Dolazak ljeta i visokih temperatura oduvijek su mamili ljude da se rashlade u rijekama, jezerima i bazenima. Nažalost, to često sa sobom nosi i tragedije. U posljednjih 15-ak dana u potocima i jezerima u regiji utopilo se nekoliko ljudi. Nažalost i kod nas.

Tijekom vikenda u Ramskom jezeru utopio se mladić iz Busavače, a još jedan muškarac u Savi u Orašju.

Plivanje u rijekama, jezerima i bazenima nije isto što i kupanje u moru. Ovo se zna oduvijek. More je slano pa je tijelo lakše održati na površini vode. Iako i more krije svoje opasnosti, poput zaljevskih struja, rijeke i jezera imaju ih mnogo više, pa je opasnost kupanja u njima mnogo veća.

Instruktor plivanja Ajdin Bektaš nam je govorio o opasnostima koje kriju rijeke i jezera, te šta nas može iznenaditi kada zaplivamo.

Za početak nas je zanimalo koje su opasnosti kupanja u jezeru.

– Sastav jezera je uglavnom prirodna voda koja nema soli, nije gusta. Problem je što je teže ostati na površini. No, opasnost od jezera leži upravo u tome što ne znamo što se nalazi u koritu samog jezera. Ima puno močvara, trave, raznog lišća.

Takvo je, na primjer, Boračko jezero. Može vam se zapetljati oko nogu, možete se trgnuti i uhvatiti panika. Tada nastaje problem, pogotovo kada su u pitanju djeca i mlađi ljudi. Nikada ne biste trebali roniti na jezerima. Djeca nikada ne bi trebala ići sama daleko od obale. Osim toga, jezero zna biti vrlo hladno. Ako čovjek uđe u jezero vruće, u hladnu vodu, doživi određeni šok, pa ako nema nikoga, nema ti tko pomoći. Tu nastaje problem. Jezera su uglavnom duboka, dno se ne vidi. Kad plivač doživi šok, potonut će. To se neće dogoditi odmah, mučit će se, ali budući da su jezera duboka i nisu slana, plivač će potonuti. Problem je što ga ni ostali kupači ne vide. Problem je poslije pronaći tijelo – kaže za Faktor instruktor plivanja Ajdin Bektaš.

Tome u prilog govori i činjenica da GSS i ronioci tragaju za tijelom danima, ponekad i mjesecima, nakon utapanja. Osim toga, jezera sadrže i mulj, osobito Prokoško jezero.

No naš sugovornik ističe da je najopasnije kupati se u rijekama, jer to nije voda stajaćica kao u jezerima. Rijeka teče velikom brzinom.

– Ponekad nam se čini da rijeka “stoji”. Recimo u Krajini. Kad pogledate Sanu, Unu…, rekli biste da stoji, da uopće ne teče. Međutim, kada skočite u njega, odvede vas ispod površine vode. Ako niste dobar plivač, vrlo lako će vas oprati. Osim toga, čak i najboljim plivačima teško je plivati ​​u rijekama. U rijekama moramo plivati ​​puno jače, s više snage i energije. Da tako kažem, moramo plivati ​​„jače“. Vrlo je važno napomenuti da u rijekama uvijek trebamo plivati ​​prema obali, obavezno “ukoso”. Nikada ne plivajte uzvodno ili nizvodno. Ako idemo nizvodno, uhvatit će nas brzina i teško ćemo se vratiti. Ali ako plivamo uzvodno, brzo ćemo potrošiti snagu i odnijeti nas voda. Dakle, uvijek se pliva dijagonalno prema obali. A rijeke nisu tako bistre kako većina ljudi misli. Ne znamo šta je u rijekama, stijenama, kamenju – kaže Bektaš.

Naš sugovornik dodaje da, ako se nađemo u situaciji da vidimo da se netko utapa, prije svega moramo biti spremni i sigurni da smo dobri plivači, da smo u dobroj kondiciji i da smo fizički izdržljivi. Ali ako sumnjamo u sebe i svoje fizičke sposobnosti, nije mudro priskočiti nekome u pomoć, koliko god to željeli i koliko god to bilo humano. Izazvat ćemo, dodaje sugovornik, još veću tragediju.

Jedino što u tom trenutku možemo jest biti prisebni, pribrani i ažurni. Možemo posegnuti za dugačkom granom i pokušati navesti tu osobu da je zgrabi. Ako u blizini ima ljudi, odmah pozovite pomoć. Ali ako ste sigurni u svoje sposobnosti, kada skočite u tom trenutku, već znate što trebate učiniti i što ćete odlučiti. Onaj tko priskoči u pomoć ne zna u kakvom će stanju zateći utopljenika.

– Glavna stvar je odgojiti osobu. Da drži glavu iznad vode i da s njom što jače pliva prema obali. Procijeniti u tom trenutku protok vode i kuda će nas rijeka sa što manjim otporom odvesti, na koju stranu obale. Nemojmo plivati ​​protiv njegove struje. Znači idemo malo nizvodno, ali prema obali. Da ne trošimo puno energije plivajući s utopljenikom jer će nas njegovo držanje još više iscrpiti.

Kada osobu izvučemo na obalu, ponašamo se u skladu s njezinim stanjem. Treba je položiti na bok, ili na leđa, a zatim saviti noge prema tijelu. Tako se koljena savijaju. Ako u tom slučaju nema učinka za 20-ak sekundi, tada se koristi pritisak na prsa. Njena nosna šupljina je začepljena. Potom joj se kroz usta daje zrak, kako bi se izjednačio pritisak u tijelu, a zatim pritiskamo u prsa da izbacimo vodu i zaostali zrak – kaže instruktor Bektaš.

Naš sugovornik dodaje da nema vodene površine koja je sigurna za kupanje, bez obzira radi li se o slatkoj ili slanoj vodi.

– Svako plivanje nosi određene odgovornosti i rizike. Moramo biti sigurni da je netko uvijek uz nas. Ne trebamo ići nigdje daleko, gdje nismo blizu ljudi, gdje nismo blizu obale. Čovjek nikad ne zna kada ga može uhvatiti grč, čak i ako je najbolji plivač. Može se onesvijestiti od sunca, može mu pasti šećer u krvi. Zbog takvih stvari se najviše tragedija događa – zaključuje za Faktor instruktor plivanja Ajdin Bektaš.

dr. Specijalistica urgentne medicine Zavoda za hitnu medicinsku pomoć KS Nejra Jonuz-Gušić upozorila je da visoke temperature, dehidracija organizma i nagli ulazak u more, rijeku, bazen mogu ozbiljno utjecati na kardiovaskularni sistem kako mladih tako i starijih osoba.

Svako ljeto dogodi se barem jedan slučaj da se netko utopi nakon što je iznenada ušao u hladnu vodu.

– Nagla promjena temperature pri ulasku u hladnu vodu nakon boravka na vrućini može uzrokovati spazam krvnih žila, ubrzan rad srca i povišen krvni tlak. Zato ulazak u vodu treba biti postupan kako bi se tijelo naviklo na drugačiju temperaturu. Dok smo na plaži, krvne žile se šire, srce radi sporije i krvni tlak pada.

Čim uđemo u hladnu vodu, prema automatizmu našeg kompenzacijskog mehanizma, krvne žile se skupljaju, tlak raste, a srce počinje brže kucati. Zbog toga se mogu srušiti u vodu, a ako nema nikoga oko onesviještene osobe, mogu se i ugušiti. Osim toga, u nekim slučajevima nagli skok u vodu može uzrokovati aritmije, srčane udare i srčani zastoj. Moja bi poruka bila da kada uživamo, to radimo na pametan način – kaže Jonuz-Gušić.

Istaknula je kako je vrlo važno da se organizam barem djelomično pripremi za ekstremno visoke temperature zraka.

– Ako je osoba dulje vrijeme izložena visokim temperaturama, a pogotovo ako se bavi i fizičkim radom, ako se pojavi slabost, bolovi u mišićima ili grčevi, vjerojatno je riječ o toplinskoj iscrpljenosti. U takvim slučajevima važno je ući u rashlađenu, zatvorenu prostoriju, nadoknaditi izgubljenu tekućinu i elektrolite te pustiti mišiće da se odmore – savjetuje liječnica.

Teži stupanj koji nastaje kao posljedica dugotrajnog izlaganja visokim temperaturama je toplinski ili sunčani udar.

Njihova je klinička slika nešto teža i praćena je, dodaje Jonuz-Gušić, glavoboljom, vrtoglavicom, mučninom, povraćanjem, a ponekad i konvulzivnim napadajima.

– Teška stanja mogu dovesti do kome. U slučajevima kada se nađemo u blizini takvih osoba, do dolaska hitne pomoći osobu, ako je moguće, treba smjestiti u hladovinu da leži na boku. Najbolje je pokušati tijelo rashladiti stavljanjem hladnih obloga na glavu, vrat i pazuhe – rekla je Jonuz-Gušić.

Toplije vrijeme i prvomajska putovanja odvući će mnoge na jezera, rijeke i izletišta, ali stručnjaci već godinama upozoravaju na jednu posebno riskantnu grešku: iznenadni ulazak u hladnu vodu.

Iako se mnogima čini kao “baš pravo vrijeme za kupanje”, temperatura vode u jezerima i rijekama često je znatno niža od temperature zraka, osobito ujutro, u hladu ili nakon nekoliko hladnijih noći.

Upravo zato nagli skok u vodu nakon sunčanja, roštiljanja ili alkohola može izazvati takozvani hladni šok – naglu reakciju tijela koja može dovesti do nekontroliranog dahtanja, panike, grčeva i gubitka kontrole u vodi.

Na to upozoravaju i zdravstvene službe u Velikoj Britaniji. NHS sustav opetovano ističe da hladna voda može biti opasna čak i kada je vani toplo, te da hladni šok vrlo brzo može dovesti do ozbiljne opasnosti u otvorenim vodama.

Najvažnije je ne ulaziti u vodu naglo. Umjesto skakanja, prvo smočite noge, ruke, vrat i prsa, kako bi se tijelo postupno naviklo na temperaturu.

Za 1. svibnja uz roštilj mnogi piju više nego inače, no alkohol dodatno povećava rizik. Slabi sposobnost rasuđivanja, usporava reakcije i može pojačati osjećaj lažne sigurnosti.

Kamenje, panjevi, mulj, nagle dubine ili podvodne prepreke često se ne vide s obale. Zato je skok u nepoznata jezera ili rijeke jedna od najopasnijih prvomajskih grešaka.

Djeca, starije osobe i kronični bolesnici osjetljiviji su na nagle promjene temperature pa s njima treba biti posebno oprezan.

Kupanje za 1. maj može biti odličan način da se rashladite i uživate u odmoru, ali samo ako ne zaboravite ono najvažnije: sunce može prevariti, ali voda ne, piše N1.