Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) obavijestio je danas (11. maja) građane da im nedostaje osam citostatika.

Kako stoji na službenim stranicama te zdravstvene ustanove, Klinika za onkologiju na listi ima 89 citostatika od kojih nedostaju: etopozid cap. a 50 mg, flurouracil amp, endoksan amp, abirateron tbl, ribociklib tbl, xtandi tbl, anastrazol tbl i pazopanib tbl.

Iz Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) Tuzla također je saopšteno da im nedostaju citostatici: nilotinib 200 mg cps, lenalidomid 25 mg, fluorouracil amp. 250 i 500 mg, idarubicin amp, mitoxantrone amp, abiraterone accord tbl. 500 mg i etopozid cps. 100 mg.

Vlasti godinama ne mogu riješiti problem

Citostatici su iznimno važna terapija u liječenju onkoloških bolesnika. Riječ je o antitumorskim tvarima koje se koriste u sustavnoj metodi liječenja malignih bolesti – kemoterapiji.

Kemoterapija ili citostatska terapija danas je dio standardnog terapijskog procesa za većinu malignih bolesti, uz operacije, zračenje i određene biološke lijekove.

Kod nas je problem što takvih lijekova nema, a nadležni ga godinama ne mogu riješiti.

Kao i kod svih drugih bolesti, tako i u onkologiji postoji nešto što se živi – “zlatni sat”, odnosno vrijeme u kojem se, prema riječima prof. dr.sc. Maje Banjin, onkologinje, pacijentu treba napraviti svu potrebnu dijagnostiku, a zatim uključiti adekvatnu terapiju.

– To se odnosi i na citostatike. No, kod nas se događa da onkološki pacijenti mjesecima čekaju na listama, a najblaže što mogu reći jest da je to – nedopustivo – ističe Banjin.

Valja istaknuti da klinički centri nisu ti koji nabavljaju te lijekove. Nabavka citostatika isključiva je odgovornost Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine.

Udruge koje okupljaju oboljele od malignih bolesti neprestano apeliraju na nadležne da riješe problem, ističući da onkološki bolesnici ne bi trebali čekati ni dana na liječenje.

– Naši članovi prisiljeni su kupovati lijekove u inozemstvu jer ne mogu čekati da se Fond solidarnosti smiluje i nabavi ih. Čekaju li, zdravlje im se drastično pogoršava, a mnogima je i život u pitanju. Riječ je o lijekovima koji se koriste u prvoj fazi liječenja, a zamislite situaciju kada onkološki pacijent iz drugog grada dođe u Sarajevo, a onda ga na KCUS-u dočeka informacija da terapije nema i da, ako želi da je dobije, mora je nabaviti sam. U takvoj situaciji pacijentu ostaju dvije mogućnosti – ostati bez lijeka ili poslati nalaze hematologu u drugu državu i na osnovu recepta KCUS-a dobiti novi s kojim će moći kupiti citostatike u apoteci. Nakon što se to riješi, lijek se mora transportirati u Bosnu i Hercegovinu, što često zna biti komplicirano. To je sudbina i svakodnevna borba jednog onkološkog pacijenta u Bosni i Hercegovini – kaže Zlatan Planinčić, predsjednik Udruženja “Mijelom u BiH”.

Kaže da je odavno postalo beskorisno pitati Federalni zavod – zašto nema citostatika.

– Zavodi najčešće odgovore da je razlog neispravnost lijeka, ponekad je problem u nabavi ili nije potpisan ugovor ili vam jednostavno kažu – svako malo…, i tako godinama. Da ne kažem da sve košta, nisu to mali novci. Naravno, pacijent čeka nadoknadu, a lijek treba kupiti i za sljedeći mjesec. Uz citostatike treba imati novca i za druge lijekove, vitamine i dodatke prehrani kako bi se izborili s opakom bolešću. Umjesto da se učini sve da mu se olakša život, onkološkom pacijentu u BiH se zagorčava život jer država ne može osigurati ni osnovne stvari – naglašava Planinčić.

O razlozima nedostatka citostatika pitali smo i Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, ali odgovor do objave teksta nije stigao.

U ranijem odgovoru, na naš upit o nedostatku citostatika, iz Federalnog zavoda su, između ostalog, kazali da je “više razloga dovelo do privremenih prekida u isporuci citostatika, kao što su zastoj u proizvodnji, reorganizacija proizvodnje, kašnjenje u proizvodnji serije namijenjene tržištu BiH i drugi”.

– Osim toga, na opskrbljenost lijekovima utječu globalne nestašice nekih supstanci, uvjeti transporta, kao i zakonom propisana obavezna kontrola lijekova pri uvozu na naše tržište – odgovorili su nam iz Federalnog zavoda početkom siječnja ove godine.

Dodali su da “u većini slučajeva postoje alternativna rješenja u primjeni terapije, a da u slučaju nepostojanja alternative, odnosno zamjenskog lijeka, Zavod pacijentima omogućuje pravo na povrat novca za kupljeni lijek, uz priloženu medicinsku dokumentaciju”.

Trećina oboljelih od malignih bolesti u Bosni i Hercegovini može se spriječiti kvalitetnim načinom života koji uključuje zdravu ishranu, dovoljnu tjelesnu aktivnost, boravak na svježem zraku i, koliko je to moguće, otklanjanje svakodnevnih problema koji uzrokuju stres.

Druga trećina pacijenata može se u potpunosti izliječiti ranim otkrivanjem bolesti, ali za to su nam potrebni programi probira.

Preostala jedna trećina pacijenata mogla bi se uspješno liječiti i time pacijentu omogućiti dug i kvalitetan život kada bi Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH osigurao kvalitetne lijekove – kaže prof. dr.sc. Maja Banjin, onkologinja povodom 4. veljače – Svjetskog dana borbe protiv raka.

Maligne bolesti ostaju jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu s milijunima novih slučajeva koji se dijagnosticiraju svake godine.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) predviđa da će više od 35 milijuna ljudi razviti rak 2050. godine, što je povećanje od 77 posto u odnosu na procijenjenih 20 milijuna slučajeva 2022. godine.

Brzo rastuće globalno opterećenje rakom odražava starenje i rast stanovništva, kao i promjene u izloženosti ljudi čimbenicima rizika, od kojih su neki povezani sa socioekonomskim razvojem.

Duhan, alkohol i pretilost ključni su čimbenici sve veće učestalosti raka, a onečišćenje zraka ostaje ključni pokretač ekoloških čimbenika rizika.

– Učestalost zloćudnih bolesti je u porastu, ne samo zato što svjetska populacija sve više obolijeva, već i zato što je dijagnostika sve brža i sve se češće bolest dijagnosticira u ranom stadiju.

U razvijenim zemljama probiri, pretrage kojima se bolest dijagnosticira u ranom stadiju kada je neprepoznatljiva i pacijent nema tegoba, lakše se i brže liječi i na kraju se izliječi.

To je zahvaljujući projekciji. Zato je izuzetno važno da mi u našoj zemlji, ako ne na državnoj, onda barem na razini entiteta i kantona, uvedemo procedure skrininga na što više malignih bolesti. I da podsjetimo žene da je iznimno važno barem jednom godišnje otići na ginekološki pregled i pregled dojki, a muškarcima jednom godišnje provjeriti prostatu i svakih pet godina napraviti kolonoskopiju ako su prethodni nalazi bili uredni. Mladi bi već u dvadesetima trebali steći naviku preventivnih pregleda – objašnjava Banjin.

Poseban naglasak je stavljen na melanom, kao vrlo zloćudnu bolest kože koju je, prema riječima onkologa, najlakše rano dijagnosticirati.

– Sve je više dijagnostičkih modaliteta da se bolest otkrije na vrijeme, od kliničkog pregleda, dermatoskopije, do snimanja izvrsnim aparatima koji mogu fotografirati cijelo tijelo uz dermatoskopsku analizu svake promjene na koži. Sve nam je to dostupno, ali potrebno je uvjeriti zdravu osobu da ode na pregled – ističe Banjin.

Kaže da se onkologija u BiH suočava s kroničnim problemima, a osim nepostojanja skrininga, nepostojanje registra pacijenata, što je, prema Banjinovim riječima, ključno u kvalitetnom planiranju onkološkog liječenja.

– Sljedeće su liste čekanja onkoloških pacijenata na propisane terapije, kojih već dugo nema. U Federaciji već sedam godina nije obnavljana lista lijekova Fonda solidarnosti. Što se tiče onkologa u BiH, mi smo vjerojatno još nedovoljno u odnosu na broj stanovnika, ali naši onkolozi su izuzetno educirana specijalnost. Govorim vam to kao netko tko je onkolog već 30 godina i sa sigurnošću mogu potvrditi da je znanje koje onkolozi moje generacije, ali i mlađih kolega, imaju odlično. Želim reći da mi nemamo problem s kadrom, nego s nedostatkom lijekova – naglašava Banjin.

Napominje da se na svjetskom tržištu stalno pojavljuju novi onkološki lijekovi koji daju sve bolje rezultate u liječenju pacijenata, ali BiH to ne prati.

– Razlike u rezultatima liječenja starim lijekovima još uvijek su neusporedive. Navest ću primjer melanoma. Da, prije sedam godina, kada je uvedena nova terapija, pacijenti s metastatskim melanomom živjeli su u prosjeku šest mjeseci. Zahvaljujući novoj terapiji, 90 posto tih pacijenata i danas je živo. Mislim da je to najbolji primjer što znači imati inovativnu medicinu. Razumijem da je to skupo i da je možda preskupo za ovu državu, ali vratit ću se na oboljele od metastatskog melanoma i reći da ti ljudi danas vode normalan život, rade i doprinose ovoj zemlji. Ako izuzmemo odnos prema čovjeku i sve gledamo s ekonomske strane, valjda je vrjednije imati čovjeka koji nije na bolovanju – kaže Banjin.

Osvrnula se i na nedostatak citostatika, vrlo važne terapije u liječenju oboljelih od raka. Banjin kaže da bi se taj stalni problem mogao objasniti kao “tehničko-administrativno-natječajni”.

– Nema opravdanja i nitko mi ne može reći – “pa natječaji, to je jako komplicirano…” I europske klinike nabavljaju lijekove na isti način pa im nije problem. Nisam ni pravnik ni ekonomist i nemam ta znanja, ali ne mogu vjerovati da mi imamo problem, a drugi nemaju – naglašava Banjin.

Na kraju razgovora osvrnula se na faktore rizika za nastanak raka.

Geni igraju važnu ulogu, no čimbenici načina života, kako kaže Banjin, glavni su okidači bolesti, a oni se mogu spriječiti.

Među njima su: izloženost duhanu, konzumacija alkohola, nezdrava prehrana, zagađen zrak, nedostatak tjelesne aktivnosti, pretilost i infekcije koje se mogu spriječiti ili izbjeći (hepatitis B, hepatitis C) i humani papiloma virusi (HPV).

– Nažalost, ali to moram reći, naše okruženje je pogodno tlo za razvoj malignih bolesti, jer u odnosu na prethodne godine zrak nam je još zagađeniji, a hrana zatrovanija. Živimo u bolesnom sustavu i ne možemo očekivati ​​zdravu naciju. Navikli smo stalno biti u minusu, pod stresom, a malo tko primjećuje kako je život pojedinca u Bosni i Hercegovini zapravo na čudan način osmišljen – zaključio je Banjin.

Komisija za ekonomsku i financijsku politiku Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH jutros je održala sjednicu na kojoj su bili i predstavnici pacijenata i liječnika koji od Vlade FBiH traže da za Fond solidarnosti u 2026. godini izdvoji onoliko novca koliko je zakonom propisano.

Podsjetimo, Federalna vlada je 29. prosinca prošle godine usvojila dokument proračuna FBiH u iznosu od 8,9 milijardi KM, kojim je za Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH planirala sredstva u iznosu od 80.000.000 KM, što uključuje i Fond solidarnosti, što je svega 23, odnosno 24 posto od stvarnog iznosa propisanog člankom 82. Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH.

Prof.dr.sc. Fatima Gavrankapetanović-Smailbegović, koja je prisustvovala sastanku, kazala nam je da se procjenjuje da će ove godine od doprinosa za zdravstveno osiguranje biti prikupljeno blizu 250 milijuna KM, te da je Vlada FBiH toliko trebala uplatiti u Fond solidarnosti.

– Umjesto toga Vlada je predložila 80 milijuna KM, odnosno oko 25 posto ukupnog iznosa, što znači da će pacijenti, među kojima su najteži, onkološki, ove godine biti uskraćeni za blizu 170 milijuna KM. To je sramotno i nedopustivo u vrijeme kada naši pacijenti svakodnevno putem humanitarnih organizacija i SMS porukama prikupljaju novac kako bi kupili lijekove i tako sebi produžili život za još mjesec dana – istakla je Gavrankapetanović-Smailbegović.

Podsjetila je da je u protekle tri godine kao izaslanica u Domu naroda FBiH kroz amandmane nudila rješenja za rješavanje pitanja financiranja Fonda solidarnosti.

– Uputio sam inicijativu da se kantonalnim zavodima zdravstvenog osiguranja poveća tranša prema Fondu solidarnosti sa 10,2 na 12,2 posto. Tranša kantonima u iznosu od 200 milijuna KM uvedena je u vrijeme pandemije koronavirusa. Pandemija je prošla, ali tranša ostaje. Moj je prijedlog bio da se ta tranša prebaci u Fond solidarnosti. Rješenje bi moglo biti i da se od 770 milijuna KM prikupljenih trošarina koje pripadaju Federaciji BiH svega 20 posto izdvoji za Fond solidarnosti. Time bi se u potpunosti riješilo pitanje financiranja Fonda solidarnosti, a od tog novca trošarine idu za liječenje bolesnika – naglasila je Gavrankapetanović-Smailbegović.

Skupu je nazočio i prof. dr.sc. Maja Banjin, onkologinja, koja je članovima Povjerenstva objasnila s kakvim se problemima susreće u svakodnevnom radu s onkološkim pacijentima.

Istaknula je da je trenutno 1200 pacijenata na listi čekanja za terapije koje spašavaju život.

– Riječ je o pacijentima kojima je dijagnosticirana maligna bolest, ali nipošto nisu osobe osuđene na smrt. Međutim, čekajući na toj listi na liječenje, tim će pacijentima odgovorne osobe potpisati smrtnu presudu. Takvi pacijenti su primorani prikupljati novac preko Pomozi.ba kako bi došli do magičnih 100.000 ili 200.000 KM, koliko košta godišnja terapija oboljele od maligne bolesti. Rak nije kraj ako pacijent na vrijeme dobije lijek. Život će mu biti spašen, a on će biti koristan član društva, radno sposoban i spreman ispuniti sve obveze koje mu život nameće – rekao je Banjin.

Članovi Povjerenstva saslušali su predstavnike pacijenata i liječnika te obećali da će pokušati pronaći rješenje za financiranje Fonda solidarnosti.

No, smatra Banjin, ona nikako ne smije biti parcijalna, jer kao takva neće riješiti problem.

– Poražavajuće je kad sam čuo da novca ima i da to nije problem. Problem je u prioritetu nekih stvari koje ne smiju biti ispred života i zdravlja građana – naglasio je Banjin.

Gavrankapetanović-Smailbegović je radi rješenja posjetila Vladu Kantona Sarajevo koja je izdvojila novac za svoje onkološke pacijente koji su na listi čekanja. No, kako je rekla, to je parcijalno, trenutačno rješenje, nikako sustavno.

– Članovi kolegija su podržali naša izlaganja i obećali da će Kolegiju predložiti četiri točke na izlaganje – kazala je Gavrankapetanović-Smailbegović.

Sastanku je prisustvovala i Alma Stefanišin, predsjednica Udruženja oboljelih od reumatoidnog artritisa i drugih reumatskih bolesti “Snaga” u BiH i članica projekta “Glasaj za život”.

Danas se nastavlja sjednica Zastupničkog doma Parlamenta FBiH na kojoj će se, između ostalog, glasovati o predloženih 80.000 KM za Federalni zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja.

Stefanišin, koji ispred Udruge i ispred projekta “Glasaj za život” prisustvuje sjednici Zastupničkog doma, pozvao je zastupnike da glasaju po svojoj savjesti te da proračun bude usvojen samo ako Vlada FBiH u potpunosti poštuje članak 82. Zakona o zdravstvenom osiguranju.

– Fond solidarnosti postoji da ispravlja nepravdu. Ako mu danas ne povećate proračun, legalizirate tu nepravdu. Liste čekanja nisu medicinska stvarnost, već politička odluka. Bolest ne čeka na zahvat, a terapija ne bi trebala ovisiti o poštanskom broju. Rani pristup terapiji spašava živote i smanjuje troškove. Zakašnjelo liječenje dovodi do invaliditeta i smrti. To nije mišljenje pacijenata – to je činjenica. Pacijenti se neće sjećati obrazloženja, sjećat će se kako ste glasali. Ovo nije fiskalno pitanje, ovo je glasanje o životu – rekao je Stefanišin.

Lista lijekova Fonda solidarnosti nije ažurirana od 2019. godine. To znači da pacijenti u Federaciji BiH već sedam godina primaju zastarjele terapije, a mnoge od njih su odavno izbačene iz upotrebe u zemljama Europske unije i zamijenjene novim i daleko učinkovitijim terapijama.

Izrada nove Liste lijekova započela je prije nekoliko mjeseci. Federalno ministarstvo zdravstva je početkom prošlog mjeseca izvijestilo javnost da su radovi pri kraju, a sada kažu da je sve na Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH od kojeg se čeka financijska procjena, odnosno koliko će koštati nova lista lijekova.

No, iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH kažu da je farmakoekonomska analiza u nadležnosti Federalnog ministarstva zdravstva.

– Pravilnikom o bližim kriterijima za izbor lijekova, postupku i načinu izrade Liste lijekova Fonda solidarnosti FBiH propisano je da su farmakoekonomski parametri (odnos trošak – korist/učinkovitost) jedan od općih kriterija za stavljanje ili skidanje lijekova s Liste, te dodatno uređuje način primjene ovog kriterija iz nadležnosti Ministarstva, čime se potvrđuje da je farmakoekonomska analiza dio postupka koji se provodi iz nadležnosti Federalnog ministarstva zdravstva – navode iz Zavoda.

Podsjećaju da se utvrđivanje Liste lijekova Fonda solidarnosti provodi sukladno važećim propisima, pri čemu je za izradu i predlaganje Liste nadležno Federalno ministarstvo zdravstva, dok Listu utvrđuje/donosi Vlada FBiH na prijedlog federalnog ministra zdravstva.

– Navedeno je izričito propisano Pravilnikom o bližim kriterijima za izbor lijekova, postupku i načinu izrade Liste lijekova Fonda solidarnosti FBiH, kao i korištenju lijekova s ​​Liste lijekova Fonda solidarnosti FBiH, posebno u odredbama koje uređuju sastav i način utvrđivanja Liste – stoji u odgovoru Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.

I dok traje nadmudrivanje i prebacivanje loptice s Federalnog ministarstva zdravstva i Zavoda zdravstvenog osiguranja – tko što radi i u čijoj je nadležnosti – do tada ispaštaju pacijenti.

Prof.dr.sc. Maja Banjin, specijalistica interne medicine i subspecijalist onkolog Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš”, pojasnila je – što za pacijenta znači kada se lista lijekova ne obnavlja sedam godina?

– Sve što je novo, inovativno i sve ono što struka ima kao relevantne pokazatelje koji će dati puno bolje rezultate u liječenju, našim je pacijentima nemoguće. To se naravno odmah odražava na zdravlje pacijenta i krajnji ishod u borbi protiv bolesti. Svakodnevno sam u kontaktu s pacijentima i vjerujte, taj osjećaj bespomoćnosti je strašan. Imate znanje, ali nemate lijek. To frustrira liječnika, a kako se osjeća pacijent ne mogu ni zamisliti, to nažalost samo on zna – ističe Banjin.

Prema njenim riječima, dva najveća problema onkologije u BiH su nerevidiranje Liste lijekova, što je posao Federalnog ministarstva zdravstva, te nedovoljno financiranje Federalnog fonda solidarnosti.

– Što se tiče ovog drugog problema, Vlada FBiH samo treba poštovati ono što je davno uneseno u zakon. Federalna vlada je davno propisala zakon koliko će novca uliti u Fond solidarnosti da bi se ljudi adekvatno liječili, ali to nikada nije provedeno. Zbog toga je Fond solidarnosti stalno u financijskom minusu, a to za posljedicu ima da i one lijekove koji su na listi pacijenti čekaju mjesecima – rekao je Banjin.