Proglašenje međunarodnog javnozdravstvenog izvanrednog stanja od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ne znači da je svijet na početku pandemije poput COVID-19.

Globalni rizik od ebole i dalje je vrlo nizak. Čak i tijekom izbijanja 2014.-2016., samo su tri slučaja prijavljena u Ujedinjenom Kraljevstvu, među zdravstvenim radnicima koji volontiraju u Africi.

– No, sama odluka pokazuje da je situacija dovoljno složena da zahtijeva međunarodnu koordinaciju – kaže dr. sc. Amanda Rojek s Instituta za pandemijske znanosti Sveučilišta u Oxfordu.

I dalje postoji ozbiljna prijetnja susjednim zemljama poput Ugande, Južnog Sudana i Ruande, koje se smatraju visokorizičnima zbog intenzivne trgovine i putnih veza s Kongom.

U Ugandi su već potvrđena dva slučaja zaraze, a jedna je osoba preminula.

Ebola je izuzetno ozbiljna i smrtonosna bolest, iako je srećom rijetka. Virusi ebole prirodno cirkuliraju među životinjama – ponajviše voćnim šišmišima – ali ljudi se mogu zaraziti bliskim kontaktom sa zaraženim životinjama ili njihovim tjelesnim tekućinama.

Ovu epidemiju uzrokuje soj Bundibugyo, jedan od tri poznata soja ebole koji uzrokuju epidemije, ali i jedan od najmanje istraženih.

Bundibugyo je dosad izazvao samo dvije epidemije – 2007. i 2012. – tijekom kojih je umrlo oko 30 posto zaraženih.

Upravo ovaj soj predstavlja niz ozbiljnih problema.

Ne postoje odobrena cjepiva ili lijekovi za Bundibugyo, za razliku od nekih drugih vrsta ebole, iako su određeni eksperimentalni tretmani u razvoju.

Problem su i testovi koji za sada ne daju pouzdane rezultate. Prvi nalazi tijekom ove epidemije bili su negativni na ebolu, pa su tek sofisticiranije laboratorijske analize potvrdile da se radi upravo o soju Bundibugyo.

– To je jedan od najvećih razloga za zabrinutost u ovoj epidemiji – upozorava profesorica Trudie Lang sa Sveučilišta u Oxfordu.

Simptomi se obično javljaju između dva i 21 dan nakon infekcije.

U početku bolest podsjeća na gripu – javlja se temperatura, glavobolja i iscrpljenost. Ali kako bolest napreduje, dolazi do povraćanja, proljeva i zatajenja organa.

U nekih bolesnika dolazi do unutarnjeg i vanjskog krvarenja.

Budući da ne postoje odobreni lijekovi posebno usmjereni na Bundibugyo, liječenje je ograničeno na tzv. potporu tijelu: ublažavanje boli, liječenje drugih infekcija, nadoknada tekućine i pravilna prehrana.

Rana medicinska skrb značajno povećava šanse za preživljavanje.

Ebola se širi putem zaraženih tjelesnih tekućina, kao što su krv ili bljuvotina, ali do prijenosa obično ne dolazi prije pojave simptoma.

Prvi poznati slučaj bila je medicinska sestra koja je razvila simptome 24. travnja.

Trebalo je gotovo tri tjedna da vlasti potvrde da se radi o epidemiji.

– Virus se tjednima nekontrolirano širi, a epidemija je otkrivena vrlo kasno, što je ozbiljno zabrinjavajuće – rekla je dr. Anne Cori s Imperial Collegea u Londonu.

To znači da zdravstvene službe zaostaju u pokušajima kontrole zaraze, a WHO upozorava da sve ukazuje na “potencijalno mnogo veću epidemiju od one koja je trenutno registrirana”.

Sada je glavna strategija brzo identificirati zaražene osobe i utvrditi s kim su bili u kontaktu.

Istodobno će se nastojati spriječiti širenje ebole kroz bolnice i centre za liječenje, gdje su pacijenti u najzaraznijoj fazi bolesti.

Veliki izazov bit će i siguran pokop mrtvih, jer tijela umrlih i dalje ostaju zarazna.

Situaciju dodatno komplicira činjenica da se epidemija odvija u ratom zahvaćenom dijelu DR Konga, gdje je više od 250 tisuća ljudi raseljeno iz svojih domova.

– Mnoga pogođena područja su rudarski gradovi s vrlo mobilnim stanovništvom.

Ljudi neprestano migriraju između zajednica i prelaze granice, što značajno povećava rizik od širenja virusa, kaže Lang.

Ipak, Demokratska Republika Kongo ima veliko iskustvo u borbi protiv ebole, a odgovor zdravstvenih vlasti danas je “neusporedivo jači nego prije deset godina”, smatra dr. Daniela Manno s Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu.

Hoće li epidemija biti brzo stavljena pod kontrolu ili će se pretvoriti u katastrofu kakvu je svijet vidio prije deset godina, ovisit će o trenutnoj reakciji.

Vjeruje se da je nekoliko Amerikanaca koji su trenutno u Demokratskoj Republici Kongo također bili izloženi sumnjivim slučajevima u najnovijem izbijanju ebole u zemlji, a za nekoliko se smatra da su bili izloženi visokorizičnim slučajevima, izvijestio je američki zdravstveni i medicinski portal STAT News.

Najmanje jedna od tih osoba možda je razvila simptome, stoji u izvješću.

Rezultati testova za te osobe još nisu dostupni, ali američka vlada navodno pokušava organizirati njihov transfer iz DR Konga na mjesto gdje mogu biti u sigurnoj karanteni i liječiti se ako se zaraze, navodi se u izvješću STAT-a.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je u nedjelju izbijanje ebole u Demokratskoj Republici Kongo i Ugandi međunarodnim javnozdravstvenim izvanrednim stanjem, upozorivši da predstavlja opasnost za susjedne zemlje.

Prema podacima WHO-a, epidemiju uzrokuje Bundibugyo soj virusa, za koji nema odobrenih cjepiva niti specifičnih terapijskih tretmana, za razliku od češćih Zaire sojeva.

Do subote je prijavljeno 80 smrtnih slučajeva, osam laboratorijski potvrđenih i 246 sumnjivih slučajeva u pokrajini Ituri u Kongu, u najmanje tri zdravstvene zone – Bunia, Rwampara i Mongbwalu, piše Reuters.

Ministarstvo zdravlja ove zemlje potvrdilo je da je ovo 17. epidemija u zemlji od 1976. godine.

WHO je upozorio da bi stvarna ljestvica mogla biti veća zbog visokog postotka pozitivnih uzoraka i porasta broja prijavljenih slučajeva. U Ugandi su u glavnom gradu Kampali potvrđena dva nepovezana slučaja, uključujući jedan sa smrtnim ishodom, kod osoba koje su doputovale iz Konga.

U Kinshasi je također potvrđen slučaj kod osobe koja se vratila iz Iturija.

Organizacija je preporučila državama da aktiviraju nacionalne mehanizme za upravljanje kriznim situacijama, uvedu prekogranične kontrole i svakodnevno praćenje kontakata, uz ograničenje putovanja unutar zemlje i zabranu međunarodnih putovanja za kontakte i pacijente 21 dan nakon izlaganja.

Istodobno, WHO je pozvao da se ne zatvaraju granice i ne ograničava trgovina, kako bi se spriječilo nekontrolirano kretanje ljudi i robe.

Ebola, koja se prenosi izravnim kontaktom s tjelesnim tekućinama oboljelih ili preminulih, uzrokuje visoku smrtnost, a simptomi uključuju vrućicu, bolove u tijelu, povraćanje i proljev.

Guste tropske šume u Kongu prirodni su rezervoar virusa, prema Afričkom centru za kontrolu i prevenciju bolesti.