Ogroman broj ljudskih ostataka iz inozemstva koji se čuvaju u britanskim muzejima sramotno je nasljeđe kolonijalizma, a mnogi od njih sačuvani su na načine koji se smatraju svetogrđem, upozoravaju zagovornici i arheolozi.

Istraživanje papira The Guardian pokazalo je da muzeji u Velikoj Britaniji čuvaju više od 263 000 predmeta koji sadrže ljudske ostatke iz različitih dijelova svijeta. To uključuje cijele kosture, očuvana tijela kao što su egipatske mumije, lubanje, kosti, kožu, zube, nokte, tjeme i kosu.

Odgovori na zahtjeve za pristup informacijama (FoI) koje je podnio Guardian otkrili su da 37.000 predmeta ljudskih ostataka potječe iz inozemstva, uključujući tisuće iz bivših britanskih kolonija. Podrijetlo još 16.000 predmeta nije poznato.

Od 28.914 predmeta za koje je utvrđeno da potječu izvan Europe, 11.856 dolazi iz Afrike, 9.550 iz Azije, 3.252 iz Oceanije, 2.276 iz Sjeverne Amerike i 1.980 iz Južne Amerike.

Institucija s najvećom zbirkom neeuropskih ljudskih ostataka je Prirodoslovni muzej u Londonu, koji posjeduje najmanje 11.215 predmeta, uključujući najveće zbirke ostataka iz Azije te Sjeverne i Južne Amerike.

Na drugom mjestu je Sveučilište Cambridge koje u svom laboratoriju Duckworth čuva najmanje 8740 predmeta, među kojima je najveća kolekcija ostataka za koje je utvrđeno da potječu iz Afrike – čak 6223.

Od 241 muzeja, sveučilišta i lokalnih vlasti koje čuvaju ljudske ostatke, samo je 100 institucija dalo točan ili procijenjen broj ljudi čiji su ostaci zastupljeni u njihovim zbirkama – ukupno oko 79.334 ljudi. Ostali su izjavili da ne znaju, često zato što su ostaci različitih tijela pomiješani ili zbog nedostatka evidencije, poput nedokumentiranih predmeta.

Pojedine institucije su čak izjavile da imaju nekoliko kartonskih kutija s ljudskim ostacima, ali da ne znaju njihov broj ni porijeklo.

Britanski lord Paul Boateng rekao je da rezultati istrage pokazuju da su muzeji i sveučilišta u Velikoj Britaniji zapravo “carske kosturnice u kojima se danas čuvaju kosti starosjedilačkih naroda otrgnutih iz bivšeg Britanskog Carstva, bez gotovo ikakvog obzira prema njihovim duhovnim i kulturnim osjećajima”.

Zastupnik Bell Ribeiro-Addy, predsjednik parlamentarne skupine za reparacije za Afriku, rekao je da je “barbarski” da se opljačkani ljudski ostaci pohranjuju u kutije, dok mnogi muzeji čak i ne znaju kome pripadaju.

– To što je naša država dopustila da se tolike količine ljudskih posmrtnih ostataka odvoze iz drugih dijelova svijeta, a o njima nema evidencije, ukazuje na svojevrsni kriminal – rekla je.

Dodala je da način na koji su ti ostaci pohranjeni i izloženi pokazuje potpuni nedostatak poštovanja.

– Oduzeto im je dostojanstvo, čak i nakon smrti. To je velika sramota za našu zemlju – rekla je.

Stručnjaci upozoravaju da ovi podaci dovode u pitanje tvrdnju britanskog Ministarstva za kulturu, medije i sport (DCMS) iz 2005. godine prema kojoj “velika većina ljudskih ostataka u britanskim muzejima potječe iz Velike Britanije i iskopana je u neupitnim okolnostima unutar jasno definiranog zakonskog okvira”.

Dan Hicks, profesor moderne arheologije na Sveučilištu u Oxfordu, kaže da mnoge muzejske zbirke sadrže tijela i dijelove tijela opljačkane s groblja i bojišta tijekom britanskog kolonijalnog razdoblja. Prema njegovim riječima, britanski kolonijalni vojnici i dužnosnici često su ih donosili u Veliku Britaniju kao morbidne trofeje ili su ih koristili u rasističkim pseudoznanstvenim teorijama, poput eugenike.

Hicks, koji je analizirao odgovore na zahtjev za pristup informacijama, rekao je da rezultati pokazuju da mnogi muzeji ne slijede vladine smjernice o dostojanstvenom postupanju s ljudskim ostacima.

Te smjernice preporučuju da se ljudski ostaci pohranjuju odvojeno i da se s njima postupa s poštovanjem u kontroliranim i nadziranim uvjetima, te da institucije imaju politiku sastavljanja i javnog objavljivanja popisa ljudskih ostataka koje posjeduju.

Neprovođenje tih mjera, dodao je Hicks, produžava kolonijalno nasilje koje je pratilo uzimanje i pohranjivanje ljudskih ostataka u muzeje, tretiranje ljudi kao predmeta i nepoštivanje identiteta i dostojanstva mrtvih.

Boateng, bivši ministar u laburističkoj vladi, rekao je da je opseg zbirki ljudskih ostataka u Velikoj Britaniji “iskreno svetogrđe i duboko duhovno uvredljiv”.

Pozvao je Ministarstvo kulture, medija i športa da uspostavi nacionalni registar posmrtnih ostataka i donese obvezujuće smjernice za njihov pravovremeni povratak, gdje god je to moguće, u zemlje i zajednice iz kojih potječu.

Ministarstvo kulture i Sveučilište Cambridge odbili su komentirati nalaze istrage.

Udruga muzeja rekla je da je značajan broj ljudskih ostataka iz inozemstva u britanskim zbirkama prikupljen tijekom kolonijalnog razdoblja. Ravnateljica Sharon Heal rekla je da bi pozdravila ažurirane smjernice i zakone o etičkom rukovanju ljudskim ostacima, kako bi muzeji mogli bolje surađivati ​​sa zajednicama iz kojih dolaze.

Na web stranici Prirodoslovnog muzeja u Londonu navodi se da je ta institucija “predana održavanju visokih standarda brige i upravljanja ljudskim ostacima u svojim zbirkama2. Glasnogovornik muzeja dodao je da muzej nije odbio niti jedan zahtjev za povrat ostataka kada je uspostavljena veza sa zajednicama i mjestima njihovog porijekla.

Stranica Duckworth zbirke Sveučilišta u Cambridgeu navodi da zbirka slijedi vladine smjernice za brigu o ljudskim ostacima.