Ministar obrane Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Pete Hegseth obećao je sljedeće tijekom televizijske konferencije za novinare o ratu u Iranu, održane 13. ožujka u Pentagonu, o američkom odgovoru na iranski režim:

– Nastavit ćemo s pritiskom i napredovati. Nema milosti ni rezerve za naše neprijatelje.

Same te riječi mogle bi predstavljati kršenje američkog i međunarodnog prava, piše MS Now.

Njegova izjava o nemilosti zadire u jednu od temeljnih zabrana ratnog prava. Ovo su obvezujuća pravila oko kojih su se države dogovorile kako bi ublažile užase i krvoproliće sukoba, uspostavljajući pragmatičnu ravnotežu između humanitarnih i vojnih potreba.

Zabrana uskraćivanja milosrđa jasan je primjer kako ratno pravo promiče obje ove vrijednosti.

Uskraćivanje milosrđa je zabranjeno još od Američkog građanskog rata. U Lieberovom kodeksu iz 1863., ili Uputama za upravljanje vojskama Sjedinjenih Država na terenu, stoji:

– Protiv običaja modernog ratovanja je odlučiti, iz mržnje i osvete, ne dati milost. Nijedna vojna jedinica nema pravo izjaviti da neće dati, niti očekivati ​​milost.

To je pravilo kasnije ugrađeno u međunarodne ugovore kojih su Sjedinjene Države stranke, uključujući odredbe Haške konvencije iz 1907., te je postalo dijelom običajnog prava koje obvezuje sve države.

Važno je napomenuti da se ovo pravilo primjenjuje u zračnom, kopnenom i pomorskom ratovanju.

Kao što je navedeno u Lieberovom kodeksu i Priručniku o ratnom pravu Ministarstva obrane SAD-a, zabrana uskraćivanja milosti uključuje dvije stvari: prvo, zabranu vođenja borbenih operacija pod pretpostavkom da legitimne ponude neprijatelja za predaju neće biti prihvaćene, to jest, ne smije biti preživjelih, i drugo, zabranu samog čina izjave da milost neće biti dana.

Drugim riječima, ratno pravo zabranjuje vojnim zapovjednicima i sam govorni čin kojim objavljuju “nema milosti”.

Logika iza ovog pravila je jasna. U humanitarnom smislu zabranjuje ubijanje onih koji više nisu sudionici sukoba.

U vojnom smislu to je praktično jer neprijatelj koji vjeruje da njegova predaja neće biti prihvaćena nema što izgubiti i borit će se do smrti.

Zabrana uskraćivanja milosrđa nije samo međunarodna obveza država; njegovo kršenje smatra se ratnim zločinom koji povlači individualnu odgovornost vojnih zapovjednika.

Na primjer, na suđenju Visokom zapovjedništvu u Nürnbergu 1948., američki vojni sud sudio je visokim njemačkim časnicima za niz ratnih zločina, uključujući “odbijanje davanja pomilovanja”.

Uskraćivanje milosti također je ratni zločin prema američkom zakonu. Zakon o ratnim zločinima posebno inkriminira povredu pravila da je “posebno zabranjeno izjaviti da neće biti milosti”.

Dakle, američko kazneno pravo, baš kao i međunarodno ratno pravo, nameće individualnu odgovornost za sam čin izricanja takve izjave, bez obzira je li ona ikada i provedena.

Izjava vojnog zapovjednika da ne daje milost nije samo nezakonita zapovijed, već bi je sud vjerojatno jasno i nedvosmisleno smatrao nezakonitom.

To znači da vojni podređeni koji bi izvršili takvu zapovijed ne bi imali valjanu obranu pozivanjem na izvršenje zapovijedi nadređenog.

Hegseth, bivša televizijska ličnost, možda je svoju ratobornu retoriku zamislio kao učinkovit televizijski nastup.

Međutim, sada je njegov opis posla drugačiji.

Unatoč civilnoj odjeći, ministar obrane je vojni zapovjednik u lancu zapovijedanja.

Shvaćao on toga ili ne, same njegove riječi imaju pravnu težinu.

Kada su vodeći odvjetnici u administraciji Georgea W. Busha pokušali pronaći rupe u ratnom pravu, zlouporabe koje su uslijedile uzrokovale su reputacijsku štetu od koje se Sjedinjene Države još nisu u potpunosti oporavile.

Politički i vojni čelnici mogu i trebaju spriječiti ponavljanje povijesti, navodi dalje MS Now.

Konkretno, Hegseth bi trebao javno povući svoje komentare “bez milosti” i jasno dati do znanja da se pripadnici američkih oružanih snaga moraju pridržavati zakona rata, što uključuje prihvaćanje neprijateljske predaje, te da će nepoštivanje toga biti strogo kažnjeno.

Čak i ako se sadašnja administracija ogluši o ratno pravo, zastupnici i predsjednički kandidati 2028. moraju naglasiti da je poštivanje zakona obvezno i ​​obećati buduću odgovornost za kršenja.

Sjedinjene Države same su pristale na ovakva pravila ratovanja jer je to bilo u humanitarnom i vojnom interesu zemlje.

U vitalnom je nacionalnom interesu SAD-a da se pridržava ratnog prava i potakne druge države da to čine.

Europska komisija preliminarno je utvrdila da popularna društvena mreža u kineskom vlasništvu TikTok krši Zakon o digitalnim uslugama zbog svog zaraznog dizajna.

Značajke koje izazivaju ovisnost uključuju beskonačno pomicanje, sadržaj s automatskom reprodukcijom, push obavijesti i vrlo personalizirani sustav preporuka.

Povjerenstvo ističe da ovi preliminarni nalazi ne prejudiciraju konačni ishod istrage. TikTok sada ima pravo na obranu, pristup dokumentaciji iz istražnih spisa Povjerenstva te mogućnost pisanog odgovora na iznesene nalaze. Ako se preliminarni zaključci potvrde, Povjerenstvo može donijeti odluku o nepoštivanju, što može rezultirati novčanom kaznom razmjerno prirodi, težini, učestalosti i trajanju povrede, u iznosu do šest posto ukupnog godišnjeg prometa pružatelja usluge u svijetu, javlja N1 Hrvatska.

– Sada očekujemo da TikTok, nakon ovih preliminarnih nalaza, poduzme konkretne mjere i promijeni dizajn svoje usluge u Europi kako bi zaštitio maloljetnike – rekla je izvršna potpredsjednica Europske komisije za tehnologiju Henna Virkkunen.

Preliminarni nalazi, koje je Komisija objavila u petak, dio su službenog pregleda usklađenosti TikToka sa Zakonom o digitalnim uslugama, pokrenutog 19. veljače 2024.

Osim ovisničkog dizajna, istraga uključuje i takozvani “efekt zečje rupe” u TikTokovim sustavima preporuka, kao i rizik da maloljetnici pristupaju dobno neprimjerenom sadržaju zbog pogrešnog predstavljanja dobi.

„Efekt zečje rupe“ u suvremenom kontekstu, posebice kada je riječ o društvenim mrežama i algoritmima, odnosi se na pojavu u kojoj aplikacija kontinuirano izlaže korisnike sličnom sadržaju nakon što pokažu interes za određenu temu.

Komisija tvrdi da TikTok nije na odgovarajući način procijenio kako značajke koje izazivaju ovisnost mogu negativno utjecati na fizičku i mentalnu dobrobit korisnika, uključujući maloljetnike i ranjive odrasle osobe. Konstantnim “nagrađivanjem” novih sadržaja, određene karakteristike dizajna potiču potrebu za kontinuiranim skrolanjem i stavljaju korisnike na svojevrsni “autopilot”.

Prema znanstvenim istraživanjima, takvi mehanizmi mogu dovesti do kompulzivnog ponašanja i smanjiti samokontrolu korisnika.

– Čini se da TikTok ne primjenjuje razumne, razmjerne i učinkovite mjere za ublažavanje rizika koji proizlaze iz njegovog dizajna koji izaziva ovisnost. Primjerice, postojeći alati za upravljanje vremenom provedenim pred ekranom i roditeljska kontrola nisu dovoljno učinkoviti u smanjenju tih rizika – zaključuje Europska komisija.