Dok se u Europskoj uniji raspravlja o tome je li uzgoj krzna prošlost, Međunarodna federacija za krzno FEED neprestano objavljuje sadržaje s poznatim imenima.

Jenna Ortega, zvijezda Netflixove serije u srijedu, stiže na premijeru u talijanskoj šišanoj jakni od 15.500 dolara.

Pharrell Williams nastupa na dodjeli Grammyja umotan u dugi bijeli kaput.

Tu su Rihanna i A$AP Rocky, Jennifer Lopez, Madonna, Kim Kardashian i Khloé Kardashian, Jeff Goldblum i Emilie Livingston, Georgina Rodríguez, a uskoro opet Kim Kardashian.

Ako dovoljno dugo pratite FEED, krzno ne izgleda kao industrija u padu, već kao povratnički fenomen, elegantan, globalan i vrlo živ.

U Bruxellesu se pak postavlja pitanje treba li ta industrija uopće postojati.

Europska komisija za nekoliko dana treba objaviti odgovor na peticiju građana koju je potpisalo više od 1,5 milijuna ljudi, a kojom se traži zabrana uzgoja krznašica u cijeloj EU, odnosno uzgoja nerca, lisica, rakunolikih pasa i činčila radi krzna, kao i trgovine krznom.

Nacrt koji je vidio Političko sugerira da će Bruxelles odbiti taj zahtjev i umjesto toga predložiti da sektor “uloži više napora” u poboljšanje uvjeta životinja.

Odluka se očekuje krajem ožujka. Još uvijek dolazi, ali je odgođen, dijelom zbog primjedbi pojedinih država članica i unutar same Komisije.

Što će ona općenito reći, jasno je već neko vrijeme. Toliko jasno da organizacije za zaštitu životinja već govore o izdaji. Toliko jasno da je podnesena službena pritužba Europskom ombudsmanu, u kojoj se tvrdi da je na proces donošenja odluka Komisije utjecala industrija koju je trebala nadzirati.

Za Mikea Mosera, razlika između sadržaja društvenih medija i stvarnosti na farmama ključ je priče.

Godinama je radio “upravljajući” industrijom, prvo u Međunarodnoj federaciji krzna, zatim kao direktor Britanske udruge za trgovinu krznom. Onda je 2019. dao ostavku i otišao na “drugu stranu”. Danas je savjetnik Humane World for Animals, organizacije s kojom je prethodno raspravljao u britanskom parlamentu.

Ono što ga je promijenilo nije bila rasprava, već posjet farmi.

– Prvi put kad sam otišao, bio sam iskreno šokiran – rekao je.

Dugi hangari. Mali žičani kavezi, pakirani zajedno. Životinje koje se nemirno kreću, kruže, povlače se u strahu ili jurišaju naprijed. Miris, ne uobičajeni miris farme, već nešto oštriji, koncentrirani otpad tisuća mesoždera koji pada kroz mrežaste podove. muhe.

– To su divlje životinje. Tisuće njih u malim kavezima – rekao je.

Mislio je da će posao biti poboljšati komunikaciju o krivo shvaćenoj industriji. No, kaže, susreo se s industrijom koja se nije promijenila ni u praksi, ni u ekonomiji, ni u osnovnom modelu držanja teritorijalnih, široko mobilnih vrsta na malim prostorima i velikim gustoćama.

Na vrhuncu tržišta, oko 2014., kada je cijena nerc na aukcijama dosegla 200 eura po koži, proizvođači još uvijek nisu ulagali u poboljšanje uvjeta.

– Praksa se nije promijenila. To je relikt prošlosti – kazao je.

Znanstveni savjetnici Europske komisije već su dali svoje mišljenje. Revizija Europske agencije za sigurnost hrane iz 2025. pokazala je da se problemi dobrobiti životinja u uzgoju krzna, uključujući stres, zatočeništvo i nemogućnost prirodnog ponašanja, ne mogu značajno riješiti u sadašnjem sustavu kaveza. Kako bi se zadovoljile potrebe ovih životinja, zaključak je da bi sustav trebalo potpuno ukinuti.

To pitanje sada je u središtu problema koji muči Komisiju: ​​ako stručnjaci kažu da se model ne može popraviti, što novi standardi socijalne skrbi zapravo postižu?

Danas samo pet zemalja EU-a još uvijek dopušta uzgoj krznašica u značajnoj mjeri. Jedna od njih, Poljska, jedan od najvećih svjetskih proizvođača, zabranila ju je prošle godine s rokom od osam godina za gašenje industrije.

Mark Oaten, izvršni direktor Međunarodne federacije krzna, govorio je iz Istanbula između sastanaka s trgovcima krznom na pitanje nestaje li industrija.

Predložio je da se pogledaju rezultati dražbe.

– Razgovaraj s Fendijem. Razgovarajte s Louisom Vuittonom. Razgovarajte s Diorom. Svi koriste krzno, svi ga prodaju – rekao je.

Kao i Moser, Oaten je došao u industriju izvana, bivši zastupnik Liberalnih demokrata, angažiran nakon što je napustio Westminster 2010. da pomogne modernizirati sektor za koji je jedva znao da postoji.

Ono što je pronašao iznenadilo ga je. Nije mala obrtnička aktivnost, već složen globalni lanac opskrbe koji ide od farmi u Finskoj i Grčkoj, preko talijanskih radionica, aukcijskih kuća u Helsinkiju, proizvođača u Hong Kongu, do butika u Londonu, Parizu i Rimu.

Ta je složenost dio njegove obrane priče o padu industrije. Saga Furs iz Helsinkija danas je jedina velika europska aukcijska kuća koja još uvijek radi. Jedna tamo kupljena koža može proći kroz četiri stanja prije nego što postane kaput. Kritičari, kaže Oaten, ne vide cijeli lanac vrijednosti.

Industrija je, prema njegovim riječima, zanatske prirode: obiteljske radionice izvan Verone, četvrta generacija, koje proizvode skupu odjeću koja može stajati i do 200.000 eura. Ne proizvodi se masovno, ne zapošljava tisuće, ali ima veliku vrijednost i, tvrdi, doživljava svojevrsni povratak.

Nakon pandemije, kaže Oaten, mlađi kupci okreću se vintage krznu kroz ideju održivosti: prirodni materijali, izdržljivost, suprotno od brze mode. Aukcijska prodaja Saga Fursa nedavno je dosegla najvišu razinu u posljednjih nekoliko godina. Uključivanje poznatih je namjerno, priznaje bez zadrške.

– Radimo s influencerima. Potičemo i promičemo korištenje krzna među slavnim osobama – rekao je Oaten.

Ukratko je govorio o problematici dobrobiti životinja. Industrija, kaže, već ima sustav certificiranja priznat u EU koji postavlja standarde. Spremni su, tvrdi, prihvatiti i strože mjere.

Neke promjene koje zahtijevaju aktivisti, kaže, čine se humanima, ali nisu, primjerice zamjena žičanih podova slamom, jer životinje tada leže u vlastitom otpadu. Znanost, a ne izgled, trebala bi pokretati poboljšanja. A alternativa europskoj proizvodnji, upozorava, nije manje krzna, nego manje kvalitetno krzno iz Kine bez istih standarda.

– Strah je da ćete dobiti priljev proizvoda s farmi loše kvalitete – rekao je.

Europski povjerenik za dobrobit životinja Oliver Varhelyi vodi ovu datoteku. U ustanovi ga opisuju kao nekoga tko ima ustavnu averziju prema riječi zabrana, bilo da je riječ o krznu, kavezima ili prijevozu životinja.

– Nikad ga nisam čuo da govori o zabrani bilo čega – rekao je jedan dužnosnik Povjerenstva koji je želio ostati anoniman.

Oni koji su napisali odgovor unutar Povjerenstva navodno tvrde da nikada nisu ni dobili naputak da pripreme zabranu. Uputa je od početka bila ići prema standardima.

Miltos Karakoulakis, predsjednik Fur Europe, glavnog industrijskog lobija u EU, i vlasnik farme nerca u Grčkoj, kaže da je nakon radionica u Komisiji osjećao da je njegova poruka prihvaćena.

Došao je spreman osporiti ono što on naziva “lažnim vijestima” o industriji. Moderni objekti, tvrdi on, koriste bar-kodirane sustave hranjenja, životinje se prate, a protokoli su strogi. Dodaje da većina ljudi koji potpišu peticiju nikada nisu bili na farmi.

– Dakle, vidite. Nije baš objektivno – rekao je.

Na saslušanju u Europskom parlamentu prošlog mjeseca, kolizija ta dva svijeta bila je jasna. Nizozemska zastupnica Anja Hazekamp izravno je napala Varhelyija nakon što je Pplitico objavio da Komisija odbija zahtjev za potpunom zabranom.

– Osim činjenice da je to užasan život i da većina njih umire užasnom smrću – rekla je.

– Vrijeme je da preuzmemo odgovornost i zabranimo ovu strašnu industriju. Inače niste dostojni titule povjerenika za dobrobit životinja – rekla je.

Varhelyi nije popuštao.

– Ne znam zašto zaslužujem takav strastven stav – odgovorio je i dodao “uključujući optužbe i sramotu za nešto što tek počinjemo raditi”.

Komisija nije odgovorila na zahtjev za komentar. Konačni odgovor, s planom za specifične standarde dobrobiti životinja i nacrt zakona do kraja 2027., očekuje se odmah nakon Uskrsa.

Moser, koji gleda iz Essexa, ima svoje predviđanje o tome kako će se stvari suditi u budućnosti:

– Kad se buduće generacije osvrnu unatrag, zapitat će se: jesmo li stvarno držali životinje u malim kavezima i ubijali ih zbog proizvoda koji nam ne treba? A oni koji su imali priliku djelovati bit će osuđeni – kazao je.

U njegovoj regiji, dodao je, uzgoj krznašica zapošljava oko 7000 ljudi, ili 60 posto lokalnog gospodarstva, što je znatno više od procjene Komisije od 2000 radnih mjesta diljem EU-a. Dolazi li ta razlika iz različitih metodologija ili različitih interesa ostaje pitanje koje ovisi o tome koga pitate.