Strategija pojedinih krugova u Washingtonu da naoružaju kurdske skupine u zapadnom Iranu kako bi otvorili unutarnji front protiv režima u Teheranu predstavlja “strateško ludilo” koje bi moglo trajno destabilizirati Bliski istok, upozorava utjecajni časopis The American Conservative.

U tekstu pod naslovom “Naoružavanje Kurda za borbu protiv Irana je ludost” analiza povlači paralele s ranijim neuspješnim američkim intervencijama, naglašavajući da bi takav potez mogao izazvati lančanu reakciju separatizma i regionalne sukobe koje nitko ne bi mogao kontrolirati.

Prema analizi, unutar određenih strateških krugova u SAD-u oživljava ideja o potpori kurdskim milicijama u Iranu isporukom oružja i logistike. Cilj je jasan: oslabiti iransku moć iznutra, dok bi Washington istovremeno izvršio maksimalan vojni i politički pritisak izvana.

Međutim, The American Conservative upozorava na opasnu kratkovidnost takvog plana. Budući da Kurdi nastanjuju kompaktna područja u četiri zemlje – Iranu, Iraku, Turskoj i Siriji – podupiranje ustanka u jednoj zemlji neizbježno bi radikaliziralo pokrete u ostalima.

To bi, smatra autor, izazvalo izravnu uzbunu regionalnih sila, prije svega Turske, koja se desetljećima oštro i opravdano protivi bilo kakvom obliku kurdske državnosti ili autonomije.

Jedna od ključnih točaka analize je “kronična nesposobnost” Washingtona da realno procijeni interese svojih lokalnih saveznika.

– Kurdske organizacije imaju svoje nacionalne ciljeve koji se samo privremeno mogu podudarati s američkom agendom. Rizik da situacija na terenu krene u smjeru koji je suprotan američkim interesima je ogroman – navodi se u tekstu.

Osim geopolitičkog rizika, analiza ističe i moralnu odgovornost. U slučaju da pobuna ne uspije – što je povijesno uobičajen scenarij s takvim zastupničkim aranžmanima – kurdsko stanovništvo bilo bi ostavljeno na milost i nemilost brutalne represije Teherana, dok bi međunarodna pomoć vjerojatno izostala kada strateški interes Washingtona splasne.

U analizi se zaključuje da bi takva strategija bila samo još jedan u nizu opasnih proxy ratova koji produbljuju nestabilnost bez ikakvog jamstva za postizanje dugoročnih ciljeva.

Umjesto slabljenja Irana, SAD bi mogao dobiti “vatru” cijele regije, gubitak povjerenja ključnih saveznika poput Ankare i još jedan nedovršeni sukob s nesagledivim posljedicama.