Fokus aktivnosti organizacije civilnog društva čiji je voditelj projekta Laura Bošnjak su Izborni zakon Bosne i Hercegovine, nove tehnologije u izbornom procesu za sprječavanje izbornog inženjeringa, problemi s kojima se suočava Javni RTV servis, gdje je bila jedna od prvih urednica. Iza ove organizacije stoje brojna poznata imena, a Bošnjak u razgovoru za Faktor kaže kako im nije cilj zasipati medije objavama o svakom svom potezu, već raditi na konkretnim rezultatima.

Do sada su organizirali dvije konferencije o izbornom zakonodavstvu i o stanju BHRT-a. Naša sugovornica najavljuje konferenciju o povećanju izbornog praga s tri na pet posto, nužnosti uvođenja vanrednih izbora, a otvorit će i priču “Aprilski paket 2”, koja je vrlo kompleksna tema jer se dijelom tiče i ustavnog preustroja, s obzirom da imamo sve glasnije najave o novim podjelama države Bosne i Hercegovine.

– BHRT je dio europske agende, Javni servis je stup demokratskog društva. Kolaps bi značio korak nazad od demokracije, od Europske unije, a time i korak nazad za državu Bosnu i Hercegovinu.

– Rekao bih da nisu pokazali visoku razinu snalaženja u obnašanju vlasti. Time su iznevjerili očekivanja građana i nisu odgovorili trenutku. Podsjetimo, u kampanji su obećavali stabilizaciju političkih odnosa, zamah na europskom putu, promjenu preseljenja pregovora iz kafana u institucije. Osim toga, vjerovat će sposobnima, a ne podobnima, a vidimo da su izabrali podobne. Iznevjerili su građane.

Oni nisu alternativa SDA koja je htjela biti Narod i Pravda. Nikako ne treba zaboraviti da su to sve dugogodišnji dužnosnici SDA, koji su iz te stranke izašli kao ugledni, a sada su promijenili taj epitet u negativnom smislu. Pojedinci su svoj osobni interes stavljali iznad onoga za što su dobro plaćeni, proizveli brojne afere vezane uz korupciju, nepotizam, organizirani kriminal itd. Posebno moram istaknuti sljedeće. Katastrofalno je što nisu htjeli pomoći postulatu, stupu svakog demokratskog društva, Javnom RTV servisu, a izdvajali su novac za TV Herceg Bosne i entitetske TV. To u prijevodu znači da su kritike koje se upućuju HDZ-u BiH samo blef, a da entitetski emiter teži da bude “urednik”. Osim toga, najvažnije je da je RTV servis dio europske agende. Točnije, očito im nije stalo do nje.

No, isto tako moram reći da prošlu vlast ne možemo potpuno amnestirati od svega. Nisu nas doveli ni do europske obitelji, nisu pokazali takvu odgovornost. Zato se nadam da su napravili nekakvu “bilansu”, resetirali se, preispitali i da će nakon izbora napraviti ono što Trojka nije. Imat će puno posla, nasljeđe od Trojke koje treba popraviti plus ogromne obveze. Iako ćemo imati novog visokog predstavnika, osobno bih volio da to bude netko iz Velike Britanije, jer se sjećam vremena lorda Ashdowna kada smo napravili velike korake, a nakon njega gotovo ništa. Istovremeno, smatram da domaća elita ne treba očekivati ​​da visoki predstavnik radi njihov posao.

– Dok sam čitala ovo pitanje, nasmijala sam se. Upravo ste izjavili ono što bismo mogli nazvati cirkusom. Ali to smo mi. Još samo da se svi građani kandidiraju. Tojka su se posvađali, a mislim da ti odnosi nisu bili tako dobri ni kad su formirali koalicijsku vladu. Izlazili su s kontradiktornim izjavama poput uigranog orkestra, demantirajući sami sebe. Mislili su da će stvari riješiti odlazeći ili smijenjeni visoki predstavnik Schmidt. Time su si zabili autogol. Jedini koji trenutno profitira je HDZ. Politika je umjetnost nemogućeg. Dva i dva nisu uvijek četiri. Što se tiče opozicije u RS, mislim da nije dobro što se nisu okupili oko ozbiljne platforme. Dobro, kod mene je Nebojša Vukanović kritizirao Branislava Borenovića, a Borenović je bio malo veći diplomata, ali svodi se na isto. Svađama i nejedinstvom čine uslugu SNDS-u, točnije Drašku Stanivukoviću, ne zato što je Stanivuković taj koji je bolji, već upravo zato što će iskoristiti ovu obiteljsku svađu opozicije iz RS-a.

Kada govorimo o strankama u Federaciji BiH i kandidatima, vidljivo je da su umjesto jedinstva pokazale nejedinstvo i tolikim brojem kandidatura sami sebi će uskratiti glasove. Imamo trojku, ali i hrvatski oporbeni blok, petorku. U nastupima ne vidim razliku između Čovića i, primjerice, njegovog kolege Marija Karamatića, predsjednika HSS-a. Radikalno i ozbiljno govori o podjeli Federacije BiH, najavljuje treći entitet, federalne jedinice ili zovite to kako hoćete. Vidim da HDZ-ova kandidatkinja Darjana Filipović zastupa isto. Ako je to jedino što će privući biračko tijelo, onda je to “nepristojna” ponuda. Iako sam mišljenja da je Dragan Čović jako dobar političar, jer je, barem do sada, uspijevao držati konce u svojim rukama i mislim da će tako biti i dalje.

Moje predviđanje u ovom trenutku, bez obzira što se stvari ovdje svakodnevno mijenjaju, jeste da će neka okosnica buduće vlasti biti: SDA, SBB, DF, Stranka za BiH, ali ne možemo isključiti da će, bar što se tiče državne razine, tu biti i SDP, a gotovo sam siguran da hoće.

Opet kažem, stvari se mijenjaju na dnevnoj bazi, ali mislim da će HDZ BiH i SNSD biti u parlamentarnoj većini, iako ne smijemo podcijeniti Zdenka Lučića, kada je u pitanju Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, koji ima ozbiljne šanse. Kada je riječ o članu Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda, mislim da šanse imaju i birači Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića. Dakle, jedni imaju parlamentarnu većinu, drugi članovi Predsjedništva. Saborska većina čini Vladu, a mislim da bi u njoj osim spomenutih mogle biti i stranke hrvatske petorke. Ruke su važne, tako kažu.

Atmosfera je već neko vrijeme užarena. Prije izbora očekujem “vulkan”, iako ne znači da će tako biti. Imamo i zaostale, i one koji se povlače, i još nešto što ne smijemo zanemariti. Svijet više nije isti. Geopolitička scena potpuno se promijenila i to treba imati na umu.

– Mišljenja sam da, ako se to može postići razumnim dogovorom, člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda treba birati hrvatsko biračko tijelo, a ne bošnjačko. Činjenica je da ostala dva člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog i srpskog naroda biraju bošnjačko i srpsko biračko tijelo. Etničke podjele su nešto drugo.

Nisam za etničke podjele, pogotovo ako bi se one finalizirale sukobima. Ustavni sustav, koji je samo Aneks Daytonskog sporazuma, koji nikada nije usvojen u Parlamentu BiH, koji je vrlo složen i skup, donio je mir, ali smatram da se on mora mijenjati. To se mora raditi dogovorno i bit će to dug proces. Uostalom, nama treba država BiH, njene institucije koje rade, koje više neće biti blokirane, nego rade, jer političari su za to plaćeni našim novcem i da kao država BiH moramo ući u europsku obitelj, jer drugu alternativu u ovom trenutku ne vidim.

– Nemamo “rodnu ravnopravnost”. To je loše. Imamo djelomično, rekao bih kao jake političare, što ne znači da se slažem s njihovim stavovima, gospođu Željku Cvijanović, Borjanu Krišto, Marinu Pendeš, Sebiju Izetbegović i nekoliko drugih. Ali ne možemo reći da imamo ravnopravnost spolova u politici. Ako ćemo ići putem demokracije, Europe, naprednih zemalja svijeta, gdje kao primjer izdvajam Sjedinjene Američke Države, onda nije nužno, ali hitno poštivati ​​ravnopravnost žena u politici. Čak mislim da se više pokazuju kao vođe nego muškarci, a znate što znači biti vođa.

– Puno toga bih naredio, a bilo bi mi draže da birači to narede. Ali razmišljajući o nekim ključnim stvarima poput Južne plinske interkonekcije, državne imovine i niza drugih, evo moje poruke: preuzmite odgovornost, gospodo! Nemojte od navedenog i ostalog praviti osobni posao, nego kad ste već lider pokažite da znate vladati i graditi državu.