Ovih smo dana imali pravu hiperprodukciju tekstova i opću medijsku kakofoniju zbog sastanka koji je prošli tjedan u Zagrebu održan u organizaciji konzervativne udruge Vigilare i američkog konzervativnog think-tanka bliskog američkom predsjedniku Donaldu Trumpu.

Stoga se ovaj skup ne može promatrati izvan šire geopolitičke perspektive, gdje prevladava utjecaj cionističkog lobija unutar Trumpove administracije.

Ovdje dolazimo do važne točke za razumijevanje pristupa Trumpove administracije Bosni i Hercegovini. Donald Trump, tvrde upućeni izvori i dobri poznavatelji prilika u krugovima američkog predsjednika, nije imao nikakav plan prema Bosni i Hercegovini.

Na promjenu pristupa nesumnjivo su utjecale priče o navodnoj islamskoj opasnosti koja dolazi iz Bosne i Hercegovine, koja je zapravo na crti sukoba koji se odvija između Irana s jedne i Izraela i SAD-a s druge strane.

Objektivno gledano, dobra je tema za doprijeti do Donalda Trumpa, a što je učinio dio hrvatskog političkog spektra, pokušavajući bosanskohercegovačko pitanje postaviti kroz prizmu globalnih sigurnosnih prijetnji.

Za nas je posebno važno ono što se dogodilo drugog dana spomenutog skupa, kada je održana konferencija pod nazivom Bosna i Hercegovina kao propala država – nužnost trećeg entiteta.

Ono što je vrlo impresivno je da je na čelu udruge Vigilare Vice John Batarello, koji nastupa s katoličkih i hrvatskih nacionalno-suverenih pozicija, kako se predstavlja.

Ali ovdje dolazimo do ključne točke u vezi rasprave o ovom sastanku. Kako se može nastupati s ultrakatoličkih pozicija i ići protiv interesa Katoličke crkve u BiH? Ići protiv samog pape Lava koji je u ideološko – političkom sukobu s Donaldom Trumpom, a to je činjenica koju su mnogi, svjesno ili nesvjesno, izgubili iz vida.

Naime, organizatori skupa su se a priori opredijelili protiv nužnosti trećeg entiteta i daljnjeg komadanja BiH, idući direktno protiv interesa Katoličke crkve i katoličkog poglavara Pape.

Još od 1992. godine, kada je Bosna i Hercegovina ušla u proces proglašenja neovisnosti kao rezultat raspada jugoslavenske države, Katolička crkva je stajala na jasnim stajalištima jedinstvene i cjelovite Bosne i Hercegovine. Slobodno se može reći da je Crkva u tom razdoblju imala presudan utjecaj na neodlučne hrvatske predstavnike, koji su na pitanje Bosne i Hercegovine gledali kao na prostor koji može poslužiti za teritorijalno uređenje i rješenje hrvatsko-srpskog spora.

Prisutnost kardinala Puljića na ovom skupu izazvala je oštre reakcije u bošnjačkoj javnosti, što je za Bošnjake zapravo političko samoubojstvo. Postoji nekoliko ključnih argumenata za to.

Na početku sam rekao da ovaj dio takozvanih hrvatskih konzervativaca igra na kartu islamskog radikalizma i opasnosti, nastojeći Trumpovom timu ukazati na opasnost koja vreba iz Bosne, a koja je utjelovljena u bošnjačko-muslimanskom faktoru. Sve loše izrečeno i što će se po kardinalu izreći ovaj dio takozvanih konzervativnih hrvatskih političara i intelektualaca iskoristit će za priču o trećem entitetu.

Iz dobro obaviještenih i obaviještenih hrvatskih krugova koji se protive održanom skupu, ali i agendi ovih takozvanih ultrakatoličkih predstavnika, čuje se da je Mostov zastupnik Nikola Grmoja, koji se zalaže za treći entitet, rekao da se svaka negativna i ljutita poruka Bošnjaka koristi upravo za dokazivanje teze da Bošnjaci koče Srbe i Hrvate i da su egzistencijalna prijetnja.

Podsjetimo, krajem prošle godine kada su izbili nemiri u Nigeriji, Trump je otvoreno rekao da će SAD reagirati kako bi zaštitio kršćane. Puljićevo prisustvo na skupu treba promatrati u skladu s činjenicom da Katolička crkva na tom skupu ima svoje interese i pokušava urazumiti avanturiste da se ne miješaju u stvar koja stvara daljnje razdore između Bošnjaka i Hrvata, a koja ide u korist trećima.

Kada govorim o trećoj strani, mislim na srpsku stranu. Zapažanja iz bošnjačkih krugova o ovom skupu previđaju jednu vrlo važnu stvar za analizu cijelog ovog slučaja.

Skupu je nazočio Brian Brown, jedan od najistaknutijih ideologa MAGA-e i čelnik Međunarodne organizacije za obitelj. Brown je poznat i po otvorenoj podršci režimu srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.

Naime, prije mjesec dana boravio je u Srbiji kao neovisni promatrač lokalnih izbora koje je ocijenio besprijekornima. Tom prilikom pohvalio je vlasti u Beogradu, ustvrdivši da SAD može puno naučiti od Srbije, a kritizirao je i oporbu, medije i studente koji tamo prosvjeduju.

Sada je sasvim legitimno postaviti pitanje zašto taj dio takozvanih katoličkih konzervativaca radi ono što mili uši Beograda i Banje Luke. Ako već žele revitalizirati Herceg-Bosnu, odnosno žele uspostaviti treći entitet, zašto se ne dotaknu teritorija Bosne i Hercegovine. entiteta Republika Srpska, ali su isključivo orijentirani na područja u Federaciji? Nije li Herceg-Bosna kada je organizirana obuhvaćala krajeve poput Skender Vakufa i Kotor Varoši, i kako to da u područjima gdje su Bošnjaci žive samo Hrvati u Bosni i Hercegovini?

Cijeli skup nije imao nikakve veze s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem, a treba naglasiti da odražava stavove glasne manjine u hrvatskom političkom spektru. Indikativna je izjava dužnosnice HDZ-a (BiH) Marine Pendeš kojom je razotkrila genezu ove ideje. Prema njezinim riječima, inicijativa je rezultat suradnje dijela bh. Hrvata i tzv. ultrakatoličke, konzervativne struje s adresom u Zagrebu.

Plenković zapravo ide linijom Bruxellesa koja je jasna, a to je da nema daljnje federalizacije Bosne i Hercegovine, već se traži da Hrvati dobiju svog “autentičnog predstavnika” u Predsjedništvu BiH.

Upravo utrka za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda i krajnji ishod može biti odlučujući faktor za bosanskohercegovačko pitanje.

Pobijedi li Darijana Filipović u utrci za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, ova glasna manjina izgubila bi svaki racionalni argument, a cijela struktura koja se javnosti nametala zadnjih deset-petnaest godina srušila bi se kao kula od karata.

Jer bi Hrvati dobili ono što navodno žele. Ako bi i nakon toga nastavili forsirati priču o navodnoj prijetnji, onda bi to ukazivalo na loše namjere i nepostojanje stvarne želje da BiH krene u smjeru euroatlantskih integracija.

Posebno je važno da će sljedeći visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH biti iz Velike Britanije, a ako se uzme u obzir trenutna međunarodna konstelacija, onda je moguće pretpostaviti da Velika Britanija ne bi trebala slijediti liniju iz 1993. godine kada je poticala hrvatsko-bošnjački sukob zarad treće srpske strane. Velika Britanija je u sukobu s Trumpovom Amerikom, kao i Europska unija, i tu svoju šansu trebaju tražiti Bosna i Hercegovina i Bošnjaci. Iako je u konačnici najvažnije da domaći akteri prepoznaju važnost trenutka i minimum političke zrelosti i mudrosti za prevladavanje ove situacije.

Zagrebački skup u organizaciji manjinskih glasova hrvatske politike ne treba podcjenjivati, ali ni precjenjivati. Treba ga gledati realno. Postavio je mnoga pitanja, ali sigurno je da na svaku krizu mora postojati odgovor. U ovom trenutku potrebna je jasna, racionalna i na realnosti utemeljena bošnjačka i hrvatska politika, koja uvažava zbivanja u svijetu. Konzervativci koji su organizirali skup u Zagrebu i govorili o Bosni kao propaloj državi i nužnosti trećeg entiteta trebaju znati da rade nešto korisno za velikosrpski projekt.