Crna smrt, jedna od najsmrtonosnijih pandemija u povijesti čovječanstva koja je izbrisala gotovo polovicu europskog stanovništva, možda je bila potaknuta kataklizmičkom erupcijom vulkana, otkriva nova studija.

Istraživači su proučavajući debla drveća, uzorke leda s Antarktike i Grenlanda te povijesne zapise složili mozaik koji objašnjava pozadinu ove velike tragedije, a svoja otkrića objavili su u časopisu Communications Earth & Environment. CNN.

Autori studije smatraju da se velika erupcija dogodila oko 1345. godine, otprilike dvije godine prije izbijanja pandemije. Iako lokacija vulkana nije poznata, pretpostavlja se da je bio u tropskom pojasu. Ogroman oblak vulkanskog pepela zatamnio je nebo nad Sredozemljem, blokirajući sunčevu svjetlost nekoliko godina. To je dovelo do pada temperatura i propadanja usjeva.

Suočeni s nestašicom, talijanski gradovi-države poput Venecije i Genove okrenuli su se hitnom uvozu žitarica iz crnomorske regije kako bi prehranili svoje stanovništvo. No, brodovi koji su prevozili žito nosili su i smrtonosnog slijepog putnika – bakteriju Yersinia pestis, uzročnika kuge. Uzročnik, koji potječe iz divljih populacija glodavaca u središnjoj Aziji, tako je stigao u Europu i izazvao pandemiju koja ju je opustošila.

– Bakterija kuge inficira štakorske buhe, koje traže svoje omiljene domaćine – štakore i druge glodavce. Nakon što ti domaćini umru od bolesti, buhe se okreću alternativnim sisavcima, uključujući ljude, objasnio je koautor studije Martin Bauch, povjesničar s Leibniz instituta za istočnoeuropsku povijest i kulturu.

– Štakorske buhe privlače skladišta žitarica i mogu mjesecima preživjeti na žitnoj prašini kao izvoru hrane, što im je omogućilo da izdrže dugo putovanje od Crnog mora do Italije – dodao je Bauch.

Nakon što su stizale u lučke gradove, žitarice su se stavljale u žitnice, a potom preraspodijeljivale u manja skladišta ili dalje trgovale.

Između 1347. i 1351. crna smrt ubila je najmanje 25 milijuna ljudi i ostavila duboke društvene i ekonomske posljedice diljem svijeta.

Iako se prije znalo da su brodovi i trgovina žitaricama igrali ključnu ulogu u širenju crne smrti, ova je studija prva koja sugerira da je vulkanska erupcija bila prva domina u lancu događaja koji su doveli do pandemije.

– Otkrio sam da se najizraženija glad u 13. i 14. stoljeću dogodila upravo u godinama neposredno prije Crne smrti – rekao je Bauch.

Zašto crna smrt dolazi baš 1347. i 1348. godine, barem u Italiji, ne možemo objasniti bez pozadine gladi izazvane klimom.

Bauch je surađivao s Ulfom Büntgenom, profesorom na Sveučilištu u Cambridgeu, koji proučava tri godine.

– Govorimo o nečemu što se dogodilo prije 800 godina – istaknuo je Büntgen. Godovi drveća nude klimatsku rekonstrukciju visoke rezolucije – širi godovi označavaju povoljne uvjete, a uži prstenovi loše uvjete, poput hladnoće.

Analiza je pokazala drastično pogoršanje klime upravo u godinama nakon pretpostavljene erupcije. Büntgen je također ispitao podatke iz ledenih jezgri, gdje su pronađeni šiljci sumpora, što je jasan pokazatelj vulkanske aktivnosti.

– Ovi dokazi potpuno su neovisni o drveću, a odnose se na vulkansku erupciju – rekao je.

Vulkansko podrijetlo krize također bi pomoglo u objašnjenju jedne od najvećih zagonetki Crne smrti – zašto su neki dijelovi Europe izgubili do 60 posto stanovništva, dok su drugi ostali gotovo netaknuti.

– Primjerice, kuga se nije proširila u Rim ili Milano – rekao je Bauch.

Veliki su to gradovi, ali su bili okruženi područjima za proizvodnju žitarica, pa nisu morali tako hitno uvoziti kao Venecija i Genova.

Ova teorija podupire ideju da je crna smrt bila složen događaj, uvjetovan nizom prirodnih, društvenih i ekonomskih čimbenika.

– Mnoge su se stvari morale poklopiti, a da nije bilo samo jedne, onda ove pandemije ne bi bilo – kaže Bauch.