U analizi objavljenoj u Nacionalni interes ističe se da se najava visokog predstavnika Christiana Schmidta o njegovom povlačenju s dužnosti u Sarajevu i zapadnim središtima pogrešno tumači kao obično kadrovsko pitanje.

Prava kriza zapravo leži u nestanku političke kohezije koja je Uredu visokog predstavnika uopće davala ovlasti.

– Ono što (Ured visokog predstavnika) nije prevladao i što ne može prevladati je sporo raspadanje političke konfiguracije koja mu je davala ovlasti – navodi se.

Odbijanje Rusije da prizna legitimitet visokog predstavnika od 2021. svelo je upravljanje na format “sve minus Rusija”, što ozbiljno komplicira donošenje odluka o bilo kojem spornom pitanju.

S druge strane, nova američka administracija pod predsjednikom Donaldom Trumpom opisuje se kao prava nepoznanica. Na to upućuju zabrinjavajući signali poput ukidanja sankcija Miloradu Dodiku i njegovim suradnicima, posjeta Donalda Trumpa mlađeg Banja Luci, te komercijalni interesi za projekte koji zahtijevaju suradnju s Republikom Srpskom. Stoga se dugogodišnja pretpostavka o bezuvjetnoj potpori Washingtona više ne može smatrati sigurnom.

– Ono što se sa sigurnošću može reći jeste da se pretpostavka o pouzdanoj američkoj podršci, koja je tri desetljeća osiguravala autoritet OHR-a, više ne može uzimati zdravo za gotovo – navodi se u analizi.

Nadolazeće glasovanje u Vijeću sigurnosti UN-a o produljenju mandata misije EUFOR Althea ističe se kao prekretnica koja će staviti na kušnju trajnost ovog sustava. Dok je rusko protivljenje sigurno, američko ponašanje ostaje potpuno nepredvidivo.

– Ako se Washington suzdrži, podrži veto ili postavi uvjete koje Europska unija ne može prihvatiti, multilateralni sigurnosni okvir efektivno prestaje, bez obzira što se nakon toga javno kaže – zaključuje se.

Europska unija se stoga suočava s izborom koji je godinama izbjegavala. Mora ili odmah pripremiti teren za nastavak misije EUFOR-a isključivo pod nadležnošću Europskog vijeća ili prihvatiti rizik da cijeli sigurnosni paket propadne u kratkom roku bez ikakve alternative. Analiza jasno ističe da izbor nije između opstanka ili zatvaranja OHR-a, već između upravljane tranzicije koju oblikuje Europa i neupravljanog kolapsa kojem ona samo nijemo svjedoči.

Da bi prijelaz bio uspješan, njegovi dijelovi moraju napredovati istovremeno. Prvi dio te tranzicije zahtijeva reorganizaciju pravne strukture. Postojeći program 5+2, koji je zamišljen kao jednostavna lista uvjeta za zatvaranje OHR-a, treba pretvoriti u prijelazni okvir u procesu europskih integracija. To znači da se otvorena politička pitanja moraju transformirati u tehničke zahtjeve kroz poglavlja pristupnih pregovora s Europskom unijom. Prema ovom planu, pitanje državne imovine bilo bi premješteno u poglavlje 23 koje se bavi pravosuđem i temeljnim pravima, fiskalna održivost u poglavlje 17 o ekonomskoj politici, dok bi se arbitraža za Brčko rješavala kroz poglavlje 24 o pravdi, slobodi i sigurnosti.

– Ova pretvorba pretvara zatvaranje iz jedne političke odluke, koju trenutna konfiguracija ne može proizvesti, u niz tehničkih migracija kojima je pristupna arhitektura dizajnirana da upravlja – stoji u analizi.

Drugi dio uključuje stvaranje zamjenskog mehanizma za provedbu odluka umjesto dosadašnjih bonskih ovlasti. U analizi se izričito upozorava da se te ovlasti ne smiju jednostavno prenijeti na Ustavni sud BiH, jer je ta institucija već pod stalnim napadima i opstrukcijama iz Republike Srpske, pa bi je takav korak dodatno oslabio i kompromitirao. Rješenje se vidi u višeslojnom pristupu gdje bi se stroga uvjetovanost u procesu europskih integracija koristila za svakodnevna pitanja, srednji stupanj kršenja bi se rješavao kroz postojeće ciljane sankcije Europske unije za Zapadni Balkan na prijedlog posebnog predstavnika EU, dok bi same bonske ovlasti ostale u pasivnom stanju na Vijeću za provedbu mira i mogle bi se aktivirati isključivo donošenjem odluke supervećine.

Treći segment odnosi se na sigurnosnu dimenziju i zahtijeva od Bruxellesa da preduhitri moguće blokade. Prijenos mandata EUFOR-a pod okrilje Europskog vijeća mora biti izveden kao unaprijed smišljen korak u okviru planirane tranzicije, a ne kao panična reakcija na ruski veto u Ujedinjenim narodima.

– Djelovanje u iščekivanju izgleda kao strategija u Bruxellesu i snaga u Banjoj Luci. Akcija u reakciji izgleda kao kolaps na oba mjesta. Europsko vijeće trebalo bi odobriti migraciju unaprijed prije glasovanja u studenom, čineći rusko stajalište nevažnim, a ne odlučujućim – piše Nacionalni interes.

Četvrti, najteži i ujedno najvažniji dio tranzicije je postizanje novog političkog dogovora kroz ustavnu reformu, bez koje bi svi drugi napori bili ništa drugo nego skele oko potpuno prazne zgrade.

U analizi se predlaže povratak na minimalne, potrebne elemente iz nekadašnjeg Travanjskog paketa iz 2006., koji bi osigurali temeljnu funkcionalnost države bez stalnog vanjskog nadzora. To podrazumijeva stabilnije Vijeće ministara, otklanjanje blokada pri donošenju rutinskih odluka u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, te potpuno jasne odluke o obrani i državnoj imovini.

S obzirom na to da će sudbina ovih reformi ovisiti o novoj vladi koja će se formirati nakon izbora u listopadu 2026. godine, u tekstu se sugerira da je Christiana Schmidta potrebno zadržati na mjestu visokog predstavnika do kraja izbornog procesa, umjesto da se forsira izbor njegovog nasljednika u duboko podijeljenom Vijeću za provedbu mira.

Naposljetku, u tekstu se daje iskrena i nimalo ugodna ocjena situacije u kojoj se konstatuje da trenutna politika Bosne i Hercegovine ne nudi pouzdane partnere za duboke ustavne promjene. Zato će za konačni uspjeh biti potrebna ili generacijska smjena među političkim liderima ili snažan, uvjetujući trenutak u procesu europskih integracija kada perspektiva članstva postane toliko stvarna da domaćim opstrukcionistima izbije adute iz ruku.

Iako se te promjene ne mogu umjetno izazvati, Europska unija se može i mora pripremiti za njih tako što će odmah izgraditi prva tri stupa ove tranzicije kako bi cjelokupna arhitektura bila spremna kada se stvore politički uvjeti za četvrti stup.

Analiza u časopisu The National Interest završava ozbiljnim upozorenjem da se Bosna i Hercegovina vraća u središte pozornosti isključivo zbog slabljenja globalnog poretka koji godinama kontrolira unutarnju nestabilnost.

– Bosna opet postaje ključna, ne zato što se tu nešto popravilo, nego zato što se oko nje ruši globalna konfiguracija koja je sadržavala njenu nefunkcionalnost. Schmidtov post nije to uzrokovao. Ona je to otkrila. Ono što ćemo učiniti u idućih šest mjeseci odredit će hoće li 30 godina nesavršenog mira postati temelj za nešto trajno ili uvod u nešto na čemu smo svi cijeli život radili da spriječimo – zaključuje se.

Autor analize, R. Bruce Hitchner, profesor je međunarodnih odnosa na Sveučilištu Tufts, direktor studija mira i pravde te osnivač i predsjedavajući Projekta Daytonskog mirovnog sporazuma. Bio je suvoditelj međunarodnog pregovaračkog tima koji je vodio paket amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine iz travnja 2006. (poznatiji kao „Aprilski paket“). Bio je gostujući istraživač na All Souls Collegeu u Oxfordu (2010.), stipendist “Laurance S. Rockefeller” u Centru za ljudske vrijednosti na Sveučilištu Princeton (od 2002. do 2003.) i gostujući član (dodatni suradnik) na Churchill Collegeu u Cambridgeu (od 1994. do 1995.).

Analiza objavljena u Američki konzervativac postavlja pitanje koje danas sve više dominira međunarodnim odnosima. Ulazi li svijet u razdoblje velikih promjena i postupnog raspada poretka koji je postojao nakon Drugog svjetskog rata?

Ratovi, političke krize i rastuće napetosti između velikih sila više nisu samo izolirani sukobi.

Sve češće djeluju kao znakovi dubljih promjena u globalnom sustavu koji je Amerika desetljećima oblikovala vojnom moći, ekonomskom dominacijom, dolarom i međunarodnim savezima.

Nakon 1945. nastao je svijet u kojem su zapadne institucije i američki utjecaj predstavljali temelj međunarodne stabilnosti.

Taj je sustav prvenstveno odgovarao interesima Sjedinjenih Američkih Država, ali je istovremeno mnogim zemljama donio sigurnost, gospodarski razvoj i relativno predvidljiv međunarodni okvir.

Danas su, međutim, njegove slabosti sve vidljivije.

Iako Amerika i dalje posjeduje ogromnu vojnu i gospodarsku moć, brojni sukobi posljednjih godina odaju dojam svijeta u kojem najveća sila više nema potpunu kontrolu nad događajima. Ratovi u arapskom svijetu, sukob u Ukrajini, napetosti na Bliskom istoku i rastuće rivalstvo s Kinom ukazuju na sve složeniju međunarodnu ravnotežu snaga.

U analizi se posebno naglašava da možda ne svjedočimo “kraju Amerike”, već kraju ere u kojoj je jedna država mogla krojiti pravila za gotovo cijeli svijet.

Stari poredak polako slabi, dok novi još nije jasno definiran. Takva povijesna razdoblja često su najnestabilnija.

Kada međunarodna pravila izgube svoj autoritet, države počinju djelovati neovisnije, savezi postaju krhkiji, a političke odluke postaju nepredvidljivije. U takvom okruženju raste osjećaj nesigurnosti i dojam da globalna stabilnost više nije nešto što se podrazumijeva, zaključuje se u analizi.

Međunarodni sustav koji su uspostavili pobjednici u Drugom svjetskom ratu danas se suočava s dubokom krizom legitimiteta u gotovo svim područjima, rekao je u petak turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.

– Poredak nakon Drugog svjetskog rata koji su izgradili njegovi pobjednici suočava se s dubokom krizom legitimiteta u gotovo svim domenama – rekao je Erdogan u videoporuci upućenoj Međunarodnom summitu o strateškim komunikacijama 2026. (Stratcom Summit ’26) održanom u Istanbulu u organizaciji Direkcije za komunikacije predsjedništva Turske.

Dodao je da institucije, pravila i skup vrijednosti koji čine temelj tog sustava postupno gube svoju funkciju.

– Svijet prolazi kroz izazovno razdoblje obilježeno sve češćim genocidima, ratovima i krizama, u kojem se natjecanje za moć širi na područja poput energetike, tehnologije i trgovine, a sporovi se sve više rješavaju silom umjesto dijalogom. Okončanje tragedija, poput one u Gazi, te vraćanje mira, stabilnosti i prosperiteta u cijelom svijetu, a posebno u regiji, važniji su nego ikada – rekao je.

Naglasio je potrebu jačanja mehanizama komunikacije i suradnje u borbi protiv dezinformacija i iskrivljenih narativa, pozivajući vlade, akademsku zajednicu, civilno društvo i istraživačke centre da preuzmu aktivniju ulogu.

– Turska će odlučno nastaviti svoju principijelnu, odlučnu i mirovnu politiku utemeljenu na humanitarnim vrijednostima i pravdi, koristeći sva svoja sredstva kako bi doprinijela obnovi mira i sigurnosti ne samo u našoj regiji nego i diljem svijeta – zaključio je Erdogan.